Marketing
OPROŠTAJ S LJETOM
Ljeto moje....
s toplim i mirisnim pecivom u očima pitomim,
mladosti moja u čije snove ulazim kao u polje makova...
unaprijed znamo za opraštaje,
i ti i ja,
očiju nujnih, naviklih na snena praskozorja...
Imam svijeću i nekoliko molitvi za snagu,
uključujući i one koje su plakale tvoje usne,
imam tvoju ljubav napisanu kao vječnost,
oči koje me jedu kao snoviđenje,
ruke koje se ne znaju odvojiti,
al ne znam, zbilja ne znam, mladosti,
ne znam kako ću ti mahati s tog perona, prepunog ljudi i tuga,
jer sve su tuge i sva nedostajanja tako intimna,
i dotičem ih,
mada guram prste u džepove, već sada, ranim jutrom,
duboko, najdublje, kao da tražim zalihe vedrine,
ko prozeblo ptiče, zabranjujem rukama da te diraju,
pa te diram krilima mojih zjenica i smješim se,
milujem te zjenicama....
još uvijek se smiješim cijelim tijelom...
i tako sam sva french, kažeš,
kad zamahujem gordo svojim šalom,
bijela podloga i na njoj ljubice,
i miris Summer One, Calvin Klein u oblačku iznad nas,
kao jaka sam, kao mogu ja to, kao imam ja puno snage,
jer čeka me Pariz, i čokoladni kroasani i Montmartre...
I toliko planova još imamo, kao da se radi o početku...
Al dolazi jesen, drago moje,
i ljubav mi tako liči na opraštaje, nepoznate perone i ukradene poljupce,
i već te vidim kako se mrštiš nad mojom malodušnosti, ljubavi,
nad mojom mušićavom potrebom okretati vrtuljak svojih osjećaja sama,
a ne ovisiti o tom glupom mehanizmu koji nas sve vara i očarava,
i krade i ostavlja
bolno stisnute oči koje mole za počinak i odmor...
Nasmiješi se ljeto moje, mladosti moja...
Poljubit ću ti hrabro i french
te dvije zabrinute bore na čelu,
jednom, i bez doticanja rukama,
kad ćeš spokojno usnuti u mom krilu,
sanjati nevidljive gradove gdje nema,
nema perona.
Post je objavljen 23.09.2011. u 21:50 sati.