Proteže su uskom putanjom
plitka gradska rijeka,
plovimo i mi sa njom,
na putu od vijeka do vijeka.
Plačimo sa njom,
oplakujmo put bez povratka,
tugujmo sa njom,
putanja nam je ionako prekratka.
Valovi se naši
sudaraju sa obalama kao i njeni,
bezdana se tamnog plaši,
oboje smo čudno smeteni.
Rijeka života izuzetno nam je plitka,
izblijedjela joj je ionako blijeda boja,
postala je stranica nečitka,
izgubljena poput pčele bez svog roja.
Negdje izvire i ona,
no na površini strelovito stari,
za njom plaču i crkvena zvona,
no, tko za besmislice sada mari.
Potrudimo se da naša rijeka
stvori neke puteve nove,
samoći nađimo lijeka,
ostvarimo snove.