Fran i Ivor u akciji
srijeda, 25.08.2010.
U šetnji
Prvo kratak izvještaj ovih dana - bili smo bolesni  Obojica su još na antibioticima, Ivor upala uha, Fran jaka upala grla. Zapravo, sad su već i dobro, temp. prošle, već opet jurcamo vani. Moram pohvaliti Ivora, jučer smo bili na kontroli kod doktorice, sestra mu je ispirala oba uha, a on nije ni zucnuo, rekao je prvo:"ja neću plakati", pa onda" sad ništa ne čujem", kad mu je sestra vatom čistila uši, on je pjevao  Fran je bio malo tužan što nije mogao zbog temperature gledati "skatere" i "bikere". Naime, samo je prvi dan natjecanja na Pannonian Challenge gledao rolere. Mislila sam da će mu biti zanimljivo 30-tak minuta maksimum, ali popratio je s oduševljenjem cijelo natjecanje toga dana do kraja  To dijete inače po ulici najmanje hoda, stalno nešto vozi, bicikl, role, romobil..., najnoviji izazov kojeg već prilično dobro svladava je skejt. Jučer je čak i kod doktorice otišao u rolama  Vratimo se mi još malo na fotke s mora.... Ove godine smo se dosta i našetali. Prvo smo posjetili Jelsu, već prve subote kad smo otišli u hitnu pokazati moj dobro udareni prst na desnoj nozi. Nakon doktora, prvo stajalište su bile trampoline, moram li dodati da Fran pravi salto i još svašta nešto.
U istom parku nastalom 70-tih godina 19. stoljeća je spomenik kapetanu Niki Duboković.
Zatim smo na središnjem trgu sa velikim zanimanjem promatrali kako veliki ćuko pije vodu, samo sam ja bila malo prespora u hvatanju pravog detalja 
Uobičajno jurcanje:
Na kraju šetnje, a Franu je ipak već svega po malo dosta
Nekoliko puta otišli i do Hvara (kod ortopeda, pa drugi puta slikati prst- suprotno mišljenju doktorice na hitnoj i ortopeda prst na sreću ipak nije bio slomljen već "samo" jako dobro utučen, pa još jednom s Ivorom kod pedijatra....). Prvi puta smo se samo prošetali glavnim trgom
i rivom
Drugi puta smo se prošetali i do Hvarske tvrđave. Tu se uvijek puno islikavamo, ali ovaj puta samo izbor njih tri (na danom linku se može vidjeti puno više slika od lanjskog obilaska)
I u Stari Gradu imaju trampolinu
Ove stupve na kojima moj dvojac stoji, Fran vječito preskače s manjim ili većim zaletom, a i Ivor jasno za njim, pa ga mi redom penjemo od jednog do drugog. Napomena, pažljivo vidi Fran ovaj puta glumi macu.
Već tradnicionalno par dana pred odlazak kući taksi brodicom se prevezemo do hotla Arkada i od tamo pješačimo sve do kuće u društvu moga brata, šogorice i nećaka. Ne znam koliko je to zapravo udaljeno, ali znam da nam treba puuuuno vremena, ali klinci se istrče i uživaju. Ove godine smo se malo švercali pa je moj tata došao negdje na pola puta po nas autom jer mi je Ivor bio nešto boležljiv sa temperatuorm svaki drugi dan (vrlo vjerojatno da je upala uha koju sada liječimo započela tinjati još na Hvaru)
I zadnja fotka za danas je meni najdraža od svih morskih ove godine:
|
