SHZ ZADARSKE ŽUPANIJE

31.12.2013., utorak


Nikica Gabrić kao prvak zagrebačkog Lions kluba i njegov Nacionalni forum nije ništa drugo ni posebno različito od SDP-a, Laburista i ostalih skoro lijevo padajućih stranaka
Nikica Gabrić kao prvak zagrebačkog Lions kluba i njegov Nacionalni forum nije ništa drugo ni posebno različito od SDP-a, Laburista i ostalih skoro lijevo padajućih stranaka

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/110369-nikica-gabric-jest-ljevicar-ma-sto-on-govorio-a-bio-je-i-predsjednik-socijalisticke-omladine-hrvatske-dakle-komunist.html



GABRIĆU JE GLAVI PROGRAM BORAVAK STRANIH UMIROVLJENIKA, A NE PROIZVODNJA

U dijelu programa gabrićevog Nacionalnog foruma treba izdvojiti jedan segment plana koji europska masonerija provodi već nekoliko godina u pojedinim zemljama Mediterana. To je gradnja umirovljeničkih domova po obali u kojima bi kako kaže Gabrić boravilo milijun umirovljenika iz Njemačke i samo zimi ostavilo nekoliko milijarda eura prihoda. Zaboravio je da destinacija gdje borave turisti treće dobi, biva zauvijek izgubljena za svaku drugu strukturu turista, a to se zorno vidi na primjeru otoka Korčule koji brže od svih hrvatskih otoka stagnira u broju noćenja upravo iz razloga što je godinama bio raj gerijatrijskom turizmu.

Nikica Gabrić jest ljevičar, ma što on govorio, a bio je i predsjednik Socijalističke omladine Hrvatske, dakle - komunist!

Zna premijer Milanović da se ne treba puno brinuti za izborni marketing pred predstojeće izbore budući sve infrastrukturne probleme rješava uvježbana elita Lionsa, Rotaryanaca, gongova i ostalih baba, a marketinški posao permanentno odrađuju vrli mediji, kako tiskani, tako i elektronski na čelu sa partijskom strukturom javne televizije.

Dajući zadnji intervju u ovoj godini režimskom Jutarnjem listu, premijer Zoran Milanović je pokušao baciti zadnje zrno razdora među desnu opciju, hvaleći Željku Markić pred Karamarkom, pokušavajući tako pojačati disperziju pred nadolezeći cunami s desna koji mu prijeti širenjem HDZ-ove koalicije prema sličnim strankama, a ponajviše privlačenjem braniteljskih udruga koje među svojim redovima okupljaju pristaše desnih stranaka. Milanović je shvatio da mu ni buđenje elitističke lijevice pod palicom uglednog liječnika oftamologa, Nikice Gabrića inače prvaka zagrebačkog Lions kluba neće pomoći na idućim izborima, pa pred ulazak u predizbornu godinu biračima šalje signale opuštene i ležerne prepotencije. Zna premijer Milanović da se ne treba puno brinuti za izborni marketing pred predstojeće izbore budući sve infrastrukturne probleme rješava uvježbana elita Lionsa, Rotaryanaca, gongova i ostalih baba, a marketinški posao permanentno odrađuju vrli mediji, kako tiskani, tako i elektronski na čelu sa partijskom strukturom javne televizije. Nacionalni forum nije ništa drugo ni posebno različito od SDP-a, Laburista i ostalih skoro lijevo padajućih stranaka.

Masonski dirigenti Europske unije točno su odredili tajming dugo najavljivane Gabrićeve stranke koja je na političku pozornicu nastupila poslije stišavanja referenduma građanske udruge U ime obitelji. Tajming je pomno izabran ali članstvo koje je pristupilo Gabriću ukazuje da je cijela inicijativa oko Nacionalnog foruma rutinska rabota poduzeta upravo kada lijevica na javnoj sceni doživljava poraz za porazom pa ekspoziture masonskih radionica unutar Lions i Rotary klubova dobiše znak za buđenje Gabrićevih lijevih spavača. Njihovim guranjem u sve medije pokušavaju uspostaviti nekakvu političku kreaturu skrbeći za iskompromitiranu i posrnulu lijevicu tijekom katastrofalne dvogodišnje vladavine „u ništa". Nikica Gabrić jest lijevičar ma što on govorio i znamo da je bio predsjednik Socijalističke omladine Hrvatske i saborski zastupnik od 1996 do 1990 godine - dakle komunista. Samo privlačenje lijevičarskog i bezidejnog dueta Kosor Kregar ukazuje kakvo uzemljenje ima Nacionalni forum, kojem nedavne naručene ankete sluganskog Jutarnjeg lista dodjeliše treće mjesto ispred Ružinog HSP-a i potonulog HNS-a.

No nije problem u Gabrićevim članovima stranke, koliko u dijelu programa iz kojeg treba izdvojiti jedan segment plana koji europska masonerija provodi već nekoliko godina u pojedinim zemljama Mediterana. To je gradnja umirovljeničkih domova po obali u kojima bi kako kaže Gabrić boravilo milijun umirovljenika iz Njemačke i samo zimi ostavilo nekoliko milijarda eura prihoda. Zaboravio je da destinacija gdje borave turisti treće dobi, biva zauvijek izgubljena za svaku drugu strukturu turista, a to se zorno vidi na primjeru otoka Korčule koji brže od svih hrvatskih otoka stagnira u broju noćenja upravo iz razloga što je godinama bio raj gerijatrijskom turizmu.

Pojava ovakve nove lijevice na hrvatskoj političkoj pozornici svakako nije slučajna, pa floskula nismo desni ni lijevi zvuči kao parafraza one srpske tko nas bre zavadi kojom bi se u vremenu kada Hrvatska mora donijeti Zakon o lustraciji, željelo prebrisati stare grijehe protagonista komunističke diktature i njihovih očeva i mentora komunizma. Slovom toga Zakona ako se izglasa, doktor Nikica Gabrić i brojni drugi zasigurno ne bi smjeli participirati u političkom životu Hrvatske.

Desni oporbeni blok za sada ne pokazuje znakove predizborne groznice kao što vidimo nervozu unutar etabliranih lijevih i prikrivenih lijevih, kojima ovaj stupanj političke polarizacije ocrtava trag stopala u dubokom snijegu. Tako birači neće nasjesti na obmane Bandićevog stožera koji koristi najskuplja lijevičarska maskirna odjela šireći podružnice diljem „Biračke naše" pripremajući svojim stvoriteljima (populističkim metodama ljubavi za Tita i Tuđmana) kvalitetnu zadnju crtu obrane. On ima drugačiju i najopasniju zadaću relativiziranja desnog korpusa birača privlačeći ih na sve tri razine od lokalne do predsjedničke za Pantovčak. Ali raznim lažnjacima bandićima, gabrićima, vidoševićima i sličnima polako nestaje goriva u ovom vremenu prijetnji i netolerancije prema desnim strujanjima potpomognutih sveukupnom medijskom blokadom poput one u Titovoj Jugoslaviji.

Sjećamo se Isusovih riječi iz Novog zavjeta kada poziva vjernike da se ne dijele na Petrove, Pavlove i druge vjernike jer jedna je majka Crkva, kao što naši desni birači ne smiju nasjesti masonskim podvalama raznih podjela i disperzije glasova kako se ne bi ponovila prijašnja iskustva kada je Sanader marketinškim trikovima i medijskom blokadom izbacio HSP iz saborskih klupa. Hrvatska desnica bi uz pobjedu na parlamentarnim izborima trebala definirati ozbiljnog predsjedničkog kandidata odbacujući kandidaturu NATO-ve Pepeljuge Kolinde Grabar-Kitarović, birajući kandidata iz vlastitih redova narodu bliskog čovjeka koji će odbaciti Titov Pantovčak iz protokola moderne hrvatske države, te odabrati skromniji i prihvatljiviji način vladanja s pozicije predsjednika Hrvatske.

HDZ-u kao najvećoj stranci predstoji najveći teret odgovornosti i odricanja distancirajući se od Dalić-Miloševićeve neoliberalne struje, uvažavajući više „pučku" viziju Gorana Marića, dokazanog domoljuba unutar turbulentnog HDZ-a. Tomislav Karamarko će stupiti na vrh raspršene desnice kada sjedne za stol sa svima čelnicima desnih opcija od Kujundžića do Miljka, preko Hrasta do braniteljskih udruga, nudeći im otvorenu i slobodnu suradnju bez obzira na veličinu stranke, jamčeći im zastupljenost u Vladi i drugim tijelima državne vlasti. Tako se ponaša Milanović prema HNS-u koji po izbornim rezultatima ne može prijeći niti izborni prag a neproporcionalno tome obilato biva zastupljen u Vladi i drugim državnim službama.

Takvim pristupom izlaze na površinu neizmjerno vrijedni kvalitetni novi političari čijim smo besprijekornim sposobnostima svjedočiti za trajanja referenduma U ime obitelji, ali nove političare treba uzdignuti mijenjajući dosadašnje islužene, jer oni suprotnoj opciji svojom novom i nekompromitiranom pojavom zatvaraju mogućnost objektivne kritike, a upregnute režimske medije bacaju u očaj. Krilatica uzdigni Hrvatsku, a ne sebe i svoju stranku biti će pobjednička formula na idućim parlamentarnim izborima u zasigurnom najtežem razdoblju koje čeka Hrvatsku od njenog osamostaljenja.

- 20:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.12.2013., nedjelja


SABOLIĆKA BI ZAUSTAVLJALA OSVJEŠĆIVANJE HRVATSKOG NARODA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

SABOLIĆKA BI ZAUSTAVLJALA OSVJEŠĆIVANJE HRVATSKOG NARODA



Ovih dana Vesna Sabolić, predsjednica županijske organizacije HNS u zadarskim sredstvima informiranja proziva vijećnike stranke Akcije mladih da su gradskom vijeću prevršili mjeru i bilo bi dobro da preispitaju svoj odnos i svoje nastupe.

SHZ poručuje Vesni Sobolić da u svim civiliziranim državama vlast potiče pojedinca na budnost i samoinicijativu, ali samo nosioci vlasti kao Sabolićka, zaustavljala bi osvješćivanje napaćenog hrvatskog naroda. Niste više uvjerljivi ni hrvatskim vrapcima koji su ostali bez pšenice na neizoranim njivama.

Svima je jasno da je napad Sabolićke na vijećnike Akcije mladih u tome što se isti kontinuirano javljaju protiv korupcije i kriminala u gradu Zadru. Kao takavi potiče i druge Hrvate da svjedoče istinu i da se po spoznaji, više ne boji onih kojih su uništili zadarsko gospodarstvo, a naročito onih koji su rušili tvornice u Domovinskom ratu.


U Zadru, 29. prosinca 2013. godine




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR





- 17:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.12.2013., petak


UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA, KOJI JE U IME VLADE RH POTPISAO IVICA RAČAN, 2002. GODINE
UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA, KOJI JE U IME VLADE RH POTPISAO IVICA RAČAN, 2002. GODINE

Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme


SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
3109
Na temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 12. prosinca 2002. godine, donijela

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, a koji je sastavni dio ovog Zaključka.
2. Ugovor iz točke 1. ovog Zaključka potpisat će, u ime Vlade Republike Hrvatske, Ivica Račan, predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Klasa: 070-03/02-03/02
Urbroj: 5030109-02-3
Zagreb, 12. prosinca 2002.

