HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

09.03.2014., nedjelja

MORA LI SE CRKVA MIJENJATI

Već sam u nekoliko navrata promišljao napisati neki ozbiljniji text (naravno sukladno svojim ograničenim mogućnostima) kao K. Keating, “Što katolici doista vjeruju”
A evo sam u međuvremenu (zahvaljujući iznimnom talentu za "snalaženjem") na izvanrednom bitno.hr našao čovjeka koji govori "mojim jezikom"
Tako da će te poštovana gospodo, morati još malo pričekati na moj ingeniozni intelektualni uradak vezan za antropološko-religiozno-filozofski razvoj Ardijejaca


APSURDNO JE MISLITI DA CRKVA TRBA MIJENJATI NAUK NA TEMELJU REZULTATA RAZNIH UPITNIKA


Prenosimo tekst talijanskog katoličkog publiciste i sociologa Massima Introvignea u kojem se on pozabavio raznim tumačenjima rezultata upitnika koje je Vatikan poslao biskupskim konferencijama uoči Sinode biskupa o obitelji. Tekst je originalno objavljen na talijanskom katoličkom portalu La Nuova Bussola Quotidiana.


Vlada određena pomutnja vezana uz upitnike koje je Sveta Stolica poslala nacionalnim biskupskim konferencijama uoči III. Opće izvanredne skupštine Sinode biskupa, koja će se održati u Vatikanu od 5. do 9. listopada 2014. Čini se da su neke biskupske konferencije dale odgovore doktrinarnog karaktera. Druge su se, poput njemačke i austrijske, posavjetovale s vjernicima metodama koje se - na prvi pogled – prije čine anegdotskima. Kao sociolog, gajim ozbiljne sumnje u reprezentativnost uzorka. Ako se prešlo na župe i pastoralna vijeća, očito su prethodno prikupljena mišljenja župnika – možda i pokojeg biskupa – i onih ‘samodostatnih’ skupina koje zauzimaju prostor mnogih župnih zajednica svojim beskonačnim sastancima, a o kojima papa Franjo, kako je poznato, ne govori baš dobro.

Barem su se švicarski biskupi obratili sociolozima, točnije Institutu za pastoralnu teologiju u St. Gallenu, koji je trebao pripremiti vjerodostojan uzorak, premda nam objašnjava da je odabrao “laike zauzete u crkvenom životu”, i ovdje prema tome uz opasnost zanemariti one koji ne sudjeluju u župnim skupinama, a koji zbog toga nisu manje katolici. Sociolozi iz St. Gallena nisu završili svoj posao, već su na Radio Vatikanu izvijestili da 97% švicarskih katolika koristi kontracepciju, 60% ne vidi ništa loše u homoseksualnim zajednicama te bi čak željeli da ih Crkva “blagoslovi”, velika većina je sklona razvodu i predbračnim odnosima, te se tako i ponaša. Kao što je poznato, iz Njemačke i Austrije su došli slični rezultati, premda nisu potvrđeni od sociologa.

Riječ je o tome kako protumačiti ove podatke. Ako se trebamo pouzdati ne u interpretacije austrijskih i njemačkih biskupa, nego u ono što je napisano u pripremnom dokumentu poslanom u biskupije i popraćeno upitnikom, jasno je da pitanja nisu nikakva vrsta referenduma usmjerenog mijenjanju nauka, već prikupljanju podataka upravo sociološkog tipa o tome kako se katolici ponašaju.

Da se katolici ne ponašaju kao katolici nije velika novost. Sociologija razlikuje – izraz dolazi od engleske znanstvenice Grace Davie – tri dimenzije religije, tri B: “believing” (vjerovati), “belonging” (prakticirati) i “behaving” (ponašati se). Sociolozi već godinama znaju da onih koji govore da vjeruju u Boga, a u Europi i u Isusa Krista, ima mnogo više nego onih koji idu u crkvu. I da onih koji slijede moralni nauk svoje vjere ima mnogo manje nego onih koji odlaze u crkve. Iz toga proizlazi da – i u Europi – kad se govori o sekularizaciji, treba razlikovati: postoji slaba sekularizacija vezana uz vjerovati – ateisti ostaju mala manjina, koja se ne povećava, značajna sekularizacija u prakticiranju – i uz široki pojam praktikanta, može se takvima smatrati samo jedan od pet europljana, i sekularizacija itekako većinska u ponašanju, u smislu da samo maleni dio populacije slijedi moralni nauk Crkve i zajednice kojoj pripada.

