Potrošena

Tako sam sjebana ovih dana
uz sav ovaj svijet
ipak sam sve više sama.
Nemam snage za dobre osjećaje
ništa mi nimalo energije ne daje.
Želim mrziti, vrištati, ubiti,
želim se osloboditi
jer ću inače do kraja poludjeti.
Šta me gledate,
ja sam smo tužna žena,
usamljena, depresivna,
potrošena.

Cinik

Ja sam cinik, drago mi je,
za nikoga me briga nije,
sve što vidim svijet je bez ljudskosti,
samo novac,
samo moć,
sve više zavisti.
Ja sam cinik,
jedan više izopćenik,
ne cijenim više ništa.
Ja sam cinik i više od toga,
ja sam narkomanu najteža droga,
pijancu najgore piće,
džep bez imalo siće.
Ja sam cinik, drago mi je
što smo se upoznali.
Možda i ne biste
da ste me otprije znali.

Natjerajte me

Natjerajte me ako možete
da progutam jezik svoj,
iskopam oči svoje,da bez oružja odem u boj,
da portret bez boje naslikam svoj.
Natjerajte me ako možete
da u ponor skočim,
da počnem vjerovati u Stvoritelja.
Natjerajte me ako možete da na nepravdu ostanem hladna,
da u ljubav ne vjerujem,
da kraj punog stola ostanem gladna,
da svoju bol sama odbolujem.
Natjerajte me ako možete
da odsječem svoje prste,
da ubijem svoje škrte osjećaje,
da istrijebim ugrožene vrste,
da odbacim sve što mi život daje.
Pa hajde,
natjerajte me,
ako možete!

Sat

Sat tiho otkucava,
ne mari,
bezdušno mi mladost kvari,
sekunde prolaze,
nove dolaze
i opet odlaze.
nemir mi dušu polako kida,
veo sa naslikane žene skida.
I tako sat polako otkucava.
I ne mari.
Jer, šta sam ja među drugima?
Čim se rodimo već smo stari.

Smrt

Osjećam kako nestajem,
da me više nema,
prah postajem,
postojati prestajem.
Utapam se u dubokoj rijeci tuđih grijeha,
u njoj za mene nema utjehe ni smijeha.
Ja sam samo bijednik,
njezin vječni zatočenik.
Ja sam na vjetru
ugašena svijeća,
zadnji dan proljeća,
ptica bez krila
i jabuka gnjila.