We make a living by what we get, but we make a life by what we give.

nedjelja, 23.03.2008.

:]

[slika govori tisuću riječi]

Uživajte!

Voli vas Muha!

11:04 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 18.03.2008.

Retardacija? Buah ;)

Koji zajeb.
Kako mrzim onaj osjećaj kad misliš da si spašen i onda, baš u tom trenutku dobiješ informaciju da nisi.
(U prijevodu; mama danas ide na informacije.)

I onda još kad dobijete informaciju da ćete praznike provesti u izolaciji.
(U prijevodu; za kaznu praznike provodim navrh brda u Petrinji i nećem vidjeti ljude do škole...Bar ne one žive [prijevod prijevoda; imam kućicu bliiizu groblja...ali onog starijeg, mislim, zapuštenog, ne?])

E onda shvatite da ono ćemu se najviše veselite nikada ne ispadne onako kako vi to želite...
O da, bome da...
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!

Ooke, smiri se...
Ja mislim da je mene moja škola zaglupila...
Ili štogod već što ide uz školu...

A ovaj kakao mi više nije fin...
Grrrrrrrrr...

Ooke, ja sam retardirana.
(Sad svi zajedno; da Doli, kabu...ovaj retardirana si...)
Ja mislim, da ja sad ne bih trebala pisati postove...
Zapravo, kad malo bolje razmislim (da, i to mogu), mislim da uopće ne bih trebala pisati postove...Ionako nemaju veze s vezom...
Kabum? Da, Doli, ka-bum!

I zašto je danas morao padati retardirani snijeg?
I retardirana kiša?
I zašto ja još uvijek nešto pišem?
I zašto smo se ja i Mi Vumn danas preslično obukle?
I zašto se nas dvije skoro svaki dan preslično obućemo?
I zašto nama ljudi govore da smo nešto u rodu?
I zašto ja sada postavljam pitanja o svojoj ženi?
I zašto sad ja lijepo ne odjebem od ovog interneta i odem...votevr?
I zašto je Vukovina alergična na dezodoranse?
I zašto ja nisam sigurna da se to tako piše?
I zašto kad na emeesenu napišem da idem "pisati" svi misle da nešto idem pisati, a ne piškiti?
I zašto sam ja još uvijek tu?
I zašto ste vi još uvijek tu?
I zašto sam ja retardirana?

Ch, evo jedna za tebe [volim te]:
Oružjem Protivu Otmičara - Mladicu moj

Mladicu moj, problem je tvoj
Sto si mi tako sladak
Mladicu moj, problem je tvoj
Kako si mek i gladak
Mladicu moj, problem je tvoj
Luduju sve za tobom
Mladicu moj, problem je tvoj
Moram ti reci zbogom, zbogom, zbogom
inače je bila cijela pjesma, ali je dugačka ;oP

Voli vas vaša Muha....

15:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 11.03.2008.

"Dobro znaš da su reči koje govorim talasi ljubavi..."

Pola sata zurim u svoju sjebanu tipkovnicu i prazan prostor za novi post pokušavajući sve ono što mislim trenutno kompenzirati u neku smislenu cjelinu.
Ali nije lako povezati sve ono što mi se mota po glavi.
A zapravo mislim samo na jedno.
Je suis trop fiere.
Bah.
Lijepo je znati neki jezik koji većina ljudi ne zna. Oke, ne znam ga ni ja, ali bar imam knjigu.
Danas, učeći taj jezik na satu svaka rečenica se odnosila na mene. Znate ono, kao, znakovi?
Kao sudbina? Ono za što sam prije par dana rekla da ne postoji?
I još uvijek to mislim. Ali ponekad kad je sve ono što pročitate i čujete na neki način povezano s nečim što vam je trenutno u glavi? Možda čak i povjerujete da se netko gore igra s vama. Ili pomislite da je slučajnost da ste čuli upravo tu rečenicu. Pročitali upravo taj tekst. Čuli upravo tu pjesmu.
A ponekad i ljudi oko vas shvate o čemu se radi pa vam se smiju u facu.
(Teno, nije smiješno [:)
Ali, onda se polako skulirate i nastavite dalje. Do sljedeće rečenice. Do sljedeće pjesme.

Što sam ono rekla? Je suis trop fiere?
Ne, ali želja za tim da to mogu reći je malo prevagnula u želji da dobijem ono što neprekidno želim.
I onda shvatim da sam u goroj situaciji nego prije. Khmda...
Zanemarite francuski.
Zapravo, zanemarite i hrvatski.
Mda...
Svaki moj post u zadnje vrijeme sadrži jedno zanemarite...
Hihihihihihihi.

C`est une preuve d`amour. Nažalost [:

Ima li netko Super Mario igricu? Nisam to igrala stoljećima.
;]

23:16 | Komentari (12) | Print | ^ |

četvrtak, 06.03.2008.

Koliko glup moraš biti?

Glupačo.

22:15 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.03.2008.

