Učinimo je jedno neobičnom! Popijmo neobičnu kavu, npr. irsku. Zapalimo joint. Otiđimo prošetati. Proživimo jedan dan bez vožnje. Preskočimo jelo: mnogo je onih koji gladuju. Tv ni ne pogledajmo, ništa nećemo propustiti. Crna kronika jest život: prihvatimo je...iako nevoljko. Razmišljajmo ovako: čovjek je bogat, ako mu ništa ne treba, a ne ako ima mnogo ... Pogledajmo sa čuđenjem oko sebe: zar mora ovako biti? Godine ne možemo pobijediti. Ako manje spavaš više živiš. Htjeli su ovakav život, sad neka trče trku! Nebično je jutro: jedino u povijesti baš ovakvo i nikad se više neće ponoviti... Pretvorimo monotoniju svakidašnjosti u nesvakidašnji događaj: npr. onome na koga se ljutimo,poklonimo cvijeće i osmijeh.
Eto, ja sam već drugačiji! :):):) Odoh na trčanje nesvakidašnjo: dižem na 50 minuta! Ako izdržim...he he ...
28.08.2008. (07:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
irska? može. joint? ... pa, za sve postoji prvi puta ... prošetati bih mogla, no ako dugonogi skrati korak ... hihihi ne trčim ni za tramvajem, doručak ionako preskačem ukoliko budem spavala manje, neću spavati uopće čuđenja i sumnji mi ne manjka ... pokušat ću vjerovati, za promjenu u novinama već dugo ne čitam ni osmrtnice ...
da uradim nešto nesvakidašnje? npr?
koliko je onog što (još) nismo, a koliko toga (već) jesmo?
smijali se, zajedno, do suza i plakali, skupa, do smijeha ... prešli dugu stazu, od vrline do grijeha ... posvađali se i pomirili, slatko slagali jedno drugo, glatko izrekli ono što samo se šapće, glasno priznali mutnu ljubomoru, jasno smijali se, zajedno, do suza i plakali, skupa, do smijeha prešli kratak put ... ... od vrline do grijeha ...
za račun, završni, još je prerano, iako davno smo već ... ušli u - crveno!
izdrži, misko, izdržiiiiiiiii!
28.08.2008. (08:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
topli vjetar prah polena ponese i na usnu mi ga spusti, dok ljubljasmo se strasno, u proljeće.
ruku podigoh do Tvoje kose, prsti mi dirnuše paperje platane, što doletje, na krilima ljeta.
dok držasmo se za ruke, s hladnom kišnom kapi zadnji žuti list tiho na dlan nam je pao, a potom s Vjetrom odlepršao, u kasnu jesen.
jedno uz drugo smo se stisli, kad obasu nas pahulja roj s plavih visina, jedne zimske noći.
Zvijezde su iskrile nad Nama visoko, pogledasmo se još jednom, a potom tiho poletjesmo i Mi, zvjezdanim prahom poneseni da lebdimo, vječno, ispod Mjeseca i Sunca ...
... k'o dva zvjezdana zrnca …
koji li mi je vrag, danas? nisam trebala na netopolis zavirivati ... :-)
28.08.2008. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svakodnevica je buđenje, istezanje u krevetu, ustajanje, odlazak u kupaonu, jutarnja toaleta, oblačenje, pijenje prve kave, odlazak na posao, obavljanje različitih dnevnih poslova, ona je i sjedenje, ustajanje, stajanje, hodanje, trčanje, saginjanje, uspravljanje, pisanje, čitanje, gledanje televizije, vožnja auta, susreti, razgovori, uzbuđenja, ljutnje i beskrajna sreća, ona je izvor naših stvaralačkih mogućnosti .
Izreka to je nešto svakodnevno ne bi smjela u nama buditi osjećaj dosade nego postati izazovom za sva naša osjetila.
28.08.2008. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za rU Dok se svitanje bori sa ostatcima tame i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći srebrnu haljinu ja stojim na obali sna i prisjećam se njegove ljepote.......
