|
Kao rijeka nabujala od kiša izlivenih iz nekih bijelih oblaka, naplavljenih sa nekih zelenih planina u zaleđu svemira, ko iznenadna modra svjetlost titrave zvijezde iz dubine maglenih šuma, u nama je opet. Pronašli smo se i prepoznali. I rekao si - gledaj, možeš li osjetiti to savršenstvo kad sunce zrakama dodirne dno mora i vrati se zeleno modro u tebe? Kad trenutak postaje vječnost, uvid u nevidljivo. Smijemo se tim dodirima zeleno modrog savršenstva na našoj koži, na vrhovima naših prstiju, odzvanjamo tim zvukovima zelene modrine u napetim strunama koje privlače naša tijela. I radost nas preplavljuje dok udišemo miris toplog kruha i rascvjetale lavande. Srpanj 2004. |
