Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vidrinsmijeh

Marketing

KONJ


A onda....
Što je onda bilo....?
Onda sam osjetila jak udarac konjskog kopita,
ravno u želudac...
Otkud sad konj u ovoj, našoj priči, nemam pojma, zbilja,
i nikada me i nije ritnuo...pa ne znam...
Al znam da je zvonilo tek nekoliko sekundi,
i da sam se ja u tih nekoliko sekundi poželjela nalaziti
na nekom posve drugom mjestu,
u nekom pouzdanom i čvrstom muškom zagrljaju,
bez primjesa jakih boja i mistifikacije,
ne usred slike o sebi, nego na pozadini, kao posveta,
kao posveta jednom vremenu tako pozlaćenom i tako nedužnom,
poput jamice na dječjem licu kad se smije nebu...

Jer sve sam to, dragi moj, odavno doživjela,
to mučno djeljenje koje s djeljenjem blage veze nema,
jer se radi o pripadanju,
o pripadanju s nerazumijevanjem, ili bar ne potpunim,
al pripadanju i savezništvu,
to mučno laganje koje s laganjem blage veze nema,
jer se radi o istini,
krepkoj, jestivoj, jednoj i jedinoj,
koja ne napušta,
istini koja ti ne da izaći iz auta,
grabi te za ruku i ne želi te izgubiti,
takvoj istini...

Mili moj, radi se o čaroliji koja me voli, sjećaš se, i ne napušta me,
jer joj slijepo vjerujem...
A čarolija prosto voli ljude od povjerenja...

Zamrznuo se svaki moj osjećaj samo u jednom trenu,
samo u jednom malom, krhkom trenutku,
( a pritom je zadrhtalo i nekoliko brezinih listova ),
kad si mi okrutno rekao da sam nerealna...

Tada je došao onaj konj.
I tada si me izgubio.



Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 06.09.2011. u 22:55 sati.