Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
31.08.2008., nedjelja
držite li, katkad, 'figu' u džepu?
 photo by flickr Bilo mi je pet ... pet godinica. Sjedila sam na prozoru, klatila nogama. Pod prozorom je stajao on, plavooki Stevica, lijepo su mu pristajale plave 'špilhozne'. Njemu bijaše godina manje, bio je moj prvi obožavatelj. Staska, dođi se iglati sa mnom ... imam cokoladu u dzepu ... Moja je majčica Magdica, vječna zafrkantica, na to upitala Stevicu: A gdje ti je 'dzep', mladiću? Stevica je žalosno pogledao, prvo Magdicu a onda i mene, i rekao: Nemam dzepa ... ... a nemam ni cokolade ... Rekao je to tužno, pokazujući prazne dlanove. A ja mu vidjeh srce na dlanu.  photo by rusalka ... Nema više ni dzepa, ni cokolade, ni Stevice ... Propio se, kasnije ... i umro, ima već dvadesetak godina kako počiva na Aninom groblju ... Ni Magdice moje više nema ... ... a ni prozori na kući više nisu isti ... Ah, djetinjstvo ...Lijepog li životnog doba ... ni dzepa, ni cokolade ... ... ni fige u džepu ... Doduše, ja ni danas nikad ne držim figu u džepu, premda sad nešto rjeđe pružam srce na dlanu ... A u mojim džepovima umjesto cokolade, najčešće ćete naći koji oblutak, praznu puževu kućicu ... ... a sad pomalo već i kesteni pristižu ...  photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (39) - Isprintaj - #
30.08.2008., subota
rose: mjesečeve vratnice ...
 Orpheus and Euridice (prethodni nastavak) Pred nama je zadnja dionica našeg puta, rekao je Morpheus. Morat ćemo proći kraj Kerbera, on čuva ulaz u onaj dio Hada kojim lutaju izgubljene duše. No, točnije bi bilo reći da Kerber čuva izlaz, a ne ulaz ... jer kraj njega slobodno u Had ulaze duše umrlih, no ni jedna ne može izići ... Ogroman je, troglav, sa zmijskim repom i lavljim kandžama. Nas će smatrati uljezima. Ti si smrtnica, no ne šalje te Thanatos, a živima nema mjesta u Hadu. Iako sam ja Had već pohodio, to je uvijek bilo u pratnji Thanatosa. Bez te pratnje Kerber će i mene napasti. Morat ću upotrijebiti svu svoju vještinu kako bih ga uspio uspavati, dovoljno dugo da se kraj njega provučemo. Napredovali su sporo, pješačeći preko piješčanih dina čija se boja iz crvene mijenjala u sivu, a potom u crnu. Koračajući uz Morpheusa, Rose je u jednom trenutku gurnula ruku u džep svoga plašta i napipala rječni oblutak. Prisjetila se kako je taj oblutak, pri silasku u Had, izabrala s oltara na četvrtoj stepenici. Na oltaru je bilo oblutaka jantara, žutih poput meda, oblutaka ružičastog rozenkvarca i prozirnog gorskog kristala i mutnog opala, no ona je ipak, tko zna zašto, u posljednjem trenutku posegnula za običnim riječnim oblutkom. Sada je, koračajući uz Morpheusa, Rose osjećala neku čudnu utjehu dok je taj riječni oblutak obrtala među prstima i grijala u dlanu.  river peabbles, photo by flickr ... Nakon nekoliko sati hoda, Rose i Morpheus već iz daljine ugledaše ulaz u najdublji dio Hada. Ta su vrata bila u obliku punog kruga, ličila su na mjesečevu kapiju koja krasi kineske vrtove. Nije bila 'uglavljena' ni u kakav vidljiv zid, a iza vratnica nije se pružao vrt nego je zjapila tama. Kružna je kapija bila tako visoka da je dodirivala sivi svod, a u njezinim je vratnicama ležao Kerber, lancem privezan o dovratak. Moramo prići dovoljno blizu da ga mogu poslati u san, a ipak ostati dovoljno daleko da nas Kerber ne nanjuši, šapnuo je Morpheus Rosei. Čučnuli su oboje na crni pijesak, Morpheus je sklopio oči, namrštio čelo, zabacio glavu. Rose je gledala kako mu se usne stišću, kako mu na čelu izbija žila, kako mu se ramena grče dok pokuša Kerbera poslati u san. Tada je pogled skrenula prema Kerberu i vidjela kako se veliki troglavi pas polako opušta, klonula mu je prvo jedna a potom i ostale dvije glave. Čuvar ulaza u najdublji dio Hada zaspao je na vratnicama. Brzo, Rose, šapnuo je Morpheus. Moramo protrčati kroz vratnice prije no što se Kerber probudi. Držeći se za čvrsto ruke, oboje potrčaše. Stigli su do vratnica taman kad se Kerber počeo meškoljiti, budeći se. Bili su već jednom nogom zakoračili iza vratnica, kad je jedna od Kerberovih glava otvorila oči. Propali smo! kriknuo je Morpheus. Rose je, ne razmišljajući, posegnula u džep svoga plašta i Kerberu na dlanu ponudila onaj rječni oblutak koji je tako dugo sa sobom nosila. Kerber je onjušio Rosein dlan, a zatim svojim velikim jezikom prebacio oblutak u svoju gubicu, poput šteneta koje s dlana gospodara uzima pseći keks. Čim je oblutak progutao, Kerber je ponovo utonuo u san. Morpheus i Rose tada i drugom nogom zakoračiše u tamu iza vratnica. Uspjelo im je proći kraj Kerbera i ući u najdublji dio Hada. (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  Blondie - Island Of Lost Souls P.S. Za svoj rođendan obično i sama sebi kupim nekakav dar. Iako još ima vremena do moga rođendana, dar sam već naručila, kod Ignis , drage mi draguljarke i kumice moga bloga. Željela bih da to bude nešto slično ovome, oblutak zarobljen u žici, no ne u obliku narukvice, već privjeska koji bih mogla nositi na ogrlici.  Draga-Stone-bracelet, by Ignis Naime, iako volim naušnice i ogrlice, nikada ne nosim ni prstenje ni narukvice. Naručila sam i poklon za moju Jecu, s kojom slavim rođendan istoga dana. No, ne smijem ništa više o tome reći, da Jeci ne pokvarim iznenađenje. Dodatak: nedjelja ...    Perine i Đurine poze ... |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
29.08.2008., petak
penelopeja ...
 Francesco_Primaticcio: Penelope and Odysseus Margaret Atwood: Penelopeja, mit o Penelopi i Odiseju, Vuković&Runjić: Zagreb, 2005. „U Homerovoj Odiseji Penelopa je prikazana kao utjelovljenje vjerne žene čija priča služi kao poučan primjer već stoljećima. Ingeniozno obrćući tradicionalno gledište, Margaret Atwood je pripovijedanje drevne priče povjerila Penelopi i obješenim sluškinjama, pitajući se zašto su sluškinje obješene i što je Penelopa zapravo smjerala.“ ( prikaz, s korica)  Kad su mi, dok bijah malena djevojčica, pripovijedali priče, pomišljala sam kako se prinčevi zabavljaju bolje od princeza. Prinčevi su jahali, putovali i ratovali, borili se sa zmajevima i divovima. Princeze su samo čekale da ih prinčevi probude, poljupcem. Kasnije, kad sam priče prepričavala svojoj mlađoj sestrici, često bih mijenjala zaplet pa bi Trnoružica jedrila i veslala, plivala i ronila, borila se sa zmajem i mačem sjekla trnovite grančice ruža koje su obrastale njezin zamak. Bila sam osnovnoškolka kad smo dobili zadaću – prepričaj staru priču na novi način. I ja prepričah Trnoružicu, baš onako kako sam je prepričavala svojoj sestrici. Moja učiteljica, koja se gle slučaja, zvala Ružica, odsrca se nasmijala mojoj priči. Rekla mi je: Draga moja djevojčice, tvoja bi Trnoružica teško sebi našla princa … Nisam je tada razumjela, kao što nisam razumjela ni razgovor moje majke s postarijom trostrukom udovicom iz našeg komšiluka. Udovica, koja se, gle podudarnosti, također zvala Ružica, mojoj je majci rekla: Bolje se udati za dosta starijeg. Taj se već izritao, pa je vjerojatnije da će ostati u štalici … A možda je pominjala kuću ... ili luku ... ne sjećam se baš točno. Još kasnije, kad sam čitala Homerovu Odiseju, a tada Penelopeja još nije niti bila napisana, ja sam riješila da nikad neću biti Penelopa. Kad već ne mogu biti Odisej, bit ću Kirka, Kalipso … il' barem Nausikaja. Tada nije bilo neke mudre Ružice u blizini da mi šapne kako ni Kirke nisu pošteđene čekanja.  HerbertCole: Sleeping Beauty … Noćas sam, prema Majstoričinoj preporuci, pročitala priču o Penelopi Margarete Atwood. Margaretina Penelopa je kćer Ikarija, kralja Sparte i Najade, vodene vile, a takvih je u to vrijeme, kako veli Margaret, 'bilo k'o pljeve'. Penelopin otac Ikarije, uplašen proročanstvom prema kojem će mu kći otkati posmrtni pokrov, baca novorođenče u more. No, srećom, malu Penelopu iz mora spašava jato pataka, pa će ona stoga, ali i zbog svoje neugledne vanjštine, dobiti nadimak – Patkica. Neugledna Penelopa, sestrična Lijepe Helene, Penelopa koju su prosci i kao djevojku i kao navodnu Odisejevu udovicu željeli samo radi njezina miraza, svoju nam priču o čekanju Odiseja priča već mrtva, šetajući Hadom, mirišući ljiljanski bijele asfodele.  