Lilypie Kids Birthday tickers
Lilypie Kids Birthday tickers








Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.

05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."

Fran i Ivor u akciji

nedjelja, 19.09.2010.

Rekreiramo se

Danas malo fotki uslikanih u više navrata.
Fran i ovu godinu nastavlja s gimnastikom što mu se jako sviđa, a i štošta je već naučio. Najgore mi je kada kod kuće primjenjuje naučeno ili u još goroj varijanti kad kod kuće vježba salto.... rolleyes
Od početka ovog mjeseca imamo još jednog malog "gimnastičara". Naime, Ivor bi svaki puta dok bi dočekivali Frana plakao kako i on hoće trenirati i eto ispunili smo mu želju.Prvi put se čudio kako nije s Franom u grupi: "A gdje je Fan?"
Već na svom prvom "treningu"


pa još malo visim


A kad trening završi za nagradu idu u spužvice



Inače, Fran je na treninzima 100% uzor, apsolutno sve sluša, prati trenera, trudi se dati svoj maksimum, a Ivor je sve samo to ne sretan On je uistinu premali i pola treninga ne radi što bi trebalo, trči uokolo, trener mu hoće pokazati vježbu, a njemu je to igra pa mu bježi... ma mali cirkus. Ali zato ne skida osmjeh s lica što je najvažnije u svemu, a za sve nešto ozbiljnije ima još puuno vremena.

Jednom drugom prilikom smo se prošetali do naše srednjike jer je Fran htio gledati bikere kako vježbaju. Zapravo htio je i sam ići na te staze, a tu sam ipak strogo povukla granicu i rekla da to stvarno ne dolazi u obzir da pokušava prije 10. godine i da možemo samo ići gledati. To dijete nema apsolutno ni trunčice straha od bilo kakvih padova, ozlijeda, visina, skakanja i svih sličnih ludorija, nego naprotiv sve ga to nezaustavljivo privlači. Samo se nadam da se neće jednog dana baviti nekim ekstremnim sportom.headbang
Ipak osim što smo gledali uočili smo na igralištu sprave za rekreaciju pa smo ih morali svi redom isprobati.



Mogu reći da se sprave čine bezazlenim, ali ipak sam ja odobro osjetila svoje mišiće poslije wink


I evo za kraj fotka sa šetnje šetalištem pored pješačkog mosta




Od početka mjeseca razmišljam kako ću se ponovo vratiti na aerobic nakon ljetne pauze, ali sad je odluka pala da nema više čekanja, to mora biti ovaj tjedan. wave

- 23:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 08.09.2010.

"Čudesne ulice"

Udruga "Breza" u suradnji s Gradom već 7. godinu zaredom organizira međunarodnu kulturnu manifestaciju za djecu i mlade "Zemlja bez granica" svake godine s novom tematikom. Ove godine su nam predstavili "Čudesne ulice" Manifestacija se održavla od 30.08. do 04.09. i sadržavala je mnoštvo raznovrsnih i vrlo maštovitih radionica i igraonica na koje se prijavilo i sudjelovalo oko 2000 djece.
Mi smo jedan dan posjetili samo jedan manji dio radionica. Evo što smo vidjeli.
U radionici "Odmorionica" su se izrađivale razne zanimljive stolice, mi smo samo isprobali neke od njih.


U radionici "Usisivač briga" nas je oduševio kreativni nered koji je tamo vladao


Tamo su sve naše brige nestale


A najviše smo se pak zadržali u radionici na koju nismo bili ni prijavljeni, ali je voditeljica bila genijalna i nismo mogli odoljeti.


Cvijet kojeg je Fran napravio nam sada stoji u vazi ui krasi nam dnevnu sobu.
Zatvaranje ove manifestacije nas je posebno oduševilo. Subota, 04.09. od 19 sati u Tvrđi. Mi smo došli bar pola sata ranije jer su klinci otkako je počeo vrtić u 21 već u krevetu i nismo se mogli načuditi koliko je to sve izuzetno dobro organizirano, a radionica činlo se bilo je bar 30 (koliko ih je stvarno bilo ne znam ne da mi se brojat, ali ima cijeli popis sa opisima na njihovim stranicama. Svaki kutak tvrđe, svaka ulica, trg bio je izložbeni dio neke od radionica. Slika je stvarno puno, ali teško mi je nešto preskočiti, iako nismo sve stigli ni vidjeti, a nismo sve ni fotkali wink
Prvo smo naišli na cure i dečke na štulama, što je Franu dalo ideju da si jučer zaveže stopala za rekete i pokuša tako hodati po stanu, na što se meni digla kosa na glavi i uz predočenu bojazan da će reketi puknuti, on je ipak odustao, ali uz izmamljeno obećanje da ćemo mi smai jednom ipak napraviti štule.
Prošavši cijelu ulicu s radionicama prikladnijim srednjoškolskom uzrastu, došli smo do udruge volontera od koga su dječica dobila papirnati cvjetić s porukom i čokoladom. Ivor je upravo otkrio čokoladu


