srijeda, 18.12.2013.

Intervjuac sa prof. Antom Kovačem


Tko je profesor Ante Kovač, možda na prvu nećete znati no ako pogledate video koji ima preko 380 000 pogleda upravo zbog njega, prisjetiti ćete se tko je spomenuti. Upravo je tim videom postao poznat. Imao sam prilike upoznati ga a tako nekako mi je pala ideja i o intervjuu na kojeg je rado pristao. Za početak pogledajte video, a onda normalno... pročitati što prof. Ante, štob se po lički reklo, veli. ;)



- Dobar dan Ante, dobro došao na blog „Obrana i zaštita od gluposti“. Eto, predstavi se publici, mada dobar dio njih zna za tebe… što radiš, s čim se baviš, švercaš li čime… možda nešto što i ne znaju… i tako to?

Što vas zanima? Četrdeset i koja, dvije kćeri. I žena, skoro sam zaboravio. Oprosti draga! 190-90-60-90-50 (ja, a ne žena). Problemi s kralježnicom. Ujesen pišem, zimi čitam, u proljeće sam poljoprivrednik, ljeti zidam kamene zidove tehnikom kamen na kamen ili kamen do kamena. Ne švercam, mi učitelji predajemo a ne prodajemo. (Nudiš nešto?) Ili Vas zanimam više onako duhovno.

- Što je 50?

Hm!

- Ajd sada duhovno?

U Korenici sam osam godina. Inače, Hecegovac ljevičar, ljevičar koji mrzi „komunjare“, domoljub koji ne može smislit velike Hrvate, kršćanin vrlo kritičan prema Crkvi, za formaciju sam 4-4-2, ali bih protiv Islanda igrao 3-5-2... Što reći, sve je relativno i baš ta relativnost čini život kompliciran jer živimo u vremenima tvrdih glava.

- Korenički rotor (okretište), koji te zapravo i proslavio (valjda i u „Bijeloj kući“ znaju za tebe), reci nam jel ta kapitalna investicija i dalje postoji, rotiraju li se autobusi i ima li kakvih novih investicija jer poznato je da je Korenica, uz moj Plaški, jedno od najrazvijenijih mjesta u ovom dijelu Europe? Ono kad sam bio kod vas, vidio sam imate novi trotuar u dužini od 100 metara, dakle da nema kapitalnih investicija, to baš i ne stoji… ili ja možda griješim?

Treba napomenuti da ja nisam ismijavao samo okretište (makar je čudno da tamo nikad nije stigla prometna inspekcija) nego ceremoniju otvaranja u maniri „dolazak Tita u Sjevernu Koreju“. Ali nisam više ni blizu popularan recimo kao bloger Krule. Okretištu su se tada mnogi smijali, ali je zapravo žalosno da je to uopće bilo tako popularno. Živimo nažalost u banana državi gdje se svako neslaganje i iznošenje svoga mišljenja proglašava izuzetnom hrabrošću. Nit sam ja tako dobar i hrabar nit moja bivša ravnateljica tako loša, ali znaš kako je kad te mediji uzmu na zub. Nikog od novinara nije zanimala prava bit problema, a to je zašto su ravnatelji postali politički komesari. A kako to ne zanima druge, tako bogami zanima sve manje i mene!

A što se tiče novih investicija u Korenici, treba reći da smo dobili novu ekipu na vlasti za koju vjerujem da bi nešto i mogla napraviti. Ali trenutno u Korenici prevladavaju teme krucijalne za razvitak Općine – da li je Šimunić kriv? Koliko će Mandžukić dobiti utakmica? Prijete li nam dvojezični natpisi? Što je brak i bračni partner i s koje mu strane prilaziš?

- Ima i onaj drugi video „Korenica zakasnila sa ulaskom u EU“ (video priložen ispod ovog pitanja), pa me živo zanima, na koji način si uspio naći onu dvojicu koji glume homoseksualce? U našem kraju naći dvojicu koji su voljni držati se za ruke pred kamerom, to je samo po sebi uspjeh. Ima li još kakvih sličnih skečeva? Nemoj mi samo reći da si stao sa satirom?


Onaj visoki je pristao pod uvjetom da bude aktivni muški princip u njihovoj vezi. A drugog nismo mogli naći pa čovjeku nismo ni rekli što glumi. Ni janjca čovjek nije htio primiti u stado kad je vidio kakvu je ulogu dobio. To nikom od nas nije teško palo. Mi smo u Lici ljubitelji životinja na ražnju.

- Radiš i školske predstave? Ima neka koju bi izdvojio? Zovu li vas druge škole u goste? Kako pogurati tu vašu družinu da vas i drugi vide? Neki novi video skeč? Treba li ti kakva pomoć? (Nema majko, 100 pitanja u jednom!)