asfodel, grč. asphodelus, lat. asphodelos, hrv. nanuška, brden, čapljan ... … Penelope i Trnoružice, princeze i sluškinje, sve one, od kada je svijeta i vijeka, čekaju svoga Princa, snažnog, visokog, plavookog, čekaju i ne sluteći da su od prinčeva mnogo privlačniji ali i opasniji - Odiseji. Odiseji su nerijetko oniži i kratkonogi, kao Odisej u Penelopinoj i Margaretinoj priči. Često su neugledne vanjštine, no vanjština ionako nikad nije bila presudna, za muškarce. Odiseji su opasniji od prinčeva, na to bi trebalo upozoriti i Penelope i Trnoružice. Opasni su stoga što znaju reći: Ne boj se, neću te ozlijediti, barem ne prejako … I stoga što se, poslije, 'ne izvrnu na drugu stanu i ne zahrču'. Odiseji su lukavi i vješti pripovjedači koji znaju navesti Penelope da ih slušaju … i čekaju. ... Margaretinoj Penelopi vodena je vila, njezina mati, rekla: „Voda se ne opire. Voda teče. Kad u nju uroniš ruku, osjećaš jedino milovanje. Voda nije tvrdi zid, neće te zaustaviti. No voda uvijek ide kamo želi i na kraju joj se ništa ne može suprotstaviti. Voda je strpljiva. Kapi vode rastoče kamen. Pamti, dijete moje. Pamti da si ti napola voda.“ Nastajući u otopini plodnih ovojnica maternice, tijelo novorođenog djeteta sadrži 77% vode; u djece je 59% a u odraslih između 45 i 65% vode. U vodenih vila i sirena taj je postotak vjerojatno i veći. Penelope su vezane za kopno, Nimfe i Sirene ne mogu bez vode. Penelope čekaju Odiseje, Sirene Odiseje mame i skreću ih s puta do sigurne luke. No, paradoksalno, Sirene su ustvari osvetnice Penelopa. Rijetko koji Odisej uspijeva začepiti uši pred sirenskim zovom, svaka malo grlatija Sirena u stanju je skoro svakog Odiseja namamiti u valove. I utopiti ga u njima ... Krv nije voda, a na kraju, ionako će nas sve … voda odnijeti. I Penelope i Odiseje ... i Prinčeve i Trnoružice, i Sirene, i Kirke i Nausikaje ... i kraljice i služavke ...  Odysseus and Sirens, Victor Mottez U početku bijaše svjetlost? Ne, varate se - u početku bijaše Voda. Iz nje smo svi izmilili, njoj se svi težimo vratiti. Zašto su sluškinje obješene ... i što je Penelopa zapravo smjerala? To ćete ipak morati pročitati sami ... Dodatak: subota ...    |
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
28.08.2008., četvrtak
rose: sve boje duge ...
 photo by flickr (prethodni nastavak) U trenutku kad je Morpheus uspio izići iz Roseina sna, ona se upravo budila u njegovu naručju, ne sjećajući se sna koji je sanjala, ne znajući da je Bog snova njezinim snom lutao. Otvorivši oči, Rose se susrela s Morpheusovim pogledom. Na trenutak joj se učinilo da je Morpheus gleda kao da je vidi prvi puta ili kao je da na njezinu licu ili u njezinu pogledu vidio nešto što ga je začudilo, pa i uznemirilo. Ja sam spavala ... i sanjala, premda se sna ne mogu prisjetiti, pomislila je Rose. A On živi u vječnoj nesanici, iako je Bog snova ... Zaboljela ju je ta pomisao. Čak i ako uspijemo pobjeći Thanatosu, pa ako i dobijemo oprost, ako se i vratimo iz Hada ... Morpheus i ja nikada nećemo moći biti potpuno zajedno. Uvijek će me od Morpheusa razdvajati san, činjenica da ja mogu zaspati i sanjati, a on, Bog snova, to ne može. Nikada ga neću čuti kako duboko diše, tonući u san, nikada ga neću vidjeti kako se budi ... Ja mogu sanjati Njega, no On mi nikada neće moći reći - sanjao sam Te, Rose ... Rose, što Ti je? upitao je Morpheus uplašeno. Zar Te je nešto zaboljelo? Ništa što Tvoj poljubac ne bi mogao izliječiti ... šapnula mu je sjetno. Dok ju je ljubio, tu u vječnom sumraku Hada, Rose je zaboravila sve strahove, sve sumnje, sve tuge. Nestalo je sivog neba i u Roseinoj su se svijesti u zlatnom polju zanjihali crveni cvjetovi maka. Bljesnule su i zablistale, sve boje duge, dok su se Morpheus i Rose ljubili, pod sve tamnijim svodom Hada, kao dvoje očajnika. (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #
umjesto intermezza ...
 photo by ančica samo još jedan običan dan ... obična crna kava obična jutarnja cigareta obična prijepodnevna žurba obična prometna gužva obična bistra juha obična kriška kruha obična tv monotonija obična crna kronika obična besparica obična nedoumica obična žgaravica obična nesanica obična umorna lica obična uljudna distanca obično dobro jutro dobar dan i doviđenja obična svakodnevna svakodnevica ... ... i mali ružičasti oblak na vidiku ... (thanks for upload, lazy) P.S. Nakon pada Netopolisa, ostadoše treptati, negdje u blogosferi ... Dodatak: Ančicine fotke s planinarskih izleta ...    ... uz lijepi pozdrav za Necutako |
- 07:04 - Komentari (43) - Isprintaj - #
26.08.2008., utorak
rose ...
 ružo, o Ružice, dok gledam pogled Tvoj sjetan i nježno lišce, znam - tu na slici, mraz nikad neće dotaknut Ti latice ... dok snivaju, snom vječnim, i naručitelj i model i slikarica, sa slike sjetno zauvijek smiješi se ... ... Ružica ......  portret moje majčice kao djevojčice Autorica slika je Hella Reymann (1894 - 1970) , osječka slikarica. Crtež je kupila moja baka Aurela, kad je u slikaričinu ateljeu naručila portret svoje djevojčice, moje majčice.. J. Ambruš: Kiparstvo i slikarstvo 19. i 20. stoljeća u Slavoniji Sleeping Beauty - Royal Opera House P.S.  ... vratit ću se ... ... kad smislim priče nove ... Pero i Đuro: Od jutra do večeri ... Dodatak: Kad je preša, preša je! |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
25.08.2008., ponedjeljak
rose: mrvice, iskrice, krijesnice ...
 Ford: Hansel and Gretel (prethodni nastavak) Morpheus je bio izgubljen u labirintu Roseina sna. Činilo mu se da luta već čitavu vječnost, ni jedan ga smjer nije vodio prema izlazu, kamo god bi krenuo, naišao bi na slijepu ulicu. Ponos ga je priječio da ponovo moli Rose za pomoć. I tako je nastavio lutati labirintom, nadajući se da će ipak sam uspjeti izlaz pronaći. Nad labirintom je sjalo sunce. Morpheusu se činilo da luta hodnicima labirinta već jako dugo, no sunce je neprestano bilo u zenitu ... Morpheus je lutao svijetom u kojem nije bilo sjena. Bog snova, navikao na tamu, u tom se svjetlu osjećao izložen, kao da je nag. Dok je vrijeme odmicalo i stajalo, istodobno, Morpheus je sve intenzivnije osjećao kako ga to sunce promatra Roseinim okom. Rose, prestani, molim Te ... Ne mogu podnijeti taj Tvoj pogled, pod tim nemilosrdnim svjetlom ... na kojem su sve moje mane tako vidljive ...  Tiffany sun, prozorski ukras kupljen na aukciji radionice snova, photo by rusalka Rose, Sunašce moje ... oprosti što sam sumnjao u Tvoju ljubav ... Pokaži barem mrvicu samilosti ... šaptao je Morpheus, u sebi. Tako nešto Bog Snova nikad, nipošto ne bi izgovorio naglas. No, čini se da je 'Sunašce' ipak čulo njegove misli. Morpheus je ugledao ruku koja je po podu hodnika počela posipavati mrvice. Plavi je oblak prekrio nemilosrdno sunce, nad labirintom je zavladao polumrak ... a zatim i duboka tama. Prosute mrvice zasvijetliše, pretvoriše se u jato krijesnica, poletješe. Svjetleća su im krila zvonila u letu, iskričavo, poput podrugljivog ženskog smijeha. Prateći svjetleći trag, Morpheus je, umoran i posramljen, konačno pronašao izlaz iz labirinta Roseina sna. (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Faith Hill Lyrics Fireflies Lyrics Dodatak 1: pozdrav Majstorici  Kakva koincidencija! Dostavljač je pozvonio u trenutku kad sam tipkala komentar kod tebe: krv cvijeća? morat ću potražiti ... trenutno čekam da mi stignu naručene: smisao i značenje bajki, bettelheim (stari sam primjerak posudila, posudba je izgleda trajna) mjesečeve suze, n. roberts (doista, teško je odoliti i suncu i mjesecu ... hihih) i ugrešićka, baba jaga je snijela jaje ... ... Dodatak 2: utorak, kao i obično ...    |
- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
24.08.2008., nedjelja
rose: oluja ...
- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #
23.08.2008., subota
Lullaby ...
|
Brahms - Lullaby (Guten Abend, Gut' Nacht) Good evening, and good night, with roses adorned, dobro veče, i laku noć, s obožavanim ružama With carnations covered, slip under the covers. pokrivena karanfilima, klizni pod pokrivač Early tomorrow, if God wills, you will wake once again. sutra rano ujutro, ponovo ćeš se probuditi, ako Bog da. Good evening, and good night. By angels watched, dobro veče, i laku noć, dok anđeli te gledaju Who show you in your dream the Christ-child's tree. i božićno drvce ti u snu prikazuju. Sleep now peacefully and sweetly, see the paradise in your dream. spavaj mirno i slatko, raj gledaj u svome snu. Laku noć i vama ... i lijepi snovi ... ... a za princeze na zrnu graška i za one ... ... kojima san neće na oči:  Ford_True Princess Star light, star bright, The first star I see tonight, I wish I may, I wish I might, Have the wish I wish tonight ... |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
22.08.2008., petak
rose: Ring-a Ring-s roses ...
 die Sprache der Rose, photo by flickr (prethodni nastavak) Lice usnule kamene djevojke, nalik na Roseino, bilo je blijedo i mirno, kao mrtvo. Morpheus se nagnuo, taknuo joj prstima usne, a zatim joj u uho šapnuo pitanje: Rose, ljubiš li Morpheusa? Morpheus se bojao odgovora, no još ga je više bilo strah da odgovor neće dobiti. A najveći strahovi često se ostvare, i ljudima ... i bogovima. Blijedo lice kamene djevojke ostalo je nepomično, usne zatvorene. Morpheus je stajao i osluškivao. Ruže su mirisale, bijele su latice padale poput pahulja, tišina je trajala ... i trajala. Tada je na Rosein obraz pala prva kap kiše, nalik na suzu. Nebo iznad labirinta zatamnilo se, prekrilo crnim oblacima iz kojih su počele sijevati nečujne munje. Nebo i zemlja se sastaviše, oblaci se spustiše. Oluja je tresla grane ruža i kovitlala otrgnute ružine latice. Morpheus je znao da mora izići iz Roseina sna, prije no što se Rose probudi. Dotaknuo je obraz usnule djevojke, a zatim se okrenuo tražeći izlaz. No, središte labirinta zatvorilo je sve izlaze. Morpheus bijaše zatočen u Roseinu snu. (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. stone roses, all photos by flickr    Pero i Đuro: što se to bijeli .... ... i zašto se Rusalka ljuti na nas? |
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
21.08.2008., četvrtak
rose: u središtu sna ...
 labirint (prethodni nastavak) Morpheus je stajao na ulazu u labirint koji je vodio prema središtu Roseina sna. Labirint Roseina sna ličio je na one vrtne labirinte od šimšira, kakve je moguće naći u vrtovima starih dvoraca. Hodnici labirinta vijugali su i preplitali se, no nije bilo 'slijepih' odvojaka, Morpheusu kao da se put otvarao sam od sebe i on se, bez lutanja, približavao središtu labirinta. Napredovao je brzo, a tada, odjednom, zidovi od šimšira postadoše sve višlji, hodnici labirinta su se suzili tako da se Morpheus kroz njih jedva provlačio. Potom se svod nad Morpheusovom glavom premrežio prepletom ružinih grančica. Ruže penjačice penjale su se po zelenim zidovima labirinta, bijeli su cvjetovi opojno mirisali, a trnje paralo crni plašt Boga snova. Morpheus je kročio sve sporije i opreznije, nije želio slomiti ni jednu grančicu, otrgnuti ni jedan cvijet. Ruke mu se okrvaviše dok je otkačinjao trnje sa svoga ogrtača, jedna mu se trnovita grančica ote iz ruku i ošinu ga po licu, trn mu zapara kožu na obrazu. Kad mu se već učinilo da neće uspjeti doći do cilja, zidovi labirinta se razmaknuše i Morpheus stupi u središte Roseina sna. Središte labirinta ličilo je na okruglu nišu. Zidovi bijahu od gusto isprepletenih rascvjetalih ružinih grmova koji su stvarali visoki zid. U središtu kruga Morpheus ugleda skulpturu od bijelog mramora. U fontani je tiho žuborila bistra voda, na rubu fontane snivala je djevojka od kamena. Bila je naga a u ruci je držala ružin pupoljak. (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  Minotaur kneeling over the sleeping girl, Picasso Dodatak 1: vani i unutri ...    Dodatak 2: ringe ringe roses ...  za dobra stara vremena, za Miska |
- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
20.08.2008., srijeda
rose: labirint ...
 labyrinth, photo by flickr (prethodni nastavak) Stajao je na rubu njezina sna, znajući da je loše to što namjerava učiniti, no ipak, nije se mogao oduprijeti. Oklijevao je, pa potom krenuo dublje, prema središtu Roseina sna. U središtu ljudskih snova, u najdubljoj razini sna, kriju se snivačeve tajne. To je mjesto na kojem se nalaze odgovori na sva pitanja. Onaj tko uđe u taj dio spavačeva sna, ušao je u središte njegova bića, u najranjiviji i najosjetljiviji dio njegova 'ja'. To je prostor u koji rijetko ulazi i sam vlasnik snova, prostor u kojem je moguća potpuna samospoznaja. Tu nema obmana ni samoobmana, tu padaju sve krinke. U središtu sna kriju se svi sanjačevi motivi, želje i potrebe, sva potisnuta osjećanja i sjećanja. U središtu svoga sna, onaj tko ga sniva potpuno je nag. Tu padaju svi velovi, ogoljuje se snivačeva bit. No, da bi do tog dijela svoga sna došao, spavač mora proći labirint, sljedeći krhku nit istine. U snu, mi smo i Tezej i Arijadna i ... Minotaur, i labirint smo kojom lutamo ... i nit koju slijedimo ... Morpheus je znao da su rijetki oni ljudi koji imaju snage i odvažnosti ući u taj dio svojih snova. Kroz tisućljeća svoga postojanja, Bog snova je naišao svega na nekolicinu snivača koji su imali hrabrosti ući u središte svoga sna. Jer, onaj tko u taj dio sna uđe, tamo nalazi odgovore na sva pitanja. Na pitanja o sebi, pitanja koja se svi bojimo postaviti. Morpheus je, prolazeći ljudskim snovima, imao prilike vidjeti kako ljudi zastaju, u strahu, pred središtem svojih snova, kako pokrivaju oči dlanovima, bojeći se saznati istinu o sebi. I sam Morpheus znao je da je opasno ulaziti u najdublji sloj ljudskih snova, čak bi se i Bog snova mogao izgubiti u labirintu smrtnikova sna, tražeći njegovo središte. Ipak je to povremeno činio. Dok ga Thanatos nije zaveo, Morpheus bi u dubine ljudskih snova samo zavirivao, poput znatiželjna djeteta koje otvara zabranjena vrata pa onda stoji na pragu ne usuđujući se ništa dodirnuti. A tada mu je Thanatos otkrio tajnu: Kad uđeš u središte ljudskog sna, kad staneš na onu točku koja je centar čovjekova bića, tada snivaču možeš postaviti bilo koje pitanje, možeš ga pitati o čemu god poželiš. U toj točci snivač nema moći uskratiti odgovor, ne može lagati, ne može ništa zatajiti ... Morpheus je, zahvaljujući svome zlom stricu, otkrio novu zabavu. Ulazio bi u središte ljudskih snova i snivačima postavljao okrutna pitanja: Što se dogodilo s originalom očeva testamenta? Zar doista nisi vidio suzu u oku ustrijeljene srne? Ako nisi bila s prijateljicom na kavi, gdje si provela poslijepodne? Jesi li poželio ženju bližnjega svoga, ženu svog brata, svog prijatelja? Jesu li tvoji uzdasi u njegovu zagrljaju bili samo vješta gluma? Gdje si je pokopao, tu djevojku koju si usput povezao svojim kamionom? Je li cvilio, tvoj stari Rex, kad si ga vodio na posljednju šetnju? Čije su čipkaste gaćice na dnu ladice, gospodine s bijelim ovratnikom? Je li baba vrištala kad si je udario toljagom? Zar misliš da možeš oprati tu krv sa svojih ruku? Zašto si zatajio njegovo ime, kad su te pitali jesi li njegov učenik? Je li poljubac bio vrijedan tih 30 srebrnjaka? ... A gdje je brat tvoj, Kaine? Poslije, kad bi se spavači probudili, Morpheus bi se smijao njihovom strahu, kajanju, očajanju. U snu bi im oduzeo samoobmanu, slomio bi im obrambene mehanizme i racionalizacije, a zatim bi im, na javi, nevidljiv koračao za leđima i glasno se cerekao njihovom paničnom osvrtanju. Kad je sreo Rose, kad je osjetio njezinu ljubav, Morpheus se zarekao da više nikada neće ući u centar snova ni jednog smrtnika. A sad se spremao ući u središte Roseina sna ... (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  Ariadnina nit Dodatak 1: dan i noć ...    Dodatak 2: za Sjedokosog ... i za Vitae ...  Marmelade: reflections of my life |
- 23:59 - Komentari (28) - Isprintaj - #
19.08.2008., utorak
rose: footsteps in the sand ...
