Komentari

vidrinsmijeh.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • metamorfoza

    e da mi je taj neki Španjolac....:)))
    jako lijep tekst....

    avatar

    17.09.2011. (23:03)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Sve si predivno rekla. Ne bih nikda mogla biti s nekim, tko ne zna, ne želi ili ne može komunicirati... Također, baš kao i Ti, ne mogu bez komunikacije, koja je moja nasušna potreba. Srećom, u sadašnoj vezi u potpunosti ispunjena. Pozdrav, Luki+Goldie

    avatar

    18.09.2011. (00:43)    -   -   -   -  

  • gali

    korida je korida.. matadore je matadore...;))ebat ga sad mila moja Tamarovidrušenkovice jedna šušumigasta...;)))uuuuuuuuu , koliko li toga ovdi triban nadoknadit,aaaaaa....
    aj pljuskan ljubac i polako nizvodno,zaozbiljno, ne zafrkajen časna rič

    avatar

    18.09.2011. (01:13)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Ima divnih muškaraca koji itekako znaju razgovarati i razumjeti bez obzira na sve te teorije raznih stručnjaka. :) Šutnja ne znači ni mudrost niti je zlato, to je samo znak ili neinteligencije ili pasivne agresije. Šutjeti s nekim možeš tek kad znaš da je osoba sve sposobna iskomunicirati i da te uvažava, voli i prihvaća. Tad je šutnja ugodna. Inače je sredstvo torture. Otvorena agresija je "poštenija". Ne volim podmuklost, ne volim ljude koji nisu sposobni razgovarati o svemu i koji doziraju svoju komunikaciju, ali bome ne volim ni govornike i retoričare (iako nekad i sama sebi tako zvučim. :o). Važna je emocija kojom potkrepljujemo govor.

    avatar

    18.09.2011. (02:08)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Od Babilonske kule nije ostalo ništa...
    Razišli smo se posvađani, jezika pobrkanog i raspršeni po cijeloj zemlji...
    Kad me prođe tuga, kažem sebi da smo dobro prošli.
    I da smo gradili iluzoran i besmislen toranj "do neba". Za zauvijek.
    Trebali smo se držati nas, pokušavati doseći nas... tu na zemlji.
    Za "po svaki dan".

    avatar

    18.09.2011. (09:01)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    ah, zamišljam se u Finskoj...kako pijem kavu u tišini:D

    avatar

    18.09.2011. (09:55)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Znaš onu izreku o Fincima: "Kako znaš da si sreo ekstrovertiranog finca?" "Gleda u tvoje cipele!"

    Dobro, sve o ljepotama komunikacije je rečeno i nema se tu što dodati. Bez dobre komunikacije nema ni povezanosti među ljudima, a toga danas očajno fali. Ali evo ti i pozitivna strana šutnje, u biti jedna kojom se testira postoji li među nekim ljudima kemija:

    Pulp Fiction:
    ------------------
    Mia: Don't you hate that?
    Vincent: What?
    Mia: Uncomfortable silences. Why do we feel it's necessary to yak about bullshit in order to be comfortable?
    Vincent: I don't know. That's a good question.
    Mia: That's when you know you've found somebody special. When you can just shut the fuck up for a minute and comfortably enjoy the silence.

    avatar

    18.09.2011. (10:19)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    ijao, finska je zemlja za mene! :)

    avatar

    18.09.2011. (12:19)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    ja trenutno više navijam za umijeće slušanja... jer mnogi mogu i vole govoriti, ali rijetki znaju i vole slušati...

