Marketing
rose: sve boje duge ...
photo by flickr
(prethodni nastavak)
U trenutku kad je Morpheus uspio izići iz Roseina sna, ona se upravo budila u njegovu naručju, ne sjećajući se sna koji je sanjala, ne znajući da je Bog snova njezinim snom lutao.
Otvorivši oči, Rose se susrela s Morpheusovim pogledom. Na trenutak joj se učinilo da je Morpheus gleda kao da je vidi prvi puta ili kao je da na njezinu licu ili u njezinu pogledu vidio nešto što ga je začudilo, pa i uznemirilo.
Ja sam spavala ... i sanjala, premda se sna ne mogu prisjetiti, pomislila je Rose.
A On živi u vječnoj nesanici, iako je Bog snova ...
Zaboljela ju je ta pomisao.
Čak i ako uspijemo pobjeći Thanatosu, pa ako i dobijemo oprost, ako se i vratimo iz Hada ... Morpheus i ja nikada nećemo moći biti potpuno zajedno. Uvijek će me od Morpheusa razdvajati san, činjenica da ja mogu zaspati i sanjati, a on, Bog snova, to ne može. Nikada ga neću čuti kako duboko diše, tonući u san, nikada ga neću vidjeti kako se budi ...
Ja mogu sanjati Njega, no On mi nikada neće moći reći - sanjao sam Te, Rose ...
Rose, što Ti je? upitao je Morpheus uplašeno.
Zar Te je nešto zaboljelo?
Ništa što Tvoj poljubac ne bi mogao izliječiti ... šapnula mu je sjetno.
Dok ju je ljubio, tu u vječnom sumraku Hada, Rose je zaboravila sve strahove, sve sumnje, sve tuge. Nestalo je sivog neba i u Roseinoj su se svijesti u zlatnom polju zanjihali crveni cvjetovi maka.
Bljesnule su i zablistale, sve boje duge, dok su se Morpheus i Rose ljubili, pod sve tamnijim svodom Hada, kao dvoje očajnika.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Post je objavljen 28.08.2008. u 23:59 sati.