Zavoli dan u kojem se budiš šapuće mi mjesećina pri odlasku zavoli misli i sjećanja šapuće mi sijač zvijezda zaboravljenom muzikom tuge, dozvoli srcu da diše, šapuće mi krilati konj koji me je noćas nosio u daljine...........
Za mrkim čempresima dime se iskre ljubićastog svitanja Pred mojim snenim očima izrasta zdenac s krilatim Amorom od kamena koji nijem još uvijek sanja.
Zavoli dan u kojem se budiš, ruke sijača zvijezda još uvijek prebiru po harfi tiho, još tiše zvuci tuge postaju cvrkut ptica, miris jasmina pred mojim prozorom........ ljepota dana u kojem, u kojem još snena pozdravljam Danicu i volim............. doista volim dan u kojem se budim.........
i onda svakodnevica doista postaje poezija.................
28.08.2008. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
50 minuta đogiranja i uživanja, a sve to zahvaljujući tvom postu, koji me nadahnuo da pokušam. Ne samo a sam izdržao, nego osjećam da bih mogao i čitav sat trčkarati...i bez irske, koju nikad nisam volio, a serotonin kojeg mi mozak počinje lučiti nakon 30-ak min. trčkaranja, najdraža mi je droga. Izdržao sam i to sa uživanjem! :):):)
28.08.2008. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko, serotonin? tek nakon 30-ak min? znam i brži način ... hihihihihih
tijelo je otjelovljeni trenutak vremena tijelo nije samo posuda u kojoj duša počiva tijelo nije samo brod koji brodi pučinom prostora tijelo je čudesna klepsidra kroz koju zrnca zvjezdane prašine teku ulijevajući se ponovo u vremena rijeku ...
tijelo je čudesni instrument na kojem ruka vječnosti strune prolaznosti dira tijelo je violina na kojoj život čudesnu melodiju svira ...
tijelo je divno ticalo kojim duša treperi od dodira ... kad ljubimo, put Ljubljenog putokaz je do svemira ...
mislim da bih i ja mogla ... čitav dan ...
... trčakarati .... hihihihih
al' irsku bih ipak popila, 'držim' te za riječ ... :-)
28.08.2008. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
He he ... Tvoja je preporuka za lijenčine: mi koji volimo fizičke napore, zadovoljni smo kad nas serotonin i endorfin i ovako okupaju... (mada kažu da je i "ono" fizički napor ...he he....)
28.08.2008. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga rU, danas si mi posebno raspoložena, ha... a Miskovi komentari su me dobro nasmijali... joint? hm, pa zašto ne? iako moram priznati da volim svakodnevicu i slažem se s Dinajom: ustaljene navike daju osjećaj sigurnosti ali i izazov da ih svakim danom učinimo drugačijima, zanimljivima i posebnima. otvaraju mogućnosti... pusa... ps. da, preskačeš doručak? a sve one priče kako je to najvažniji obrok u danu? joj, joj... pps. bude brzo nastavak priče o Rose? nije da forsiram, ali ... ppps. jučer sam kod mame u cvijeću naišla na ogromnu, ali zaista ogromnu žabu. ne znam zašto, sjetih se tebe, i takav me smijeh spopao da su me ostali samo blijedo gledali. otac me upitao što mi je, a ja rekoh da sam se sjetila jedne vile. nećeš valjda poljubiti žabetinu - pita u čudu moj tata, koji se prisjetio da tako nekako ide u priči, a tek je onda nastalo veselje.
28.08.2008. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga rU, ti pišeš poeziju o tijelu, ja pišem o tijelu i svakodnevnom pokretu, pozivam svoje pacijente da spoznaju snagu svojih osjetila i osjećaja, pozivam ih na slavlje onoga što doista posjeduju.......prisjetih se mog teksta o NIKOLI ŠOPU.ono više nije imao osjetila, ali on se nije izgubio u tom nesretnom stanju univerzuma njegova uma, on je misaono osjećao sve do svoje smrti, Šop je, misleći svoje oduzeto tijelo, spoznavao i čini se osjećao njegov prostor i nazirao vrijeme. Zatvoren u kapsuli svog imaginarnog svijeta on putuje na Pegazu, pa lebdeći u beskraju svog sna, on je odjednom čuo simfoniju univerzuma. Spoznao je da u svakome od nas uistinu postoje dvije osobnosti, jedna lijeva i druga desna, da smo mi uistinu duplo biće u kojem spavaju Jungovi arhetipovi, anima i animus, da smo kao pupčanom vrpcom povezani s velikom polutkom svemira iz koje se razvila Svijest.
