Zastala sam samo na tren u vlastitom dahu,
poskliznuvši se možda na nečijem tuđem strahu,
bojajući svakodnevicu ...
u Crveno.
Dani su prolazili tihi i magloviti,
naši srazovi bijahu siloviti,
bojajući bijele zidove ...
u Crveno.
Puhnuo me netko rastreseno poput maslačka,
sa usana se oteše ciganska stara vračka,
bojajući moj mladi život ...
u Crveno.
No, ta godina makova,
lopova i starih vlakova,
dočekala me bez najave i obojila baš danas ...
u Crveno.
Ne stoji mi loše ta boja.
Uopće.
Post je objavljen 12.11.2009. u 18:27 sati.