Predsjednik
Ivica Račan, v. r.
Vlada Republike Hrvatske, na temelju članka 40. i 41. Ustava Republike Hrvatske, članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine« broj 83/02, u daljnjem tekstu: Zakon),
i
Srpska pravoslavna crkva, odnosno njen organski dio u Republici Hrvatskoj, kojeg čine eparhije: Zagrebačko-Ljubljanska; Gornjokarlovačka; Dalmatinska; Slavonska i Osječko-Poljska i Baranjska (u daljnjem tekstu: Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj), a na temelju članka 69. točke 17. i članka 70. stavka 24. Ustava Srpske pravoslavne crkve i odluke Svetog arhijerejskog sinoda broj 3081/ZAP.1444 od 2. prosinca 2002. godine, imajući u vidu njenu ulogu u vjerskom, kulturnom i obrazovnom području, zaključuju

UGOVOR
O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA


(u daljnjem tekstu: ugovorne strane)
– želeći urediti odnose na području odgoja, obrazovanja i kulture, te dušobrižničku skrb za vjernike u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb, kao i za vjernike pripadnike oružanih snaga i oolicije, te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i policiji i članove njihovih obitelji,
– u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za vjersko djelovanje,
– u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta vjerskog djelovanja,
– u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na vjersko uvjerenje,
– pozivajući se na međunarodne konvencije i standarde,
sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

U ovom Ugovoru u uporabi su sljedeći pojmovi:
Sveti arhijerejski sinod, Episkopski savjet, episkop, paroh, sveštena osoba, episkopija, parohija.
Ugovorne strane surađivat će u brizi za promicanje cjelovitog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i općeg dobra.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasne su da je Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imala pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona.
Episkopski savjet odnosno episkopija obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i svojih ustrojstvenih oblika u Evidenciju u skladu sa Zakonom
.

Članak 3.

Slobodno uređivanje unutarnjeg ustrojstva Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, osnivanje, mijenjanje i ukidanje episkopija i parohija, te drugih pravnih osoba je u nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora.

Članak 4.

Srpska pravoslavna crkva odnosno njezino nadležno tijelo obavlja sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa.
Izbor i imenovanje, premještaj i smjena episkopa u isključivoj su nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora.
Vlada Republike Hrvatske će na prikladan način biti obaviještena nakon izbora episkopa, a prije objavljivanja.

Članak 5.

O pokrenutom kaznenom postupku za kaznena djela za koja se poduzima progon po službenoj dužnosti protiv sveštenih osoba ili drugog vjerskog službenika sud će obavijestiti nadležnog episkopa.

Članak 6.

Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj ima pravo graditi crkve i crkvene zgrade, te povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.
Episkop odlučuje o potrebi izgradnje crkve ili crkvene zgrade i izabire lokaciju u dogovoru s nadležnim tijelima Republike Hrvatske, a u skladu s provedbenim urbanističkim planom.

Članak 7.

Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj zajamčena je sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim djelovanjem.

Članak 8.

Vjersko vjenčanje od trenutka sklapanja ima učinke građanskog braka prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju građanske zapreke i ako su ispunjeni zahtjevi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 9.

Srpska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj može slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom.

Članak 10.

Pravoslavni vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.
Pravoslavni vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za one učenike koji ga izaberu, te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.
O izboru pravoslavnog vjeronauka kao obvezatnog predmeta daje se pisana izjava ravnatelju škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje roditelj odnosno skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju zajednički roditelj odnosno skrbnik i učenik.
Za formiranje razrednog odjela odnosno odgojno-obrazovne skupine za izvođenje nastave pravoslavnog vjeronauka u redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7) učenika.
Nastava pravoslavnog vjeronauka koji se održava izvan škole, podliježe istim pedagoškim obvezama kao i nastava koja se odvija u školi u pogledu planiranja i programiranja, vođenja pedagoške dokumentacije, vrednovanja postignuća vjeroučenika i nadzora kvalitete nastave.
Godišnji plan i program predaje se na početku školske godine ravnatelju škole, a dokumentacija o ostvarivanju tog programa i postignućima vjeroučenika predaje se tijekom i na kraju odgojno obrazovnog razdoblja.
Školske ustanove će obavijestit nadležnu parohiju o broju prijavljenih kandidata za učenje pravoslavnog vjeronauka.

Članak 11.

Pravoslavni vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja prema programu pravoslavnog vjerskog odgoja predškolske djece.
U javnim osnovnim i srednjim školama nastava pravoslavnog vjeronauka izvodi se u okviru nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.
Nastavne planove i programe pravoslavnog vjeronauka za javne osnovne i srednje škole, te program pravoslavnog vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje i odobrava Sveti arhijerejski sinod, a donosi ih odnosno na njih daje suglasnost ministar prosvjete i športa.
Vjeronaučni udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obvezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Svetog arhijerejskog sinoda, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika.

Članak 12.

Pravoslavni vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je episkop izdao ispravu o kanonskom mandatu (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji).
Episkop ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat za izvođenje pravoslavnog vjeronauka odnosno vjerskog odgoje zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s obzirom na osobno ćudoređe.

Članak 13.

Nastavu pravoslavnog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi vjeroučitelji s visokom stručnom spremom (VII/I) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.
U svim razredima osnovne škole nastavu pravoslavnog vjeronauka mogu izvoditi i vjeroučitelji s višom stručnom spremom (VI) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško-
-psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.
Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu propisima Republike Hrvatske za rad u predškolskoj ustanovi imaju i dovoljnu teološku i pedagoško-psihološku spremu u vjerskom odgoju.
Kad se za izvođenje nastave pravoslavnog vjeronauka u javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno vjerskog odgoja u javnoj predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća osoba u smislu stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, nastavu vjeronauka odnosno vjerski odgoj može izvoditi i druga osoba ako joj episkop izda ispravu o kanonskom mandatu.
Vjeroučitelji su članovi odgojiteljskog vijeća u predškolskim ustanovama, te učiteljskog odnosno nastavničkog vijeća u osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom.

Članak. 14.

Episkopski savjet dostavlja Ministarstvu prosvjete i športa popis crkvenih učilišta na kojima se stječu stručni nazivi te izvješćuje o svim promjenama u svezi s tim.
Episkop u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa brine se o trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja, o kvaliteti nastave vjeronauka, o pripravničkom stažu i stručnim ispitima vjeroučitelja te o njihovom napredovanju u zvanje vjeroučitelja mentora i vjeroučitelja savjetnika.
Episkopski savjet će odredit stručnu osobu za razmjenu informacija o pravoslavnom vjeronauku između Episkopskog savjeta i Ministarstva prosvjete i športa.

Članak 15.

Pravoslavne škole s pravom javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 16.

Kulturna i umjetnička baština Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i knjižnicama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne kulturne baštine Republike Hrvatske. Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj želi nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.
Ugovorne strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stavka 1. ovoga članka i brinuti se da ona bude dostupna građanima sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturne baštine Republike Hrvatske.
Republika Hrvatska se obvezuje da će Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj dati u vlasništvo, ali ne i u posjed, sve matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posjedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja.

Članak 17.

Dušobrižništvo pravoslavnih vjernika, pripadnika oružanih snaga i policije, te drugih osoba stalno zaposlenih u oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji, kao i dušobrižništvo u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb obavlja dušobrižnik.
Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj odredit će pet sveštenih osoba za dušobrižnički rad iz stavka 1. ovoga članka.
Po potrebi dušobrižnika može mijenjati ili mu pripomoći i drugi dušobrižnik, koji ima pismeno odobrenje Episkopskog savjeta ili nadležnog episkopa, uz prethodnu obavijest državnog tijela iz stavka 1. ovoga članka.
U žurnim slučajevima duhovnu pomoć može pružiti svaki jerej.

Članak 18.

Osobe zadužene za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova, u koordinaciji s dušobrižnikom, osigurat će prostor i vrijeme za dušobrižničku skrb za vjernike pravoslavne vjeroispovijedi.

Članak 19.

Kaznionice, zatvori i odgojni zavodi osigurat će prostorije prikladne za obavljanje dušobrižništva.
Dušobrižnik će dušobrižništvo obavljati u skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda uz prethodni dogovor s upravom o vremenu i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika.
Osobni duhovni razgovor s osobama na izvršavanju kazne zatvora ili odgojne mjere dušobrižnik obavlja bez nadzora u posebno određenoj prostoriji, a iznimno u opravdanim slučajevima, može se dopustiti duhovni razgovor u zatvorskoj ćeliji.
Osobni duhovni razgovor s pritvorenicima odvija se po odobrenju nadležnog suda sukladno članku 115. Zakona o kaznenom postupku.

Članak 20.

Vjerski obred i dušobrižnički posjet zatvorenicima i odgajanicima ostvaruje se najmanje jednom tjedno, u skladu s ovim Ugovorom i Pravilnikom o kućnom redu kaznionice, zatvora i odgojnog zavoda.
Istražni sudac ili predsjednik sudskog vijeća može zatvoreniku ili odgajaniku privremeno iz opravdanih razloga zabraniti sudjelovanje u vjerskim obredima ili ga isključiti iz sudjelovanja.
Upravitelj kaznionice, zatvora ili odgojnog zavoda može, ako je to potrebno radi održavanja sigurnosti i reda, privremeno isključiti zatvorenika i odgajanika iz sudjelovanja u vjerskom obredu, o čemu će izvijestiti dušobrižnika.
Osobni duhovni razgovor ne smije se zatvoreniku ili odgajaniku uskratiti na duže vrijeme od vremena trajanja razloga zbog kojih mu je zabranjeno pravo sudjelovanja u vjerskim obredima odnosno zbog kojih je isključen iz sudjelovanja.

Članak 21.

Bolničke zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika Hrvatska, osigurat će prostoriju prikladnu za obavljanje dušobrižništva u okviru raspoloživog prostora.
Dušobrižnička pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s Pravilnikom o kućnom redu ustanove.
Pritužbe na rad dušobrižnika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovoga članka će riješiti s njegovim crkvenim poglavarom.
Bolničko osoblje dužno je nadležnom dušobrižniku žurno priopćiti zahtjev bolesnika za duhovnu pomoć.
Dušobrižnik može posjećivati bolesnike u svako doba poštujući Pravilnik o kućnom redu ustanove, kada to okolnosti zahtijevaju.

Članak 22.

Kako bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla obavljati dušobrižništvo navedeno u članku 17. ovoga Ugovora, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem sveštenih osoba iz članka 17. ovoga Ugovora.

Članak 23.

Da bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem parohija, koliko postoji u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj će svake godine do 1. studenog dostaviti ovlaštenom državnom uredu popis novih ili ukinutih parohija. U taj popis neće ulaziti parohije koje nemaju stalnog paroha, kao i novoosnovane parohije koje u gradu broje manje od 1500 vjernika, a na selu manje od 500.
Sredstva obračunata prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi članka 17. stavka 2. Zakona. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje duhovnika i drugih vjerskih službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje crkava, crkvenih zgrada i vjerskih središta koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za karitativnu djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Kada jedna parohija opslužuje tri ili više parohija iznos iz stavka 1. ovoga članka uvećava se za 25 % za tu parohiju.
Iznos iz stavka 1. i 4. ovoga članka i članka 22. ovoga Ugovora dostavljat će se Episkopskom savjetu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, odnosno njegovom središnjem fondu.

Ustanove iz ovoga članka dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.
Odredbe ovoga članka i članka 22. počet će se primjenjivati prve proračunske godine nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Članak 24.

Mješovito povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika obiju strana pripremat će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica i to:
a) za rješavanje pravnih pitanja
b) za rješavanje pitanja odgoja i obrazovanja
c) za očuvanje kulturne i umjetničke baštine Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj
d) za rješavanje gospodarskih pitanja
Povjerenstvo iz ovoga članka će jedanput godišnje izvještavati nadležna tijela o provođenju ovoga Ugovora.

Članak 25.

Ugovorne strane u međusobnom će dogovoru tražeći pravedno rješenje, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

Članak 26.

Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.
U slučaju da jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojime je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj promjeni sukladno novim okolnostima.
Članak 27.
Ovaj Ugovor stupa na snagu danom potpisa.
Zagreb, 20. prosinca 2002.


ZA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU U HRVATSKOJ
gospodin JOVAN, v. r.
predsjednik
Episkopskog savjeta u Hrvatskoj


ZA VLADU REPUBLIKE REPUBLIKE HRVATSKE
Ivica Račan, v. r.
predsjednik
Vlade Republike Hrvatske



- 16:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.12.2013., četvrtak


Neviđena cenzura: Hoće li hrvatski mediji napokon progovoriti o Marku Franciškoviću?
Neviđena cenzura: Hoće li hrvatski mediji napokon progovoriti o Marku Franciškoviću?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/109754-nevidena-cenzura-hoce-li-hrvatski-mediji-napokon-progovoriti-o-marku-franciskovicu.html



U svojoj knjizi "Hrvatska knjiga opstanka“ pišući je od 2002. do 2006. prvi je progovorio o krizi koja dolazi i koja će pokositi Hrvatsko gospodarstvo. Možda i Linić danas kopira njegove navode o nemogućnosti vraćanja dugova, pa se dijelu građanstva koji ne mogu vratiti kredite bankama ovaj ministar bez pokrića pokušava dodvoriti.

