vidrin s.

petak, 23.09.2011.

OPROŠTAJ S LJETOM


Ljeto moje....
s toplim i mirisnim pecivom u očima pitomim,
mladosti moja u čije snove ulazim kao u polje makova...
unaprijed znamo za opraštaje,
i ti i ja,
očiju nujnih, naviklih na snena praskozorja...
Imam svijeću i nekoliko molitvi za snagu,
uključujući i one koje su plakale tvoje usne,
imam tvoju ljubav napisanu kao vječnost,
oči koje me jedu kao snoviđenje,
ruke koje se ne znaju odvojiti,
al ne znam, zbilja ne znam, mladosti,
ne znam kako ću ti mahati s tog perona, prepunog ljudi i tuga,
jer sve su tuge i sva nedostajanja tako intimna,
i dotičem ih,
mada guram prste u džepove, već sada, ranim jutrom,
duboko, najdublje, kao da tražim zalihe vedrine,
ko prozeblo ptiče, zabranjujem rukama da te diraju,
pa te diram krilima mojih zjenica i smješim se,
milujem te zjenicama....
još uvijek se smiješim cijelim tijelom...
i tako sam sva french, kažeš,
kad zamahujem gordo svojim šalom,
bijela podloga i na njoj ljubice,
i miris Summer One, Calvin Klein u oblačku iznad nas,
kao jaka sam, kao mogu ja to, kao imam ja puno snage,
jer čeka me Pariz, i čokoladni kroasani i Montmartre...
I toliko planova još imamo, kao da se radi o početku...
Al dolazi jesen, drago moje,
i ljubav mi tako liči na opraštaje, nepoznate perone i ukradene poljupce,
i već te vidim kako se mrštiš nad mojom malodušnosti, ljubavi,
nad mojom mušićavom potrebom okretati vrtuljak svojih osjećaja sama,
a ne ovisiti o tom glupom mehanizmu koji nas sve vara i očarava,
i krade i ostavlja
bolno stisnute oči koje mole za počinak i odmor...
Nasmiješi se ljeto moje, mladosti moja...
Poljubit ću ti hrabro i french
te dvije zabrinute bore na čelu,
jednom, i bez doticanja rukama,
kad ćeš spokojno usnuti u mom krilu,
sanjati nevidljive gradove gdje nema,
nema perona
.



Image and video hosting by TinyPic




23.09.2011. u 21:50 • 16 KomentaraPrint#

subota, 17.09.2011.

UMIJEĆE RAZGOVORA iliti PRIČAJ SA MNOM

Neću vam pričati o mojoj bračnoj komunikaciji,
ni o tome kako sam vječito imala osjećaj da kastriram zakonitog, mojim cendravim i stalnim pokušajima pričanja o neizrecivom, neprovjerenom, iracionalnom.
Nisam mogla podnijeti da nam se naša lijepa bliskost utopi u gomili svakodnevnih obaveza koje smo morali obaviti, tekućim poslovima, košuljama koje bi trebalo popeglati prije njegovih silnih putovanja, ocjenama u školi maloga i što poduzeti u vezi s tim.
Nisam se mogla miriti niti sa činjenicom da ću biti bliskija i više ganuta i više se smijati sa najboljom prijateljicom ili prijateljem.
Htjela sam u njemu imati sve.
Zahtjevne li mene, nisam se nimalo promijenila.
Ponekad bi pristao, pa bismo sjeli na balkon i pričali niočemu.
Takve trenutke pamtim.Ti trenuci su mi bili sveti i važni. Poput molitve i njegovanja duše.
Komunikacija mi je fiziološka potreba, što nikako ne znači da ne znam i zašutjeti kad treba
ili uživati s nekim koga volim u potpunoj tišini.
Naša se komunikacija naposljetku, unatoč mojim naporima koji su proizlazili iz nasušne potrebe da njegujem našu postojeću bliskost, ipak stereotipno svela na opće poznati termin bračne komunikacije,
i zbog toga sam silno patila.