 footsteps in the sand, photo by flickr Isabel Lavender : Footsteps in the sand crossing the holy land a bird without a song can't live very long a heart without a beat will never stand the heat a man on his own is like seed unsown Footsteps through a cold crossing river a fusion of twin souls that helplessly shiver a leper without a mask oh such a task ... (prethodni nastavak) Thanatos im je doista bio za petama. Rosei se činilo kao da osjeća njegov ledeni dah na svome potiljku. Pješačili su, čitav dan, Rose i Morpheus. No, u Hadu nije bilo ni dana ni noći, samo vječni suton, pa je Rose izgubila kriterije za odmjeravanje brzine napredovanja. Nije bilo ni sunca ni mjeseca po kojima bi mogla odrediti intervale napredovanja i zastajanja, odmaranja. I tako je koračala, koračala, dok joj se nije učinilo da će se srušiti ... a tada bi nastavila koračati. Osjećala je Morpheusov zabrinut i molećiv pogled, no nije se obazirala. Rose, zastanimo ... Znaš da meni san nije potreban, no Ti moraš odahnuti, moraš odspavati, barem malo ... Rose, molim Te ...srušit ćeš se ... molio ju je Morpheus, no Rose bi samo odmahnula glavom ... i nastavila koračati. Nastavila je koračati, po pijesku koji je od sivog postajao sve crveniji, kako su odmicali. Koračala je dalje, znajući da bi se srušila, ako bi samo na čas zastala. Korak za korakom, koračala je spuštena pogleda, nastojeći da ne gleda daleko naprijed, već smo toliko koliko joj je dug sljedeći korak. Morpheus je kaskao uz nju, prilagođavajući svoje duge korake njezinim koracima koji postajahu sve kraći. Koračajući, Rose se suzdržavala od neprestanog osvrtanja no poriv da se osvrne postajao je sve nesavladiviji. Rose se bojala, ako se osvrne, ugledat će Thanatosa kako ih prati ukorak, kako ih sustiže. Na kraju nije izdržala, osvrnula se, no Thanatosa nije bilo na vidiku. Iza nje i Morpheusa protezao se samo pusti pustinjski predio, na crvenom pijesku ocrtavale su se samo njihove stope, gubeći se na obzoru. Kao i u stvarnoj pustinji i u Hadu je zrak podrhtavao, no ne zbog pustinjske jare. Ova je pustinja bila hladna i obavijena polumrakom u kojem su lica, i Roseino i Morpheusovo, izgledala sablasno blijedo. Morpheus nije izdržao, nije više mogao gledati kako se Rose iscrpljuje. Uplašilo ga je njezino blijedo lice, ispucale usne i zažaren pogled. Upotrijebio je svoju moć, poslao je Rose u san. Začudio se koliko je još snage u njoj ostalo, odupirala mu se dugo no kapci joj se konačno sklopiše, tijelo joj se poče opuštati. Morpheus ju je morao pridržati, inače bi se stropoštala na crveni pijesak po kojem su koračali. Dok mu je Rose snivala u naručju, Morpheus se spremao ući u one predjele Roseinih snova u koje do tada još nije kročio. Oklijevao je i osjećao strah, bio je svjestan da će učiniti nedozvoljeno, da će se pokajati kad to učini ... no, nije mogao odustati od svoga nauma. Rose je o Morpheusu saznala ono najgore. Vidjela je njegovu surovost, požudu, bezobzirnost prema ljudima, njegovu lakovjernost i podložnost Thanatosu. Rose je pogledala dno njegova bića, zavirila u njegovu tamu i vratila mu se, unatoč tome. U trenutku njezina povratka, Morpheusa preplaviše sreća i osjećaj olakšanja. No, dok su koračali Hadom, u Morpheusovoj se duši stadoše kovitlati sumnje: Voli li ga Rose, još uvijek? Ljubi li ga ... ili ga samo ... sažaljeva ... Budeći se iz sna, Rose mu se privila na grudi, kao nekad ... No, kad je taj trenutak prošao, Rose je preuzela vodstvo. Zar ga smatra tako slabim, zar sumnja u njegovu riješenost da se iskupi? Morpheus je bio navikao gospodariti. Zapovijedao je svojoj mlađoj braći, vladao Oneroima, kraljevao ljudskim snovima. Odupro se očevu autoritetu, na kraju se suprotstavio čak i Thanatosu. Morpheus nije bio naviknut sljediti, volio se smatrati vođom. Iako je ljubio Rose, u njemu se pobunio ponos, na pomisao da ga ona smatra nedoraslim. Morpheus je bio bog, no bio je i muškarac. Njegovu muškost ugrožavala je pomisao da nije vođa, da nije zaštitnik. Morpheus je možda mogao podnijeti da ga Rose smatra zlim, no ne i da ga smatra slabim. Morpheus još uvijek nije uspio prevladati bahatost. Želio je da ga Rose ljubi, no žudio je i za njezinim poštovanjem, divljenjem. Morao je saznati ima li još uvijek i jedno i drugo. I znao je gdje može naći odgovor. (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Pero i Đuro: Pero pije vodicu ... a Đuro? |
- 23:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
18.08.2008., ponedjeljak
rose: moć ...
 Body and Soul, author unknown (prethodni nastavak) Dok se budila, Rose je, na razmeđi sna i jave, osjećala tragove dodira, Morpheusovih ... i Thanatosovih. Budila se iz sna kao da se iz smrti budi u novi život. Sad je, probuđena, znala sve o Morpheusovu grijehu, sad je doista bila spremna pomoći mu da pronađe iskupljenje, bila je spremna i svoje iskupljenje pronaći, zajedno s njim. Sad se sjećala svega, svakog trenutka, svakog susreta i rastanka s Morpheusom. U trenutku buđenja, Rose je umrla i ponovo se rodila, stari i novi život u hipu joj proletješe pred očima ... Rose se probudila u Morpheusovu naručju. Otvorivši oči, vidjela je Morpheusovo lice kako se nad nju naginje. Smiješio joj se, no obrazi mu bijahu mokri od suza. Plavooki Bog Sna, star tisuće godina, plakao je po prvi put. Rose, šapnuo je, Rose, Rose ... Bio sam izgubljen, bez Tebe... Rose se sjetila - u Hadu su kamo su sišli da potraže nesretne ljubavnike, Slikara i Skulptora, tvorce čudesne slike i okvira, te slike oživljenih makova, slike koja je Rosei poslužila kao vrata do Morpheusova svijeta. Rose se uspravila, ovila ruke Morpheusu oko vrata, prislonila mu lice na grudi. Ostali su, tako priljubljeni, čitavu vječnost. A tada se Rose izvila iz Morpheusova zagrljaja. Pogledala je oko sebe. Had. Sivi suton vječne polutame, nisko olovno nebo nad pustim krajolikom. Ni sunca, ni oblaka, ni zvuka, ni mirisa, ni daška vjetra, ni kapi vode ... Vječna osjeka i utiha, beskrajna pustoš, bez ijednog pokreta, bez života, bez nade. Ni mrak ni svjetlo, vječni suton, zastrašujuća praznina ... Na trenutak ju je preplavilo beznađe. Na trenutak je poželjela vratiti se u zaborav, pobjeći u san, zaspati bez snova, umrijeti opet u Morpheusovu naručju. Shvatila je da je to već jednom učinila. Umrla je dok ju je on grlio i očajnički dozivao, pobjegla je u zaborav, rodila se ponovo se na javi, ne sjećajući se ničega. Izdala ga je i ostavila samog, tu u pustoši Hada. No, pobjeći nije mogla, svi su je putovi vodili ponovo k Morpheusu, san i java stopili su se i vratili je u Morpheusov zagrljaj. Rose je sklopila oči, duboko je udahnula. Kad je ponovo pogledala Morpheusa, plave joj oči bijahu tamne od tuge. Bila je umorna, umorna na smrt, no znala je da će joj ljubav dati moć koja joj je potrebna. Mora biti jaka, i za sebe i za Morpheusa. Moćni joj se Bog Snova učinio poput izgubljenog dječaka koji čeka da ga ona povede za ruku. U tom ga je trenutku zavoljela još više, svojom je slabošću Morpheus nad njom zadobio još veću moć. Nasmiješila mu se i rekla: Izgubili smo toliko vremena, Morpheuse ... Nema nikakve koristi od očajavanja, odlaganja, čekanja ... Thanatos nam je za petama ... Moramo krenuti dalje ... (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.  Moć? ... jedino bih ovu željela posjedovati ... Dodatak: za Gustirnu i za Ametyst 1977 |
- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #
17.08.2008., nedjelja
you can't stop the tide?
 boat on shore Faith, Trust, Love ... can move mountains? O, please shut up... ... ne obazirite se, loš dan, proći će ... ... do sutra ... ... valjda. Pero i Đuro: Psssst, da Rusalka ne čuje ... |
- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #
16.08.2008., subota
tamno višnjeve boje šal ...
|
- 23:59 - Komentari (21) - Isprintaj - #
15.08.2008., petak
Moja Gospa, velika i mala ...
