Zujimo nečujno dalekim prostranstvima
snažni i brojni maleni ratnici
prepušteni našim savršenim čuvstvima.
Izbjegavamo vješto svaku paukovu mrežu
sve preživače naših malih tijela
demonstriramo sili protutežu.
Mali smo i slabašni pojedinačno
lako lomimo svilena krila
no u skupini nam nebo nikad nije oblačno.
U mome roju ja sam obična prosta pčela
ali sa prijateljima opako snažna sam
spremna za neka nova veličanstvena djela.
Jeste li osjetili okus našeg meda
na vašim je jezicima
rezultat naših zajedničkih životnih pogleda.
Zujimo sve dalje i dalje i sve dalje zujimo
nebo nam je granica
većih od nas mi se sada ne bojimo.
Zato što znate što vas slijedi
ubod zločesto malen
ali obrazi uplakani i blijedi.
Za nas je to kraj našeg životnog puta
živjet ćemo u uspomeni vašeg svraba
do neke nove pčele - nekog novog puta.