|
Čuvali su se izgovoriti njegovo ime, jer, rekli su – biti će zlokoban Imenovati ga značilo bi izazvati sile protiv sebe Pod svjetlošću uljanih lampi, zaklonjeni u svojim zemunicama Govorili su o njemu samo u aluzijama i bacali poglede po mračnim uglovima Kao da ih je netko u toj praznini mogao vidjeti i čuti Vjetar je već neko vrijeme zavijao u golim granama A magla se sluzavo vukla uz mahovinu Ali tek tih dana kada je zagrezla prva hladnoća i pao prvi snijeg Netko je primijetio da je konstelacija zvijezda na nebu drugačija Jasno tvoreći lik čije ime se nisu usudili izgovoriti Optužili su jedni druge da su se previše zanijeli jer je berba bila obilna I da su im misli bile opijene toplim mirisom fermentacije Tražili su krivca koji nije primijetio prelete divljih gusaka Ugibanje listova na vlažnoj zemlji i ustajalost voda nakon kiše Te poznate znakove koji najavljuju dramu i smrt, ali ga nisu našli Promrzlim prstima ubirali su po proplancima blijede zvjezdaste cvjetove Jedine koje je još bilo moguće naći i povezivali ih sasušenim vlatima trave Da se njima zavaravaju u danima koji slijede Ogrnuti krznom promatrali su rub šume i jato crnih ptica iznad hrastova Dok je u mukloj tišini, negdje u unutrašnjosti neke zemlje crvene i crne Čekao onaj čije se ime nisu usudili izgovoriti |
