one love one life

Postoji taj jedan maliV kafić tu negdje na pola puta između mog stana i sada već bivšeg fakulteta. Taj će imati svoje mjesto poprilično značajno... Jednom, kad budu snimili film o meni . No to je već druga priča.
Sada je njegova važnost u ovoj priči samo u ulozi mjesta radnje.
Navratila sam eto jučer, ovaj put po dužnosti (Markovog poslanika i raznosača majički do njihovih novih vlasnika.).
Jučer je radila cura, novija postava koja se nekako momentalno uklopila poput puzzle koja pridonosi duši tog mjesta. Cura je jedna osebujna persona koja između ostalog voli cure... ako će mo iskreno, mislim da zapravo voli tu jednu jedinu curu, a sve druge samo stavlja u ljestvici prioriteta ispred muškaraca svih dezena.
A opet, voli posebno i tog jednog muškarca koji je rekla bih sve što i ona.. samo obrnuto.
I tako eto Njega. I eto Nas. Sjedimo tako na kavi, nas troje i Dar ( ipak si je povremenim lavežom priskrbio da znamo da je tu.). I razgovor poteče... Poanta: Svi mi kad nekog volimo, samo volimo, iz kojeg god tijela, u kojem kod tijelu.
Usput ću samo da spomenem, da je dakle njezin najbolji prijatelj ujedino i jedno od najlijepših bića koje su moje oči vidjele. I o da, vidjela sam odmah da je gay, ali takav gay da ja poželim da sam muško.
Skrećem.
I tako to predivno, nedostupno biće i ja kliknemo na onoj drugoj razini momentalno.
O da, postoje razni oblici ljubavi na prvi pogled.. ovo je bio onaj: znamo se već godinama.
Iskren je, potpuno iskren, ni ne pomišlja glumiti, otvoren...Predivno.
Fascinirana sam.
Gotovo je šokiran kad prokuži da sam Straight. I priznaje mi da mu to nije ni palo na pamet prvi tren...
Aha. Heteroseksualka sjedi sa gay tipom i L ženom i osjeća se posve ugodno?!
Naravno da ga je to začudilo... ne moram objašnjavati zašto.
A kako bi zlato znao da sam Hetero?! Pa ne piše to ljudima na čelu.
Nije da mi je bitno. Fino i potanko i godinama sam proučavala svoju seksualnost i bila sam spremna prihvatiti se i kao curu koja može voljeti curu.
I mogu
Ali me seksualno Ne uzbuđuju. Ništa.



Čak sam došla do zaključka da, da mi se eto kojim slučajem omaklo da sam se s ovom svojom dušom nastanila u nekom muškom objektu da bi bila gay
Uglavnom, fino smo se ispopričali, intimnije i dublje nego s mnogim "starim" prijateljima... barem na temu seksa (Taj vječiti TABU).
Priznajem i svoj grijeh da sam u jednom trenu pogledala svoju sugovornicu i pomislila kako bi bilo zabavno na kraju umjesto svih muškaraca svijeta završiti s njom... ma makar tek toliko da vidim jednu ludu glavicu kako bi na to reagirala ... Ali čak i u toj pomisli jedina iskrena namjera je bila da samom tom idejom, samo samu sebe nasmijem.
Trebala sam svejedno otići s njom u grad na cugu, da me grupa veselih Iraca nije dočekala nakon... duuuuugog vremena - kod mene u stanu.
Drugi put.
A što se seksualnosti tiče, to je valjda Jedino što ZNAM o Sebi.



Mada, bilo bi loše i neiskreno da izjavim da volim muškarce.
Volim tu i tamo pokojeg... S vremena na vrijeme

Ali jedinog kojeg želim u ovom trenu susrećem samo zadnjih dana nešto prije buđenja... u snu.
Ionako stanuje na drugoj Planeti...
... Ali još ga čujem ponekad... kako se smije.
I gle čuda. To mi je dosta.