Večer poezije

17 veljača 2006

Image Hosted by ImageShack.us

Večeras sam raspoložena za poeziju. To je za mene novost. Oduvijek sam je izbjegavala jer ne volim pogađati što je pjesnik htio reći. Međutim, u zadnjih par mjeseci počela sam drugačije gledati i čitati poeziju. Shvaćam da nije bitno što je pjesnik htio reći... poeziju gledam na način kako ona utječe na mene i što ona za mene znači.
Iz toga razloga ja nema puno knjiga ili je pravilnije reći zbirki poezije. Ima sam par i to od jednog davnog prijatelja i jedne drage prijateljice koji imaju puno talenta i koji su imali još više sreće da objave svoje predivne riječi.
Kada sam dobila te knjige/zbirke, pročitala sam ih reda radi, priznajem. Pročitala sam ih površno kao što čitam novinske članke.
Sada, u zadnjih par mjeseci, uživam u njima. Uzimam knjige povremeno i čitam onu stranicu koju otvorim slučajno. Vjerujem da slučajno otvaranje i nasumičan izbor pjesme nešto govori.

Za večeras odabirem moju dragu D. Pernjak opet i opet i opet...

Nasumično otvaranje stranice dovelo me do pjesme koja je već bila na mom blogu, ali moram je staviti opet... jer je predivna... jer govori puno o ženi... jer govori puno o meni... jer poručuje poruku Njemu...


Nepokolebljivom.
Osvajački hrabrom.
Nimalo ženstevnom.
Viteški poštenom.
Jasnom.
Takvom ćeš me vidjeti
kad odrasteš.


No, nagrađujem se još jednim nasumičnim otvaranjem i ostavljam ovaj trag:


Pospremam ladice.
Plaćeno - neplaćeno
i gle,
nađem list papira
s datumom i imenom,
pjesmom.
Sjetim se:
bojala sam se da ćeš me poljubiti.
Sada brojim
dane, sate, minute
u kojima si daleko
i bojim se da me poljubiti nećeš.


Sudbina zbilja zna označiti...
Ja zbilja znam odabrati...
A D. Pernjak zbilja zna reći...

<< Arhiva >>