|
Ma, Maa, Amma, Mama, Maman, Mamma, Mamai, Madre, Matka, Mutter, Mother, Mamita, Mére, Moer, Nana, Nanay, Mati ... Majko, Majčice ...    Hvala za život koji si mi dala, Majčice ... ... oprosti za sve što propustih ... pitati, reći, učiniti ...  Moja majka nikad nije sjedila skrštenih ruku. U rukama joj je uvijek bila kuhača, igla, motičica, kanta za zalijevanje, metla ... I knjiga, uvečer, kad bi završila sve poslove ... Moja mati nije nikad odustala od čitanja, ni u starosti, kad joj je vid oslabio. Čitala je, barem naslove u novinama, uz naočale i veliko povećalo. Noćni ormarić pokraj kreveta moje majke nikada nije bio bez knjige. Kad je umrla, na njezinom su noćnom ormariću ostale Tadijanovićeve pjesme, Biblija i knjiga o vrtlarenju. Mojoj majci su i naručje i krilo rijetko bili prazni. Još i sad, kad god se češljam, vidim moju majku kako mi plete duge pletenice, dok joj sjedim u krilu. Kad smo sestra i ja prerasle majčino krilo i naručje, mati je, u očekivanju unuka, nosila, čuvala, grlila djecu iz susjedstva. Govorila je kako ne može odoljeti dječjim bucmastim nožicama i ručicama, a za pelene rasprostrte na užetu govorila bi: To su zastave radosti... Ako joj na krilu nije sjedilo dijete, onda joj se u krilu gnjezdila mačka. Moja majka nikad nije sjedila u krilu svome ocu, nije od njega nikad dobila rođendanski dar, nije nikad čula kako joj on izgovara ime. Moja majka nije nosila očevo prezime. Jednom smo, moja majka i ja, na ulici prošli pokraj lijepog sjedokosog muškarca a majka mi je rekla: To je tvoj djed, a moj otac. Moja majka nije nikad lakirala nokte, iako je imala duge i vretenaste prste lijepih ovalnih noktiju. Nije bojila kosu ni kad je posijedila. Moja majka nikad nije pustila mene i sestru da izađemo na ulicu s kolačem u ruci, ako nismo mogel iznijeti na ulicu punu tacnu kolača: Ako nemaš dovoljno da ponudiš i druge, onda kolač pojedi kod kuće, a ne da te druga djeca gledaju ... Moja majka nikad nije na ulici prošla kraj gladne životinje, uplakanog djeteta ili pijanog čovjeka kao pored 'turskog groblja'. Životinju bi pokupila i udomila, djetetu bi obrisala suze, pijanca bi prodrmala da provjeri je li bolestan ili pijan. Pričala mi je kako se jednom užasno uzrujala vidjevši kako kočijaš bičuje konja koji je vukao pretovarena kola. Svašta sam mu rekla, pričala je, grdila ga i molila, no on je konja udarao i dalje, a mene psovao ... A znaš, ne kaže se uzalud - psuje k'o kočijaš ... Kad već nisam znala što bih, rekoh mu - Da Bog da na drugom svijetu bili konj kod takvog gazde kakav ste vi ... Tada me zaprepašteno pogledao ... i prestao konja udarati ... Moja majka nikad nije psovala, najgora joj je psovka bila: Idi u peršin! Moja majka nije mogla odoljeti dobroj šali, znala se našaliti na tuđi račun, ali i podnijeti šalu. Sjećam se kako je jednom 'podvalila' komšiji. Oboje su, i ona i komšija, posijali krastavce, uz ogradu koja je dijelila njihove vrtove. No, godina je bila sušna i krastavci su slabo rodili. Moja je majka kupila velike lijepe krastavce na tržnici i poslagala ih duž vriježe u svojoj bašči. Sjedila je 'u zasjedi' i čekala da ih komšija primjeti, pa ga onda uvjeravala kako ima poseban tajni postupak uzgoja krastavaca koji mu ne može odati ... Poslije su se oboje godinama smijali toj njezinoj vragoliji. Moja majka nikad nije 'tjerala' mene i sestru da naučimo kuhati. Kad vam bude potrebno, naučit ćete, govorila je. Moja mi majka nikad nije zabranjivala da izaberem knjigu s police u obiteljskoj knjižnici. Čim sam naučila čitati, mogla sam sama birati. Kad se otac zabrinuo vidjevši me sa Zolinim romanom u ruci, a išla sam tada u 3. razred osnovne, mati mu je rekla: Ono što ne razumije, ne može joj naškoditi, a za ono što će razumjeti već je dovoljno odrasla ... Moja majka nije bila ni na jednoj od mojih promocija. Kad sam diplomirala prvi put, rekla sam joj da je dolaženje roditelja na promociju, donošenje cvijeća i fotografiranje - obična 'malograđanština', bila sam tada suviše mlada da bih shvatila kako sam okrutna. Sljedeća je moja promocija bila u drugom gradu, pa majci nije bilo zgodno putovati, kad sam magistrirala moja je majka već bila baka, zaokupljena svojom prvom unukom, kad sam doktorirala, majka je već bila bolesna. Moja me majka nikad nije prekoravala zato što se ne udajem, nikad mi nije prigovorila zato što joj nisam podarila unuke. Jednom mi je rekla: Koliko gubiš, toliko dobivaš. Uskraćena si za brojne radosti, no i pošteđena mnogih žalosti. Uvijek ću biti zahvalna svojoj sestri zato što našoj majci nije, poput mene, uskratila radost da bude baka. Moja majka nikad nije otišla studirati na likovnu akademiju, iako je imala dara za slikanje, iako je njezin gimnazijski profesor rekao kako ima potencijala za slikara. Moja majka nikad nije živjela sama, odrasla je uz majku, udala se kasno, a kad joj je mati ostarila dovela ju je k sebi. Kad je naš otac umro, a mati sasvim malaksala, došla je svoje zadnje dvije godine provesti sa mnom. Moja majka nikad nije pustila prosjaka s praga, a da mu barem nešto nije udijelila, no ako bi prosjak bio mlad i zdrav, ponudila bi mu neki posao. Moja majka je rijetko rekla kako nešto ne zna ili ne može uraditi. Žbukala je i krečila, šila i krojila, štopala i štijala, mijesila i tijesto razvlačila. Tek je pred starost kupila prve 'gotove rezance'. Moja majka nikad nije išla na tržnicu tramvajem, teglila je cekere i košare, dok nije kupila kolica na točkićima. Moja majka nikad nije propuštala vremensku prognozu na televiziji. Moja majka nije bila praznovjerna, no ipak bi, za jake oluje, zapalila blagoslovljenu svijeću. Moja majka nikad nije pušila, nikad nije kupila krzneni kaput ni svilenu spavaćicu, nikad nije grabila u tanjur prvo sebi, nikad nije putovala preko granice, nikad nije letjela avionom. A uvijek je govorila kako bi voljela prošetati ispod piramida. Moja majka je rijetko kukala, rijetko se žalila, nije voljela pričati o bolestima, pa ni kad se razboljela. Moja je majka rijetko pričala o smrti, radije je govorila o životu. Moja majka nikad nije propustila, za Dan mrtvih, zapaliti svijeću kod križa: Za one mrtve kojima ne možemo otići na grob, za one mrtve kojima više nitko na grob ne dolazi ... Moja je majka, poput njezine majke, pred svake 'Svisvete' uredila jedan napušteni grob na retfalačkom groblju gdje leže svi naši mrtvi. Moja bi majka, stojeći uz mali grob mojih sestara blizanki, od kojih se jedna rodila mrtva a druga umrla odmah nakon poroda, uvijek rekla: Kad umre malo dijete koje nije poživjelo više od dana, majku tješe - Nije niti živjelo... sad je među anđelima ... bit će druge djece ... No jedino mati zna kakva je to neprolazna žalost ... Moja bi mati, kad bi se vratila s groblja, uvijek posegnula za onom Tadijanovićevom: ... tu čitam imena mrtvih Kao u knjizi povijesti. A tamo Suze mi kaplju na travu pod kojom Spavaju mrtvi. Moji mrtvi. Kad se sjećam moje majke, sjećam se njezinih ruku. Mekih i čvrstih, vještih i nježnih, ispunjenih i praznih, istanjenih i pjegavih u starosti. Uvijek su me čvrsto držale te majčine ruke, često i prečvrsto. Željela nas je pustiti, moju sestru i mene, govorila je da roditelji moraju pustiti djecu da odu, kad odrastu ... no nije nas mogla ispustiti iz ruku, ne potpuno. Moja mati nikad nije mogla podnijeti da su joj ruke prazne ... Kad se spremila umirati, rekla mi je: Sad me moraš pustiti ... No, ja sam kćer svoje matere, ni ja ne volim kad su mi ruke prazne. Prošlo je gotovo šest godina od njezine smrti, a meni još uvijek ne polazi od ruke pustiti je potpuno ... Moja majka nije nikad, do pred smrt, sjedila skrštenih ruku. A kad je ruke skrstila, rekla mi je: Mislim da je sad vrijeme da odem ... Madrecita Querida Dodatak: mali zeleni noćni posjetitelj ... u 3:30 ...    Vitae , reče mi da te pozdravim ... hihihih |
- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #
14.08.2008., četvrtak
rose: Plavooka i Thanatos ...