Šop je dokaz da u svakom čovjeku postoje mogućanosti kojih on sam, ČOVJEK, nije svjestan........ Mi sretnici, mi koji posjedujemo propriocepciju i kinesteziju mi ponekada nismo svjesni koliko omalovažavamo obično buđenje, obično ustajanje iz kreveta, obično jedenje juhe ili obično ustajanje sa stolice...... obično doviđenja jer smo sigurni da će to doviđenja ponovo doći.
Kada utihnu osjetila, kada odjednom, uzrokovano jednim nesretnim treptajem oka, izgubimo spoznaju postojanja u ovom čudesnom svijetu, nažalost tek tada postajemo svjesni svog emocionalnog uma i njegove snage koja nas tek onda oplemenjuje..........
Oliver Sacks, neurolog piše upravo o tome, ona nas upozorava da živimo na oštrici noža i da se može dogoditi iznenada, u jednom treptaju oka, u jednom OBIČNOM buđenju, da više ne osjećamo tijelo, a to je..............ah tada doista znamo vrednovati trenutke i oni sigurno više nisu OBIČNI.........
28.08.2008. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako, moram jednom složiti ančicine fotke s planinarskih izleta ... ima doista prelijepih ...
za lijenčine, misko? koliko se energije može potrošiti za samo jedno lazy afternoon ... :-)
poezijo duše ...
Na rubu sam zdenca stao. I odmah sam znao: I want her kiss!
Na rubu sam zdenca stala. I odmah sam znala: This is this! I want him to kiss.
ah, dinaja, ništa nije fantastičnije i nevjerojatnije od obične svakidašnjice ...
slažem se s tobom, tijelo je bez pokreta mrtvo, kao što je i misao mrtva bez kretanja ... i svjesna sam toga da svatko može tu sposobnost izgubiti u trenu ...
razumijem te, mila. i divim se tvojoj uvjerenosti u ono što govoriš, na tako lijep i poetičan način. no, ja sam jedna zločesta vila, pa uživam zadirkivati te, ponekad ... a dopustim si to, jer smatram te prijateljicom ... :-)
28.08.2008. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah draga rU, ti nisi zločesta vila, ti si samo žena od krvi i mesa, žena koja treba potvrdu da su njene misli, njeni osjećaji, njena poezija dospjela tamo gdje je ONA željela da dospije...........prijateljice draga ,ja doista uživam u ovom misaono- osjećajnom dijalogu s tobom, ni jednog trena nisam osjetila zločestoću, osjetila sam treperenje tvog emocionalnog uma, ume o kojem sam ja danas u mom svijetu napisala pledoaje...eto vidiš, VANITAS djeluje i na mene.......komentari stižu, a ti još nisi dolutala do mog otoka.......VANITAS, to je ono što nas ponekada u očima drugih čini zločestima, a mi smo samo žene od krvi i mesa..........divni su ovi misaono- osjećajni dijalozi...oni me uvode u svijet istinskog postojanja, u njemu osjećam svoje slabosti i spremna sam iraditi na njima, spremna sam iz tih sitnih ženskih slabosti izgraditi GRANITNU zgradu IDEALA ( ah dobri stari RAKIĆ) u kojima ću sigurna u svoj emotivni um moći dalje živjeti..........