Božić je! Ne možemo i ne smijemo zaboraviti našeg Marka Franciškovića koji će ovaj blagdan dočekati u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu. Prošli tjedan ga posjetismo, mi prijatelji i bliža rodbina i Marko je unatoč teškim uvjetima zatvora ispunjen nadom i vjerom u skori izlazak. Ne skriva blagi osmijeh i zahvalnost svima koji ga podupiru u teškoj borbi protiv režima koji ga je nepravedno osudio.

Marko nije bolestan, Marko nije opasan, nije nikada napravio ništa protuzakonito i nikada nije bolovao ni od koje bolesti. Samo je imao hrabrosti progovoriti o krivom putu kojim kroči ova država. Pišući svoju knjigu "Hrvatska knjiga opstanka" prvi je još 2006. upozorio na svjetsku krizu koja će pokositi Hrvatsku. Ukazujući na suludost detuđmanizma, hrabro je kritizirao nedosljednost hrvatskih političara i njihovu privrženost stranim vladarima okupljenim u institucijama EU. Kako misli tako i govori, pa ga nema u stranačkom životu gdje bi njegova oštrina i britkost poremetila ustaljeni partikularni "kod" u današnjim etebliranim strankama.
S Markovim slučajem upoznat je HHO, te neki mediji, od kojih se očekuje da reagiraju, jer medijska blokada ovog slučaja je vrlo jaka i za razliku od sličnog slučaja gospođe Kvesić iz Osjeka nije ni izbliza eksponiran. Vrijedni su tekstovi novinara Hrvatskog tjednika Vjekoslava Magaša i zasada je, uz napise portala Dnevno.hr, jedini svjetionik u velikom mraku hrvatskih medija.

Upravo na današnji dan vrijedno je spomenuti Marka Franciškovića, zasigurno prvog političkog zatvorenika u Hrvatskoj koji u svojoj otmjenoj duši nosi Isusa Krista, vjerujući kad se jednom vidi svijet u kojem je Krist ishodište, onda je nepovratno jasno da ono što radimo može biti dobro samo ako je Krist mjera svega.
- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.12.2013., srijeda


Bez solidarnosti nema budućnosti
Bez solidarnosti nema budućnosti

Snaga i stabilnost mirovinskog sustava trebaju biti utemeljeni na načelima solidarnosti svih članova društva i kapitala

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=23749



Ponavljanje istih pogrešaka u mirovinskoj reformi podržava iskustvo nepovjerenja. Nema bitnih razlika u pristupu između promjenljivih vladajućih struktura.

Kada ministar mirovinskog osiguranja, kao doktor medicine, teoretizira o promjeni mirovinskog sustava i aktivno predlaže konkretne mjere, tada takva promjena liči na jednostavnu kiruršku operaciju šivanja bezopasne rane koju izvodi diplomirani pravnik s najmodernijim instrumentima, ali s prljavim rukama. Rana je sašivena, ali pacijentu prijeti gangrena odnosno smrt. Zato je neuspjeh mirovinske reforme siguran kao što je i vjerojatna smrt pacijenta kojeg se operira bez poštivanja svih pravila dezinfekcije i medicinske nauke.

Tako se u mirovinskom sustavu Hrvatske potvrđuje ironična medicinska izreka: »Operacija je uspjela, ali je pacijent umro.«

Može ministar svoju stručnu nekompetentnost opravdavati navodno svojim stručnim pomoćnicima i savjetnicima. Nažalost, dosadašnje reforme mirovinskog sustava u kojima se ponavljaju iste zablude i pogreške, koje se nakon toga ispravljaju predlaganjem bivših, napuštenih i zaboravljenih pogrešaka, građani se s pravom pozivaju na iskustvo nepovjerenja. Valja podsjetiti kako je s krajem devedesetih godina prošlog stoljeća najavljivana i opravdavana mirovinska reforma.

Obećavao se i uvodio tzv. »čileanski model« mirovinskog sustava s tri mirovinska sustava s posebnim naglaskom da će se novčana sredstva drugog i trećeg sustava, popularno zvani »drugi« i »treći« stup, sama povećavati uspješnim investiranjima u gospodarstvo.

Zaboravila se kod toga osnovna pretpostavka da se novčana sredstva prikupljena od mirovinskih doprinosa mogu oplemenjivati i donositi prihode samo u takvim gospodarstvima u kojima se investira u gospodarstvo, ali pod uvjetom da gospodarstvo ostvaruje rast od najmanje 10% godišnje. Pozivalo se na ekonomsku znanost i citiralo se svjetske eksperte te navodilo primjer Čilea. Možda bi takav pristup i bio ostvarljiv u ekonomski naprednim zemljama sa stalnim rastom proizvodnje, međutim u Hrvatskoj nema gospodarskog rasta, a i ako bude, bit će daleko ispod 10%.

Dakle, osnovna, bitna i jedina pretpostavka uspješnosti financiranja i ostvarljivosti drugoga mirovinskog stupa, koji se u sadašnjem Zakonu o mirovinskom osiguranju u članku 1. točka 2. naziva »obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje«.

Druga zabluda ondašnjih kreatora reforme bila je u tvrdnji i predlaganju da doprinos za novi sustav ne smije biti veći od 3%. Nažalost, doprinos je danas znatno veći, a glasnogovornici takvog sustava, iza kojih stoje banke i investicijski fondovi, predlažu još i povećanje stopa, sve na račun postojećega prvog mirovinskog sustava, tzv. »obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti«. To povećanje stope obveznih doprinosa za drugi mirovinski stup, jasno, trebalo bi biti na štetu prvoga mirovinskog stupa. Oduzimanje sredstava prvom stupu te povećanje izdvajanja više doprinosa za drugi mirovinski stup trebalo bi omogućiti povećanje novčanih sredstava za investiranje u gospodarstvo odnosno u proizvodnju.

Nažalost, dosadašnja praksa to ne potvrđuje jer se sredstva ne ulažu u investiranje materijalne proizvodnje, već se kupuju državne obveznice i dionice. Dakle, mešetari se i prikazuju se prividi ulaganja, bez povećanja nacionalnog dohotka. Istodobno, smanjivanjem doprinosa za prvi stup mirovinskog osiguranja (koji danas isplaćuje većinu mirovinskih prava) pogrešno se prikazuje taj stup nefunkcionalnim i kreatorom gubitaka. Paralelno s time okrivljuje se starija populacija stanovništva kao teret i prijetnja budućnosti, što u sebi nosi klicu sukoba generacija. U skladu s tim pozivaju se reformatori na praksu država Europske Unije koja mirovinski sustav kvalificira kao neku vrstu industrije osiguranja. Sve takve floskule bacanje su prašine u oči građanima.

Rezultati reforma su nikakvi jer se u postojeći prvi sustav mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti ubacuju povlaštene i privilegirane mirovine, koje nisu rezultat uplate doprinosa niti dužine mirovinskog staža, a istodobno se smanjuje doprinose za taj prvi stup i predlaže preusmjeravanje doprinosa u drugi mirovinski stup, u navodnom interesu investiranja.

Izdvojeni doprinos međutim ne ulaže se u investiranje koje bi trebalo u budućnosti povećati masu novčanih sredstava za buduće mirovine iz toga drugog stupa. Ako se tako bude i dalje nastavljalo, dogodit će se situacija da će kreatori reforme moći svoje promašaje opravdavati na način kao što čine roditelji kada maloj djeci skriju slatkiše i da bi ih utješili kažu »popapala maca«. Zato je ispravno stajalište prof. dr. Gojka Bežovana koji se zauzima za ukidanje drugoga stupa.

Što se tiče trećega mirovinskog stupa, niti police mirovinskog osiguranja ne bi smjele imati status tzv. »mirovinskog proizvoda«, kako predlažu predstavnici osiguravajućih institucija. Naime, mirovinski sustav prvoga stupa generacijske solidarnosti može se dopunjavati trećim mirovinskim stupom, tzv. »dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje« (članak 1. točka 3. sadašnjeg mirovinskog zakona), jer to su zapravo vrste životnih osiguranja koje daju izvjesnu sigurnost, ali nisu apsolutno jamstvo jer isplate takvih mirovina ovise o stabilnosti osiguravajućeg društva. Ako ono propadne, propada i životno osiguranje pojedinca.

Zato kod reforma mirovinskog sustava treba imati na umu u prvom redu skrb za socijalnu sigurnost čovjeka kao pojedinca u slučaju njegove starosti ili invalidnosti. U tim slučajevima ne smiju važiti zakoni rizika tržišta ili propasti osiguravajućih društava, jer tada nastupaju politički nemiri i nesigurnost.

Stoga nije prihvatljivo mišljenje doktora medicine koji kao predlagač u svojstvu aktualnoga ministra mirovinskog osiguranja tvrdi »da snaga mirovinskog sustava ovisi o broju osiguranika«. Zaboravlja da snaga i stabilnost mirovinskog sustava trebaju biti utemeljeni na načelima solidarnosti svih članova društva, pa i kapitala. Starost i korištenje mirovine u starosti ili zbog invalidnosti moraju ostati vrednota svakoga humanog društva. U protivnom nema budućnosti!


Stjepan Androić, dipl. pravnik

- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2013., utorak


Načelnik općine Stankovci: Dijelim po stranačkom ključu svojima kako i koliko hoću i što mi možete
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA STANKOVCI

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Načelnik općine Stankovci: Dijelim po stranačkom ključu svojima kako i koliko hoću i što mi možete

http://www.zadarskilist.hr/clanci/22122013/baradic-nemamo-dugova-sve-smo-ulozili-u-zonu



Sjednica Općinskog vijeća Stankovaca, četvrta po redu i posljednja ovogodišnja, na kojoj se raspravljalo o rebalansu proračuna za 2013. te planu proračuna za 2014. godinu, održana 21.12.2013. godine, protekla je u žustroj raspravi između oporbenih vijećnika i onih vladajućeg HDZ-a.
Rasprava oko proračunskih sredstava zahuktala se i kod plana za dodjelu sredstava za razne udruge koje sufinancira Općina.

- Nije mi jasno zašto nekome sedam, a nekome deset, 15, 35 tisuća kuna. Po kojem ključu vi to dijelite načelniče - upitao je oporbeni vijećnik Sarađen, a Baradić mu je odgovorio: »Po stranačkom ključu. Dijelim svojima kako i koliko hoću i što mi možete. Eto, tako dijelim«, odgovorio je.


U Zadru, 24. prosinca 2013. godine




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA STANKOVCI

- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.12.2013., ponedjeljak


Blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2014. godinu želi Vam SHZ Zadarske županije
Blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2014. godinu želi Vam SHZ Zadarske županije






- 22:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Samo bolesna mašta i kriminalni interes mogli su napraviti promašaj od 600 milijuna kuna
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Samo bolesna mašta i kriminalni interes mogli su napraviti promašaj od 600 milijuna kuna



ŽITELJI ZADARSKE ŽUPANIJE DOSTAVILI SU NA E-MAIL ADRESU shzzadar@gmail.com TEKST KOJI SU DOSTAVILI DARKU HUDELISTU NOVINARU GLOBUSA. DIO PISMA DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI.

Poštovani g. Hudelist,

Ne čitam više Globus, ali sam zadnji broj kupio zbog teksta o Kalmeti. Pišete tako da ste dobar psiholog. Ali sve što ste napisali u tekstu je tipa: vozio sam, kišilo je, jeo dobru ribu i tuku ispod peke s lokalnim političkim mafijašima, izgleda sve po narudžbi.

Kao što je bio slučaj da ste prije možda petnaestak ili više godina napisali članak tipa „Zadar kraljević-Šibenik prosjak“ pun što nategnutih, što (vjerojatno) namjerno lažnih teza o Zadru i Šibeniku. Tako ste od Zadra stvorili paradigmu uspješnog i bogatog grada što su čak i ekonomski „stručnjaci“ papagajski ponavljali kao obrazac uspješnosti. Zato se i mogao dogoditi ovaj silni kriminal s lokalnim političkim čelnicima koji su od prijeratnog Zadra napravili ekonomsko groblje i infrastrukturnu kloaku.