    avatar

    18.09.2011. (18:13)    -   -   -   -  

  • smotani

    na žalost, današnje vrijeme nosi otuđenje u komunikacijama..... ne, ne mislim na bračnu...mislim, općenito..... da li ritam života, nametnuti nam tempo ili što li već pogoduje tome - ne znam...ali znam.... znam da uvijek nastojim biti barem dobar slušatelj....(ako mi je baš lijevi dan) i, koliko god teško, uključim se u komunikaciju...jer... puno je ljepše razgovarati, nasmijati se..pa i zaplakati ako treba...u društvu.....
    no, uistinu...ponekad mi je bolje odšutjeti..... jer bubnem, po običaju, krivo :) ( eh, kada bih mogao vratiti krivo izgovorene riječi...i....barem ih prešutiti:))))
    no, ponekad, kao i sada dragi moj Sančo...previše govorim....zato...veliki puseki lete tebi i :)))))))))

    avatar

    18.09.2011. (21:10)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    sve si lijepo napisala. a i potrudila si se oko izvora informacija (iako imam osjećaj da su ti one vrlo vrlo poznate što govori oučenosti i načitanosti - diplomirala si nešto na filozofiji?).

    jmeđutim u komentaru želim reći nešto sasvim drugo. iz osobnog iskustva. naime, ovih dana polako me popušta tuga zbog gubitka supruge (preminula je prije skoro 10 mjeseci). tugu zamjenjuje sjeta i lijepa sjećanja koja će zauvijek biti tu pored mene i sastavni dio. naš bračni život mogu podijeliti na tri faze.

    u prvoj smo, nevjenčani, živjeli zajedno (ljubav je planula na prvi pogled i od prvog dana bili smo zajedno). sve je bilo strasno. impulsivno. u plusu i u minusu. no .. bilo je predivno. puno smo komunicirali o svemu i svačemu, smijali se, plakali, svađali se i odmah mirili.

    u drugom razdoblju stvari su se polako smirivale no između nas je ostala spona koja nas je držala zajedno i zbog koje smo bili orjentirani jedno na drugo. nju je ponekad (s pravom) smetalo što posao donosim kući a mene je smetalo što mi to predbacuje. no nisam bio u pravu. ipak, ljubav i razumijevanje nadvladalo je sve te nesuglasice.

    u trećem razdoblju u naš bračni život uplelo se ono što se populatno naziva: zajendički poslovni poduhvat. naš privatni život isprepleo se je sa poslovnim.. ona je prihvatila da se posao može donositi kući (naposlijetku, kod kuće se je djelomično i radio) a ja sam potpuno izbacio posao iz naših zajedničkih trenutaka. jer bili su previše dragocjeni da bi ih trošio na posao. pa se je, gle čuda, tako naš privatni život potpno odbojio od posla. puno smo putovali. ona je k meni dolazila dok sam boravio u inozemstvu). svo slobodno vrijeme posvetili smo onom što nas najviše veseli - nazovi to strastima života u najširem značenju.

    i baš, kad nam je bilo najljepše, kad je sve išlo k' o podmazano, kad nismo više imali nikakvih problema, dogodila se je dijagnoza. bila je puna optimizma da će sve završiti dobro. i ja skupa s njom. no ... život je htio drugačije i ona je preminula.

    ja sam se poslije posvetio poslu i praktički sam odbacio život. no ... život me je ponovo pronašao i ja sam mu se počeo vraćati. ipak, u trenucima kad sam boravio (i boravim) u domovini, vraćale su mi se (i vračaju) slike. stalno tražim neke usporedbe sa nekim prošlim situacijama iako znam da to nema smisla. no i to polako jenjava i, vjerovala ii ne, ali ovog vikenda sam se ponovo počeo osjećati slobodnim. slobodnim da nastavim život. znajući da bi i ona to htjela i napravila isto a ja bi je s neba smiješkom bodrio. baš kao što imam osjećaj da i ona bodri mene.

    možda sve navedeno i nema baš puno veze s tvojim postom no ovo je naprosto došlo iz mene i ne zamjeri ako sam te svom ovom tiradom previše zadavio. jer ponekad treba znati slušati a ponekad pričati. poznati granicu i pravu mjeru umijeće je kog obje strane traže i katkad nađu. a baš iz osobnog iskustva želi poručiti svima da je život prekratak da bi ga trošili ne prepucavnja. umjesto toga obje strane trebaju pokazati više razumijevanja i veseliti se i uživati u kratkim trenucima kad harmonija zavisra predivnu melodiju kojoj se supružnici i ljubavnici prepuštaju. duhom, dušom i tijelom.

