Marketing
rose: sanctuary...
photo by rusalka
(prethodni nastavak)
Morpheus je pobjegao Thanatosu.
Pobjegao je tamo gdje ga čak ni Thanatos nije mogao slijediti, ukoliko mu Bog snova ne otškrine vrata. Pobjegao je u Rosein san i zalupio vrata za sobom.
Morpheus je ulazio u Roseine snove od njezina djetinjstva.
U Roseinim je snovima nalazio ono što nije mogao naći u svojoj božanskoj vječnosti: nježnost i suosjećanje, radost i sjetu, želju i nadu. Bog snova mogao je utjecati na sadržaj snova smrtnika, no samo do određene mjere. Nije mogao unijeti u smrtnikov san ništa što nije već postojalo u smrtnikovoj duši. Nije mogao posijati mržnju, ljubav, strah, nadu, radost, no mogao je učiniti da jedva primjetno zrnce mržnje, ljubavi, straha, nade, radosti u snu izraste i razvije se, pa potom oblikuje i smrtnikovu javu. Iz dosade i ravnodušnosti, Morpheus se često poigravao snovima smrtnika, a pod zlim Thanatosovim utjecajem počeo je u ljudskim snovima tragati samo za tamnim mjestima.
U Roseinim snovima Morpheus je tražio i nalazio svjetlost. Dok Rose bijaše djevojčica, Morpheus se čudio i divio jarkim bojama njezina sna, takav intenzitet rijetko je nalazio i kod odraslih snivača. Nastavio je posjećivati Rose i dok je odrastala, no tada ne samo da joj je ulazio u snove, počeo ju je pratiti i na javi. Isprva je samo sjedio uz njezino uzglavlje i promatrao Roseino usnulo lice, a vremenom ju je počeo neprimjetno slijediti kamo god bi krenula, štiteći je od opasnosti.
Morpheus se još uvijek nije potpuno otkrio Rosei, ni u snu ni na javi. Ipak, Rose je već naslućivala i osjećala njegovu prisutnost.
Te je noći Rose sanjala lijep i vedar san.
U snu je ležala na livadi punoj procvalih makova i gledala oblake. Proljetni se vjetrić u Roseinom snu poigravao bijelim oblačićima, goneći ih preko plavog nebeskog svoda kao pas ovčar stado jaganjaca, crvene makove glavice poigravale su kao da plešu. Rose je i na javi rado sanjarila, gledajući oblake i pronalazeći u njima različite fantastične oblike, pa je sada uživala u lijepom snu.
Osjetila je Morpheusov strah i bijes u istom trenutku kad joj je banuo u san. Bijeli se oblaci iz njezina sna zamračiše, blagi se vjetrić pretvori u hladni vjetar, makove se glavice sklopiše, plavo nebo odjednom potamni ... predio Roseinih snova ispuni se sjenama.
Trenutak prije buđenja Rose ugleda tamnokosi lik kako se nad nju naginje i promatra je tamnomodrim očima. Iako izobličeno strahom i bijesom, lice bijaše lijepo. Prepoznavši tugu u tim plavim očima, Rose u trenutku buđenja pruži ruku i pomiluje Morpheusa po obrazu.
Probudivši se, Rose se nije sjećala sna, iako je na dlanu još uvijek ćutila dodir.
Shirley Novak: meadow_dance
Thanatos je pojurio za Morpheusom, bijesan zbog nećakova odbijanja:
Ponudio sam mu ono što mu je vlastiti otac uskratio - nasljedstvo. Bio sam spreman učiniti ga najmoćnijim među božanstvima, a taj se glupan od moga nećaka u zadnji čas uplašio moći ...
Thanatos ipak nije namjeravao odustati, slijedio je svoga nećaka ... i tako je Morpheus, i ne znajući, Thanatosa odveo do Rose.
Smrtnica, jedna obična smrtnica ... nasmijao se Thanatos.
Plavokosa i bjeloputa, vidim zašto je privukla mog mračnog nećaka ... no, ne zadugo.
Pustit ću mladca nek se izdovolji, kad mu smrtnica dosadi, već će se on meni vratiti ...
Thanatos se nije dulje zadržao kraj Roseina uzglavlja, pa nije shvatio da mu ta 'obična smrtnica' može pokvariti planove.
Dok se moj nećak zabavlja, ja ću se pozabaviti onom dvojicom bijednika koji su iznevjerili moja očekivanja ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: ljetno poslijepodne ...
Post je objavljen 08.08.2008. u 23:59 sati.