Gotovo čitav Zadar doslovce je jedna ogromna septička jama i čudi me da niti jednom riječju niste spomenuli nepodnošljivi smrad koji se širi iznad grada zbog danonoćnog crpljenja septičkih jama i kriminalno napravljenog tzv. „pročišćivača“ za jedan dio grada. Vjerotno ste stalno bili u hotelu, restoranima i konobama. Grad s gotovo 100.000 stanovnika ima proračun kao Velika Gorica, gotovo dva puta manji od Dubrovnika koji je po stanovništvu više nego dvostruko manji!

I taj jadni proračun u visini od tristotinjak milijuna kuna u cijelosti je opterećen kriminalno neodgovornim zaduženjem (obveznice) u istom iznosu! A zbog čega? Zbog jedne pišljive, gotove uvijek prazne i već sada opasno derutne dvorane zvane „Višnjik“, čime je zacementiran bilo kakav razvoj grada.

A nebulozna Kalmetina koja zjapi prazna i nigdje ne završava (u moru), koja nikada neće biti u funkciji jer ni luke neće biti nikada, pošto nema željeznice, a više od 95% Zadra i okolice koristi puno kraći izlazak na autocestu (Zadar 1) kod Islama Latinskog.
Samo bolesna mašta i kriminalni interes mogli su napraviti ovaj promašaj od 600 milijuna kuna dok su u isto vrijeme veliki gradovi Split i Rijeka još uvijek bez pristupnih brzih cesta i obilaznica.

Kalmeta i njegova klika nisu apsolutno ništa napravili u Zadru i okolici, jedan prijeratni perspektivni grad bacili su na koljena, uništili doslovce sve uspješne tvrtke s europskim izvoznim programima a bogate Ravne Kotare i najveći poljoprivredni kombinat na Balkanu potpuno devastirali i pretvorili u ruševine i korov. Umjesto da leže iza rešetaka, Vi im dodatno tepate i pokušavate ih prikazati kao nekakve medijske žrtve. Ne odričem Vam pravo da odradjujete stvari za novac, no pravi novinar, kao što još uvijek vjerujem da ste Vi, trebao bi razmišljati dugoročnije i ostvaviti iza sebe svjetliji trag. Nedostaje britkosti i osobnog stava. Sve bi Vam bilo jasnije. Kao što bi Vam mnogo jasnija situacija bila da ste u Zadru kontaktirali malo širi krug relevantnih i običnih ljudi.

Svejedno Vas pozdravljam s poštovanjem i očekujem da mi bar s dvije tri rečenice potvrdite da ste ovo pročitali.

Vaš povremeni čitatelj

N. M.


U Zadru, 23. prosinca 2013. godina





STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR
- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.12.2013., subota


U HRVATSKOJ IMA 428 ORGANIZACIJSKIH OBLIKA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


U HRVATSKOJ IMA 428 ORGANIZACIJSKIH OBLIKA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE



HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA


Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske.

Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu.

Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj.


HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU


Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče.

Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu.

Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske.

Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost.

Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno.

Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest.

Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine.
Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate.


POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO

Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima.

Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve.

Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna.


HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA

Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja.

Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije).
Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan.

Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju.
Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija.

Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija.

Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve.

Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba.

Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine.

Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju.

Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije.

Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu.
Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve.

Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara.
Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države.

DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE


Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije.

Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu.

Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara.
Pomoću volova Srbi ostvarili san . . .

Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom.

Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati.
Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama.

Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih.
Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . .

Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav.
Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . .


HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE


Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra.

Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni.

Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro.

U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest.

Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka.

Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije.
Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti.
Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi.

Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno.

Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve.

I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji.

Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ).

Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska.

Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji.

Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa.

Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske.



Zagreb-Zadar, 21. prosinca 2013. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA




- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.12.2013., petak


Općina Poličnik: Sklapali Ugovore o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta sa svrhom oživljavanja tzv. male privrede na području Murvice, a zatim to isto zemljište preprodavali i pribavljali znatnu imovinsku korist
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA POLIČNIK

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Općina Poličnik: Sklapali Ugovore o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta sa svrhom oživljavanja tzv. male privrede na području Murvice, a zatim to isto zemljište preprodavali i pribavljali znatnu imovinsku korist


U POSLOVNIM ZONAMA POMOĆU BAGERA ZGRĆU NOVCE I NITKO IH NE KONTROLIRA

Trgovanje Davora Lončara, načelnika općine Poličnik i Željka Lončara, bivšeg glavnog direktora Vinilplastike d.d. Zadar

Općina Poličnik je 1999. godine prodala parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta Vinilplastici d. d. Zadar za 91. 056, 00 DM, a potom je Vinilplastika te iste parcele prodala Lignumu d.o.o. za 227.640, 00 DEM . Razlika je 136. 584, 00 DM čime su pribavili znatnu imovinsku korist.

Općina Poličnik zastupana po općinskom načelniku Davoru Lončaru iz Poličnika prodala je poduzeću Viniplastika d.d. Zadar zastupana po glavnom direktoru Željku Lončaru, 1999. godine neizgrađeno građevinsko zemljište kat. oznake čestice zem. 825/78 u površini od 2498 m2, kat.oznake čest.zem. 825/79 u površini od 2589 m2 i kat. oznake čestice zem. 825/80 u površini od 2501 m2 sve u k.o. Murvica, ukupne površine 7588m2, u iznosu od 12, 00 DM/m2, odnosno za cijelu površinu u iznosu 91. 056, 00 DM.
Željko Lončar osim što je bio glavni direktor poduzeća Vinilplastika, tijekom navedenog potpisivanja ugovora 1999. godine istovremeno je bio i član poglavarstva Općine Poličnik zadužen za gospodarstvo.

Prema kupoprodajnom Ugovoru br.10/99, 30.rujna 1999. godine, članka 2. ugovora, ugovorne strane pristupaju sklapanu Ugovora sa svrhom oživljavanja tzv. male privrede na području Općine Poličnik, na području Murvice radi otvaranja novih radnih mjesta, a u skladu s prostornim planom Općine Poličnik, a za koju svrhu je predviđena prodaja neizgrađenog građevinskog zemljišta na određenim lokacijama radi podizanja namjenskih objekata male privrede.

Zbog ispunjenja svrhe Ugovora utvrđene u čl. 2. ugovora, kupac (Vinilplastika) je obvezan započeti s izgradnjom (poslovnog) objekta na kupljenom zemljištu najkasnije u roku od 2 mjeseca od uplate ukupne kupoprodajne cijene, te dovršiti objekt i staviti ga u poslovnu funkciju najkasnije u daljem roku od 2 godine.

Poštivanje ugovornih rokova iz prethodnog stavka ovog Ugovora bitan je sastojak ovog ugovora , te u slučaju neispunjenja obveza kupca u tom dijelu prodavatelj (Općina Poličnik) ima pravo jednostranom pismenom izjavom raskinuti ovaj Ugovor, u kojem slučaju kupcu ima vratiti sve iznose primljene na ime isplata, osim kapare koju ima pravo zadržati.

Također, prema članku 9. Ugovora, kupac (Vinilplastika) nema pravo preprodaje kupljenog građevinskog zemljišta za period od 10 godina od dana sklapanja ovog Ugovora.

U Javnom nadmetanju prodaje neizgrađenog građevinskog zemljišta u vlasništvu Općine Poličnik koje je objavljeno u javnom glasilu Slobodna Dalmacija, 16. srpnja 1999. godine, navedeno je pod brojem:

XI. Ponuditelj koji s Općinom Poličnik sklopi ugovor o kupnji građevinskog zemljišta dužan je u roku od 6 mjeseci od dana sklapanja ugovora započeti s izgradnjom poslovnog objekta, u protivnom, građevinsko zemljište će mu biti oduzeto i vraćen iznos uplate umanjen za 10%.

XII. Općina Poličnik zabranjuje preprodaju kupljenog građevinskog zemljišta i to za period od 10 godina od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora.

Potvrđuju se navodi iz Javnog nadmetanja da poduzeće Viniplastika d.d. Zadar kao kupac nije ni započela s izgradnjom poslovnog objekta što je bio uvjet prodaje gore navedenih nekretnina Općine Poličnik već ga je preprodala gdje su stekli znatnu imovinsku korist, a također nisu se pridržavali uvjeta prodaje da se zabranjuje preprodaja kupljenog građevinskog zemljišta i to za period od 10 godina od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora.

Istima nije bila svrha izgradnja (poslovnog) objekta na kupljenom zemljištu već preprodaja pogodovanog kupljenog građevinskog zemljišta. Poduzeće Vinilplastika kao kupac, to isto neizgrađeno građevinsko zemljište 2001. godine, zastupana po Gordani Mrkić preprodaje poduzeću Lignum d.o.o. Željeznička b.b. Gračac zastupan po Ivanu Jurjeviću, u ukupnom iznosu 227.640, 00 DEM.
Općina Poličnik je prodala parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta Vinilplastici d. d. Zadar za 91. 056, 00 DM, a potom je Vinilplastika te iste parcele prodala Lignumu d.o.o. za 227.640, 00 DEM . Razlika je 136. 584, 00 DM čime su pribavili znatnu imovinsku korist.

Tijekom potpisivanja ugovora između Vinilplastike i Lignuma, Gordana Mrkić je bila predsjednik uprave, zastupa Društvo samostalno i pojedinačno i Željko Lončar kao član uprave, zastupa Društvo samostalno i pojedinačno te ujedno i predsjednik nadzornog odbora poduzeća Vinilplastika . I ovdje se vidi nespojivost članstva u upravi i u nadzornom odboru jer Željko Lončar je istovremeno bio član uprave i predsjednik nadzornog odbora poduzeća Vinilplastika.

Željko Lončar je bio predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000. godine i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002.
Vinilplastika je otišla u stečaj u travnju 2002. godine . Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Ustavne i zakonske odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a to se odnosi i na tvornicu Vinilplastika Zadar.

Željko Lončar je 1997. godine kupio dionice nekadašnje “Vinilplastike” u vrijednosti 810.000 kuna. Založio je obiteljsku kuću u Poličniku te je podignuo kredit u Splitskoj banci u iznosu od 220.000 tadašnjih DEM-a. Zbog nevraćanja kredita Lončar je ostao bez obiteljske kuće u Poličniku koju je preuzela Splitska banka.
Uvidom u Zemljišnoknjižni odjel Zadar utvrđeno je da je tvrtka Cresco d.o.o., Poličnik založila bivšu konobu Pepo u Zadru (gradsko naselje Arbanasi), Uvala Bregdetti 14a te je podigla kod HYPO ALPE-ADRIA-BANK D.D. ZAGREB oko 200.000,00 eura (2006. godine 143.000,00 EUR i 2008. godine oko 63.000,00 CHF).
Osnivač poduzeća Cresco d.o.o., Poličnik je Ana Jukić, OIB: 71284414508, Poličnik 21.-jedini osnivač d.o.o., a koja je ujedno i direktor poduzeća, inače kći Željka Lončara, koji je također osoba ovlaštena za zastupanje – prokurist, zastupa pojedinačno i samostalno.

Uvidom u Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda Zadar, poduzeće Lignum od ukupne površine 7588 m2 koje je kupilo od poduzeća Vinilplastika, na površini od 4031 m/2 sada je izgrađena benzinska postaja k.o. Murvica, Z-8427/2006, broj ZK uložak 650 . U B vlastovnici uknjiženo se pravo vlasništva nekretnine sa Lignum d.o.o. Murvica u korist poduzeća EURO-PETROL D.O.O. Rijeka, Martinkovac 143 B., a u C teretovnici nad uknjiženim objektom, 2006. godine uknjižuje se HYPO-LEASING KROATIEN D.O.O., Zagreb, Koranska 16., sa založnim pravom (hipotekom) radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 12.5000. 000, 01 KN.
Drugi dio od ukupne površine 3557 m/2, k.o. Murvica, Z-1250/2008, broj ZK uloška 536 uknjižuje se prijenos prava vlasništva sa Lignum d.o.o. u korist poduzeća KORUNA D.O.O., OIB: 29883901753, ZADAR, PUT MURVICE 34., na koje je u C teretovnici, 2005. godine uknjiženo založno (hipoteka) pravo osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.500.000, 00 EUR-a u korist ERSTE AND STEIERMARKKISCHE BANK D.D. RIJEKA, JADRANSKI TRG 3A.
Na navedene dvije nekretnine podignuta su novčana sredstava u iznosu oko 23.500.000,00 KN.


