Cijeloga sam života u panici bježala
srnećim koracima od života samoga
strastima se nisam nikada iskreno predala
bile su za mene sjeme na svijetu svega zloga.
I kako baš prokleto sada
da mi izraste krzno grimiznog vuka
izbavi me od suza i svakodnevnog smrada
oslobodi me bezličnosti tankih muka.
I dok vučica nezasitno lijepe žrtve traži
janje u njemu uživa kao bogati lihvar stari
neprestano očekujući nove nedoživljene draži
za posljedice bezdušni gazda nimalo ne mari.
Život je samo jedan i tu prestaju sve tužne lutrije
dok grimizni vuk zavija na mjesec vabeći ga ljepotom
valjalo bi se riješiti nemira prije ili kasnije
ispuniti se krvlju žrtava i njihovim životom.
I dok me grizu zubi moćnoga crnoga vuka
sve bjesnija ću biti ja
potmula će biti naše krvoločne borbe buka
čija li će rana biti smrtonosno odlučujuća.
Dok naša umorna ranjena tijela
budu ležala jedno kraj drugoga u studenoj noći
znat ćemo da baš to je sudbina htjela
i da svatko svojim će putem poći.
Da, borba je bila suštinska strast
nepodobna i od drugih unaprijed osuđena
no moje je janje okusilo grijeha slast
a moja je grimizna vučica ostala sluđena.
Nastavili smo sretno živjeti
u ovoj kući laži
i naučili preživjeti
kad se baš ništa dobro više ne važi.