 Death and the Maiden (prethodni nastavak) Nekad davno, davno ... kad je vrijeme tek počinjalo ... Thanatos ne bijaše zlo božanstvo nego tek stariji brat Hypnosov. Thanatos tada još bijaše samo san dubok koji olakšanje i mir donosi umornom putniku nakon duga životnog putovanja, blagotvorni san koji nježnom rukom sklapa oči smrtno bolesnima, oslobađajući ih patnji. Bijaše tek vječni san, nježno naručje posljednjeg počinka. Bijaše to nekad... davno, davno ... dok vrijeme još bijaše mlado i nevino, dok svijet ljudi i bogova bijaše tek na početku. No, kako je vrijeme starilo, iz tame počeše izranjati Demoni: Oizys - Patnja, Moros - Zla kob, Apate - Obmana, Momos - Krivnja ... Anđeli se, uz tresak, strmoglaviše s neba, poumiraše drevni Bogovi ... U to je davno vrijeme Atropos, najstarija od Parki, obavljala i dužnost božice smrti. Pod imenom Mors, ona je kidala životnu nit koju bi isprela Klotho, a odmjerila Lakhesis. No s novim je vremenom Novi Bog, Thanatos, preuzeo njezin tron. Bijesna i zavidna Atropos dugo promatraše Thanatosa kako kraljuje na njezinom nekadašnjem prijestolu. Jedne noći, iz osvete, potajno i neopazice, Atropos u Thanatosovu biću prekinu nit o kojoj su visile sućut i milosrđe. Od tada Thanatos poče mrziti smrtnike koji su imali moć stvaranja novog života, moć koja njemu bijaše uskraćena. Pogled mu postade smrtnosno oštar, pa je bilo dovoljno da u pogleda u oči neko ljudsko biće i samim pogledom prekine mu životnu nit. ... Kad se Thanatos kroz otškrinuta vrata ušuljao u Rosein san, Rose je još uvijek bila sva ružičasta i topla od Morpheusovih dodira. Hladnog je Boga Smrti Rosein san obujmio poput toplog ružičastog mora, Thanatos se nije uspio ni snaći, a već mu je hladna krv u žilama počela brzo i toplo strujati. Bog Smrti je osjetio kako se u njemu budi muškarac. Poput psa tragača počeo je slijediti trag Morpheusovih dodira, taknuo je Rosein obraz, drhtavom joj rukom prešao preko usana, vrata i grudiju. Ruka mu je nestrpljivo krenula dalje, niz Rosein trbuh i stegna, dok je usne priljubio uz Roseina usta, sišući njezin topli dah. No, tada se Rose počela opirati ... i buditi ... Thanatosa uhvati njemu do tada nepoznat osjećaj. Strah! Thanatos se nasmrt uplašio se da će, ako se Rose naglo probudi, ostati uhvaćen u njezinom snu. Nasreću, za sobom je ostavio otškrinuta vrata Roseinih snova pa je sad kroz njih šmugnuo, tiho i neprimjetno poput sjene. Rose još nije ni oči otvorila a Thanatos je već pobjegao, glavom bez obzira. ... Kasnije, sjedeći na svojem tamnom i hladnom tronu, Thanatos je još uvijek ćutio Roseinu toplinu. Razdirahu ga proturječni osjećaji i želja da se vrati u Roseine snove. U njemu su se borili strah od vlastite slabosti koju je osjetio prema toj smrtnici i bijes zbog nemoći da se toj želji odupre ... Eh, ti Ružice, prošaptao je Thanatos, kako si me samo čvrsto obuhvatila svojim nježnim laticama ... kao venerina klopka crnog noćnog leptira ... No, čekaj samo, Ružice ... čekaj dok se na javi sretnemo, nećeš se iz moga zagrljaja iščupati ... (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. .... početni nastavci Roseine priče na blogu Rose i Morpheus Dodatak: Atropos je ona Suđaja koja nit siječe, sestra joj Klotho vrti vreteno, dok Lakhesis mjeri duljinu pređe.  Moirai - Parke -Suđaje: Klotho, Lakhesis i Atropos ah, vrijedna Klotho, uspori vrtnju ah, Lakhesis, odmjeri mi nit darežljivo ... ah, Atropos ... kad vrijeme dođe da presiječeš, Život moj il' Ljubav moju ... sijeci oštro sijeci brzo sijeci konačno ... |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
13.08.2008., srijeda
rose: Thanatos i Plavooka ...
 Death and Maiden, photo by filickr (prethodni nastavak) Thanatos bijaše moćan, pred njim su drhtali smrtnici, bojali su ga se čak i bogovi. No, unatoč moći, Thanatos nije zauzimao ugledno mjesto na Olimpu. Rijetko je nazočio božanskim okupljanjima a tada bi stajao sam, nitko mu ne bi prilazio osim njegova brata blizanca Somnusa, Morpheusova oca. No, otkad je Thanatos prigrlio Morpheusa, Somnusova prognanog prvijenca, među braćom je zavladala otvorena zavada. Morpheus se, povrijeđen očevim nepovjerenjem, majčinom ravnodušnošću i zavišću mlađe braće, isprva priklonio svome mračnom stricu. A tada je Morpheus sreo Rose. Svjetlost kojom ga je ta smrtnica obasjala razotkrila je Thanatosovu tamu i zloću. Morpheus je počeo okretati leđa moćnome stricu, a Thanatos je ubrzo otkrio tko je razlog tomu - Rose. Thanatos je slijedio Morpheusa. Ne mogavši ući u Rosein san, stajao je kraj njezina uzglavlja i zurio joj u lice. Pod tim je hladnim pogledom Rose načas, ne budeći se, podigla očne kapke. Thanatos se zagledao u njezine plave oči, no njegov smrtonosni pogled nije imao moć nad smrtnicom koja je u tom trenutku još uvijek bila u carstvu snova, pod Morpheusovom zaštitom. Thanatos je odlučio čekati da se Rose probudi. Rose je te noći spavala dubokim snom. Morpheus je bio uznemiren crtežima koje mu je Thanatos namijenio na poklon, crtežima na kojima je prepoznao vlastito ružno lice. Odlučio je potražiti utjehu u Roseinu snu. Morpheus je Roseinu snu dao vlastito obličje, pa je Rose, snivajući, ležala u Morpheusovu naručju. Bog snova drhtavom je rukom milovao Rose, prelazeći joj nježno prstima preko čela, dodirujući joj usne, vrat i grudi, nastojeći da ništa od tih dodira ne ostane u Roseinu svjesnom sjećanju. Thanatos je promatrao lice usnule Rose. Ne znam što to moj nećak vidi u ovoj smrtnici ... Nije čak ni lijepa, možda samo ljepuškasta ... No, kad se nagnuo bliže, kad je omirisao Rosein topli mirisni dah, kad je ugledao kako joj usne bubre, obrazi se rumene, kako joj sitne biserne kapljice orošavaju tijelo, dok je Morpheus miluje ... Thanatos je promijenio mišljenje. Podcijenio sam je ... Otvara se poput ruže Morpheusovim milovanjima, čak i u snu ... Nije niti čudo da ga je osvojila ... Roseini su kapci zadrhtali, oči su joj se počeše otvarati, budila se ... Thanatos je namjeravao je usmrtiti Rose svojim pogledom čim ona oči otvori... no odjednom je, u trenutku, promijenio odluku ... gonjen nekom njemu do tada nepoznatom žudnjom. Skriven u tami, ugrabio je priliku. Dok je Morpheus izlazio kroz otškrinuta vrata Roseina sna, Thanatos se neprimjetno ušuljao u Roseine snove .... (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. .... početni nastavci Roseine priče na blogu Rose i Morpheus Dodatak: Somewhere Over the Rainbow ... ... tamo gdje stanuju snovi ... za Necutako ... i za Miska...  photoshop rainbow, photo by rusalka |
- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
12.08.2008., utorak
kutijica koja svira ...
   bliži se vrhunac ljeta a mene hvata tiha sjeta. noćas će gatalinke dozivati kišu noćas će padati zvijezde. možda koju suzu sv. Lovre uhvatim na dlan ... |
- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #
11.08.2008., ponedjeljak
'tomboy' or 'girly girl'?
   Potaknuta jučerašnjim Fanikinim komentarom, odlučih vas zapitati: Drage blogerice, jeste li u djetinjstvu bile 'tomboy' or 'girly girl' djevojčice? Dragi blogeri, vratite se načas u vrijeme kratkih hlača. Je su li vam tada draže bile 'tomboy' ili 'girly girl' djevojčice? A danas? P.S. Ja sam kao djevojčica bila 'tomboy in descize' ... Kovrčava i plavokosa, s plavim mašnicama u kosi ... 'Dobra' i poslušna, puna želje da svima ugodim, prava 'Alice in Wonderland' ... Sve moje nepodobštine događale su se uglavnom u mašti ...  U međuvremenu, prava je narav izronila na površinu ... hihihihi Dodatak: Dragi Drano  |
- 23:59 - Komentari (32) - Isprintaj - #
10.08.2008., nedjelja
rose: thanatosov pogled ...