Al neću vam pričati o tome.
Pisat ću ponešto o umijeću razgovora kao o ljudskoj vještini preživljavanja.

Po mišljenju znanstvenika, to je ljudsko umijeće, za razliku od mnogih drugih ljudskih vještina, poput ratovanja na primjer, tek u ranom djetinjstvu.

Začudno je to, zar ne?
A pričamo svaki dan, vodimo bitne i nebitne razgovore i sa drugima i sa samima sobom, neki od nas čak i u snu!
No, naravno, nije svaki razgovor- razgovor....

SARASVATI, indijska božica govora, prebivala je samo u "jezicima pjesničkim", a da bi je netko prizvao, morao je biti stvaralački nadaren.

Najmanje razgovorljiva zemlja na svijetu je Finska, što je jasno ako znadete čuvenu finsku izreku:

"Jedna riječ dovoljna je da nastane velika nevolja."

Ima nešto u tome. Al to je obično kriva riječ, ili prava u krivom trenutku.
Ljudi ne vole pričati mnogo da ne ispadnu budale, da se ne otkriju, da sačuvaju tajnovitost koja će intrigirati, ali tako se zakidaju za mnoge lijepe susrete s drugima.
I ispadaju jako pametni.Naravno, uglavnom površnima. Koji će suditi prema dojmu.
U najšutljvijoj finskoj pokrajini Hame ponosili su se anegdotom o nekom farmeru, koji dolazi u posjet susjedu, sjedi i šuti oko sat vremena, pa kad ga susjed priupita zašto je došao, ovaj se nekako prisili i kaže susjedu da mu je kuća u plamenu.rofl

Navodno su se prvi korijeni retorike razvili na Siciliji, Sirakuza, i od tamo potječu mnogi vrsni govornici.
No, retorika je zapravo ne samo sušta suprotnost razgovoru, nego i njegov osnovni neprijatelj.
Kod retorike se radi o sposobnosti uvjerljivog govora o nečemu, o čemu zapravo nemaš blage veze.
Riječ je o uzbudljivoj intelektualnoj igri, pri čemu jedan uvjerljivo priča, a drugi ga manje- više zaneseno slušaju.

Prvi pravi umjetnik živog razgovora, dijaloga, bio je naravno, Sokrat.
Po izjavama svojih suvremenika, bio je nakazno ružan i običaj mu je bio šetuckatI se trgovima, obraćati se potpuno nepoznatim ljudima, šljakerima, trgovcima, i postavljati im pitanja.
Sokratova je majka bila primalja, pa se tako i on smatrao porodnikom riječi i ideja.

" Da bi se rodile ideje, potrebna je primalja."

Ono što me još u srednjoj fasciniralo u vezi njega, ono malo što smo ga čitali na filozofiji, bio je dojam da istovremeno misli dvije potpuno suprotne stvari.
Tako je izvrsno zbunjivao svog sugovornika, jer ga je onemogućavao da mu ovaj poželi imponirati,
i tako ga poticao na izražavanje vlastitog mišljenja.

"Život koji sam sebe ne preispituje, nije vrijedan življenja", rekao je Sokrat svojim tužiteljima.
On je zapravo, dopustio da ga osude na smrt zbog pričanja protiv demokracije, samo da bi dokazao koliko je ista nepravedna.

Pravi razgovor, koji se svodi na fino i elegantno izmjenjivanje misli, a ne na postavljanje pitanja ili čisto nadmetanje, ipak je započela njegovati jedna žena, i to uz pomoć: ljubaznosti, taktičnosti, nježnosti i kulture.
Madam de Rambouillet primala je u svom salonu najviše dvadesetak ljudi, i nije ih birala po njihovu podrijetlu, obrazovanju ili statusu u društvu, već po njihovoj darovitosti, zanimljivosti i domišljatosti.
Svi kasniji slični saloni i slična druženja, navodno su je samo imitirala.
U njenom salonu družili su se i izmijenjivali misli, nadahnuća i ideje, pametne žene i pametni muškarci, privlačeći se na jedan uzvišen i netradicionalan način.
Tu su nastajala strastvena i topla prijateljstva, epigrami, maksime, portreti, glazba, stihovi...i jedino pravilo je bilo biti što ugodniji sugovornik.

