Marketing
rose: Plavooka i Thanatos ...
Death and the Maiden
(prethodni nastavak)
Nekad davno, davno ... kad je vrijeme tek počinjalo ... Thanatos ne bijaše zlo božanstvo nego tek stariji brat Hypnosov. Thanatos tada još bijaše samo san dubok koji olakšanje i mir donosi umornom putniku nakon duga životnog putovanja, blagotvorni san koji nježnom rukom sklapa oči smrtno bolesnima, oslobađajući ih patnji. Bijaše tek vječni san, nježno naručje posljednjeg počinka.
Bijaše to nekad... davno, davno ... dok vrijeme još bijaše mlado i nevino, dok svijet ljudi i bogova bijaše tek na početku. No, kako je vrijeme starilo, iz tame počeše izranjati Demoni: Oizys - Patnja, Moros - Zla kob, Apate - Obmana, Momos - Krivnja ... Anđeli se, uz tresak, strmoglaviše s neba, poumiraše drevni Bogovi ...
U to je davno vrijeme Atropos, najstarija od Parki, obavljala i dužnost božice smrti. Pod imenom Mors, ona je kidala životnu nit koju bi isprela Klotho, a odmjerila Lakhesis. No s novim je vremenom Novi Bog, Thanatos, preuzeo njezin tron. Bijesna i zavidna Atropos dugo promatraše Thanatosa kako kraljuje na njezinom nekadašnjem prijestolu. Jedne noći, iz osvete, potajno i neopazice, Atropos u Thanatosovu biću prekinu nit o kojoj su visile sućut i milosrđe. Od tada Thanatos poče mrziti smrtnike koji su imali moć stvaranja novog života, moć koja njemu bijaše uskraćena. Pogled mu postade smrtnosno oštar, pa je bilo dovoljno da u pogleda u oči neko ljudsko biće i samim pogledom prekine mu životnu nit.
...
Kad se Thanatos kroz otškrinuta vrata ušuljao u Rosein san, Rose je još uvijek bila sva ružičasta i topla od Morpheusovih dodira. Hladnog je Boga Smrti Rosein san obujmio poput toplog ružičastog mora, Thanatos se nije uspio ni snaći, a već mu je hladna krv u žilama počela brzo i toplo strujati. Bog Smrti je osjetio kako se u njemu budi muškarac. Poput psa tragača počeo je slijediti trag Morpheusovih dodira, taknuo je Rosein obraz, drhtavom joj rukom prešao preko usana, vrata i grudiju. Ruka mu je nestrpljivo krenula dalje, niz Rosein trbuh i stegna, dok je usne priljubio uz Roseina usta, sišući njezin topli dah.
No, tada se Rose počela opirati ... i buditi ...
Thanatosa uhvati njemu do tada nepoznat osjećaj.
Strah!
Thanatos se nasmrt uplašio se da će, ako se Rose naglo probudi, ostati uhvaćen u njezinom snu. Nasreću, za sobom je ostavio otškrinuta vrata Roseinih snova pa je sad kroz njih šmugnuo, tiho i neprimjetno poput sjene. Rose još nije ni oči otvorila a Thanatos je već pobjegao, glavom bez obzira.
...
Kasnije, sjedeći na svojem tamnom i hladnom tronu, Thanatos je još uvijek ćutio Roseinu toplinu. Razdirahu ga proturječni osjećaji i želja da se vrati u Roseine snove. U njemu su se borili strah od vlastite slabosti koju je osjetio prema toj smrtnici i bijes zbog nemoći da se toj želji odupre ...
Eh, ti Ružice, prošaptao je Thanatos, kako si me samo čvrsto obuhvatila svojim nježnim laticama ... kao venerina klopka crnog noćnog leptira ...
No, čekaj samo, Ružice ... čekaj dok se na javi sretnemo, nećeš se iz moga zagrljaja iščupati ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
.... početni nastavci Roseine priče na blogu Rose i Morpheus
Dodatak: Atropos je ona Suđaja koja nit siječe, sestra joj Klotho vrti vreteno, dok Lakhesis mjeri duljinu pređe.
Moirai - Parke -Suđaje: Klotho, Lakhesis i Atropos
ah, vrijedna Klotho, uspori vrtnju
ah, Lakhesis, odmjeri mi nit darežljivo ...
ah, Atropos ...
kad vrijeme dođe da presiječeš,
Život moj
il' Ljubav moju ...
sijeci oštro
sijeci brzo
sijeci konačno ...
Post je objavljen 14.08.2008. u 23:59 sati.