28.08.2008. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na razumijevanju, draga dinaja ... drag mi je dobri stari rakić, no od granitnih zgrada pomalo zazirem ... ne bih u takvoj mogla živjeti, draže mi je jezerce ... ponekad bistro i prozirno, ponekad tamno i zamućeno ...
a na tvojem sam otoku bila, svakog dana ja doplivam do tvojih obala ... ponekad malo pobrkam oblutke na tvojem lijepom žalu, a nerijetko i koji sa sobom ponesem ... :-)
28.08.2008. (14:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
dobro ti jutro rU............predivna fotografija..hvala na čestitci.....doista sam bila jutros ugodno iznenađena.......:-))))))))))
28.08.2008. (07:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Dobro jutro!
Učinimo je jedno neobičnom!
Popijmo neobičnu kavu, npr. irsku.
Zapalimo joint.
Otiđimo prošetati.
Proživimo jedan dan bez vožnje.
Preskočimo jelo: mnogo je onih koji gladuju.
Tv ni ne pogledajmo, ništa nećemo propustiti.
Crna kronika jest život: prihvatimo je...iako nevoljko.
Razmišljajmo ovako: čovjek je bogat, ako mu ništa ne treba, a ne ako ima mnogo ...
Pogledajmo sa čuđenjem oko sebe: zar mora ovako biti?
Godine ne možemo pobijediti.
Ako manje spavaš više živiš.
Htjeli su ovakav život, sad neka trče trku!
Nebično je jutro: jedino u povijesti baš ovakvo i nikad se više neće ponoviti...
Pretvorimo monotoniju svakidašnjosti u nesvakidašnji događaj: npr. onome na koga se ljutimo,poklonimo cvijeće i osmijeh.
Eto, ja sam već drugačiji! :):):)
Odoh na trčanje nesvakidašnjo: dižem na 50 minuta! Ako izdržim...he he ...
28.08.2008. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1977 godina
Prekrasna slika rU.....Baš je nadahnjujuća.....
28.08.2008. (08:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
misko ...
irska? može. joint? ... pa, za sve postoji prvi puta ...
prošetati bih mogla, no ako dugonogi skrati korak ... hihihi
ne trčim ni za tramvajem, doručak ionako preskačem
ukoliko budem spavala manje, neću spavati uopće
čuđenja i sumnji mi ne manjka ... pokušat ću vjerovati, za promjenu
u novinama već dugo ne čitam ni osmrtnice ...
da uradim nešto nesvakidašnje?
npr?
koliko je onog što (još) nismo,
a koliko toga (već) jesmo?
smijali se, zajedno, do suza
i plakali, skupa, do smijeha ...
prešli dugu stazu,
od vrline do grijeha ...
posvađali se i pomirili, slatko
slagali jedno drugo, glatko
izrekli ono što samo se šapće, glasno
priznali mutnu ljubomoru, jasno
smijali se, zajedno, do suza
i plakali, skupa, do smijeha
prešli kratak put ...
... od vrline do grijeha ...
za račun, završni, još je prerano,
iako davno smo već ...
ušli u -
crveno!
izdrži, misko, izdržiiiiiiiii!
28.08.2008. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Tvoj običan dan, pa Miskov komentar, pa tvoj odgovor na njegov komentar... moj su običan dan pretvorili u potpuno drukčiji dan. Zaista, malo treba!
28.08.2008. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
da, zmajčice, obično treba ... tako malo ...
topli vjetar prah polena ponese i na usnu mi ga spusti,
dok ljubljasmo se strasno, u proljeće.
ruku podigoh do Tvoje kose,
prsti mi dirnuše paperje platane, što doletje, na krilima ljeta.
dok držasmo se za ruke, s hladnom kišnom kapi
zadnji žuti list tiho na dlan nam je pao,
a potom s Vjetrom odlepršao, u kasnu jesen.
jedno uz drugo smo se stisli, kad obasu nas pahulja roj
s plavih visina, jedne zimske noći.
Zvijezde su iskrile nad Nama visoko,
pogledasmo se još jednom, a potom tiho poletjesmo i Mi,
zvjezdanim prahom poneseni
da lebdimo,
vječno,
ispod Mjeseca i Sunca ...