Niti bi se jedna čudna Crkva koja gradi svoj nauk na temelju anketa trebala zaustaviti na moralu. Slijedeći ankete trebalo bi ukinuti pakao, čuda,…., božansku narav Crkve: sve nepopularna vjerovanja.
Ankete – različito provedene u raznim narodima – potvrđuju prema tome već poznatu sliku. Nisu objavljeni talijanski podaci, ali činjenica da je naša zemlja (op. prev. – Italija) jedna u kojoj se rađa najmanji broj djece u svijetu, iako se 80% naših sunarodnjaka izjašnjava katolicima, sigurno upućuje na stav o kontracepciji koji se ne razlikuje puno od onog švicarskog.

Ali… postoji jedan ali. Upitnik je objavljen u sklopu pripreme sinode o obitelji. Ali velike ankete sociologa – poput časopisa Indagine europea sui valori (EVS – Europsko istraživanje o vrijednostima) – ne bave se samo spolnim i obiteljskim moralom, a uostalom zapovijedi ima deset. Uspoređujući podatke iz EVS-a o vrijednostima i vjeri, te vodeći računa i o drugim anketama, otkrivamo da na primjer u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji velika većina populacije smatra da useljenika ima previše, da se ponašaju loše i da ne trebaju uživati ista građanska prava. U raznim zemljama – među kojima je Italija – broj građana koji odobravaju utaju poreza te izjavljuju da ju prakticira ili bi ju prakticirali kad se ne bi bojali da će biti otkriveni, je toliko velik da se mora zaključiti da je nemoguće da u tome ne sudjeluje značajan broj katolika praktikanata.

Ima potom i drugih istraživanja – neka u Italiji, ja sam ih provodio – koja se bave uvjerenjima. Točno je da se velika većina talijana (93%) izjašnjava vjernicima, ali treba vidjeti u što vjeruju. U Italiji značajan je postotak osoba koje se izjašnjavaju katolicima a ne vjeruju u božanstvo Isusa Krista, ne vjeruju da je Uskrsnuće povijesni događaj koji se stvarno dogodio, ne vjeruju u postojanje pakla i đavla, te ne vjeruju da je Katolička Crkva ustanova koju je želio Bog te da je božanski pomagana. Ti postotci “nevjernika selektivnih” za neke istine vjere postaju većina među mladima od 15 do 29 godina. Više od polovice talijanskih katolika nikad se ne ispovijeda. U drugim zemljama stvari su mnogo gore, kako vezano uz vjerovanja tako i uz ispovijed, na koju u mnogim dijelovima sjeverne Europe i Sjedinjenih Država pristupaju neznatne manjine.

Navodim ove podatke da bi se shvatilo da – dok ima smisla koristiti sredstvo upitnika da bi se razumjelo koliko je duboka kriza suvremenog katoličkog svijeta – nitko ne može uzeti rezultate tih istraživanja, iako su očekivani, kao smjernice kako bi se Crkva trebala mijenjati da bi se prilagodila “svijetu”. Razumljivo, to bi bilo apsurdno najprije s teološke točke gledišta: Crkva nikad nije prilagođavala svoj nauk anketama, uz opasnost mijenjati mišljenje sa svakom anketom poput Mattea Renzija iz Crozzijeve zabavne karikature.

Ako – kako se čini da neki biskupi žele predložiti u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji – bi Sinoda trebala mijenjati nauk da bi ga prilagođavala onome što misle vjernici, nakon – ili možda prije – ove o obitelji hitno je provesti Sinodu o useljavanju: ne radi proučavanja prekrasnog govora pape Franje u Lampedusi, nego da se u europskim župama njemačkog govornog područja što prije organizira nedjeljno dijeljenje toljaga da se tuče imigrante, budući da je upravo sa strane Berlina, Züricha i Beča nesklonost prema useljenicima raširenija još više nego li prema moralnom nauku Crkve.