Poslano

1. Vladi Republike Hrvatske
2. USKOK-u


U Poličniku, 20. prosinca 2013. godina




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA POLIČNIK





- 16:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.12.2013., četvrtak


Mještani novog naselja Paljuva nemaju struje i smrzavaju se
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Mještani novog naselja Paljuva nemaju struje i smrzavaju se



Općina Novigrad prodala je preko 100 građevinskih parcela zemljišta u novom naselju Paljuv koje ima DPU. Ljudi koji su kupili navedena zemljišta i izgradili stambene objekte nemaju mogućnost priključenja na elektroenergetsku mrežu.

Za priključenje novih objekata poduzeće Elektra Zadar izradilo je «Projekt za TS,KB i NNM Paljuv 3», a 1. lipnja 2012. godine zatražilo je potvrdu glavnog projekta uz koju je priložen Ugovor o pravu služnosti (br. 32/12/SAP) i kupoprodajni Ugovor (br. 66/12/SPKOP). Potvrdu izdaje županijski Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje koju još nije dostavio Elektri Zadar u godinu i po dana, a ljudi zbog potvrde glavnog projekta i dalje nemaju struje i smrzavaju se. Do kada?


U Zadru, 19. prosinca 2013. godine




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 15:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.12.2013., srijeda


VIJEĆNIK KALMETI: SPREMNI SMO VAS SASJEĆI !
VIJEĆNIK KALMETI: SPREMNI SMO VAS SASJEĆI !

http://www.jutarnji.hr/vijecnik-gradanske-akcije-napao-kalmetu--ako-ste-vi-gordi-hrast--mi-smo-mala-sjekira-iz-peveca--/1147922/



VIJEĆNIK KALMETI 'Ako ste vi gordi hrast, mi smo sjekirica iz Peveca. I spremni smo vas sasjeći!'

Ponukan tekstom iz Globusa Marko Pupić Bakrač upitao je zadarskog gradonačelnika hoće li podnijeti ostavku

ZADAR - Ponukan tekstom iz „Globusa“ pod naslovom „S mojim padom past će i moji protivnici“, gradski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač je upitao gradonačelnika Božidara Kalmetu razmatra li mogućnost podnošenja ostavke na svoju funkciju, javlja Slobodna Dalmacija.

- Svoje lokalne stranačke kolege opisali ste kao neku vrstu gnojiva koji se podlo i kukavički skrivaju ispod vašeg autoriteta, a sebe kao gordi razgranati hrast. Očigledno vam je, zbog situacije u kojoj se nalazite, nemoguće funkcionirati i upravljati gradom, rekao je Pupić Bakrač konstatirajući da je obišao većinu pročelništava i gradske uprave, ali da ni tamo nitko ne staje u Kalmetinu obranu.

- Izgleda da gnoja oko gordog hrasta ima toliko da se od njega gordi hrast više i ne vidi. Kuda će nas odvesti vaše inzistiranje na ostanku na funkciji pod svaku cijenu, to ćemo još vidjeti, rekao je Pupić Bakrač.

Ne razmišljam o ostavci jer za to nema ni jednog razloga. Gradska uprava radi dobro i bit će upamćena kao uspješna politička garnitura, odgovorio je Kalmeta i konstatirao da nikada nije rekao rečenicu iz Globusovog naslova.

- Nisam rekao niti da sam ja gordi hrast, nego sam rekao da postoji poslovica „briga gordoga hrasta tko pod njime sere". I jači od vas su pokušavali zavaditi HDZ i nisu u tome uspjeli. Vrančić i Zrilić su moji suradnici i prijatelji, odgovorio je Kalmeta, a potom upitao Pupić Bakrača:

- Svaki dan ste u gradskoj upravi. Gdje vi radite i tko vas plaća, uz sve probleme koje imamo u oblasti za koju je nadležna ribarska inspekcija u kojoj radite? Jeste li uzeli godišnji ili ste dali otkaz, uzvratio je Kalmeta, a potom je za govornicu izašao i drugi vijećnik Akcije mladih Ante Rubeša, predstavio se kao 30-godišnji nezaposleni Hrvat i katolik koji nikada nije glasao za SDP, a bio je i „naoružan“ s tri knjige Franje Tuđmana. Zanimali su ga FIMI media, tuneli, WC-i i Lihtenštajni, a onda je citirao „pjesnika s Jamajke“:

- Ako ste vi tamo neki gordi hrast, mi smo mala sjekira, ona iz „Peveca“, i spremni smo vas sasjeći, rekao je Rubeša i izazvao prekid sjednice Gradskog vijeća.

U njenom nastavku, Rubeša se ispričao svima koje je uvrijedio i to zbog načina, ali ne i sadržaja izgovorenog, piše Slobodna Dalmacija.

- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.12.2013., ponedjeljak


KULIĆ: Dolazimo do praga bola, broj nezaposlenih će doći do 500 tisuća i prijeti nam kolaps
KULIĆ: Dolazimo do praga bola, broj nezaposlenih će doći do 500 tisuća i prijeti nam kolaps

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/108788-dolazimo-do-praga-boli-i-prijeti-nam-kolaps-price-o-investicijama-su-lazi-a-vlada-treba-odstupiti-jer-nisu-napravili-nista.html



'Dolazimo do praga boli i prijeti nam kolaps! Priče o investicijama su laži, a Vlada treba odstupiti jer nisu napravili NIŠTA'

"U ovoj zemlji organizacija radnog bića je nikakva, a Vlada bi trebala priznati da nisu uspjeli ništa napraviti i odstupiti. Država se nastoji riješiti i radnika i naroda. Priče o investicijama i o tome da će nam Europska unija pomoći su laži. Oni ne kane rješavati probleme novih članica i to su javno rekli.", misli Kulić.

Hrvatskoj prijeti kolaps, naime više od 97 tisuća radnika u Lijepoj našoj moglo bi sljedeće godine ostati bez posla. Prema ključnim pokazateljima, na tržištu rada Međunarodne organizacije rada bez posla će kroz godinu dana ostati 7,2 posto zaposlenih. Trenutna gospodarska situacija u Hrvatskoj, ali i predviđanja gospodarskog rasta ne idu u dobrom smjeru.

Prema pisanju Novog lista, Vlada i Europska komisija te Međunarodni monetarni fond predviđaju blagi oporavak domaćeg gospodarstva u idućoj godini. Kada je riječ o zapošljavanju, pomaci se ipak ne očekuju pa će tako nezaposlenost ostati visoka. Najviše zaposlenih bez posla ostaje u trgovini, građevinarstvu te u prerađivačkoj industriji. Ovim crnim prognozama ne ide u prilog niti trenutni broj nezaposlenih, njih 350 tisuća. No, ova brojka je i veća jer veliki je broj onih koji ne rade, ali nisu prijavljeni na 'burzu'.

Nedavno je HZZ objavio mjesečno izvješće za studeni. Zadnjeg dana u spomenutom mjesecu registrirano je 356.864 nezaposlenih. U usporedbi s listopadom prošle godine, broj nezaposlenih porastao je za 12.420 ljudi, a u odnosu na isti mjesec 2012., broj nezaposlenih popeo se za 9817 ljudi. Crna statistika ne ide u prilog ženama. Među pripadnicama ljepšeg spola, nezaposlenih je 190.184, dok je muškaraca 166.680. U studenom 2013. u evidenciju nezaposlenih prijavilo se 34.770 novih osoba, dok ih je iz evidencije nezaposlenih izašlo 22.350 ljudi. Međutim, njih samo 12.145 pronašlo je posao. Splitsko-dalmatinska županija prednjači po broju nezaposlenih, a slijede ju Grad Zagreb i Osječko-baranjska županija.

Crne statistike dokaz su da priče koje gotovo dvije godine slušamo o dolascima investitora padaju u vodu jednako kao što su u vodu pale ideje iz Plana 21. Okosnica ovoga plana bilo je pravo na rad. "Planiramo smanjiti nezaposlenost i učiniti tržište rada fleksibilnijim, snažnim mjerama suzbiti rad «na crno» i zaustaviti rad bez isplate plaća i doprinosa. Sigurnost radnika i radničkih prava jamčit će i pravedni zakoni, brzo pravosuđe, neovisna i učinkovita inspekcija rada, besplatna pravna pomoć radnicima, sindikalna potpora radnicima te strogo kažnjavanje onih koji svjesno i sustavno krše radnička prava. A to su samo neke od naših mjera.", najvaljivala je Kukuriku Vlada prije nešto više od dvije godine. No, osim puno buke i bezbroj obećanja nismo dobili ništa. Hrvatska je, čini se, bačena na koljena.

Ove crne brojke nisu iznenadile ekonomskog analitičara Slavka Kulića. Naime, kako nam je rekao, ovo nisu samo prognoze, već će se ti podatci vrlo skoro obistiniti jer Međunarodna organizacija rada ne govori u prazno, a svi njihovi podatci su utemeljeni. "Trenutno je preko 360 tisuća nezaposlenih, a oko 100 tisuća ljudi odustalo je od prijave na burzu. Dolazimo do praga bola, što bi značilo da će broj nezaposlenih doći do 500 tisuća. Prijeti nam kolaps.", kaže Kulić. Naš sugovornik nije optimističan niti kada su u pitanju najave vladajućih o investicijama koje bi trebale doći u našu zemlju. "U ovoj zemlji organizacija radnog bića je nikakva, a Vlada bi trebala priznati da nisu uspjeli ništa napraviti i odstupiti. Država se nastoji riješiti i radnika i naroda. Priče o investicijama i o tome da će nam Europska unija pomoći su laži. Oni ne kane rješavati probleme novih članica i to su javno rekli", misli naš sugovornik.

Uvjeren je Kulić da ova Vlada niti u narednom periodu neće učiniti mnogo za poboljšanje situacije u zemlji. "Hrvatskoj treba vlast koja će organizirati narod. Mi imamo pretpostavke, ali nedostaje nam proizvodnja. Hrvatska ima potencijala, ali vlast ne razumije koji su problemi. Nemamo konstrukta niti imamo jači gospodarski plan na duži rok. Oni sve planiraju od danas do sutra, a s time nemamo nikakve šanse za privlačenje investitora. Živimo dnevno, a ne dugoročno. Priče o investicijama samo su ludom radovanje", zaključuje Kulić.
- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.12.2013., nedjelja


Općina Stankovci za degustaciju ravnokotarskih vina potrošila 89.422,00 kuna
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA STANKOVCI

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Općina Stankovci za degustaciju ravnokotarskih vina potrošila 89.422,00 kuna



Uvidom izmjene i dopune proračuna općine Stankovci za 2013. godinu utvrđeno je da općina Stankovci za Degustaciju ravnokotarskih vina u Stankovcima potrošila ukupno 89.422,00 kuna.
Jedan od glavnih poticatelja stankovačke degustacije, načelnik te općine Željko Baradić, već godinama organizira degustaciju vina u Stankovcima, a da li je besplatna neka utvrdi hrvatska javnost.



U Stankovcima, 15. prosinca 2013. godine



Miljenko Morić
predsjednik podružnice SHZ-a Stankovci

- 19:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.12.2013., subota


Općina Poličnik plaća milijune kuna za nogostupe

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA POLIČNIK

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Općina Poličnik plaća milijune kuna za nogostupe



Ovih dana načelnik Općine Poličnik Davor Lončar hvali se da su u tijeku radovi na izgradnji nogostupa u Murvici Gornjoj i Poličniku Gornjem u dužini od jednog kilometra.

Vrijednost radova iznosi 778.558 kuna, a izvode ih Ceste zadarske županije. Sufinanciranje je ugovoreno s Županijskom upravom za ceste (ŽUC) koja osigurava oko 410.000 kuna, a preostalih 368.000 Općina Poličnik.

Općina Poličnik od jedinica lokalne samouprave u Zadarskoj županiji najviše je izgradila nogostupa od nekoliko tisuća kilometara.