... k'o dva zvjezdana zrnca …
koji li mi je vrag, danas?
nisam trebala na netopolis zavirivati ... :-)
28.08.2008. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
moja FILOZOFIJA SVAKODNEVICE
Svakodnevica je buđenje,
istezanje u krevetu, ustajanje,
odlazak u kupaonu,
jutarnja toaleta,
oblačenje,
pijenje prve kave,
odlazak na posao,
obavljanje različitih dnevnih poslova,
ona je i sjedenje, ustajanje, stajanje, hodanje, trčanje, saginjanje, uspravljanje, pisanje, čitanje, gledanje televizije, vožnja auta, susreti, razgovori, uzbuđenja, ljutnje i beskrajna sreća, ona je izvor naših stvaralačkih mogućnosti .
Izreka to je nešto svakodnevno ne bi smjela u nama buditi osjećaj dosade nego postati izazovom za sva naša osjetila.
28.08.2008. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ametyst, 1977 ...
ljiljana bijelih blijedi sjaj, na fonu crvene svile
bjelina nevinosti, na fonu zrelosti
rijedak slikarski motiv
prošapta Slikar, zapanjeno
stajaše dugo, zgranut
a tada se kista maši:
od sada više nikad neću slikati
ništa drugo ...
dinaja ...
u topli suton ukrcajmo se, Jedini,
na brod u oblacima,
raširimo jedra,
podignimo sidro,
izbacimo
pijesak iz džepova ...
... poletimo iznad duge
u pravcu obzora, u svjetlo
kroz tamu ...
od sutona do svitanja
lebdimo, lebdimo,
zagrljeni,
nad dugom i oblacima …
28.08.2008. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Za rU
Dok se svitanje bori sa ostatcima tame
i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu
ja stojim na obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote.......
Zavoli dan u kojem se budiš
šapuće mi mjesećina pri odlasku
zavoli misli i sjećanja
šapuće mi sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvoli srcu da diše,
šapuće mi krilati konj
koji me je noćas
nosio u daljine...........
Za mrkim čempresima dime se
iskre ljubićastog svitanja
Pred mojim snenim očima
izrasta zdenac
s krilatim Amorom od kamena
koji nijem još uvijek sanja.
Zavoli dan u kojem se budiš,
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po harfi
tiho, još tiše
zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris jasmina pred mojim prozorom........
ljepota dana u kojem,
u kojem još snena
pozdravljam Danicu
i volim.............
doista volim dan u kojem se budim.........
i onda svakodnevica doista postaje poezija.................
28.08.2008. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Tu se vode čarobni poetski "dvoboji".
Dajte, još, još!!!!
28.08.2008. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, dinaja ...
rumeni oblaci, more
i vitki kiparisi ...
dok šetah arboretumom
pod visokim krimskim nebom,
poželjeh svoju ruku
u Tvojoj ruci...
pogled Ti svoj posudih.
Voljeni,
pogledaj!
oblaci ljube more
a visoki kiparisi trepte ...
... od ljubomore ... hihihihihii
28.08.2008. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
zmajka ... strategija i taktika ... hhihihi
prvo ću Te nježno
opkoliti,
onda ću Ti okrutno
odoliti ...
kad već izgubiš nadu, al' ipak očajnički nastaviš
opsadu,
izvjesit ću bijelu zastavu
i objaviti ...
pobjedu! ...
28.08.2008. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
50 minuta đogiranja i uživanja, a sve to zahvaljujući tvom postu, koji me nadahnuo da pokušam. Ne samo a sam izdržao, nego osjećam da bih mogao i čitav sat trčkarati...i bez irske, koju nikad nisam volio, a serotonin kojeg mi mozak počinje lučiti nakon 30-ak min. trčkaranja, najdraža mi je droga.