 DarkEye (prethodni nastavak) Slikar je ležao na svom bijednom ležaju u potkrovlju, opijen velikom dozom opijuma, dozom dovoljno velikom da ga odvede u vječni san ... Ležao je, osjećajući kako mu se tijelo hladi, udovi koče, misli zamagljuju ... ležao je, čekajući Thanatosa. Čekao je Thanatosov smrtonosni pogled bez straha, žudio je što prije potonuti u tamu i ništavilo. Thantos je stajao u tami, u dnu Slikareve sobe, produžujući mu muke čekanja. Kad mu je konačno prišao i pogledao ga, Slikar u Thanatosovom pogledu nije pronašao olakšavajuću prazninu. Zli je Thanatos Slikarevu posljednjem pogledu pokazao posljednji pogled Skulptora, Slikareva ljubavnika. Bio je to pogled pun blijede nevjerice, pogled koji se pretvorio u crni užas, na trenutak zatitrao crveno užarenom mržnjom ... pa se potom ugasio. U Skulptorovoj u strahu raširenoj zjenici Slikar je vidio odraz vlastitog lica, izobličenog bijesom i mržnjom. Slikar je vidio sebe samog kako objema rukama podiže sedmu sliku, uokvirenu teškim okvirom od izrezbarenog drveta. Ruke su zamahnule slikom, okvir se sručio na Skulptorovu glavu, krv je potekla iz razbijene lobanje, oči su se iskolačile. Pogled pun blijede nevjerice pretvorio se u crni užas, na trenutak zatitrao crveno užarenom mržnjom ... ... pa se ugasio. Oh, što sam to učinio? Ubio sam ga ... Oprosti mi, oprosti ... Trenutak prije no što se užasnuti Slikarev pogled ugasio, Thanatos se nagnuo i šapnuo mu u uho: Ne očekuj ništavilo i zaborav. Ne nadaj se oprostu. Tvoj te ljubavnik već čeka u Hadu. Lebdjet ćete vječno kroz vječnost, u smrtonosnom zagrljaju, nošeni crnim vjetrom ... Zauvijek mučeni uzajamnom željom, zauvijek spojeni ljubavlju i mržnjom ...  Death and Maiden, photo by flickr Dok se Slikarev pogled gasio, Thanatos je svoj pogled već usmjerio u novom pravcu: A sad je vrijeme da malo izbliže pogledam ... ... onu Plavooku ... (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak: nedjelja ... ... nešto i za one koji ne prate Roseinu priču ...    .... početni nastavci Roseine priče na blogu Rose i Morpheus ... a kod Sheherazade nova stara priča ... U očekivanju kiše |
- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #
cloud number 9 ...
... The Second Star to the Right ...    koje je boje ruža? too much Heaven? |
- 00:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #
08.08.2008., petak
rose: sanctuary...
 photo by rusalka (prethodni nastavak) Morpheus je pobjegao Thanatosu. Pobjegao je tamo gdje ga čak ni Thanatos nije mogao slijediti, ukoliko mu Bog snova ne otškrine vrata. Pobjegao je u Rosein san i zalupio vrata za sobom. Morpheus je ulazio u Roseine snove od njezina djetinjstva. U Roseinim je snovima nalazio ono što nije mogao naći u svojoj božanskoj vječnosti: nježnost i suosjećanje, radost i sjetu, želju i nadu. Bog snova mogao je utjecati na sadržaj snova smrtnika, no samo do određene mjere. Nije mogao unijeti u smrtnikov san ništa što nije već postojalo u smrtnikovoj duši. Nije mogao posijati mržnju, ljubav, strah, nadu, radost, no mogao je učiniti da jedva primjetno zrnce mržnje, ljubavi, straha, nade, radosti u snu izraste i razvije se, pa potom oblikuje i smrtnikovu javu. Iz dosade i ravnodušnosti, Morpheus se često poigravao snovima smrtnika, a pod zlim Thanatosovim utjecajem počeo je u ljudskim snovima tragati samo za tamnim mjestima. U Roseinim snovima Morpheus je tražio i nalazio svjetlost. Dok Rose bijaše djevojčica, Morpheus se čudio i divio jarkim bojama njezina sna, takav intenzitet rijetko je nalazio i kod odraslih snivača. Nastavio je posjećivati Rose i dok je odrastala, no tada ne samo da joj je ulazio u snove, počeo ju je pratiti i na javi. Isprva je samo sjedio uz njezino uzglavlje i promatrao Roseino usnulo lice, a vremenom ju je počeo neprimjetno slijediti kamo god bi krenula, štiteći je od opasnosti. Morpheus se još uvijek nije potpuno otkrio Rosei, ni u snu ni na javi. Ipak, Rose je već naslućivala i osjećala njegovu prisutnost. Te je noći Rose sanjala lijep i vedar san. U snu je ležala na livadi punoj procvalih makova i gledala oblake. Proljetni se vjetrić u Roseinom snu poigravao bijelim oblačićima, goneći ih preko plavog nebeskog svoda kao pas ovčar stado jaganjaca, crvene makove glavice poigravale su kao da plešu. Rose je i na javi rado sanjarila, gledajući oblake i pronalazeći u njima različite fantastične oblike, pa je sada uživala u lijepom snu. Osjetila je Morpheusov strah i bijes u istom trenutku kad joj je banuo u san. Bijeli se oblaci iz njezina sna zamračiše, blagi se vjetrić pretvori u hladni vjetar, makove se glavice sklopiše, plavo nebo odjednom potamni ... predio Roseinih snova ispuni se sjenama. Trenutak prije buđenja Rose ugleda tamnokosi lik kako se nad nju naginje i promatra je tamnomodrim očima. Iako izobličeno strahom i bijesom, lice bijaše lijepo. Prepoznavši tugu u tim plavim očima, Rose u trenutku buđenja pruži ruku i pomiluje Morpheusa po obrazu. Probudivši se, Rose se nije sjećala sna, iako je na dlanu još uvijek ćutila dodir.  Shirley Novak: meadow_dance Thanatos je pojurio za Morpheusom, bijesan zbog nećakova odbijanja: Ponudio sam mu ono što mu je vlastiti otac uskratio - nasljedstvo. Bio sam spreman učiniti ga najmoćnijim među božanstvima, a taj se glupan od moga nećaka u zadnji čas uplašio moći ... Thanatos ipak nije namjeravao odustati, slijedio je svoga nećaka ... i tako je Morpheus, i ne znajući, Thanatosa odveo do Rose. Smrtnica, jedna obična smrtnica ... nasmijao se Thanatos. Plavokosa i bjeloputa, vidim zašto je privukla mog mračnog nećaka ... no, ne zadugo. Pustit ću mladca nek se izdovolji, kad mu smrtnica dosadi, već će se on meni vratiti ... Thanatos se nije dulje zadržao kraj Roseina uzglavlja, pa nije shvatio da mu ta 'obična smrtnica' može pokvariti planove. Dok se moj nećak zabavlja, ja ću se pozabaviti onom dvojicom bijednika koji su iznevjerili moja očekivanja ... (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak: ljetno poslijepodne ...    |
- 23:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #
07.08.2008., četvrtak
vjetrić je danas ...
... pomeo nebesku avliju ...   ... a ja sam oblake gledala i Tebe izgledala, Jedini ... Dnjeparski vodenjak ... za one koji priču nisu čitali kad sam je, prije godinu dana, objavila na obali dunavskoj ... |
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
06.08.2008., srijeda
rose: Thanatosovi darovi ...
 Igor Mitoraj, poljski kipar i slikar: Underworld (prethodni nastavak) Šest uramljenih slika s motivima makovih cvjetova, simbola sna. Šest složenih duž zida, sedma postavljena na stol. Uz nju, na stalku ukrašenom duborezom s motivom makova, mapa s crtežima ... Slikar i Skulptor čekali su Naručitelja. Crni se Naručitelj pojavio točno u minutu. Thanatos, praćen svojim pažem Erosom, doveo je svoga nećaka Morpheusa da bi mu uručio poklon. Morpheus je s odobravanjem pogledao slike, dugo se zadržao kraj one sedme i pohvalio je. Prolistaj i čestitku, nećaće, rekao je Thanatos. Morpheus je počeo listati mapu s crtežima, polako, list po list. Lice mu se smračilo, pogledao je svoga strica Thanatosa i rekao mu: To zakrabuljeno čudovište na crtežima ... to sam ja? Hvala Ti, 'dragi' striče, rekao je ironično. Zahvaljujući Tebi, pogledao sam sebi u lice ... ... i zgrozio se ... Ne budali, Morpheuse, rekao mu je Thanatos ljutito. To nisi Ti ... ali bi mogao biti ... Sad gospodariš samo ljudskim snovima, a kad te proglasim svojim nasljednikom, gospodarit ćeš i ljudskim životima. Iz snova koje Ti budeš ljudima poslao nitko se neće probuditi ... No, još moraš šegrtovati, moj nećaće, moraš odbaciti balast suosjećanja, nepriličan božanstvima. Pod mojim vodstvom postat ćeš moćan bog, meni sličan, pred Tobom će drhtati i smrtnici i bogovi ... Ne, striče Thanatose, neću biti ni Tvoj šegrt ... ni Tvoj nasljednik ... Ni tvoji mi darovi ne trebaju ... Nekad sam Ti se divio, a sad se grozim kad pomislim ... ... kako sam počeo ličiti na Tebe! uzviknuo je Morpheus, prekrio lice plaštem ... i nestao. ... Thanatos je šakom udario po stalku. Iako načinjen od punog drveta, stalak se raspao, a slikarevi se crteži razletješe na sve strane. Odoh za onom budalom Morpheusom, rekao je. Tada se okrenuo prema Slikaru i Skulptoru i prosiktao: A s vama dvojicom bijednika pozabavit ću se kasnije ...  igor-mitoraj-morpheo-piccolo Dodatak: jučerašnja obiteljska roštiljada u Rusalkinu dvorištu ...    Ovoga puta uspjeli smo se okupiti svi. Nismo baš bili 'ješni', dio preostalog spakirala sam gostima, a dio odnijela u susjedstvo. No, lijepo smo se družili. Do sljedećeg okupljanja proći će dosta vremena, svi krenuše svojim putovima. Baka Zora će na Krk, Ančica i Miroslav se spremaju na novi planinarski poduhvat, mlađarija će za vikend vjerojatno u Erdut ... |
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
05.08.2008., utorak
rose: nightmare ...
