|
Jako sam prevrtljiva danas Malo bi ovo Malo bi ono Ne radi od toga neke filozofije I psihoanalize Ne može svaka bedastoća Postati umotvorinom Ma koliko bi mi to ponekad htjeli I ma kako bi to ponekad bilo zgodno* *dodatak - free |
|
Stajao si iza mene U redu za kruh Ili pecivo Jedan kroasan Rekla sam Sa čokoladom Vidjela sam kroz staklo Uzeo si kroasan Sa čokoladom Jedu li muškarci Kao ti Kroasan sa čokoladom? |
|
Bila sam jednom porculanski tanjur. Držali su me za ukras u vitrini, stavili me na držač i stalno me glancali, brisali prašinu s onom pernatom metlicom. Divile su mi se oči razne,smeđe i plave, ruke me doticale, okretale, štambiljčić plavi proučavale. I tako dugo vremena, više ni ne znam koliko. Onda me otkrhnuo prvo vlasnik, pa neki usputni gost. Zabolilo me jako, od boli je caklina popucala. Sitna mrežica, gotovo nevidljiva nastala je na mojoj površini, sjaj se polako izlizao. I gurali su me sve dublje među one figurice i ostale porculane i na kraju me šutnuli u neku ladicu. Tu su me potucali simo-tamo da ne smetam bešteku i salvetama. Jednog dana probudih se u kanti za smeće. Koji smrad! Nemam pojma što se dalje samnom dogodilo. Zdrobilo me, valjda u onom kontejneru. Nikad mi više na pamet nije palo biti porculan. |
|
Sklopila sam oči i opet ih otvorila, ali kapci su ostali spušteni. Malo sam krenula pogledom u prostor bez kraja, kao da tražim. Malo čekam, jer znam da će se pojaviti. Negdje što je naprijed, vidim tu plohu. Ravna je, ali ja znam da nije. I plavo, ali razno plavo, blijedo i jače plavo. Unutar plohe puno je malih ploha isprepletenih međusobno, ali svaku mogu posebno promatrati. I ploha postaje sve veća i veća, a ja je gledam jednako veliku, jer samo se pogled u mojim očima povećao. Pogled mi putuje, ali ne bez cilja. Putuje od plohe do plohe, plavo je i titra ali je mirno. U svakoj i najmanjoj plohi bezbroj je novih malih ploha koje mogu vidjeti, svaku na koju bacim pogled. I kad želim u plohi su lica, nepoznata, koja znam i poznajem, plava lica koja se samo pojavljuju i nestaju u plavom. A ploha može biti i beskrajno velika i mala kao mala svjetla plava točka. I kad se mijenja, povećava ili smanjuje ostaje ista i ja je isto vidim. Svjesna sam da su moji kapci spušteni i da moj pogled putuje plohom. Čak ako na trenutak otvorim oči i ponovno ih sklopim, ploha je tu ako ja želim, plavo je gdje god ja želim i nijedna se plava ploha nije izgubila. Ako želim, ploha leluja, postaje zavinuta, ali su joj rubovi jasni čak i kad ih ne gledam. Mogu pogled baciti u kojem smjeru želim, sve je isto, ali ja znam da su to druge plohe koje su u drugoj i druga ploha koja je u opet u onoj drugoj. Sve plavo je prepleteno u tom beskraju pogleda. Ja sanjam stvarni san, jer znam da ga sanjam i jer mogu otvoriti oči kad god želim a da taj san ne nestane. I potpuno je smislen i nema u njemu ništa što nije kako treba, nemoguće je ne vidjeti što želim, ponovno i koliko god puta želim.To nije ništa što mogu vidjeti otvorenih očiju, mogu samo usporediti sa šarenicom oka ili mrežom plavih sitnih ribljih krljušti, ali kad bolje pogledam vidim da je to ipak sasvim drugačije, jer ne postoji u prostoru već samo u beskraju mog pogleda. Iako ploha ostaje ista, smanjuje se do sitne plave sjajne točke koja nestaje naprijed u mom pogledu, ispod mojih spuštenih kapaka. Plavi san i plava stvarnost. U očima. |
|
Zavaljena u fotelji odabrala je Thumbnails. On pod svjetlima stare stolne lampe, On među svojim gitarama, On na nekoj biševskoj stijeni. On. Details. Biševo. Details. Soba.Details. Gitare. Kiša. Telefon je zvonio. Details. Nije se ni pomaknula. Samo je prst nekoliko puta pritisnuo Delete. Slomila je nokat. Details. Otvorila je Word, New Blank Document i zapisala: Na rubovima dokumentarca Ostatak neispisanih riječi Traži produžetak Iza nevinih lica Smišljaju se Dovoljno jaki argumenti U praznini besmisla Farsa Ratoborne čete u sivoj magli Sortiraju razloge Prodaju na tezgama Licemjerje Telefon je zvonio. Nije se ni pomaknula, samo je prst sa slomljenim noktom stisnuo Save As. Na rubovima dokumentarca. Save. |
