Marketing
penelopeja ...
Francesco_Primaticcio: Penelope and Odysseus
Margaret Atwood: Penelopeja, mit o Penelopi i Odiseju, Vuković&Runjić: Zagreb, 2005.
„U Homerovoj Odiseji Penelopa je prikazana kao utjelovljenje vjerne žene čija priča služi kao poučan primjer već stoljećima. Ingeniozno obrćući tradicionalno gledište, Margaret Atwood je pripovijedanje drevne priče povjerila Penelopi i obješenim sluškinjama, pitajući se zašto su sluškinje obješene i što je Penelopa zapravo smjerala.“
( prikaz, s korica)
Kad su mi, dok bijah malena djevojčica, pripovijedali priče, pomišljala sam kako se prinčevi zabavljaju bolje od princeza. Prinčevi su jahali, putovali i ratovali, borili se sa zmajevima i divovima. Princeze su samo čekale da ih prinčevi probude, poljupcem. Kasnije, kad sam priče prepričavala svojoj mlađoj sestrici, često bih mijenjala zaplet pa bi Trnoružica jedrila i veslala, plivala i ronila, borila se sa zmajem i mačem sjekla trnovite grančice ruža koje su obrastale njezin zamak.
Bila sam osnovnoškolka kad smo dobili zadaću – prepričaj staru priču na novi način. I ja prepričah Trnoružicu, baš onako kako sam je prepričavala svojoj sestrici. Moja učiteljica, koja se gle slučaja, zvala Ružica, odsrca se nasmijala mojoj priči.
Rekla mi je: Draga moja djevojčice, tvoja bi Trnoružica teško sebi našla princa …
Nisam je tada razumjela, kao što nisam razumjela ni razgovor moje majke s postarijom trostrukom udovicom iz našeg komšiluka. Udovica, koja se, gle podudarnosti, također zvala Ružica, mojoj je majci rekla: Bolje se udati za dosta starijeg. Taj se već izritao, pa je vjerojatnije da će ostati u štalici …
A možda je pominjala kuću ... ili luku ... ne sjećam se baš točno.
Još kasnije, kad sam čitala Homerovu Odiseju, a tada Penelopeja još nije niti bila napisana, ja sam riješila da nikad neću biti Penelopa. Kad već ne mogu biti Odisej, bit ću Kirka, Kalipso … il' barem Nausikaja.
Tada nije bilo neke mudre Ružice u blizini da mi šapne kako ni Kirke nisu pošteđene čekanja.
HerbertCole: Sleeping Beauty
…
Noćas sam, prema Majstoričinoj preporuci, pročitala priču o Penelopi Margarete Atwood.
Margaretina Penelopa je kćer Ikarija, kralja Sparte i Najade, vodene vile, a takvih je u to vrijeme, kako veli Margaret, 'bilo k'o pljeve'. Penelopin otac Ikarije, uplašen proročanstvom prema kojem će mu kći otkati posmrtni pokrov, baca novorođenče u more. No, srećom, malu Penelopu iz mora spašava jato pataka, pa će ona stoga, ali i zbog svoje neugledne vanjštine, dobiti nadimak – Patkica.
Neugledna Penelopa, sestrična Lijepe Helene, Penelopa koju su prosci i kao djevojku i kao navodnu Odisejevu udovicu željeli samo radi njezina miraza, svoju nam priču o čekanju Odiseja priča već mrtva, šetajući Hadom, mirišući ljiljanski bijele asfodele.
asfodel, grč. asphodelus, lat. asphodelos, hrv. nanuška, brden, čapljan ...
…
Penelope i Trnoružice, princeze i sluškinje, sve one, od kada je svijeta i vijeka, čekaju svoga Princa, snažnog, visokog, plavookog, čekaju i ne sluteći da su od prinčeva mnogo privlačniji ali i opasniji - Odiseji. Odiseji su nerijetko oniži i kratkonogi, kao Odisej u Penelopinoj i Margaretinoj priči. Često su neugledne vanjštine, no vanjština ionako nikad nije bila presudna, za muškarce.
Odiseji su opasniji od prinčeva, na to bi trebalo upozoriti i Penelope i Trnoružice. Opasni su stoga što znaju reći: Ne boj se, neću te ozlijediti, barem ne prejako … I stoga što se, poslije, 'ne izvrnu na drugu stanu i ne zahrču'. Odiseji su lukavi i vješti pripovjedači koji znaju navesti Penelope da ih slušaju … i čekaju.
...
Margaretinoj Penelopi vodena je vila, njezina mati, rekla:
„Voda se ne opire. Voda teče. Kad u nju uroniš ruku, osjećaš jedino milovanje. Voda nije tvrdi zid, neće te zaustaviti. No voda uvijek ide kamo želi i na kraju joj se ništa ne može suprotstaviti. Voda je strpljiva. Kapi vode rastoče kamen. Pamti, dijete moje. Pamti da si ti napola voda.“
Nastajući u otopini plodnih ovojnica maternice, tijelo novorođenog djeteta sadrži 77% vode; u djece je 59% a u odraslih između 45 i 65% vode. U vodenih vila i sirena taj je postotak vjerojatno i veći.
Penelope su vezane za kopno, Nimfe i Sirene ne mogu bez vode.
Penelope čekaju Odiseje, Sirene Odiseje mame i skreću ih s puta do sigurne luke.
No, paradoksalno, Sirene su ustvari osvetnice Penelopa.
Rijetko koji Odisej uspijeva začepiti uši pred sirenskim zovom, svaka malo grlatija Sirena u stanju je skoro svakog Odiseja namamiti u valove.
I utopiti ga u njima ...
Krv nije voda, a na kraju, ionako će nas sve … voda odnijeti.
I Penelope i Odiseje ... i Prinčeve i Trnoružice, i Sirene, i Kirke i Nausikaje ... i kraljice i služavke ...
Odysseus and Sirens, Victor Mottez
U početku bijaše svjetlost?
Ne, varate se - u početku bijaše Voda. Iz nje smo svi izmilili, njoj se svi težimo vratiti.
Zašto su sluškinje obješene ... i što je Penelopa zapravo smjerala?
To ćete ipak morati pročitati sami ...
Dodatak: subota ...
Post je objavljen 29.08.2008. u 23:59 sati.