Izdržao sam i to sa uživanjem! :):):)
28.08.2008. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
misko, serotonin? tek nakon 30-ak min?
znam i brži način ... hihihihihih
tijelo je otjelovljeni trenutak vremena
tijelo nije samo posuda u kojoj duša počiva
tijelo nije samo brod koji brodi pučinom prostora
tijelo je čudesna klepsidra
kroz koju zrnca zvjezdane prašine
teku
ulijevajući se ponovo u
vremena rijeku ...
tijelo je čudesni instrument
na kojem ruka vječnosti
strune prolaznosti dira
tijelo je violina na kojoj život
čudesnu melodiju svira ...
tijelo je divno ticalo
kojim duša treperi od dodira ...
kad ljubimo,
put Ljubljenog
putokaz je
do
svemira ...
mislim da bih i ja mogla ... čitav dan ...
... trčakarati .... hihihihih
al' irsku bih ipak popila, 'držim' te za riječ ... :-)
28.08.2008. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zmajka
Dakle, nije naša Rusalka samo vila.
Ona je i muza i nadahnuće.
Danas rastura, onako, lijevom rukom, usput!
Rusalko!
Ostala sam danas kući da riješim tonu papirologije, a što radim?
Topim se u tvom pletivu!
Eh.... i nije mi krivo.
28.08.2008. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
prekrasna je ančicina fotografija........sve drugo je obicno.......a tvoje zeljeneka se ostvare...:)
28.08.2008. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
He he ...
Tvoja je preporuka za lijenčine: mi koji volimo fizičke napore, zadovoljni smo kad nas serotonin i endorfin i ovako okupaju... (mada kažu da je i "ono" fizički napor ...he he....)
28.08.2008. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
draga rU, danas si mi posebno raspoložena, ha... a Miskovi komentari su me dobro nasmijali...
joint? hm, pa zašto ne? iako moram priznati da volim svakodnevicu i slažem se s Dinajom: ustaljene navike daju osjećaj sigurnosti ali i izazov da ih svakim danom učinimo drugačijima, zanimljivima i posebnima. otvaraju mogućnosti... pusa...
ps. da, preskačeš doručak? a sve one priče kako je to najvažniji obrok u danu? joj, joj...
pps. bude brzo nastavak priče o Rose? nije da forsiram, ali ...
ppps. jučer sam kod mame u cvijeću naišla na ogromnu, ali zaista ogromnu žabu. ne znam zašto, sjetih se tebe, i takav me smijeh spopao da su me ostali samo blijedo gledali. otac me upitao što mi je, a ja rekoh da sam se sjetila jedne vile. nećeš valjda poljubiti žabetinu - pita u čudu moj tata, koji se prisjetio da tako nekako ide u priči, a tek je onda nastalo veselje.
28.08.2008. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
draga rU, ti pišeš poeziju o tijelu, ja pišem o tijelu i svakodnevnom pokretu, pozivam svoje pacijente da spoznaju snagu svojih osjetila i osjećaja, pozivam ih na slavlje onoga što doista posjeduju.......prisjetih se mog teksta o NIKOLI ŠOPU.ono više nije imao osjetila, ali on se nije izgubio u tom nesretnom stanju univerzuma njegova uma, on je misaono osjećao sve do svoje smrti,
Šop je, misleći svoje oduzeto tijelo, spoznavao i čini se osjećao njegov prostor i nazirao vrijeme. Zatvoren u kapsuli svog imaginarnog svijeta on putuje na Pegazu, pa lebdeći u beskraju svog sna, on je odjednom čuo simfoniju univerzuma. Spoznao je da u svakome od nas uistinu postoje dvije osobnosti, jedna lijeva i druga desna, da smo mi uistinu duplo biće u kojem spavaju Jungovi arhetipovi, anima i animus, da smo kao pupčanom vrpcom povezani s velikom polutkom svemira iz koje se razvila Svijest.
Šop je dokaz da u svakom čovjeku postoje mogućanosti kojih on sam, ČOVJEK, nije svjestan........
Mi sretnici, mi koji posjedujemo propriocepciju i kinesteziju mi ponekada nismo svjesni koliko omalovažavamo obično buđenje, obično ustajanje iz kreveta, obično jedenje juhe ili obično ustajanje sa stolice...... obično doviđenja jer smo sigurni da će to doviđenja ponovo doći.
