|
Majka je pričala. Ima jedna livada. Trava na njoj je zelena i gusta, vlati se nježno povijaju pod vjetrom. Otvorena je prema nebu, kiše je peru i sunce je prži, mjesec joj noćne priče priča, zvijezde padalice na njoj plešu. Na toj livadi moguće je leći na leđa, ispružiti se na mekoj zelenoj prostirci i slušati kako zemlja diše, čuti kako svemir priča. Na toj livadi moguće je čuti muziku u ritmu srca, riječi koje se same pričaju, smijeh koji rađa suze radosnice u očima. Na toj livadi moguće je zagrliti sreću. Djevojčica je sjedila i jela svoj puding. Upitala je majku gdje se nalazi livada na kojoj plešu zvijezde padalice. Majka nije odgovorila. Kuhala je ručak. Djevojčica je pojela svoj puding i bila je tužna. Ona još nikada nije vidjela zvijezde padalice. |