Pa ako imaš 100 eura za putne troškove, jako bi nam pomogao. To su stvari uglavnom za djecu, a pedagogija je zeznuta stvar. U mojim igrokazima on kaže „nemoj se šalit“, a svaki normalan čovjek kaže „nemoj se zajebavat“. Ono što sam napisao za odrasle niti može naći glumce niti pozornicu u Lici jer se radi o političkim satirama. U našoj, kako reče veliki kantautor koji ne plaća porez, „Lici Velebita dici“ i o mjestu čistačice odlučuje se na visokim razinama i ovdje ljudi ismijavaju politiku samo u kavanama. Ipak ja sam jako ponosan na vrlo talentiranu dječju dramsku skupinu u Korenici i ako želiš doći ćemo ti gostovati u Plaški (bez onih 100 eura). Ugodno ćeš se iznenaditi. Odi na stranicu naše Udruge (Mala scena plitvička) pa ćeš vidjeti neke materijale.

- Što ti misliš o humoru u Hrvata?

A što to postoji? Eto to mislim!

Ma to je preširoka tema. Obično se humor nekog naroda promatra kroz kinematografiju, a to je samo segment. Ne postoje duhoviti i manje duhoviti narodi, dobri i loši narodi, lijepi i ružni jezici… Još je Matoš o tome pisao uspoređujući srpski i hrvatski humor. Postoje korumpirane i manje korumpirane kinematografije i televizije. Izlistaj rodoslovlje hrvatskih filmskih „djelatnika“ i sve će ti biti jasno. Uhljebile se cijele obitelji Vrdoljaka, Nola, Šerbedžija, Miholjevića i sličnih. Svi pametni na svog ćaću. Obično smo mi Hercegovci primjer nekog ruralnog nepotizma, ali intelektualni nepotizam i korupcija su degutantni u Hrvatskoj. Zađi po fakultetima pa ćeš vidjeti kako su se nasljeđivale katedre i da postoje cijele intelektualne dinastije u Hrvatskoj. To je toliko nisko palo da su u Osijeku prije koju godinu sveučilišni profesori podmićivani kulenima. Korupcija se otkrila i u slučaju male Nore Šitum, kako neće kod filmaša. A uz sve to, mi smo kazališna nacija i otud onaj aorist u hrvatskim filmovima o kojem si ti pričao u emisiji za koju ne znam kako se zove.

- Gdje vidiš Korenicu za 20 godina… možda Liku općenito? Hoćemo li mi postati rezervat za penzionere ili mlad čovjek ima nekakvu šansu? Pucaj!

Ne znam stvarno. Nema prosperiteta bez stanovništva, a u Lici je bilo pet puta više stanovnika prije sto godina nego danas. Možda u Korenici propadne par privatnika pa se prepolovi broj stanovnika. Možda se pretvori Korenica u mjesto kakvo želi naš lokalni portal Likaplus, a to znači da će se ponovno zaratiti (portal inače vodi teolog). Ovdje ima puno ogorčenih ljudi koji osjećaju da su tu zalutali. Jedan mi je rekao da je na cijelom ovom prostoru trebalo osnovati nacionalni park u koji samo lovci svraćaju. Ovdje su ljudi puno toga od države dobili, makar što su više dobili to manje priznaju. Puno toga je i Bog dao. Problem je što je lokalna vlast očekivala da nam Bog uvede vodu po kućama i napravi kanalizaciju. Ja recimo živim u selu s 22 izvora, deset kilometara od Plitvica, a nisam spojen na vodovod. Ali ako sve propadne, slijedi povratak poljoprivredi, stočarstvu i korijenima. Što i nije tako loše! Prema tome ja sam optimist.



- Ajmo sad ovako… raspitao sam se malo o tebi, imam i ja svoje špijune u Korenici… pa mi reci, jel istina da si napravio kućicu za psa, u garaži, pa je na kraju nisi mogao iznijeti van nego si zvao ekipu?

Istina je, kiša me potjerala unutra pa kad sam završio kućica nije mogla van. Zvao sam pogrešne ljude da mi pomognu pod uvjetom da nikom ne kažu. Za pet sekundi su zvonili mobiteli više nego zbog okretišta. Imam puno prijatelja koji jedva čekaju da mi se nešto tako dogodi. Nekidan sam natočio benzin u dizelaša pa se deset njih naslađivalo, a sve kao zabrinuti što će biti s autom.( Ni ja ne odam njih kad mi nešto kažu u povjerenju.)

- A jel istina da i dan danas liješ suze za svojim golfom kojeg više nemaš? Prevario si svog golfa sa nekim tamo starim passatom… jel to istina?