    žiivot je da se živi i uživa,
    Bocaccio

    avatar

    18.09.2011. (21:33)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Pitala sam dragu osobu zašto se razveo. "Prestala je komunikacija" rekao je jednostavno. I sve mi je time rekao.

    avatar

    19.09.2011. (08:58)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    U trenutcima kada mi se zivot naglavce okrenuo, najizgubljeniji sam bio u trenutcima poslije dolaska doma s posla. Napravio bih kavu i buljio u nju. Nedostajalo mi je ono: "kako je bilo danas?"

    avatar

    19.09.2011. (10:52)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    e, pa stvarno me nije dugo bilo kod tebe.....
    toliko toga ima da mi je najpametnije osvrnuti se
    samo na ovaj poslijednji post (mada su me i
    drugi dotakli).....komunikacijski problem poslijednjih
    je godina, pa i više, prava rak-rana muško-ženskih,
    a i inih odnosa.....sve više je onih koji pričaju, a
    malo tko sluša.....uostalom, ti si to tako lijepo
    rekla u svome postu, da mi ne preostaje drugo
    nego da ušutim:))))))
    pozdrav draga Vidrice, sunčani od mene imaš, veeeliki:))))

    avatar

    19.09.2011. (22:38)    -   -   -   -  

  • lavica

    Ne znam da li je nama ženama priroda podarila rječitost ili smo sposobnije razviti komunikaciju bolje i više od muškaraca, ali ne bih se kladila na to. Moje iskustvo govori drugačije , ali u nekim slučajevima komunikacija im je teža od rješavanja jednađbe s tri nepoznanice. Brak moje prijateljice doslovce je pred raspadom upravo iz tog razloga. Loša komunikacija pretvara se u šutnju ili naziva maltretianjem. Šteta, jer nije tako bilo uvijek, pa tko bi se vezao za osobu s kojom ni komunikacija ne štima, pa ona je preduvijet za sve što slijedi. Moguće je povjerovati da njima ide možda malo teže, ja bih rekla "drugačije" ali mi nije jasno zašto se ne potrude malo više. Čega se boje? Pa vi ste muškarci tako divna stvorenja i ne bi trebali imati razloga za strah, zbunjenost vam daje samo dodatni šarm!

    avatar

    19.09.2011. (23:21)    -   -   -   -  

  • primakka

    malo pričam, al znam slušati. valjda zato i pišem.
    i rado se raspričam s onim ko me zna čitati.
    (kao što ne puštam na miru onoga koga pročitam.)

    avatar

    21.09.2011. (11:08)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    ne ide mi komunikacija u zadnje vrijeme.
    pozz

    avatar

    21.09.2011. (14:13)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav

    avatar

    21.09.2011. (16:15)    -   -   -   -  

  • rU

    slušati i osjećati da te netko sluša ... moći i šutjeti zajedno a ipak se razumjeti ...
    ako to možeš i samo s jednom osobom iz svoga života, pravi si srećković.
    :-)

    avatar

    21.09.2011. (18:29)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Razmišljam o ovom što si napisala . I šutim . Nekako i moja komunikacija zapinje u posljednje vrijeme .
    Bit će bolje . Osmijeh ti , draga :))

    avatar

    21.09.2011. (21:19)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Nismo u Finskoj već u zemlji gdje nam osim tople riječi ne
    osta ništa više. Tražimo je među prijateljima, znancima, na
    ovom virtualnom prostoru, ali je činjenica da nam je potrebna.
    Koliko tko izgovori a koliko kaže druga je priča, koliko želimo
    da baš "ON" bude uho za slušanje svega što nam je na pameti,
    do sada nisam shvatila učinkovitost istog. Možda smo drukčiji,
    potreba za komunikacijom nije kod svih ista. Eto, kod mene je
    i stoga sam zakinuta, ali idemo dalje, što ne možeš mijenjati
    zaboravi ili barem potisni. Tekst je vrlo zanimljiv, pozdrav:))))

    avatar

    22.09.2011. (12:50)    -   -   -   -  

  • ,

    stavio bih naglasak na iskrenost
    nekako je po meni najvažnija u komunikaciji ljudi

    avatar

    23.09.2011. (10:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...