Postavljaju se pitanja: Je li općina Poličnik stvarno tako bogata kada plaća milijune kuna za nogostupe? Da li zaista općina Poličnik plaća svoj dio ŽUC-u ili je to mrtvo slovo na papiru. Kada u ŽUC-u imate predsjednika Upravnog vijeća iz Poličnika nije ni čudo što ŽUC najviše na području općine Poličnik gradi nogostupe.

Općina Poličnik slovi kao najuspješnija u Zadarskoj županiji iz razloga što je prodala najviše prostora u poslovnim zonama. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Sada je u općini Poličnik nezaposleno 386 osoba, a od toga 41 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima jednu od većih stopa nezaposlenosti u Zadarskoj županiji.


Zadar, 14. prosinca 2013. godina



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA POLIČNIK

- 17:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.12.2013., petak


Gospodarski pojas (IGP) vrijedan milijarde eura: Djeluje li Vlada protiv interesa Hrvatske? Prosudite sami!
Gospodarski pojas (IGP) vrijedan milijarde eura: Djeluje li Vlada protiv interesa Hrvatske? Prosudite sami!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/108461-gospodarski-pojas-igp-vrijedan-milijarde-eura-djeluje-li-vlada-protiv-interesa-hrvatske-prosudite-sami.html



Neke prognoze spominju da bi se prodajom prava izlova riba sa područja IGP-a moglo ostvariti oko 300 miliuma eura godišnje. Eksploatacija nafte, plina i drugih ruda koje krije dno neproglašenog IGP-a hrvatskog Jadrana mogla bi hrvatsku osiromašenu blagajnu svake godine puniti milijardama eura.
Hrvatska proteže na 56.594 km˛, većina Hrvata ne zna da površina od još 23.870 km˛ mora i podmorja Jadrana treba pripasti Hrvatskoj. Nema nikakvih međunarodnih pravnih zapreka da se to pravo ostvari. Dapače, EU je preporučila Hrvatskoj vladi da proglasi isključivi gospodarski pojas (IGP). Ali hrvatska Vlada to ne želi učiniti.

Taj ogromni teritorij krije u sebi tajnu blagostanja hrvatskog naroda. Proglašenje IGP-a pruža ne samo isključivo pravo korištenja i zaštite ribljeg fonda nego i pravo na raspolaganje rudnim blagom koje se nalazi u podmorju.

Neke prognoze spominju da bi se prodajom prava izlova riba sa područja IGP-a moglo ostvariti oko 300 milijuna eura godišnje. Eksploatacija nafte, plina i drugih ruda koje krije dno neproglašenog IGP-a hrvatskog Jadrana mogla bi hrvatsku osiromašenu blagajnu svake godine puniti milijardama eura.

No hrvatska Vlada ne čini ono što bi trebala. Hrvatska Vlada uporno odbija proglasiti IGP. Odriče ga se i dozvoljava strancima da ruju po dnu kao po ničijoj zemlji. Strana kompanija upravo provodi istraživanje podmorja hrvatskog Jadrana. To se istraživanje provodi bez ikakvog nadzora hrvatskih vlasti.

Stranim će se kompanijama tako dozvoliti da se domognu prava na eksploataciju rudnog blaga bez ikakvih obaveza prema Hrvatskoj jer bez proglašenja IGP-a stranci koriste naš neproglašeni gospodarski pojas Jadrana kao slobodni prostor na koji imaju pravo svi koji ga se prvi domognu. Dozvoljavajući djelatnost stranim kompanijama bez proglašenja IGP-a ova vlada Hrvatskoj nanosi ogromnu štetu i dovodi Hrvatsku u opasnost da trajno izgubi tu veliku šansu i mogućnost opstanka i napretka.

Sve upućuje na zaključak da hrvatska Vlada upravo potiho rasprodaje rudno blago hrvatskog podmorja. Ovako postupajući ona odriče i oduzima hrvatskom narodu pravo na to međunarodnim pravom priznato pripadajuće bogatstvo. Tako se hrvatskom narodu oduzima prilika za bolji život. Nije li to neprijateljska djelatnost i izdaja Hrvatske?

Krije li se iza svega najveća otimačina i kriminal u hrvatskoj povijesti? Za čije interese rade članovi ove vlade? Ova vlada ne štiti interese ni hrvatske države ni hrvatskog naroda. Je li veleizdaja na djelu?

56.594 km˛ kopna + 23.870 km˛ mora i podmorja = snažna i nezavisna Hrvatska Ujedinimo se znanjem i ljubavlju za očuvanje i napredak domovine!
- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.12.2013., četvrtak


Miljenko Marić izabran za predsjednika Podružnice SHZ Zadar
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


Miljenko Marić
izabran za predsjednika Podružnice SHZ Zadar




Dana 12. prosinca 2013. godine, u Zadru je održana sjednica Skupštine podružnice SHZ Zadar na kojoj se odlučivalo o novom rukovodstvu koje će, u sljedeće četiri godine, voditi stranku u Zadru.
Za predsjednika podružnice SHZ Zadar izabran je mr.sc. Miljenko Marić, a za zamjenika predsjednika Zoran Špaleta. Za tajnika je izabran Edwin Matešić, a za rizničara Gašpar Bilić.
U Upravni odbor izabrani su Ljiljana Draženović, Ivica Jurica i Zoran Špaleta.

Obrativši se skupštini, izabrani predsjednik podružnice Miljenko Marić se osvrnuo da je prije 4 godine prva podružnica koju je Stranka hrvatskog zajedništva osnovala bila podružnica Zadar. Nakon toga osnovane su podružnice po čitavoj RH. Na lokalnim izborima u svibnju 2013. godine nismo imali uspjeh kakav smo očekivali. Trudili smo se i radili najbolje što smo znali. Htjeli sam ići poštenim putem, programom, a ne parolama i lažima. Narod je puno lakše obmanuti, nego otvoriti mu oči.
Situacija u Zadru jednaka je situaciji u državi. Sa goreg na lošijeg. Ali po ovome što vidimo, velika je trgovina direktorskih mjesta gradskih tvrtki i dr.


U Zadru, 12. prosinca 2013. godina



Predsjednik podružnice SHZ-a Zadar
mr.sc. Miljenko Marić




- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2013., ponedjeljak


Potpora i oduševljenje iz Francuske - Hrvati pokazali cijelom svijetu da se pita njih, a ne političke elite!
Potpora i oduševljenje iz Francuske - Hrvati pokazali cijelom svijetu da se pita njih, a ne političke elite!

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/106866-foto-potpora-i-odusevljenje-iz-francuske-hrvati-pokazali-cijelom-svijetu-da-se-pita-njih-a-ne-politicke-elite.html



"Hrvatski građani provode pravu demokraciju, neposrednu...treba nas biti sramota...jedna država koja je čitavo stoljeće bila zakinuta za demokraciju, pokazuje cijelom svijetu da se pita njih, a ne vladajuće i elite", kazali su Francuzi.

Stižu prekrasne slike i riječi podrške iz gotovo cijele Europe, pa i šire. Hrvatska javnost za njih, zahvaljujući medijskog blokadi, nažalost ne zna. Treba stoga biti zahvalan društvenim mrežama, ali i našoj dijaspori koja je diljem svijeta bilježila divljenje snažnoj volji i upornosti hrvatskog naroda u očuvanju tradicionalnih vrijednosti kao što su ustavno definiranje institucije braka kao zajednice muškarca i žene.

Najljepši primjer stiže iz Pariza u kojem su Francuzi ispred hrvatske ambasade pripremili "obiteljski performans". Izložili su replike četveročlane obitelji, mužkarca, žene i dvoje djece koji u rukama drže hrvatsku zastavu.
Kazali su kako su Hrvati imali 'sreće što ih se uopće o tome nešto pita', aludirajući na to da je francuska vlada samoinicijativno legalizirala istospolne brakove u Francuskoj bez da pita građane koji se tome, u velikom djelu, protive.

"Hrvatski građani provode pravu demokraciju, neposrednu...treba nas biti sramota...jedna država koja je čitavo stoljeće bila zakinuta za demokraciju, pokazuje cijelom svijetu da se pita njih, a ne vladajuće i elite", kazali su francuski prosvjednici koji su na ovaj interesantan način dali podršku referendumu.

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.12.2013., subota


ŽUC Zadarske županije „modernizira“ lokalnu cestu 63056 Visočane – Duševića mlin, bez GRAĐEVINSKE DOZVOLE ?
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


ŽUC Zadarske županije „modernizira“ lokalnu cestu 63056 Visočane – Duševića mlin, bez GRAĐEVINSKE DOZVOLE ?

http://www.zadarskilist.hr/clanci/04122013/za-modernizaciju-prometnice-osam-milijuna-kuna



Ovih dana Zadarski list objavio je članak pod naslovom „Za modernizaciju prometnice osam milijuna kuna“ u kojem se navodi da su na lokalnoj cesti 63056 Visočani – Duševića mlin u Zadarskoj županiji započeli građevinski radovi na njenoj „modernizaciji“ - građenju. Prometnica je ukupne dužine je 4,7 kilometara i širine kolnika od 8 metra a u nadležnosti je Županijske uprave za ceste Zadarske županije (ŽUC).

Investitor i nositelj ovog projekta za grad Nin i susjedne općine je ŽUC Zadarske županije jer se radi o njegovoj cesti. Prema izjavi ravnatelja ŽUC-a u Zadarskom listu vrijednost radova ceste je 8.052.521 kuna, a poslove su putem „javnog natječaja“ dobile tvrtke COLOS iz Varaždina i TIM iz Nadina.

Ravnatelj ŽUC-a je naglasio da će radovi na navedenoj prometnici trajati oko 90 dana i da će se njenom izgradnjom „riješit će se sadašnje problematično prometovanje teških kamiona i ostalih cestovnih vozila preopterećenom prometnicom Murvica-Briševo-Mazija kuće-Žerava-Ninski Stanovi-Nin i dalje put Privlake i Vira i to poglavito u vrijeme ljetnih mjeseci i da će ova prometnica bit najkraća cestovna veza između Nina, Privlake, Vira, Vrsi, Ražanca i Paga sa Centrom za zbrinjavanje otpada koji će se graditi u Biljanima Donjim“.

A, ono što je uočljivo za navedenu prometnicu je:

- Da nisu postavljeni nikakvi znakovi i table – ploče niti od strane Visočana niti od strane Duševića mlina, na kojima bi moralo pisati: INVESTITOR, PROJEKTANT, IZVODAČ, NADZOR i GRAĐEVINSKA DOZVOLA, koji ukazuju da se na toj cesti nešto radi. Zašto je sve to izostalo nije poznato, a po Zakonu je poznato kada se neki objekt gradi i rekonstruira mora imati ploče sa navedenim natpisima. Samo ŽUC-u to nije jasno? Pitamo da li ova prometnica zaista ima građevinsku dozvolu?

- Da li su radovi na lokalnoj cesti 63056 Visočani – Duševića mlin precjenjeni, pošto su za skoro 3 puta veći od nedavno izvedenih radova na lokalnoj cesti 63204 Smilčić – Korlat, o kojoj smo izvjestili hrvatsku javnost.

- Da navedena prometnica ne rasterećuje cestovni pravac Murvica – Briševo - Nin i dalje Privlaku i Vir, poglavito u vrijeme ljetnih mjeseci. Posebno kada se to odnosi na teretni promet, koji nema nikave mogućnosti prometovati od Duševića mlina, prema Vrsima, Grbama i dalje sve do Nina. Čemu služe VRATA u Grbama? Možda su na njih zaboravili u ŽUC-u.

- Da li je izgradnja „modernizacija“ ove prometnice još jedan prometni i gospodarski promašaj izgradnje neke županijske ili lokalne ceste u zadarskoj županiji. Što na sve to kaže Župan Zadarske županije ili možda i nezna da se gradi još jedna lokalna cesta u županiji?

- Kakve prometne veze ima navedena prometnica s Centrom za zbrinjavanje otpada koji će se navodno graditi u Biljanima Donjim?

- Da li je ŽUC za tkz. „modernizaciju“ lokalne ceste 63056 Visočani – Duševića mlin podigao KREDIT, ako jest onda je to čisti promašaj?

