Marketing
rose: moć ...
Body and Soul, author unknown
(prethodni nastavak)
Dok se budila, Rose je, na razmeđi sna i jave, osjećala tragove dodira, Morpheusovih ... i Thanatosovih.
Budila se iz sna kao da se iz smrti budi u novi život. Sad je, probuđena, znala sve o Morpheusovu grijehu, sad je doista bila spremna pomoći mu da pronađe iskupljenje, bila je spremna i svoje iskupljenje pronaći, zajedno s njim. Sad se sjećala svega, svakog trenutka, svakog susreta i rastanka s Morpheusom. U trenutku buđenja, Rose je umrla i ponovo se rodila, stari i novi život u hipu joj proletješe pred očima ...
Rose se probudila u Morpheusovu naručju. Otvorivši oči, vidjela je Morpheusovo lice kako se nad nju naginje. Smiješio joj se, no obrazi mu bijahu mokri od suza. Plavooki Bog Sna, star tisuće godina, plakao je po prvi put.
Rose, šapnuo je, Rose, Rose ...
Bio sam izgubljen, bez Tebe...
Rose se sjetila - u Hadu su kamo su sišli da potraže nesretne ljubavnike, Slikara i Skulptora, tvorce čudesne slike i okvira, te slike oživljenih makova, slike koja je Rosei poslužila kao vrata do Morpheusova svijeta. Rose se uspravila, ovila ruke Morpheusu oko vrata, prislonila mu lice na grudi. Ostali su, tako priljubljeni, čitavu vječnost.
A tada se Rose izvila iz Morpheusova zagrljaja.
Pogledala je oko sebe.
Had.
Sivi suton vječne polutame, nisko olovno nebo nad pustim krajolikom. Ni sunca, ni oblaka, ni zvuka, ni mirisa, ni daška vjetra, ni kapi vode ... Vječna osjeka i utiha, beskrajna pustoš, bez ijednog pokreta, bez života, bez nade. Ni mrak ni svjetlo, vječni suton, zastrašujuća praznina ...
Na trenutak ju je preplavilo beznađe. Na trenutak je poželjela vratiti se u zaborav, pobjeći u san, zaspati bez snova, umrijeti opet u Morpheusovu naručju.
Shvatila je da je to već jednom učinila.
Umrla je dok ju je on grlio i očajnički dozivao, pobjegla je u zaborav, rodila se ponovo se na javi, ne sjećajući se ničega. Izdala ga je i ostavila samog, tu u pustoši Hada. No, pobjeći nije mogla, svi su je putovi vodili ponovo k Morpheusu, san i java stopili su se i vratili je u Morpheusov zagrljaj.
Rose je sklopila oči, duboko je udahnula.
Kad je ponovo pogledala Morpheusa, plave joj oči bijahu tamne od tuge.
Bila je umorna, umorna na smrt, no znala je da će joj ljubav dati moć koja joj je potrebna. Mora biti jaka, i za sebe i za Morpheusa. Moćni joj se Bog Snova učinio poput izgubljenog dječaka koji čeka da ga ona povede za ruku. U tom ga je trenutku zavoljela još više, svojom je slabošću Morpheus nad njom zadobio još veću moć.
Nasmiješila mu se i rekla:
Izgubili smo toliko vremena, Morpheuse ...
Nema nikakve koristi od očajavanja, odlaganja, čekanja ...
Thanatos nam je za petama ...
Moramo krenuti dalje ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Moć?
... jedino bih ovu željela posjedovati ...
Dodatak:
za Gustirnu i za
Ametyst 1977
Post je objavljen 18.08.2008. u 23:59 sati.