srijeda, 11.11.2009.

Andre, Andre...ariba!

Od sutra idem u teretanu jer želim izgledati onako kao što Milinović, čovjek zbog kojeg više ne pratim tv, misli da izgleda. Nakon upisa u teretanu idem obnoviti članstvo u gradskoj knjižnici jer želim naučiti sve o povijesti mog naroda, pa da mogu pričati onako lijepo kao što Milanović priča. A kada poželim izgledati kao Hebrang, otići ću do Londona i posjetiti muzej voštanih figura.

Kada smo već kod vijesti, čujem da je Agassi napisao i objavio svoju pikantnu autobiografiju. Nives Celzijus u neku ruku i mogu shvatiti jer je sigurno zanimljivo čitati sa koliko se nogometnih timova poševila. Ali što to on ima zanimljivo napisati o sebi kada se u životu nije poševio niti sa jednim nogometnim timom? Igrao je tenis, imao je Brooke (barem je mislio da je ima), imao je kosu (znao je da je nema), a za sve ostalo je koristio master card.

Uglavnom, mene je najviše strah da ne objavi kako je, u vrijeme dok mu nije išao tenis i dok je šmrkao kokain, sa mnom igrao poklape sa sličicama crtanog junaka He-mana, o čemu sam nekoć pisao u jednoj svojoj priči.

Kada pogledate ovaj video i naiđete na dio kada Andre preuzima mikrofon, njegov plač će većini izgledati kao kreveljenje onog lika Zeda iz "Policijske akademije", ali vjerujte mi, te suze nisu lažne, jer nemoguće je izlažirati strast prema igri kakvu je on posjedovao. I zato, bez obzira na ovu spornu autobiografiju, on će ostati za mene i dalje br.1 teniski igrač svih vremena.

- 23:55 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.11.2009.

Prijespavatchke besmislice

Vecher narode. Malo mi je oskatjena latinica (ovaj sam izraz ukrao od jedne bivshe blogerice, koja ga je mozda ukrala od nekoga tretjeg, ali nemam dokaza za to). Ne pitajte me zasto pisem ovaj besmisleni post...jednostavno, doslo mi je. Vratio sam se u hostel poprilicno alkoholiziran, a tek je ponoc, i neshto. Poceo sam u 15h, mislim da je u tome problem. Uglavnom, ne spava mi se, a imamo internet caffe. Nema kafe ali su tu domatjica koja prima nocne pozive i daje kljuceve od sobe notjnim pticama, njen prijatelj koji je doshao napushen i prica o vanzemaljcima, te lik iz Kambodje koji mi je uljudno ustupio komp nakon sto sam usao u prostoriju ispustajuci cudne zvukove.

Htio sam vam samo retji da me razocarao susret sa jednom romkinjom koja je na glavnom autobusnom kolodvoru prodavala krstjanske kalendare kada sam stigao u metropolu. Pitala me pare. Dao sam joj 4 kune koje sam cuvao za wc. Nakon toga me pocela preklinjati da ima bolesno dijete i da joj dam barem 10 kuna. Vratio sam joj kalendar i rekao da nemam te novce i da za kalendar koji sam joj vratio pokusa dobiti taj iznos.
E, tada je nastupio problem, jer mi je jebala mater pred svima. Gledajte, dao sam joj zadnji sitnish predvidjen za wc, a ona mi jebe mater. Odavno mi to nitko nije napravio. Krenuo sam prema njoj sa namjerom da je nokautiram, ali ono, bez zajebancije, da je poslozim na pod. Spasilo ju je to sto mi je okrenula ledja i cinjenica da je naisao policajac, kao da je neka namjestaljka. Nisam htio riskirati koncert zbog kojeg sam prevalio vishe od 500km i zavrsiti u booksi zbog jedne obichne preplanule kravetine, da joj se matere najebem.

Uglavnom, nocas sam u Tkalchi naisao na jednu babu koja je sjedila nasred ulice sa zanimljivom pletenom kapom na glavi i prodavala mirisno cvijetje. Pitala je 10kn, dao sam joj 20. Rekla je da sam joj kao dao vishe, da sam pogrijeshio, a ja sam rekao da nisam, nisam pogrijeshio.
Stavio sam kasnije to cvijetje u ormar da mi se kosulja manje cuje na dim, kazem vam.



- 00:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se