Postoji,dakle,svijet u kojem je sve moguće.Nitko nije imun na siguran svijet u kojem se uvijek možete prikazivati u najboljem svjetlu,no ne ubijamo li tako zauvijek hrabrost,iskrenost,individualnost?Pod pseudonimom,često glupljim od gluposti same,možemo varati,karati,pametovati,vrijeđati.Stvoren je legalni poligon za ljudsku frustraciju,vječni supermarket lažnih identiteta,zgodnije druge kože,prostor za tajno djelovanje gdje hrabrosti nema kraja jer nitko ne odgovara ni za što.Kad se tako postave stvari,meni se čini da svi zajedno pristajemo na posvemašnji kukavičluk,no,zaista,posljednja sam osoba koja bi se trebala skandalizirati potrebom za anonimnošću.Ili paralelnim životom.Od čega zapravo svi mi bježimo u cyber svijet?Nakon pet dana bez foruma,i minimalnog vremena provedenog za kompjuterom,mogu vam reći:ovaj stvarni život,svijet u kojem čovjek iza svega mora stajati sa svojim imenom i prezimenom,svijet iz kojeg i ja,priznajem,često imam poriv samo nestati,nije jednostavan,ali bogme nije ni za odbaciti.Ne još.
Post je objavljen 08.10.2010. u 13:02 sati.