Nakon dužeg vremena ponovno sam u ruke uzela Coelhov Priručnik za ratnika svjetlosti. Ja jesam Ratnik svjetlosti. I uvijek ću biti. To nije nimalo lako. Čitajući Priručnik prvi puta... često sam pomišljala da su to skoro pa nemoguće situacije. To običan čovjek teško postiže. Zaista, teško je, ali ne i nemoguće.
Danas sam opet uzela knjižicu i čitala. Nakon ovih nekoliko zadnjih dana pravog rata u meni, samnom i s Njime ovaj opis Ratnika poklanjam sebi i jednoj dragoj mi osobi:
Ratnik svjetlosti ne odugovlači u beskonačnost istu bitku - pogotovo ako ne vidi napretka ni nazatka.
Ako u bitki nema pomaka, shvatit će da valja sjesti s neprijateljem i raspraviti o primirju; obojica su se iskazala u umjetnosti mača, i došlo je vrijeme da se pokušaju sporazumjeti.
To je čin dostojanstva - a ne kukavičluka. To je odmjeravanje snaga i promjena strategije.
Zacrtavši mirovne planove, ratnici se vraćaju svojim domovima. Ne moraju nikome ništa dokazivati; vodili su čestitu borbu i očuvali vjeru. Svaki je od njih pomalo popustio, učeći se tako umijeću pregovaranja.
Ako u bitki nema pomaka, shvatit će da valja sjesti s neprijateljem i raspraviti o primirju; obojica su se iskazala u umjetnosti mača, i došlo je vrijeme da se pokušaju sporazumjeti.
To je čin dostojanstva - a ne kukavičluka. To je odmjeravanje snaga i promjena strategije.
Zacrtavši mirovne planove, ratnici se vraćaju svojim domovima. Ne moraju nikome ništa dokazivati; vodili su čestitu borbu i očuvali vjeru. Svaki je od njih pomalo popustio, učeći se tako umijeću pregovaranja.