04.07.2010., nedjelja

Poliži sladoled i ne grickaj štapić

Dakle, ova tu mi je priprijetila utiskivanjem u stražnju cijev od auspuha i opskrbom s doživotnom kolekcijom goblena ne maknem li više post o Antikristu, odnosno, ne stavim li novi post. Rekoh već jednom i nekoliko puta, skupljam riječi za neki drugi pothvat i ne mogu ih sad uludo prosipati po blogu, kao Ivica i Marica mrvice kruha, pa će poput (nije zgodno da sad opet stavim ”kao”, jer sam ga već upotrijebila u prethodnoj zavisnoj rečenici i potrošio se, a samo ga je malo bilo ostalo u tubi) zamjene poslužiti jedna foto reportaža efemerne kvalitete i dubiozne autentičnosti.

Povijesno-teorijski gledano, ideja za ovu reportažu je ofucana [eng. offutzana, offside] i izlizana kao sladoled kojeg je neko polizao sve do drvenog štapića i našpranjio si jezik (POLIŽI SLADOLED I NE GRICKAJ ŠTAPIĆ: http://www.pazljivolizite.com/). Kad mi je uključena britanska tastatura uvijek ispadne: paljivo liite, probala sam više puta misleći da će možda ispast pa°ljivo li°ite, ali nije, što je ustvari sasvim logično (da nije) [digresija: dok ovo pišem u sinkronicitetu jedem kuhani krumpir (ja nikada ne jedem kuhani krumpir, već se hranim krvlju guštera, inače) i osjetilno razmišljam okusnim pupoljcima kako sam stavila previše kreme na ruke dok sam sjeckala papriku jer mi sad paprika ima okus po Bübchen: Wind & Wetter Creme koja, zadnji put kad sam provjerila deklaraciju, nije bila prehrambeni proizvod]. Deklaracije često lažu.

(ovaj dio teksta je nečitko pisan, pao mi je umak od paradajza i rajčice na tastaturu)

Na primjer, najvolim argumentacijsku strategiju kad uzmem jednu tvrdnju i drugu tvrdnju i onda između stavim riječ ”kao” (kupila sam novu tubu), i odem se otuširat jer mi je vruće pošto mi je mozak uskuhao. E al onda se ne uspijem otuširat. Ali zato temeljito otuširam pločice u kupaoni, lavabo (kakva je to, zaboga, riječ: lava, bo?!, kao da onomatopejski (sic!) upozorava na iznenađenje nenadanom erupcijom vulkana kojeg ljudi obično nemaju u kupaonici, ne zato što ne bi htjeli, jer normalno da svi upravo to žele, nego zato što NIJE PRIRODNO) i veš-mašinu.

Uglavnom, brojni i nebrojeni ljudi a i poneki moji prijatelji već su zloupotrebljavali koncept da uzmeš plišanu životinju/ nešdrugoneživoštosepravidaježivo i onda je ko staviš da radi neš što rade ljudi i onda je to ko smiješno ali i slatko u isto vrijeme pa si onda ti svima simpatičan kad to radiš jer si kao emotivan. Pa pokupiš puno lajkova. Pa se osjetiš izmanipulirano lajkovima. Pa se pitaš nisi li ti izmanipulirao situaciju. Pa poželiš da to nikada nisi postao. Pa obrišeš sve. Pa probaš sebe obrisati ali ne ide jednim klikom. Pa ti bude tužno što se o emocijama javno može govoriti samo u kontekstu manipulacije. Pa ti bude tužno općenito, jer je normalno da ti ponekad bude tužno, ali svejedno se moraš opravdati pred sobom time što ćeš si reći da je to normalno. Jer ustvari nije. Jer bi svi trebali biti sretni CIJELO VRIJEME i u tome nema ništa naivno ni nepraktično.

U svakom, a ne samo u posebnom slučaju, slijede primjeri nasumce izabrani iz nužnosti povijesne zbiljnosti i historijske škrinjice: film Amélie gdje njen patuljak ide na put oko svijeta i onda se slikava pored, ne znam, neke povijesne znamenitosti, plavo-bijeli medo Željana koju Dragec vodi sa sobom po svijetu i slikava se pored [vidi patuljak od Amélie, e pa isto to] i… TA DAM – Misery Bear, kojeg ovoga puta imamo priliku po prvi puta predstaviti hrvatskoj javnosti, a evoluirao je iz foto u video varijantu. Ne bih vam doduše, savjetovala da ga gledate jer ćete se rasplakati, pa ako biste ga mogli pojmiti bez da o njemu išta znate ili pogledate ovaj video, to bi bila bolja opcija.



Uglavnom, Dragec je Blani i Alenu poklonio Sida, ali su onda oni pogriješili što su me s njim upoznali jer je planula ljubav, pa se Sid doselio k meni i ostavio njihovo, doduše prelijepo i estetski ali i moralno daleko superiornije mojem, domaćinstvo. Ode mi 503 riječi. 507 sad. 5.. PRESTANI!!!!!

Sid: A Day for a Lifetime

Sid provjerava jesu li mu se podočnjaci podebljali od jučer

Kolki su mi podo<br />
njaci

Sid se tušira, vode nema

Tuairanje

Nova knjiga Nenada Ivića je zbilja odlična (u pozadini: neplaćeni računi)

itanje

Da li da si spremim čips od povrća za ručak?, pita se naš junak

Ru<br />
ak

Sid završava na ručku kod Antiše, ko i svaki dan. Antiša mu prepričava kako je bilo na tribini MSU: Nova tribina ili nova zgrada? u Mosoru.

Photobucket

Sid piše životno djelo, i paralelno provjerava šta ima novo na friendfeedu.

Photobucket

Sid je zaslužio opuštanje uz mojito nakon naporna dana.

Sid is having a mojito

Sid je predmet sprdnje, ali to je Mo, koja ga voli. I koja je donijela većinu sastojaka za mojito.

Sid i Mo

Valja oprati zube i skinuti šminku prije spavanja, ma koliko umorni bili

Vrijeme je fa fube

Sid spava pa nećemo koristit blic da ga ne budimo

Photobucket

I, za kraj, kao i obično, nešto posve drugačije.



- 15:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (5)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (8)
Lipanj 2006 (6)

Has a white to creamy white skin and inner flesh that is similar in taste to a red globe tomato.

tea cosy 1

Begins anew with every birth. A conscious knowledge that roles could be reversed.

Počela sam pisati ovaj blog 2006., kako bih dokumentirala emigrantsko iskustvo Londona. I danas pišem osobne postove, ali mi je ispovjedna forma prestala biti zanimljiva (ako mi je ikad i bila zanimljiva). 'Privatno' mi sad prvenstveno služi kao stilsko sredstvo, da prošara i razlomi krutost (i okrutnost) iskaza koji teže poopćivosti. Pišem o onome što vidim kao problem, ponajmanje o studijima izvedbe (performance studies), koji su mi struka. Pišem još i o onome što mi je smiješno, kao, na primjer, ovo:

Photobucket

Kada bih se sažimala, najsretniji opis bio bi Petrom posredovan Tomijev 'Ona se loži na socijalnu dinamiku.'


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se