Nakon uspješnog Lojtrice i pune dvorane i čestitke na radu - hvala Radovan, završila sam na krstitkama Lacijevog sina u Domagoju. Naravno, kao i svaka proslava koju taj čovjek organizira i ova je bila na najvišem nivou i ultra, mega zabavna. Sretoh tamo mnoge drage ljude i to me je razveselilo.. jako... jako.
I onda u susjednoj prostoriji... bljesak raspoznavanja, susret očiju..i osmijeh.
Nije Dane.. ne ovaj put.
Novo.
Dobro ne baš novo, jer ga poznajem godinama. Ali novo.
Pridružio nam se. On i njegovi prijatelji.
Od tog trena pa do 15h sledećeg dana nismo se razdvojili... i negdje u međuvremenu dobio je moju punu pažnju.
I ne, nismo bili nasamo :) i da čujemo se.