" Svrha rasprave nije zdrobiti drugoga težinom svoje učenosti, nego navesti razum da se prisjeti osjećaja i ljubaznost da se združi s iskrenošću."
Divota, draga Madam. To je upravo moje viđenje razgovora.
Iskreno mi je žao što se nismo poznavale.

U 18. st. u Španjolskoj se razvilo i tzv. "umijeće šaptanja" ( chichisveo).
Žena bi muškarcu koji joj nije suprug, dopuštala da s njom razgovara nasamo.
Radilo se o čistom platonskom odnosu i pukom obožavanju i posvećenosti ženi, jer je zakoniti za to znao i nije imao ništa protiv. Neko iz tog doba je čak i izjavio da zbog njegove prezauzetosti brigom o svijetu, njegovoj ženici ionako treba "udvarač, pas ili majmun".lud Poznato?

Nakon cjeloživotne posvećenosti tom problemu muško-ženske komunikacije, mnogi su sociolingvističari i komunikolozi došli do jedinstvenog zaključka, da se muškarci i žene neće nikada potpuno razumijeti, jer govore posve drukčijim jezicima.
Strašno su nam olakšali, jelda.
Navodno je problem u tome što se muškarci razgovorom natječu, dokazuju, nadmudruju, a ženama razgovor ima čisti terapeutski i iscjeliteljski učinak.
Muškarci odmah potraže rješenje problema, RES, NON VERBA, a ženama je samo dovoljno da ih se sasluša i utješi.
Puno se žena žali da ih njihovi dragi muškarci s kojima žive, ne znaju saslušati.
Razlog leži i u tome što izgovaramo jako puno riječi u minuti. Pa lako nastaje šum u komunikaciji....
I ako je istina da je lijeva polutka mozga zadužena za komunikaciju i baratanje riječima kod muškaraca u prosjeku nešto slabije razvijena, što je bilo s onim divnim muškarcima iz salona Madam de Rambouillet?
Ili s onim obožavateljima u Španjolskoj?
Zašto je osnova većine bračnih komunikacija obostrano neslušanje ili nadmudrivanje?
No, to je već neka druga tema.....


17.09.2011. u 19:57 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 14.09.2011.

VRIJEME

A ma daj...bemti sjećanje...
Kako nas samo prevari i izda, baš onda kad pomislimo bahato
kako smo nevjerojatno talentirani za prisjećanje,
kako se ne možemo, sve i kad hoćemo i baš neizostavno trebamo,
riješiti mnogo toga, nepotrebnoga,bolnoga, balasta,
pa i te tamnozelene školske ploče gdje su zastale
rečenice
bitne
napisane pod odmorom,
uokvirene onim sitnim komadićima krede pronevjerenim kod kuće,
pa mirisi dugih popodneva ljeta,
užarenog svježeg asfalta neispranog sa tabana,
šuškanje bijele suknjice i bijelih pera badmingtonske loptice,
novog gumi gumija, pregorenog zafriga,
kvrgava kora našega hrasta gdje smo živjeli svakoga ljeta....
Pa ti, vezan uz moje rođendane,
pa lutka koju si mi poklonio sa sjajnim, crnim kovrčama,
i ploča Nicka Kershowa...
i još tako, tako malo nedostaje, do tvog blagog lica i osmijeha,
pod mojim javorima,
kad me gledaš kao da ću ispariti, slomiti se i nestati...
Baš kao tijesto za lasagne, kad se onako bezobrazno zalijepi jedno za drugo,
bez obzira na par kapi ulja koje si stavio u vodu,
dojmovi su se prilijepili, jedan za drugi,
koliko god sam čvrsto žmirila već tada, u petom,
osjećajući vrijeme koje tutnji ko lokomotiva livadama, bez tračnica,
silovito ga nastojeći zaustaviti, žmireći, da,

baš kao što činim i sada,
u svim dragocjenim trenucima potpune sreće....