Kada utihnu osjetila, kada odjednom, uzrokovano jednim nesretnim treptajem oka, izgubimo spoznaju postojanja u ovom čudesnom svijetu, nažalost tek tada postajemo svjesni svog emocionalnog uma i njegove snage koja nas tek onda oplemenjuje..........
Oliver Sacks, neurolog piše upravo o tome, ona nas upozorava da živimo na oštrici noža i da se može dogoditi iznenada, u jednom treptaju oka, u jednom OBIČNOM buđenju, da više ne osjećamo tijelo, a to je..............ah tada doista znamo vrednovati trenutke i oni sigurno više nisu OBIČNI.........
28.08.2008. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, zmajčice, opasno je pletivom se igrati ... niti se znaju i zamrsiti ...
što li rade, danas, Tvoje ruke?
prebiru niti uzice neke morske udice
na nekom dalekom žalu?
ili se, možda,
sjećaju slatkih dodira ...
oprosti, Jedini,
naruših Ti koncentraciju,
vidim uzica Ti se zamrsila u ruci.
neka!
pokvarit ću Ti
današnji ribolov.
uhvatiti danas nećeš
ništa ...
... osim sjećanja na mene.
28.08.2008. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
necutako, moram jednom složiti ančicine fotke s planinarskih izleta ...
ima doista prelijepih ...
za lijenčine, misko?
koliko se energije može potrošiti za samo jedno lazy afternoon ... :-)
poezijo duše ...
Na rubu sam zdenca stao.
I odmah sam znao:
I want her kiss!
Na rubu sam zdenca stala.
I odmah sam znala:
This is this!
I want him to kiss.
ah, dinaja, ništa nije fantastičnije i nevjerojatnije od obične svakidašnjice ...
slažem se s tobom, tijelo je bez pokreta mrtvo, kao što je i misao mrtva bez kretanja ...
i svjesna sam toga da svatko može tu sposobnost izgubiti u trenu ...
razumijem te, mila. i divim se tvojoj uvjerenosti u ono što govoriš, na tako lijep i poetičan način.
no, ja sam jedna zločesta vila, pa uživam zadirkivati te, ponekad ...
a dopustim si to, jer smatram te prijateljicom ... :-)
28.08.2008. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
ah draga rU, ti nisi zločesta vila, ti si samo žena od krvi i mesa, žena koja treba potvrdu da su njene misli, njeni osjećaji, njena poezija dospjela tamo gdje je ONA željela da dospije...........prijateljice draga ,ja doista uživam u ovom misaono- osjećajnom dijalogu s tobom, ni jednog trena nisam osjetila zločestoću, osjetila sam treperenje tvog emocionalnog uma, ume o kojem sam ja danas u mom svijetu napisala pledoaje...eto vidiš, VANITAS djeluje i na mene.......komentari stižu, a ti još nisi dolutala do mog otoka.......VANITAS, to je ono što nas ponekada u očima drugih čini zločestima, a mi smo samo žene od krvi i mesa..........divni su ovi misaono- osjećajni dijalozi...oni me uvode u svijet istinskog postojanja, u njemu osjećam svoje slabosti i spremna sam iraditi na njima, spremna sam iz tih sitnih ženskih slabosti izgraditi GRANITNU zgradu IDEALA ( ah dobri stari RAKIĆ) u kojima ću sigurna u svoj emotivni um moći dalje živjeti..........
28.08.2008. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
hvala....divni predjeli.....krasne fotografije...:)
28.08.2008. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hvala na razumijevanju, draga dinaja ...
drag mi je dobri stari rakić, no od granitnih zgrada pomalo zazirem ... ne bih u takvoj mogla živjeti, draže mi je jezerce ... ponekad bistro i prozirno, ponekad tamno i zamućeno ...
a na tvojem sam otoku bila, svakog dana ja doplivam do tvojih obala ...
ponekad malo pobrkam oblutke na tvojem lijepom žalu, a nerijetko i koji sa sobom ponesem ... :-)
28.08.2008. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, necutako, mila ... ponekad me, po načinu na koji nešto kažeš, jako podsjetiš upravo na moju ančicu ... :-)
28.08.2008. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...