Praznovjerje

Svaki dan kad dođem iz škole ujutro napravim si nešto za pojest.
I uglavnom, uz to što jedem gledam teve. I kako u to vrijeme dok jedem nema ništa pametno, uvijek šaltam po teltex-u (kak se to već piše) i čitam razne gluposti pa tako i horoskope.
I mogu reći da se svaki dan dobro nasmijem čitajući takve stvari.
Pa sam se tako i danas skoro ugušila s Nesquick pahuljicama dok sam čitala svoj ljubavni horoskop na erteelu...
Ne znam, ja sam osobno u to prestala vjerovati u 7. razredu osnovne škole, baš zbog toga što se dogodilo nešto potpuno suprotno od onoga što mi je taj dan/tjedan, što li već pisalo.
I stvarno ne razumijem, kako odrasli ljudi mogu vjerovati u sve ono što u horoskopu piše, kao prvo, nisu svi ljudi jednaki, i to što ih veže blizak dan rođenja, odnosno horoskopski znak, ne znači da će se svima taj događati iste stvari. A ono što je još važnije je to da je čovjek sam kovač svoje sudbine i ako sam ne napravi neke stvari neće mu u tome pomoći nikakva ruka sudbine.
Doduše, potrefi se nekada nekome da mu se ispuni ono napisano, ali to može biti i puka slučajnost.

Onda sva ona gatanja, tablice znaka, talog od kave "proročanske" tehnike su samo zabavne gluposti za mnoštvo besposlenih ljudi...
Isto kao i oni lanci sreće; ako pošalješ ovaj mejl na deset različitih adresa za tri dana će ti voljena osoba reći da te voli. Ili ako pošalješ ovaj mejl na 15 adresa stisni F2 i na ekranu će biti ispisano ime osobe koju voliš. Ono, votafak?
Ali, zna biti lijepih pričica u tim lancima, pa ih je lijepo ponekad proslijediti osobama koje ti nešto znače.

Nevezano uz post; ja sam jako ponosna na sebe, naravo, ne zbog tog što nisam ispravila nijednu jedinicu iz matematike ili zbog toga što sam tako "vrijedna" i "marljiva" u zadnje vrijeme, nego zbog toga što sam naučila reći NE. Koliko god to bilo pogubno...

Kako je lijepo kad je vani toploooo i sunčanoooo...
Voli vas sve vaša Muha :o))

15:34 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

dizajn : Lil' gmaz

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (6)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (3)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (12)
Travanj 2006 (29)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

What though the radiance
which was once so bright
Be now for ever taken from my sight,
Though nothing can bring back the hour
Of splendour in the grass,
of glory in the flower;
We will grieve not, rather find
Strength in what remains behind;
In the primal sympathy
Which having been must ever be;
In the soothing thoughts that spring
Out of human suffering;
In the faith that looks through death,
In years that bring the philosophic mind.

William Wordsworth

All I really need to know about how to live and what to do and how to be I learned in kindergarten.
Wisdom was not at the top of the graduate school mountain, but there in the sand pile at school.

These are the things I learned:
*Share everything.
*Play fair.
*Don't hit people.
*Put things back where you found them.
*Clean up your own mess.
*Don't take things that aren't yours.
*Say you're sorry when you hurt somebody.
*Wash your hands before you eat.
*Flush.
*Warm cookies and cold milk are good for you.
*Live a balanced life - learn some and think some
and draw and paint and sing and dance and play and work every day some.
*Take a nap every afternoon.
*When you go out in the world, watch out for traffic,
hold hands and stick together.
*Be aware of wonder. Remember the little seed in the Styrofoam cup:
the roots go down and the plant goes up and nobody really knows how or why,
but we are all like that.
*Goldfish and hamsters and white mice and
even the little seed in the Styrofoam cup - they all die. So do we.
*And then remember the Dick-and-Jane books
and the first word you learned - the biggest word of all - LOOK.
-Robert Fulghum-

It's all wrong. By rights we shouldn't even be here. But we are. It's like in the great stories, Mr. Frodo. The ones that really mattered. Full of darkness and danger, they were. And sometimes you didn't want to know the end. Because how could the end be happy? How could the world go back to the way it was when so much bad had happened? But in the end, it's only a passing thing, this shadow. Even darkness must pass. A new day will come. And when the sun shines it will shine out the clearer. Those were the stories that stayed with you. That meant something, even if you were too small to understand why. But I think, Mr. Frodo, I do understand. I know now. Folk in those stories had lots of chances of turning back, only they didn't. They kept going. Because they were holding on to something.

Samwise Gamgee, The Lord of the Rings, The Two Towers

"Love is not blind - it sees more, not less. But because it sees more, it is willing to see less."
Rabbi Julius Gordon

"We don't always get to choose what we love."
Scott Westerfeld

"Love isn't a decision. It's a feeling. If we could decide who we loved, it would be much simpler, but much less magical."
Trey Parker and Matt Stone

"To accomplish great things, we must dream as well as act."
Anatole France

"Do not weep; do not wax indignant. Understand."
Baruch Spinoza

"To be stupid, selfish, and have good health are three requirements for happiness, though if stupidity is lacking, all is lost."
Gustave Flaubert