wendy37

petak, 08.10.2010.

Cyber iluzija ili bijeg od stvarnosti

Postoji,dakle,svijet u kojem je sve moguće.Nitko nije imun na siguran svijet u kojem se uvijek možete prikazivati u najboljem svjetlu,no ne ubijamo li tako zauvijek hrabrost,iskrenost,individualnost?Pod pseudonimom,često glupljim od gluposti same,možemo varati,karati,pametovati,vrijeđati.Stvoren je legalni poligon za ljudsku frustraciju,vječni supermarket lažnih identiteta,zgodnije druge kože,prostor za tajno djelovanje gdje hrabrosti nema kraja jer nitko ne odgovara ni za što.Kad se tako postave stvari,meni se čini da svi zajedno pristajemo na posvemašnji kukavičluk,no,zaista,posljednja sam osoba koja bi se trebala skandalizirati potrebom za anonimnošću.Ili paralelnim životom.Od čega zapravo svi mi bježimo u cyber svijet?Nakon pet dana bez foruma,i minimalnog vremena provedenog za kompjuterom,mogu vam reći:ovaj stvarni život,svijet u kojem čovjek iza svega mora stajati sa svojim imenom i prezimenom,svijet iz kojeg i ja,priznajem,često imam poriv samo nestati,nije jednostavan,ali bogme nije ni za odbaciti.Ne još.

08.10.2010. u 13:02 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 07.10.2010.

Za tvoje snene oči...

07.10.2010. u 21:50 • 0 Komentara • Print • #

Rezime...

Na današnji dan prije točno deset godina zbio se jedan od najljepših trenutaka u mom životu.Od tog dana proživjeli smo puno divnih trenutaka,puno loših.Pregršt neispunjenih nadanja i srušenih snova.Puno borbi i ostvarenih želja.Učinila sam neke stvari kojima se ne ponosim i kojima sam povrijedila meni drago biće i zbog toga ću jedino žaliti.Preživjeli smo.Nije nas uništilo,ojačali smo.Nakon svega mogu samo reći da sam sretna jer je ON uz mene i volim ga više nego ikada.Ja sam sretna žena usprkos svim bolima,borbama i zavistima.Vjerujem da možemo još puno toga jedno uz drugo.Sreća ne pada s neba.Za nju se valja potruditi i ništa nije slađe od podijeliti ju s dragim bićem.Želim nam još puno sretnih trenutaka jer znam da mi to možemo.

07.10.2010. u 21:32 • 1 Komentara • Print • #

Praskozorje...

Sjedim na terasi uz kavu i cigaretu pogleda uprta u tminu jutra.Gledam kako sjene noći polako odlaze potjerane prvim tracima dana.Volim taj trenutak.Kad je mir i tišina i onda odjednom cvrkut ptica najavi novi,svježi dan.Kad su svi jučerašnji problemi izblijedjeli i kad s radošću iščekujem što će mi donijeti ovaj dan.Kad se radujem jutru još nevinom i mladom osjećajući da bih mogla sve,da ništa nije nemoguće.Zagrliti cijeli svijet.

07.10.2010. u 06:58 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 06.10.2010.

Ovih mi se dana dokazalo da čovjek jednostavno nesmije biti pristojan,nego treba režati i gristi i biti jaaako neugodan da bi postigao bilo što.Činjenica je da već mjesecima pokušavam na lojep i uljudan način ishoditi neka pozitivna rješenja.Najgora stvar od svega je to kaj moljakam za prava koja su ,,zakonom zagarantirana,,.Jadno i žalosno kad piše po raznim zakonima i statutima,člancima i alinejama jedno,a u praksi doživimo drugo.Čemu služe zakoni?Očito samo da bi se kršili.Dakle galama,prijetnja i drskost.I eto...stvar se pokrenula.
Žalosno i pretužno kamo ide ovaj svijet.Boli me duša.

06.10.2010. u 13:28 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.10.2010.

Za mir u kući...

Dakle berba grožđa je završila.Više ne čujem jurišanje traktora s beračima na vinograde.Još se tu i tamo pojavi neko jato čvoraka koji će pozobati ono što je možda negdje ostalo ili zaostalo.Iz vinskih podruma dopire miris mošta i rojevi vinskih mušica.Toliko truda i muke za čašu radosti.Stara latinska poslovica veli:Vinum bonum pax in domun!Čast onima koji to postignu,a muka onima koji su kemijali i mućkali.Prvi će s ponosom guštati,a druge će boliti glava od kojekakvih bućkuriša i delanca.No ipak ne vele uzalud da vinograd treba slugu a ne gospodara.Pa, jedva čekam probati nektar za bogove.
party