Bila sam vidra, prava pravcata.
Sa strahopoštovanjem i predanom ljubavlju
gradila
snažne, mislila sam,
brane od protoka vremena,
zapisujući svaki trenutak dnevnički, onako kako je netko slikao.
Da, baš tako.
Prevarit ću ja to vrijeme.
Neće ni skužiti.

A onda razgovaram s profom iz osnovne, hrvatski,
obje ganuto plačemo nad propuštenim vremenom,
koje nisu uspjele zaustaviti ni najvjernije brane naših zapisa i sjećanja...

I ta duša od žene me pita:
Jeste li se našli?
Pa bezazleno konstatira:
Ti si se njemu tako sviđala!
Kako je to jednoj vidri moglo promaći?
Zato sam u velikom iskušenju da sada nastavim
žmiriti i žmiriti i žmiriti...
Žmirečki zapisivati dalje...da....o da...

"Dugi su puti u životu koji nam se mogu ukrstiti, srno moja...."


Image and video hosting by TinyPic

14.09.2011. u 22:35 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.09.2011.

zagrljaj

Različiti pogledi
na jednu te istu stvar
mogu izgledati

ovako


Image and video hosting by TinyPic

pa djeluješ divlje, mušićavo,
na krilima rujanske vjetrovite kraljice pronosiš kišu i oblake
sječeš sve ono malo i ništavo
znaš da su to opet mrvice kruha od kojih ćeš samo pregladniti....


ili ovako

Image and video hosting by TinyPic

pa skupljaš suze u svilom obloženu posudu,
prije nego ih zlato sunca posuši....


a ponekad i ovako....


Image and video hosting by TinyPic

pa šapućeš meko i nježno
ljubim te
poput mazne djevojčice,
bestjelesno, bezuvjetno i esencijalno,
u maglovenju svitanja...
..

boje zrele šljive....

No za sve vrijeme,
za sve to ludo vrijeme,
dok bježiš, grizeš, stradaš, poričeš, ostavljaš,
očekuješ, tuguješ,
za sve to vrijeme različitih pogleda na jednu te istu stvar,
ti zapravo činiš ovo.....



Image and video hosting by TinyPic

O ljubavi

Ljubav je doživljaj svetosti života. U svojoj najčišćoj formi nije usmjerena nikome i ničemu. Ljubeći doživljavamo svoju esenciju jer mi jesmo satkani od ljubavi. Da, da, ima tu i nekih stanica i tko zna kakvih sve tvari, ali ja ne govorim o našem tijelu. Jer tijelo je samo jedan dio naše stvarnosti. Bitan, ali nikako jedini i nikako ključan.

Uglavnom, smatram da smo mi kao bića satkani od ljubavi. Kako to znam? Zapravo je jednostavno. Vidio sam to u dušama svih ljudi koji su znali voljeti. Samo sam u njihovim dušama osjetio da znaju tko su. Vidi se to u njihovim pogledima, u njihovim zagrljajima, vidi se to u načinu na koji obožavaju život, vidi se to i u njihovu plesu, zapravo u svemu čime se bave. Ljudi koji vole znaju da kroz ljubav i ljubljenje žive svoju esenciju.

( B. Šimleša, Ljubavologija)

12.09.2011. u 20:47 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 06.09.2011.

KONJ


A onda....
Što je onda bilo....?
Onda sam osjetila jak udarac konjskog kopita,
ravno u želudac...
Otkud sad konj u ovoj, našoj priči, nemam pojma, zbilja,
i nikada me i nije ritnuo...pa ne znam...
Al znam da je zvonilo tek nekoliko sekundi,
i da sam se ja u tih nekoliko sekundi poželjela nalaziti
na nekom posve drugom mjestu,
u nekom pouzdanom i čvrstom muškom zagrljaju,
bez primjesa jakih boja i mistifikacije,
ne usred slike o sebi, nego na pozadini, kao posveta,
kao posveta jednom vremenu tako pozlaćenom i tako nedužnom,
poput jamice na dječjem licu kad se smije nebu...