Stižemo do radionice Japan, vise ždralovi, japanski natpisi, puno djece u kimonu, poslije su prolaznicima ispisivali ime na Japanskom



Pored plesne pozornice i Ivor je zaplesao


Pa smo došli do ulice u kojoj žive praščići, imaju svoju pekaru, dućane...., čak i gusarki brod


Pa brzo stižemo do "Gepetalice" u kojoj djeca igraju školice


preskaču gumu, glume, plešu i pjevaju


Štand Crvenog križa i njihovog volontera je dakako neizbježan. I oni su bili fenomenalni, pripremivši Mišicu Milicu i njezin "Čovječe ne ljuti se" s obojanim gumama. Klinci su dobili uši i repove te po jednu kocku i krenoše u akciju. Svaki puta kad bi ušli u gumu, teta im je pročitala pitanje tipa što bi napravio kada bi...... Fran je odgovorio na tri pitanja i na sva tri je izabrao pravi odgovor. Kako li sam samo bila ponosna sretan



Nakon toga smo preskakali slamu


Naišli smo i na velike slupture (iskreno nisam baš sigurna od čega su bile napravljene), evo fotke pored slona, a bilo je još pingvina, žirafa, nilskih konja...


Svirali su dečki i bubnjeve, evo tu fotku ipak izbacujem (a nije jedina) da post ne bi bio preeeeedug wink
Došli smo i do super auta, prava radionica za dečke, auto lakom su obojali pravi suto, učili o tome kako auto radi, napravili i kartonske automobile...


Već smo bili jaaako umorni i još više gladni, a kraj se uopće nije nazirao, prošli smo još kroz vodena vrata


Tamo su izviđači imali svoj šator, a "vitezovi" su osim kartonskih mačeva, kaciga, štitova izradili i demonstrirali pravi katapult.
Evo izdvojam još ponešto meni jako zanimljivih uradaka

Klinci su pojeli po jedan hamburger i pravac do auta jer je 21 već bilo prošlo, nismo sve vidjeli, ali nema veze nagodinu smo stariji pa ćemo možda i izdržati dulje.


- 23:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.09.2010.

Prvi dan u vrtiću

Eto stigao je i taj dan, moj mali miš je krenuo u vrtić! U 7. mjesecu je plakao da hoće ići u vrtić s Franom, pa smo s oduševljenjem krajem osmog mjeseca obavili kupovinu torbe, papuča i piđame za vrtić.

I ujutro pun elena poziraju prvo pokazujući svoje vrtićke ruksake:


pa jedna i od naprijed


Vani je baš stvarno zahladilo, pa u punoj spremi prije pusa mami i izlaska iz stana već i s igračkama u rukama:


Tata je zadužen za odvoz djece u vrtić, mogu svakako glumiti baba rogu, ali ostavti ih negdje u suzama to mi je ipak previše.
Ivoru smo sve ispričali, i u ponedjeljak bili u vrtiću na upoznavanju s njegovim tetama i njegovom plavom sobom.
Tako da prvi dan oko odlaska i ostajanja nije bilo baš nikakvih problema sretan
Kad sam došla po njega u 14 sati, dočekao me je upravo probuđen i jako uplakan, bubica moja mala ipak se rastužio, ali na sreću ja sam ga odmah uzela i utješila. Nakon oblačenja otišli smo i po Frana, jedino što nije htio ispustiti nikako svoju dudu za uspavljivanje još dugo vremena, ali ga naravno nisam ni forsirala.
Teta ga je pohvalila, kako se cijelo jutro super igrao, sve je ručao, rastužio se tek kad su poslije ručka počeli stizati neki roditelji po svoju djecu, to ga je jako zbunilo pa je tužan i zaspao (iako jako brzo).

Ali, danas ujutro sasvim druga priča, već je u krevetu počeo kako on neće u vrtić, kao što sam se i bojala početno oduševljenje je splasnulo, kad je moj dečko shvatio da zapravo nije s Franom. Ali, ipak smo kroz igru suzbili grintanje u korjenima. Međutim, kaže Ivica da je čim je ušao u vrtić počeo plakati cry i da ga je ostavio teti u suzama, mišić moj mali, nadam se da se brzo smirio, jedva čekam 14h da ga vidim.
Danas će dobiti malog Tomicu za nagradu za hrabrost.

Franu sam kupila 2. ili 3. dan vrtića dinosaura za hrabrost, on ga i dan danas jako čuva te zna kada ga je i zašto dobio.

- 11:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Opis bloga
obitelj, zapravo klinci





Get your own Poll!










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se