Dijagnoza duše i hagioterapija
Tomislav Ivančić
Izdavač: Teovizija 2002.
Zbog velikog napretka znanosti čovjek je pomislio da je gospodar svijeta i da mu 'ništa nije nemoguće'. Zaboravio je da je stvor i da ne raspolaže sobom. Istraživanja pokazuju da je čovjekovo zdravlje bolje u ratu i bijedi, nego u miru i blagostanju, kaže Jores (Čovjek i njegova bolest). U takvim, naime, situacijama čovjek mora prihvatiti svoju realnu situaciju. Naprotiv, kada pomisli da može po volji raspolagati sobom i ljudima, nastaju specifično ljudske bolesti. Izlječenje bolesti nastupa onda kada pacijent doživi naknadno dozrijevanje i nutarnju promjenu.
U atmosferi prave ljubavi čovjek sazrijeva za ono što treba biti. Može se reći da su svi načini krivog ponašanja zapravo uzrokovani krivim oblicima ljubavi.
Isus je pozivao k sebi 'umorne i opterećene' te je zapravo liječio egzistencijalne čovjekove bolesti. One naime čovjeka vode prema želji za razaranjem, u agresivnost, zlobu, što se skriva u pojmu grijeha. Tako se grijeh može antropološki razumjeti. U čemu se onda sastoji Isusova pomoć. Ne toliko u iskupljenju, nego više u preobražaju čovjekove egzistencije. Naime, svako čovjekovo krivo ponašanje i svaka agresivnost i grešnost potječu od strašne mogućnosti da čovjek može otpasti od samoga sebe, odbiti prapoziv da prihvati samog sebe. Stoga je Isusova centralna spasenjska volja u tome da čovjeka izvuče iz tog otpada od samoga sebe i pomogne mu da dođe do svog punog ostvarenja. Tko se digne do toga da postane mirotvorac, da ljubi neprijatelje i spozna Božje sinovstvo, taj se izdigao iz ugroženosti kojoj prijete negativne sile bitka, ili čak kolektivna moć zla. To je neka vrsta liječenja iz temelja koja nema ništa s nekom energetskom ljubavlju, nego da Isus sve potlačene i tjeskobne poziva u slobodu da mogu odahnuti.
Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite (Jak 5,16).
Redovita ispovijed i lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borim protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha.
Hagioterapija znači i liječenje čovjekovih svetih područja. Svetost čovjekove osobnosti, njegove savjesti i njegova srca traži od čovjeka strahopoštovanje prema čovjeku.
Duh sveti obnavlja, obuzima i preobražava čovjeka, ali ga ostavlja u njegovoj osobnosti.
Smisao života je ljubiti čovjeka i Boga, biti dobar, spoznavati, govoriti i svjedočiti istinu, te ostvarivati ljepotu. Čini li to, čovjek je duhovno zdrav i slobodan od egzistencijalne tjeskobe i straha. On je tada slavan, neuništiv u sjećanju ljudi i memoriji Boga. On egzistira.
Čovjek ima samo sebe, on je osoba, a sve drugo mu je strano. 'Vječna šutnja beskrajnih svemirskih prostora zastrašuje me' govorio je B. Pascal. Prema beskraju čovjek je gotovo ništa, ali je on sve nasuprot ništavilu. Čovjek je sredina između ništa i svega, kaže Pascal.
Čovjek je nedovršeno biće. Njegove želje su velike i beskonačne, a njegov život na zemlji konačan. To ga čini tragičnim i zagonetnim, a njegov život besmislenim, jer ne može postići ono za što je određen. Je li čovjek greška prirode, neuspjelo stvorenje i beskorisna strast, kako je rekao Sartre?
Umjerenost je sposobnost da se živi u ravnoteži, u sredini između krajnosti.
Intelekt se zajedno s intuicijom očituje kao sposobnost duhovne spoznaje istine.
Čovjek je osuđen na slobodu, smatra Sartre, dok drugi smatraju da je pozvan na slobodu. Čovjek naime ne može ne birati, jer i kad ne bira već je izabrao.
Čovjek je stvoren na sliku Božju. On hoda, on gleda, misli, osjeća, govori, kaje se, tužan je, odlučuje, srdi se i raduje. Ono što se može reći za čisti Božji bitak, može se u analognom smislu reći i za ljudski duh. Čovjek Boga spoznaje, on ide njegovim putevima, Bog traži da ga čovjek ljubi, Bog prijateljuje s čovjekom. Isus kaže da je on 'put, istina i život'. Putem se ide, istina se spoznaje, život se živi.
Pacijenta liječi terapija, a dijagnoza ga može uznemiriti. Stoga je treba brzo ustanoviti i još brže prijeći na terapiju i pozornost pacijenta usmjeriti prema terapiji.
U hagioterapiji je Isus i liječnik i lijek.
Želiš li se obogatiti, počni velikodušno davati. Isus kaže da će nam se mjeriti mjerom kojom mjerimo, ali da će nam se darovati još više od toga, zapravo život u izobilju. Prema zakonitostima duha mogli bismo mirno reći da čovjek postaje siromašan kada ne zna davati od onoga što ima.
Ne boj se, samo vjeruj, vjera te tvoja spasila; Onome koji vjeruje sve je moguće.
Oznake: duhovna
11.08.2017. u 13:37 | 0 Komentara | Print | # | ^