rekao je....
"..zemlja te poslala na put
da u njeno ime širiš ljudima
ono što im u grudima fali,
nemaju, a treba im,
pjesmu, suze, ganuće,
zaljubljenost, prošlost, neznano,
vatru, glad.
Rođena si s tom pjesmom,
i onda si bila takva,
nekad mi se činilo da uz tebe čujem topot neki,
ciganko...."
nakon toga mogla sam se jedino
ponovno zaljubiti u njega koga oduvijek volim....
jer se prisjeća onog o meni što je
odavno znao,
jer me vraća mene meni onu staru,
jer kao pravi sin Sunca pali krijesove
duboko u utrobi moje Zemlje,
pečati poljupce,
dok zatvorenih očiju i visoko podignutih ruku,
slavim nas....
moje neznano podrijetlo divlje puti,
jeseni rane mirisne,
prašnjavih cesta,
znojnih, neobuzdanih zvijezda...