Čuvali su se izgovoriti njegovo ime, jer, rekli su – biti će zlokoban
Imenovati ga značilo bi izazvati sile protiv sebe
Pod svjetlošću uljanih lampi, zaklonjeni u svojim zemunicama
Govorili su o njemu samo u aluzijama i bacali poglede po mračnim uglovima
Kao da ih je netko u toj praznini mogao vidjeti i čuti
Vjetar je već neko vrijeme zavijao u golim granama
A magla se sluzavo vukla uz mahovinu
Ali tek tih dana kada je zagrezla prva hladnoća i pao prvi snijeg
Netko je primijetio da je konstelacija zvijezda na nebu drugačija
Jasno tvoreći lik čije ime se nisu usudili izgovoriti
Optužili su jedni druge da su se previše zanijeli jer je berba bila obilna
I da su im misli bile opijene toplim mirisom fermentacije
Tražili su krivca koji nije primijetio prelete divljih gusaka
Ugibanje listova na vlažnoj zemlji i ustajalost voda nakon kiše
Te poznate znakove koji najavljuju dramu i smrt, ali ga nisu našli
Promrzlim prstima ubirali su po proplancima blijede zvjezdaste cvjetove
Jedine koje je još bilo moguće naći i povezivali ih sasušenim vlatima trave
Da se njima zavaravaju u danima koji slijede
Ogrnuti krznom promatrali su rub šume i jato crnih ptica iznad hrastova
Dok je u mukloj tišini, negdje u unutrašnjosti neke zemlje crvene i crne
Čekao onaj čije se ime nisu usudili izgovoriti
Post je objavljen 07.01.2006. u 14:20 sati.