Jer sve sam to, dragi moj, odavno doživjela,
to mučno djeljenje koje s djeljenjem blage veze nema,
jer se radi o pripadanju,
o pripadanju s nerazumijevanjem, ili bar ne potpunim,
al pripadanju i savezništvu,
to mučno laganje koje s laganjem blage veze nema,
jer se radi o istini,
krepkoj, jestivoj, jednoj i jedinoj,
koja ne napušta,
istini koja ti ne da izaći iz auta,
grabi te za ruku i ne želi te izgubiti,
takvoj istini...

Mili moj, radi se o čaroliji koja me voli, sjećaš se, i ne napušta me,
jer joj slijepo vjerujem...
A čarolija prosto voli ljude od povjerenja...

Zamrznuo se svaki moj osjećaj samo u jednom trenu,
samo u jednom malom, krhkom trenutku,
( a pritom je zadrhtalo i nekoliko brezinih listova ),
kad si mi okrutno rekao da sam nerealna...

Tada je došao onaj konj.
I tada si me izgubio.



Image and video hosting by TinyPic

06.09.2011. u 22:55 • 18 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.09.2011.

ROĐENDANSKA



update....

rekao je....
"..zemlja te poslala na put
da u njeno ime širiš ljudima
ono što im u grudima fali,
nemaju, a treba im,
pjesmu, suze, ganuće,
zaljubljenost, prošlost, neznano,
vatru, glad.
Rođena si s tom pjesmom,
i onda si bila takva,
nekad mi se činilo da uz tebe čujem topot neki,
ciganko...."

nakon toga mogla sam se jedino
ponovno zaljubiti u njega koga oduvijek volim....
jer se prisjeća onog o meni što je
odavno znao,
jer me vraća mene meni onu staru,
jer kao pravi sin Sunca pali krijesove
duboko u utrobi moje Zemlje,
pečati poljupce,
dok zatvorenih očiju i visoko podignutih ruku,
slavim nas....
moje neznano podrijetlo divlje puti,
jeseni rane mirisne,
prašnjavih cesta,
znojnih, neobuzdanih zvijezda...





04.09.2011. u 00:44 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


VIDRA VOLI
..... čuti i izgovarati francuski....
Okus čokolade u ustima dok izgovara neke riječi.
Sanja jedan mali francuski trg cvijeća..
.i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to je ovih dana čini sretnom....
Voli talijanske kancone i krčme.
Živi energiju koja počinje teći njenim venama.
Voli pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Voli stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Voli roniti. Gledati koga će ugledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožava čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike
na drugom kontinentu i u drugom vremenu.
Voli svoj ženski krizni stožer.
Voli svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubi ruže. I uzvraćaju joj upravo.
Voli kad joj se nasmiješi beba u autobusu.
Voli se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježi se kad vidi patke.


Image and video hosting by TinyPic


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu, te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je DIV koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikome...takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se bar približim na udaljenost s koje je mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju".

( Priručnik za neposlušne žene, Irena Obermannova)


.Page copy protected against web site content infringement by Copyscape



možete mi pisati kad god poželite.....

vidrinsmijeh@gmail.com




A SAD RAZMISLITE JESTE LI IKADA PROČITALI
LJEPŠU PJESMU O LJUBAVI:


ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji gubim sebe
da bi u meni našla više mjesta
ne, ne mogu te voljeti drugačije
ni manje jače od načina
na koji zemlja drži korijenje borovima
ni kaplju manje od oceana
ni mrvu manje od svega

i ne mogu ti obećati odmor
jer bih te po noći ljubio
a po danu bih te sanjao
i umrla bi razapeta između poljubaca
daleko uzvišeno negdje
izvan prosječnosti
izvan granice pojmljivosti
i ne mogu ti obećati zime
jer iz tvojih očiju ne bi izlazile grane rascvijetanog proljeća i grlice
iz kose
miris svježe pokošene trave iz njedara
i krv kupina sa usana
i ne mogu ti obećati suze
jer moje usne ne bi silazile s tvojih
trepavica
i pio bih ih prije nego bi ti i dotaknule vjeđe
baš kao vodu živu iz pehara života

i ne mogu ti obećati kraj
jer svakim novim treptajem
prije nego bi oči ponovo otvorila
vraćao bih kazaljke sata u svom srcu
na onaj početak svega
na vrijeme kada sam saznao da zajedno sa mnom dišeš ispod neba
i ne mogu ti obećati dosadu
jer bio bih sve što poželiš
donoseći ti svaki dan neki novi cvijet
iz Božjeg vrta
i ne mogu ti obećati strah
jer postavio bih na predvorje tvoje duše
dva kerubima sa plamenim mačevima
i na kamenom stolu ispred
svoje srce kao
cijenu kojom bih
plaćao za tebe otkupninu

ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji bi živio
umirući za tvoju sreću.

( naš dragi bloger Opinian )






jedna predivna Z.OKI-jeva pjesma...
"Tvoji su prsti ptica
Igraju se mjeseca
Mjesec je tajna slika
Srebrnih obrisa.
Ljubičasto srce,
kula strasti nevidljivog sna,
otvorene fontane ljubavi,
u zagrljaju samoće.
Ti si pjesma..."




Ovako šapće VITAE moja.....


Odškrinuh na tren
zlatna vrata lipnja
bez škripe, bez buke…
tek da tvoje u svoje
uzmem ruke
kratko
i da se oprostim tiho,
izdignem na prste
pa ti šapnem kako
ljeti sunce
u zlatne okvire
sjećanja umeće
i kako je čin
kristalne sreće
što smo se
uopće sreli
na ovoj lopti
što se mahnito,
besmisleno
okreće…


Opinian me ovim stihovima očarao:


"Možda
možda me ljubiš negdje
među ozeblim brezama
i sadiš mi sadnice ljubavi u zjenice
i zaljevaš poljupcima
Možda
možda mi šapućeš na
izranjavanim stijenama uz obalu
da je čežnja tvoja velika kao more
i uvjeravaš me da je ljubav jaka
kao smrt"

Meroveus.....
"Ali, ja vjerujem u Tebe;
U nekom predosjećanju
Znam da Ti takvi otimači
Ne mogu nauditi,
Znam kako su njihova otimanja
Samo prividi u ovoj hipnotičkoj stvarnosti;
I kada pozornije se pogledaš
Vidjet ćeš
Istu sebe koja si željela biti."


Image and video hosting by TinyPic



ZRNCE GANUĆA ( V.Parun)

Budim se i šapćem: ljubavi budi pjesma,
onda ću živjeti s tobom dajući se ljudima.
I ljudi će mi vraćati nešto od tvog lišća
kad izađu u šetnju
kroz ulice
oprane kišom.
Ima li takav grad gdje drveće ne umire
Ima li takva nježnost do koje se dolazi
krišom
po nekim dugim,dugim
bijelim stepenicama.

Bila sam dobra kao ljeto i vitka
s tvrdim pletenicama.
Bila sam raskošno dobra. Bila sam kao ljeto.
Nije me stid to reći, sada je ionako
jesen.
Dobrota spava pod lišćem i njen je osmijeh
nevidljiv.
Bila sam šuma. Bila sam dobra kao ljeto
i vitka, s tvrdim pletenicama.
I što mi je ostalo? Eto: zrnce ganuća u zjenicama.
Budim se i šapćem:
Ljubavi, budi pjesma
!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)


".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)


"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!

( A. de Mehlo)



"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)


Image and video hosting by TinyPic



"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)


Image and video hosting by TinyPic


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...



"Image Hosted by ImageShack.us




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)


Image and video hosting by TinyPic


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim



Image Hosted by ImageShack.us



Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se