Prema građevinskim stručnjacima vrijednost radova na lokalnoj cesti 63056 Visočani – Duševića mlin mogla je iznositi oko 4 milijuna kuna. Nije na nama što će biti sa razlikom do 8 miljuna kuna to bi morali utvrditi oni čiji je to posao i koji od poreznih obveznika primaju novac?!



POSLANO:

1. Vladi Republike Hrvatske
2. Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH
3. Nezavisni cestarski sindikat
4. USKOK-u


Zadar, 7. prosinca 2013. godina




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR


- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2013., petak


GARAVI PROTIV REFERENDUMA O ĆIRILICI
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR


PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


GARAVI PROTIV REFERENDUMA O ĆIRILICI

KARAMARKO: 'Mi nismo za smanjivanje prava koje imaju nacionalne manjine iz jednostavnog razloga jer su to stečena prava i u trenutku ulaska u EU ona su bila aktivna', rekao je Karamarko novinarima u Zagrebu

Tomislav Karamarko – Biografija



U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande.

Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru,
Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac,
Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g.
Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985.

Prvi radni odnos zasnovao je 1987.
Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles.

Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica.

Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine.

Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju.

Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji.

Instruiran od Malnara

Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru.

Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu.

U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom.

Pseudonim Garavi

Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne.

Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“.

Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ).

Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu.
Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“.

Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e.

Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu.

Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji.
Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g.

Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage.

Obredi crne magije

U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić.

Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka.

Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica.

Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao.

U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao.

Gradio reputaciju kod prognanika

Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani.
Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara.

Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku.
Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica.

Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH.

Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom.

Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković.

Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka.

U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala.

U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja.
Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge.

Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika.

Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g.

Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio.

Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo.

Brkić kao Karamarkov kadar

Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana.

Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera.
Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika.
Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića.

Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore.

U Mesićevom stožeru

Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman.

Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu.
Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama.

U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli.

Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom.

Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina.

Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije.

Duhanski lobi

Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana.
Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko.
U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje.
Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih.

U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g.

Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ).

Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj.

Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović.

Dnevno.hr



U Zadru, 6. prosinca 2013. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.12.2013., četvrtak


ŽUC Zadarske županije favorizira samo dva kamenoloma «kraka» kamenolomske hobotnice za građenje i tamponiranje županijskih i lokalnih cesta
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


ŽUC Zadarske županije favorizira samo dva kamenoloma «kraka» kamenolomske hobotnice za građenje i tamponiranje županijskih i lokalnih cesta



Na području Zadarske županije ima oko 68 kamenoloma iz kojih se eksploatira tehničko-građevinski kamen. Od navedenog broja kamenoloma samo ih oko 6 ima rudarsku koncesiju dok ostali eksploatiraju na osnovi suglasnosti za istražni prostor, što je prema Zakonu o rudarstvu iz 2004. godine kazneno djelo.

Gotovo da nema državnog, županijskog, gradskog, općinskog ili privatnog projekta da u njemu nije ugrađeno barem 10-tak kubika nelegalno izgrađenog kamena, bilo za ceste, nasipe i sl.

Najviše kamenoloma ima na području Benkovca, zatim oko Smilčića, Obrovca, Pridrage, Škabrnje i Zemunika. Samo neki od navedenih kamenoloma imaju više posla od ostalih, a to su kamenolomi SJEČA iz Zemunika, vlasnik obrt Pinčić i ČARDAK iz Smilčića, vlasnik obrt “ICE. Kako i ne bi kada su vlasnici politički, rodbinski i kumski povezani sa određenim vlastodršcima Zadarske županije (ravnateljem ŽUC-a Zadarske županije, načelnikom općine Poličnik i dr.). Mnoge ceste posebno županijske i lokalne, kojima gospodari i upravlja ŽUC Zadarske županije, a čiji osnivač je Zadarska županija su građene i nasipane kamenim materijalom iz navedena dva kamenoloma, a vjerojatno i zadnja izgrađena lokalna ceste L 63204 Smilčić – Korlat o kojoj smo izvješćivali hrvatsku javnost da se gradila bez građevinske dozvole.

Kameni materijal iz navedena dva kamenoloma, ŽUC Zadarske županije za nasipanje i tamponiranje cesta dobavlja neizravno preko posrednika, a to su one tvrtke koje redovito dobivaju određene poslove natječajem i najviše preko poduzeća Ceste Zadarske županije d.o.o., s kojima ŽUC ima Ugovor o održavanju cesta.

Pitamo se što rade inspektori rudarstva bez obzira gdje im je trenutno sjedište, a i druge institucije jer svi oni primaju plaću i troše novac poreznih obveznika.

Zanimljivo je spomenuti da je i državna cesta DC 424 (tzv. «Kalmetina») građena na sličan način. Kumovi korupcije prozvali su je tzv. «Kalmetina» i preko tog naziva rugaju se hrvatskom narodu.


POSLANO:

1. Vladi Republike Hrvatske
2. Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH
3. Nezavisni cestarski sindikat
4. USKOK-u



Zadar, 5. prosinca 2013. godina




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR

- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.12.2013., srijeda


HRVATSKE CESTE d.o.o. SA STARIM KADROVIMA – ŠEFOVIMA U ISPOSTAVAMA „ZACEMENTIRALE“ KORUPCIJSKI LANAC U SEKTORU ODRŽAVANJA
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


HRVATSKE CESTE d.o.o. SA STARIM KADROVIMA – ŠEFOVIMA U ISPOSTAVAMA „ZACEMENTIRALE“ KORUPCIJSKI LANAC U SEKTORU ODRŽAVANJA



Uprava Hrvatskih cesta odlučila je staviti van snage Odluku kojom je odobreno zasnivanje radnog odnosa putem raspisivanja oglasa u službenom glasilu Republike Hrvatske za devet (9) izvršioca na neodređeno vrijeme, i to u Sektoru za održavanje za sljedeća radna mjesta šefa ispostave: Zagreb, Varaždin, Karlovac, Sisak, Zadar, Split, Dubrovnik, Šibenik i Pula iz razloga što su planiranom reorganizacijom umjesto postojećih ispostava organizirali poslovne jedinice.

Hrvatske ceste d.o.o. svojim su primjerom kroz tkz. promjenu sheme Društva široj hrvatskoj javnosti prikazale svoj „model“ kako se u jednoj državnoj tvrtci može kroz određene shemo-promjene „zacementirati“ korupcijski lanac i kako njegovi krakovi i dalje mogu ostati njegove jake karike.

Uprava Hrvatskih cesta d.o.o. nije željela kadrovske promjene u svom Sektoru održavanja, sa novim stručnim i nekorumpiranim kadrovima – šefovima, nebitno iz koje stranke oni dolazili, jer joj to gle čuda nova organizacija tkz. shema nije dozvoljavala pa je morala ostaviti „zadržati“ stare kadrove - šefove u Ispostavama, kojima je tako omogućila nastavak uhodanog načina rada sa svojim kumovima.

Njihovi kumovi će tako i dalje u ovim Ispostavama imati posla kao u priči i za njih će i dalje „javni natječaji“ za određenene poslove u Hrvatskim cestama d.o.o. biti samo još jedan u nizu već unaprijed dobivenih poslova. Neki od ovih kumova traju od samog ustroja Ispostava odnosno od davne 1997. godine i pri tome su navodno zaradili, a mi to slobodno možemo reći, izvukli desetke milijuna kuna iz ovih Ispostava. Oni rade po ustaljenoj shemi, dobivaju određene poslove od investitora Hrvatskih cesta d.o.o. kroz „javne natječaje“ bilo kao izvoditelji ili podizvoditelji, te iste odrade do pola a od pola netko drugi, a posebni i nikako, ali su za takve rađe dobro plaćeni pa čak i pretplaćeni.

Svoje kumove ima svaka od ovih Ispostava, pa tako i Ispostava Zadar. Ovi kumovi su svoje unosne poslove proširili i na određene ŽUC-e, a posebno se to odnosi na ŽUC-e zadarske županije. O ovome ŽUC-e smo ne tako davno i pisali na svojim stranicama. Posebno nas je ovih dana dojmila priča Kalelarge kako neki kumovi organiziraju čak i posebna skupna putovanja za bivše i sadašnje šefove Ispostava i to čak van granica RH-e. I, o tome smo ne tako davno pisali na svojim stranicama. A, koliko je tek do sada bilo ovakvih putovanja, to prepuštamo institucijama da se time pozabave?

Izborom novih šefova u ovim Ispostavama odnosno po novoj shemi poslovnim jedinicama u Sektoru održavanja, poremetio bi se „kumski režim rada“ odnosno uhodana ravnoteža u korupcijskom lancu što najmanje i nikako ne odgovara nadređenima, koji navodno žele promjene samo riječima, ali i dalje ustraju na osnovnoj zadaći da pošto-poto sačuvaju stare kadrove – šefove, kojima će „zacementirati“ odavno uhodani lanac korupcije. A, zašto kadrove u ovim Ispostavama mijenjati kada su dobro uhodani u lancu?

Tako je i „planirana“ reorganizacija unutar ovog Društva, ispunila svoju namjenu i postavljene ciljeve. Da li je to logično i zakonski, prosudite i Vi sami? A, Hrvatske ceste d.o.o. bi to itekako morale znati?

Hrvatska država je i dalje u dubokoj recesiji, grca sa dugovima koje su joj u najvećoj mjeri ostavili ovakvi i slični kumovi, a njeno stanovništvo iz dana u dan sve lošije i lošije živi neki od njih skupljajući boce da preživi sebe i svoje obitelji, dok njeni tkz. kadrovi – šefovi i njihovi kumovi je nesmiljenom žestinom iz dana u dan je sve više čerupaju i čerupaju. A, Hrvatske ceste d.o.o. bi to itekako morale znati kao krovna organizacija cesta.


POSLANO:

1. Vladi Republike Hrvatske
2. Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture RH
3. Nezavisni cestarski sindikat



Zagreb - Zadar, 4. prosinca 2013. godina




STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.12.2013., utorak


Željko Lončar podnio tužbu kako bi prikrio kriminalne radnje u Regionalnoj tržnici Benkovac
Željko Lončar podnio tužbu kako bi prikrio kriminalne radnje u Regionalnoj tržnici Benkovac

Kao bivši predsjednik NO tržnice primio akontaciju od 60.000 kuna te istu ne vraća

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/gledsita/5740-zeljko-loncar-podnio-tuzbu-kako-bi-prikrio-kriminalne-radnje-u-regionalnoj-trznici-benkovac



Tužba radi isplate 135.000,00 kn; Posl. br. 6P-473/10 (Trgovačkom sudu u Zadru)
Tužitelj: bivši predsjednik Nadzornog odbora Željko Lončar
Tuženi: Regionalna veletržnica Benkovac d.d.
Dana 22. 9. 2010. Ž. Lončar je podnio tužbu radi isplate neisplaćene nagrade za vrijeme svog mandata kao predsjednik N.O.-a tvrtke.

Tužitelj kod tuženika je obnašao dužnost predsjednika Nadzornog odbora od 19. 1. 2005. pa sve do 27. 1. 2011., što mu tuženik priznaje, odnosno ta činjenica nije sporna. Nije sporno ni to da je temeljem članka 27. Statuta društva propisano da članovi NO-a imaju pravo na nagradu, a visinu iste na prijedlog Uprave (direktor) utvrđuje Skupština. Točno je kako navodi tužitelj da je dana 23. 12. 2008. Skupština tuženika (vlasnik) donijela odluku da se predsjedniku NO-a (tužitelju) utvrđuje nagrada u iznosu od 3.000,00 kn neto, a za ostale članove 2.700,00 kn. Zbog recesije i odluke Vlade RH, Skupština dana 10. 7. 2009. smanjuje iznos nagrade i utvrđuje 1500,00 kn mjesečno za sve članove, koja odluka vrijedi i do danas.