 poppy (prethodni nastavak) Trenutak bliskosti koji je zbližio Slikara i Skulptora prošao je brzo, potom je među njima dvojicom sve krenulo po starom. Slikar je već dovoljno poznavao svoga ljubavnika da bi znao kako će se on brzo vratiti svojoj pravoj naravi. Skulptor se doista odmah pokajao, on je nježnost smatrao slabošću, on žudio za moći, on je uživao u pokoravanju i vladanju ljudima. Upravo je stoga tajanstveni Neznanac, naručitelj slika i okvira, pobrao Skulptorovo divljenje. O, to je Veliki Igrač, mislio je Skulptor... Igrač koji povlači sve niti, koji vodi igru, bez sentimentalnosti i bez glupih obzira. To je igrač s kojim bi ja volio zaigrati ... Unatoč strašnom iskustvu koje mu je taj Mračni neznanac priuštio, Skulptor mu se neizmjerno divio. Odlučio je zadobiti Neznačevo poštovanje i prijateljstvo, ne znajući da se sprema upustiti u igru s igračem kojemu je ime Thanatos, s igračem čija igra sa smrtnicima uvijek završava smrtonosno. Do isteka roka ostalo je još mjesec dana. Skulptor je nestrpljivo čekao susret s Naručiteljem, znao je da će on doći po dovršene i uokvirene slike. Posao je napredovao s promjenjivim uspjehom. Skulptor je brzo i s lakoćom dovršio posljednji okvir i bio je izuzetno zadovoljan urađenim. Slikar je, međutim, opet zapao u krizu. Posljednja je slika nastajala sporo iako je Slikar na njoj radio danonoćno. Te noći Slikar je na slici radio do jutra a Skulptor je, sjedeći u blizini, ispijao već drugu bocu skupoga vina koju mu je, zajedno s čistom košuljom, donio njegov sluga. Dok je promatrao svoga ljubavnika u mukama stvaranja, u Skulptoru je rastao bijes. Ako zabrlja sad, sa tom posljednjom slikom, navući će Naručiteljev bijes i na mene ... Iako je njegov bijes rastao sa svakom novom popijenom čašom, sa svakim Slikarevim oklijevajućim potezom kista, Skulptor je odlučio bijes prikriti. Riješio je svoga ljubavnika ohrabriti i potaknuti kako bi uspješno dovršio posljednju sliku. Dobro je znao kako će to učiniti. Prišao je Slikaru s leđa, dok je ovaj stajao nezadovoljno promatrajući svoje djelo, i obujmio ga oko struka. Zgrčeno se Slikarevo tijelo opustilo, Slikar se oslonio o svoga ljubavnika i zabacio glavu dok mu je on ljubio vrat i šaptao u uho: Još malo, izdrži još malo ... Kad te proklete slike budu gotove, kad ih konačno predamo Naručitelju, ostat ćemo samo ti i ja ...I sve će se promijeniti, vidjet ćeš ... Želim da doseliš k meni ... želim da živimo zajedno ... Znam, bio sam pravi gad, no tada još nisam znao ono što znam sada. Volim te ... Slikarove se tamne oči zamagliše i sklopiše. Mislio je kako će biti lud ako mu nakon svega povjeruje ... ... a već u sljedećem trenutku mu je povjerovao ... Dok ga je Skulptor ljubio, Slikar mu se prepuštao sklopljenih očiju ne primjećujući da više nisu sami. Thanatosov pratitelj Eros promatrao ih je skriven iza zastora. Eros je namignuo Skulptoru, Skulptor mu je kimnuo glavom, sklopili su sporazum, ne razmijenivši ni jedne riječi. ... Sedma je slika, dovršena i uramljena, stajala na stalku. Okvir i slika stopili su se u savršenu cjelinu, naslikani i izvajani makovi uvijali su se jedni oko drugih. Naručitelj će biti zadovoljan, rekao je Skulptor. Bit će zadovoljan i Onaj kojem je poklon namijenio ... Ne sumnjam da će nas Naručitelj dobro nagraditi, obojicu ... a možda će biti i novih narudžbi ... Ne, odgovorio je Slikar, ne želim za tog Naručioca napraviti više niti jedan potez kistom ... A koji potez olovkom? progovorio je hrapavi, tamni glas. I Slikar i Skulptor trgnuše se i okrenuše u strahu. Tik za njihovim leđima, natkriljujući ih poput tamne sjene, stajao je Thanatos. Do roka isporuke ostalo je još nekoliko dana, taman dovoljno da izradiš i čestitku koja ću dodati uz poklon mome nećaku, obratio se Thanatos Slikaru. Napravit ćeš niz crteža, pa ih uvezati u mapu ... U to kakve motive crteža želim uputit će te moj paž ... I zapamti, ja ne prihvaćam ne kao odgovor ... Iza Thanatosovih leđa pomolio se Eros, njegov se pogled saučesnički susreo sa Skulptorovim pogledom. Bit će posla i za tebe, šapnuo mu je. Lijep stalak, u duborezu, s motivima makovih glavica, na kojem će mapa sa crtežima stajati ... Dodaj to narudžbi, a ja ću Gospodaru reći da je to bila tvoja zamisao ... Slikar je bio spreman reći ne Thanatosu, iako je slutio da bi mu to ne bilo zadnje što bi izgovorio. No, još uvijek nije mogao reći ne Skulptoru, svome ljubavniku, pristao je nacrtati i te crteže, nadajući se da će time izbaviti i sebe i Skulptora iz Thanatosovih pandži. Reci mi što se od mene očekuje, upitao je Erosa. Eros je Slikara uzeo za ruku i poveo ga u predjele snova. Bijahu to ljudski snovi kojima je gospodario Morpheus, Thanatosov nećak. Iako je već sumnjao u svojeg moćnog strica, Morpheus je još uvijek bio očaran njegovom tamnom moći, pa je Thanatosa i njegova paža Erosa povremeno vodio sa sobom, kad bi ulazio ljudima u snove. Gledaj... pa potom u crteže uobliči, zapovjedio je Eros Slikaru. Bujne žene, djevojke u cvijetu mladosti, nježne djevojčice, neke od njih efebima nalik ... neke vjerojatno i bijahu efebi ... u dubokom snu nalik na smrt, dok ih obljubljuje zakrabuljena muška spodoba. Slikar je gledao širom otvorenih očiju, grozeći se ...a tada mu Eros gurnu ruku i on poče brzim potezima kredom crtati krokie ... Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)    Henry Fuseli: Nightmare |
- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #
04.08.2008., ponedjeljak
erdutski vikend ...
   Dunave, Dunave, kraj tebe mi srce moje ostade ... |
- 07:43 - Komentari (50) - Isprintaj - #
02.08.2008., subota
u potrazi za srećom ...
|
... ponekad i ne primjetimo da smo je već pronašli ...    (thanks for upload, lazy) P.S.  Pero i Đuro: Odosmo u erdutsku vikendicu, s Rusalkom, Ančicom, Miroslavom ... ... i Jackyem. A vi nam pripazite na ribice, dok nas nema ... |
- 00:01 - Komentari (18) - Isprintaj - #
01.08.2008., petak
I walk the maze of moments ...
... koračam labirintom trenutaka ...   I walk the maze of moments koračam labirintom trenutaka But everywhere I turn to no kamo god da krenem Begins a new beginning počinje novi početak But never finds a finish nigdje ne nalazim završetak ... (...) It’s either this or that way ovdje je ili ondje It’s one way or the other vodi ovim ili onim putem It should be one direction a trebao bi ići jednim smjerom It could be on reflection kad razmislim The turn I have just taken o smjeru koji odabrah The turn that I was making o smjeru kojim krenuh I might be just beginning možda sam ja samo početak I might be near the end. a možda sam blizu završetku ... ... P.S. Zvjezdarnica Zagreb najavila je da će se danas dogoditi totalna ili potpuna pomrčina Sunca, koja će u Europi biti vidljiva samo kao djelomična pomrčina. Stanovnici sjevernih predjela Hrvatske moći će vidjeti veću fazu pomrčine, a prema jugu će ona biti sve manja, priopćeno je danas iz zagrebačke Zvjezdarnice. Iz Europe će pomrčina biti vidljiva samo kao djelomična jer će Mjesec samo malo "nagristi" Sunčev disk. Pomrčina će u Hrvatskoj započeti oko 11 sati i trajat će nešto više od sat vremena. U Zagrebu će pomrčina započeti u 11,7 sati, u Dubrovniku u 11,27, u Osijeku u 11,10 sati, u Puli u 11,11, u Splitu u 11,21, Varaždinu u 11,5, te u Zadru u 11,16 sati. ... ne zaboravite nagaraviti staklo ... |
- 08:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
