Pola sata zurim u svoju sjebanu tipkovnicu i prazan prostor za novi post pokušavajući sve ono što mislim trenutno kompenzirati u neku smislenu cjelinu.
Ali nije lako povezati sve ono što mi se mota po glavi.
A zapravo mislim samo na jedno.
Je suis trop fiere.
Bah.
Lijepo je znati neki jezik koji većina ljudi ne zna. Oke, ne znam ga ni ja, ali bar imam knjigu.
Danas, učeći taj jezik na satu svaka rečenica se odnosila na mene. Znate ono, kao, znakovi?
Kao sudbina? Ono za što sam prije par dana rekla da ne postoji?
I još uvijek to mislim. Ali ponekad kad je sve ono što pročitate i čujete na neki način povezano s nečim što vam je trenutno u glavi? Možda čak i povjerujete da se netko gore igra s vama. Ili pomislite da je slučajnost da ste čuli upravo tu rečenicu. Pročitali upravo taj tekst. Čuli upravo tu pjesmu.
A ponekad i ljudi oko vas shvate o čemu se radi pa vam se smiju u facu.
(Teno, nije smiješno [:)
Ali, onda se polako skulirate i nastavite dalje. Do sljedeće rečenice. Do sljedeće pjesme.
Što sam ono rekla? Je suis trop fiere?
Ne, ali želja za tim da to mogu reći je malo prevagnula u želji da dobijem ono što neprekidno želim.
I onda shvatim da sam u goroj situaciji nego prije. Khmda...
Zanemarite francuski.
Zapravo, zanemarite i hrvatski.
Mda...
Svaki moj post u zadnje vrijeme sadrži jedno zanemarite...
Hihihihihihihi.
C`est une preuve d`amour. Nažalost [:
Ima li netko Super Mario igricu? Nisam to igrala stoljećima.
;]
|