Ako se ne vjeruje anketama, treba pogledati referendum: poput onog švicarskog iz 2009. kojim je uvedena, očito ne kao znak naklonosti prema muslimanskim useljenicima, ustavna zabrana gradnje minareta. Ako se naime vjeruje anketama, neka se u program uvrsti i sinoda za podjeljivanje oprosta utajivačima poreza: bit će osobito velikodušno primljena u Italiji. Jer samo jedno je sigurno: ako ankete u kojima svatko zaštićen anonimnošću ispovijeda svoje grijehe ili pokazuje svoje poroke predstavljaju jasni glas “naroda Božjeg”, onda ga treba slijediti u svemu. Zašto “vox populi” postaje “vox Dei” kad se izražava u korist utaje dužnosti vjernosti supružniku, a ne kad se izražava u korist utaje poreza?

Niti bi se jedna čudna Crkva koja gradi svoj nauk na temelju anketa trebala zaustaviti na moralu. Slijedeći ankete trebalo bi ukinuti pakao, čuda, Uskrsnuće, božanstvo Isusa Krista, božansku narav Crkve: sve nepopularna vjerovanja. Izjaviti da su sve religije jednake, jer to misli većina ljudi. Savjetovati papi Franji da ne gubi vrijeme govoriti svaki tjedan o đavlu, jer velika većina to ne vjeruje. I da prestane u središte svoj Učiteljstva stavljati ispovijed, jer ionako postoje čitave biskupije gdje su katolici koji se ispovijedaju svedeni na prste jedne ruke.

Ako su sociolozi – iznenada – postali zanimljivi, imali bi još jednu malu pripomenu za predložiti. A to je da prilagoditi vlastiti nauk jedinom dominantnom mišljenju predstavlja najsigurniji način da se izgubi vjernike i zatvori trgovina. Objasnio je to još daleke 1972. u knjizi koja je postala klasik socijalnih znanosti, “Zašto konzervativne Crkve rastu”, Dean M. Kelley (1927-1997), sociolog i ravnatelj Nacionalnog vijeća crkava Sjedinjenih država. Kelley, koji je osobno bio progresist, zabilježio je da su protestantske zajednice koje su stale na stranu abortusa, predbračnih odnosa i tolerantnog stava o homoseksualnosti počele gubiti članove tako brzo da su bile u opasnosti staviti ključ u bravu, dok su na izvanredan način u porastu bile «pro life» i «pro family» skupine poput mormona i pentekostalaca.

Neki naivni crkveni dostojanstvenici su mislili da će prilagođavanje dominantnim stavovima ispuniti crkve. A zapravo ih je ispraznilo. Jer za čuti ono što već do iznemoglosti trube novine, televizija i Internet ne treba ići u crkvu. Od Crkve se želi svjedočanstvo protivno struji
Narednih četrdeset godina dale su za pravo Kelleyu. Neki naivni crkveni dostojanstvenici su mislili da će prilagođavanje dominantnim stavovima ispuniti crkve. A zapravo ih je ispraznilo. Jer za čuti ono što već do iznemoglosti trube novine, televizija i Internet ne treba ići u crkvu. Od Crkve se želi svjedočanstvo protivno struji: ne traži se da ohrabruje naše poroke – za to, svako jutro, već postoje veliki dnevni listovi – nego da nas potiče na promišljanje i da nas pokuša učiniti boljim muškarcima i ženama. Stoga, jedna molba biskupima Sinode: proučite ankete, ali – ako ne želite organizirati eutanaziju u vašim biskupijama – savjesno izbjegavajte vaše propovijedanje prilagođavati mišljenjima koja se u anketa pojavljuju kao većinska. Pretpostavljam da vam je istina na srcu. Ali – pretpostavljajući na temelju čisto zamišljene i ne vjerodostojne pretpostavke da nekima od vas istina vrijedi malo ili ništa – mislite na ozbiljnu opasnost da se možete naći, poput mnogih kolega protestantskih «liberal» zajednica, bez vjernika i bez posla.

Massimo Introvigne | Bitno.net

Prevela Verica Kraš-Villa

I da ne zaboravimo!!!




- 10:38 - Komentari (45) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (13)
Veljača 2024 (4)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (8)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (6)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (7)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (7)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (5)
Ožujak 2022 (5)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (13)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (9)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (8)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (6)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (2)
Opis bloga
ako imate primjedbi
mrežna pošta vam je ikpurger@gmail.com

Flag Counter