Dakle, tužitelju pripada nagrada i to mjesečno 3000,00 kn neto počevši od 23. 12. 2008. kada je Skupština i donijela odluku, a ne od dana tuženikovog imenovanja, jer ista ne vrijedi retroaktivno, pa sve do 10. srpnja 2009. kada mu pripada mjesečni iznos od 1500,00 kn, tako da bi to bilo do sada zaključno za siječanj 2011. Svega oko 44.500,00 kn neto. Međutim, tužitelj je primio akontaciju na ime nagrade od 60.000,00 kn neto, što predmnijeva da je tužitelj dužan tuženiku još 15.500,00 kn (60.000,00 - 44.500,00) koji dug tuženik predlaže tužitelju da kompenziraju kako ne bi morao podignuti protutužbu, odnosno na ročištu će se tuženik izjasniti o protutužbi kada prethodno provjeri podatak: je li tužitelj kako u tužbi tvrdi, uplatio porez u iznosu od 21.000,00 kn? Ostali članovi N.O.-a nisu ustali tužbom jer su vjerujem svjesni da su isplatom akontacije preplaćeni. Ovu tvrdnju i činjenicu potkrjepljujem i sa očitovanjem vlasnika (Fonda) koji se dopisom izjasnio da prihvaća ovo moje tumačenje i ujedno nalaže da predsjednik i članovi N.O.-a višak nezakonito primljenog iznosa vrate.

Ovaj spor i nezakonito i neovlašteno izglasavanje visokih nagrada i akontacije samo potvrđuje moje sumnje da prethodni N.O. nije ništa dobro donio ovoj tvrtki već je samo razmišljao kako će se kroz nagrade naplatiti. Štoviše za vrijeme njihovog mandata može im se zamjeriti slijedeće:
- gotovo svi krediti su zbog neplaćanja otkazani, a bilo je prostora kako za plaćanje tako i za odgodu;
- zbog neplaćanja kredita hipotekarni vlasnik Erste banka prodaje dvije zgrade tvrtki Adria, a višak od milijun kuna dobiven prodajom nije se tražio;
- na sjednici N.O.-a jednoglasno su povukli tužbu za uknjižbu zemljišta zv. Sajmište (27.000 m2) na kojem je i danas upisan posjed u katastru na ovoj tvrtci. Štoviše, isto je ušlo u procjenu temeljnog kapitala tvrtke. Zemljište je uzurpirao Grad Benkovac koji je bio tuženik u ovom sporu. . Svi članovi su podignuli ruku za povlačenje tužbe po nagovoru gradonačelnika, a odluku o povlačenju tužbe sročila je pravnica Grada Benkovca. Dakle, zlouporabom položaja i ovlasti počinjeno je kazneno djelo s kojim je ovo Društvo oštećeno za 3 milijuna kuna;
- nisu se osvrtali na veliko i bespotrebno trošenje sredstava na ime reprezentacije, športske opreme, bonove za direktorov mobitel, lažne putne naloge, fiktivne račune za izmišljene večere i sl.

Zbog navedenih troškova podnijeta je anonimna kaznena prijava temeljem koje je izvršen policijski očevid. Sve je to rezultiralo iznenadnom ostavkom direktora Marića iako mu je bio počeo drugi mandat. Za mandat se izborio na način da je nezakonito isplatio nagrade članovima NO-a, odnosno četvorici članova i to svakom oko 60.000,00 kn, a samo predstavniku radnika J. Bljaiću je dodatno platio i porez na taj iznos.

O ovome sam upoznao HFP kao predstavnika većinskog vlasnika Društva, koji je naložio da se ti iznosi vrate Društvu. Međutim, do danas se to se nije dogodilo.

Goran Nimac, dipl. iur., rukovoditelj Sektora za opće i kadrovske poslove
- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2013., nedjelja


Dr. Ivan Miloš: Jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge
Dr. Ivan Miloš: Jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/106593-dr-ivan-milos-naglasava-projekt-rijecke-luke-kao-spasitelja-gospodarstva.html



Jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge, što se vidi, nakon što odbijemo investicije. Investicije dobiva Srbija ili je Srbiji ta luka strateški partner, kao u slučaju luke Kopar, na čijim čelnim pozicijama su srpska prezimena. Znači da i ekologija može služiti za rušenje poslova i prebacivanje istih istočnom susjedu.

Dr. Ivan Miloš naglašava projekt Riječke luke kao spasitelja gospodarstva

Treba koristiti naš izuzetan položaj, od kojeg možemo dobro živjeti na osnovu rente.

U razgovoru s nama Dr. Ivan Miloš profesor na Veleučilistu u Rijeci, na koji mu je došla ponuda od strateških partnera iz Europske unije, s kojima je i prethodno surađivao, na velikim razvojnim projektima iz područja međunarodnog javnog prometa i stvaranja uvjeta za FDI (Foreign Direct Investnments) osvrnuo se na naš izuzetan položaj, od kojeg možemo dobro živjeti na osnovu rente zahvaljujući našem položaju, a opet je činjenica da to ne znamo koristiti.

Još prije par godina Kinezi su htjeli uložiti 20 milijardi u naše prometne resurse, poglavito ih je interesira luka Rijeka. Dr. Ivan Miloš godinama pokazuje na najveći investicijski resurs Kvarnera, Riječku luku, koja kao projekat može pokrenuti gospodarstvo u svojoj izgradnji, a kasnije koncesijom, transportom, industrijalizacijom, biti će vodič do uspjeha. Sanader i Mesić nisu prepoznali to ulaganje. Prema dr. Milošu Rijeka je idealna luka za europske robe. S modernim terminalom i brzom željeznicom povezuje srednju Europu i dalje sa svim relevantnim lukama na Atlantiku. Iz Rijeke bi dnevno moglo prolaziti 70 vlakova, a danas ih prolazi 4 tjedno. Postigla bi se rentabilnost i poprilična zarada. Končar je napravio elektro-dizel lokomotive koje bi na neelektrificiranom dijelu vozile na disel agregate. Akademik Ivan Miloš predstavio je Prijedlog koncepta strateškog nacionalnog programa gospodarske revitalizacije RH te projekte koje bi Hrvatska ostvarila u suradnji sa EU. Naglasio je prednost Luke Rijeka nad Lukom Koper i Trst, te dokazao da Luka Rijeka može biti vodeći lider u regiji što se tiče kontejnerskog transporta, jer generira veliki ekonomski multiplikator za zemlju. Također je dr. Miloš naglasio hitnost RH da proglasi Gospodarski pojas, jer je Hrvatska obvezna štititi nacionalne interese po ustavu RH i po Međunarodnom pravu mora.

Što je problem? Hrvatska jednostavno izbjegava investicije ili iz svoje gluposti ili iz rada lobista, koji dosta često usmjeravaju investicije prema Srbiji, pa na taj način sve više postajemo ovisna država. Južni tok je takav primjer. Plinovod ide iz Rusije, po dnu Crnog mora, preko Bugarske, Srbije, Mađarske, Slovenije do Italije i centralne Europe, investicija je teška 1,9 milijardi eura, a dionica kroz Srbiju duga je 421 kilometar i zaposlit će 25 tisuća radnika direktno i posredno još 100 tisuća. 'Južni tok' trebao je biti pušten u promet 2016. godine. Hrvatskoj je otet taj južni tok, a udruge zelenih, kao i mnoge druge udruge toga tipa svojim djelovanjem svjesno odvlače investicije van Hrvatske,a to zapravo pogoduje Srbiji, koja je našla svoj interes u luci Kopar, preferiranu u odnosu na Rijeku. Luka Kopar nema nikakve mogućnosti bolje od Riječke luke, no vrlo plitko more i neadekvatni pristup, nisu bili problem realizacije ovog projekta. LNG još je fikcija kod nas uz sve napore, da zaživi onako kako je predviđen. Dr. Miloš nam je objašnjavao činjenicu kako je nemoguće posložiti industriju bez resursa, koji su nam se nudili na pladnju. Eko Kvarner svojim djelovanjem, kao i neke predhodne udruge odrađuju jedan posao micanje investicija sa Kvarnera, ali je činjenica, da ako ne zaživi projekt LNG terminala, profitirat će susjedi. I što je najkomičnije, svi ti tereti opet će prolaziti našim morem. I što smo postigli? Samo gubitak novca i sasvim moguće isto zagađenje.

Zapravo jedan dio udruga pod krinkom zaštite okoliša odrađuje posao za srpske državne interese i neke druge, što se vidi, nakon što odbijemo investicije. Investicije dobiva Srbija ili je Srbiji ta luka strateški partner, kao u slučaju luke Kopar, na čijim čelnim pozicijama su srpska prezimena. Znači da i ekologija može služiti za rušenje poslova i prebacivanje istih istočnom susjedu.

- 18:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SHZ: Josipoviću, gdje je tu demokracija?
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST


SHZ: Josipoviću, gdje je tu demokracija?

JOSIPOVIĆ: Uvjeren sam da je samo manji broj onih koji će glasati “za” doista obuzet mržnjom ili možda ima kakve dnevnopolitičke pobude

http://www.jutarnji.hr/ivo-josipovic---ja-cu-zaokruziti-protiv--a-gradani-neka-glasaju-prema-svojoj-savjesti-/1143592/


Predsjedniče, kako ćete glasati na referendumu o braku?

- Glasat ću PROTIV!

Zašto?

Mogući uspjeh referenduma psihološki jača one koji bi društvo vratili desetljećima unazad. Uvjeren sam da je samo manji broj onih koji će glasati “za” doista obuzet mržnjom ili možda ima kakve dnevnopolitičke pobude, ali referendum će zasigurno otvoriti pitanje odnosa hrvatskog društva prema pravima i slobodama, jednakosti i toleranciji. Posebno, otvorit će se pitanje dokle je većina spremna ići u nametanju svog svjetonazora, u ograničavanju drugih i drukčijih, gdje nam je prag tolerancije. Bez obzira kako će referendum završiti, njegovo održavanje, kao i događaji vezani za ćirilicu ili recentni izljevi nesnošljivosti koji dolaze s različitih strana, pokazuju da je naš prag tolerancije niži no što je to izgledalo kada smo slavili ulazak Hrvatske u EU i u prethodnom razdoblju.

SHZ: Po Josipoviću hrvatske obavještajne službe trebale bi biti kao bivše jugoslavenske tajne službe

Predsjednik Ivo JOSIPOVIĆ ovih dana navodi da su Obavještajne službe trebale su napraviti više vezano za događaje u Vukovaru na "Dan sjećanja", a premijer Vlade je upozorio Josipovića da povlačenje pitanja odgovornosti obavještajne službe nije tema o kojoj bi se trebalo javno raspravljati te smatra da oni koji su bili u Vukovaru zaustavljeni nisu bili neposredno ugroženi.

Po Josipoviću reagiranju hrvatske obavještajne službe trebale bi biti kao bivše jugoslavenske tajne službe koje su oponašale metode NKVD-a, te se služile torturama, lažnim svjedočenjima, montiranim procesima, likvidacijama, smaknućima bez suđenja, tajnim mjestima ukopa, ubojstvima u zatvoru, nagradama za egzekutore, namještaljkama i represijama nad ideološko-klasnim neprijateljem (poratni zločini nad zarobljenicima, obračun s Crkvom, gušenje Hrvatskog proljeća…) i dr.

DA LI JE IVO JOSIPOVIĆ NAJPOZITIVNIJI POLITIČAR NEKA PROSUDI HRVATSKA JAVNOST



Prema «fantomskim» anketama u Hrvatskoj godinama je najpozitivniji političar i dalje predsjednik Ivo Josipović, a popularnost mu se povećala otkad se sastao deklariranim četnikom Tomislavom Nikolićem, predsjednikom Srbije, koji zajedno sa ministrom Jovanovićem šalju udžbenike hrvatske djece da ih Nikolić recenzira.
Također, Josipović je i u čvrstim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, čiji je česti gost na njihovim domjencima.

Od imovine Josipović posjeduje 4 stana u centru Zagreb i dr.
Večernji list već je ranije objavio dokumente koji Ivu Josipovića povezuju s nizom afera vezanih za Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP, Posmrtnu pripomoć, koja je dobila poveći zajam od HDS ZAMP-a i štedionicu Zlatica, koju je osnovala Posmrtna pripomoć, čiji je član NO-a bio Josipović, a preko koje se novac plasirao te u koju je prebačena štednja Josipovića i još nekih osoba prije 12 godina iz Komercijalne banke, koja je tada već bila u stečaju.

Evo dragi Hrvati i sami se uvjerite zašto je Josipović najpozitivniji političar.

HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA

Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja.

Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije).
Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan.

Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju.
Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija.

Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija.

Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve.

Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba.

Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine.

Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju.

Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije.

Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu.
Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve.

Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara.
Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države.


Zagreb-Zadar, 1. prosinca 2013. godine



STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se