A moj dragi golf! U njemu je bila uzrečica „ako ti je hladno, mogu isključiti grijanje“. Nisam mogao više u njemu voziti djecu pa sam ga morao mijenjati, ali sjetim ga se uvijek kad u passata tovarim cement i kamen. Iz dana u dan passat mu je sve sličniji, a moja žena sve više ljuta. Oprosti, draga!

- A jel istina da ti je kuća u nacionalnom parku pa kad si palio grane, zapalio si sve oko sebe pa si ti vatrogascima jedina intervencija na koju izlaze sa smiješkom na licu?

Tim tvojim doušnicima nije ravan ni KGB, ni Karamarko ni anđeo Gabrijel. To su ti moji prijatelji. Trebam li ti reći da su oni na referendumu glasovali protiv. Ali to im nije seksualna orijentacija, nego karakterna osobina. Ima i materijala o njima. Pitaj jednog od njih kakve veze ima njegov bunar s indijskom mitologijom.

- Ante, hvala što si bio prvi gost u povijesti bloga „OIZOG“… drago mi te bilo ugostiti, nadam se da ti nije bilo naporno. Puno te pozdravljam a za kraj nam reci neku mudru, znaš da sve što valja mora na kraju završiti sa nekom mudrošću?

Ništa, hvala tebi i nadam se da ćeš doći uskoro u Korenicu predstaviti svoju knjigu. A mudrost! Nisu vremena za mudrost. Svi se razbacuju mudrošću, a nama sve gore. Evo jedna optimistična tradicijska – "Ne bi dao svoje Like, za dolare cile Amerike"... i jedna pesimistična – kaže mi susjed da "Gdje god šljive rastu, ljudi nisu normalni. Oni ti, moj Ante, peku rakiju i podmazuju pušku."
Eto jedna vedra i jedna tmurna, ipak svaka stvar ima dva lica. Sretni ti blagdani i još jedna knjiga u 2014. I dođi u Korenicu. Aj bok, žena galami iz kujine da dovezem drva. Stižem, oprosti draga!

18.12.2013.
Autor: Bloger Krule

18.12.2013. u 12:11 | 4 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

srijeda, 11.12.2013.

Profesori, stoko! SRAMITE SE!!!


Sjedim ja u kuhinji kod stare u Lici i razmišljam o životu na Marsu… reko ko zna što onaj robot gore sad dela i kakvo kamenje sabire u svoju korpu, kad čujem malu od brata koja uči preko puta mene

- Strikane, pisali smo ispit iz matematike, što misliš koliko jedinica ima u razredu?

Nije to više dijete, pogotovo ne ono koje sam zajedno sa njenim prijateljem Fifti Sentom (oni koji prate pisanje malo duže, znaju ko je Fifti Sent) bacao u snjeg cjelac („snjeg cjelac“ = duboki neprohodni snijeg). To je sad curetina u 1. razredu gimnazije… a Fifti Sent završava za vodoinstalatera.

- A edno 3-4 jedinice, da jebe rakun kravu!? – reče ja sa znatiželjom
- Nije strikane! 12 jedinica je podjeljeno na ispitu iz matematike! – reče ona

Jebalo majku, ja kad sam iša u gimnaziju… u vrh glave bi bilo 3-4 jedinice. 12 jedinica, to je već epidemija!

- 12 jedinica!? – skočio ja u nevjerici
- Je, 12 jedinica… profesorica je jako stroga, znaš! – napomenu ona pravdajući se
- Da niste vi možda svi priglupi a ne profesorica stroga?
- Nije nije, profesorica je stroga! – pravdala se ona
- Kolkos ti dobila?
- Ja dobila 3… malo mi falilo do 4!
- I meni malo fali da mi ona stvar u gaćama bude veća od 10 centi! – reče ja a mater dobaci „Pičkat materna neotesana!“

Nekako tako, dođe brat, uze pitanja iz matematike koja je imala na ispitu, riješi ih te ga evo u kuhinju

- Što je ovo? – upita on nju
- Koje? – u čudu ona
- Pa ovi zadaci? Vježbali smo skupa 5 puta teže zadatke a meni govoriš da je ispit bio težak. Ispit vam je bio prava pizdarija… nije mi nikako jasno kako ste uopće uspjeli dogurat do 12 jedinica a bogami i ti do trojke… ovo bi lud riješio a kamo li ne nakon silnih vježbi koje su 5 puta teže bile!

Od toga je prošlo ravno 2 mjeseca, opet su imali ispit iz matematike. U kuhinji ista scena samo sa tom razlikom što su meni misli bile više ne na Marsu, nego na humanitarnoj akciji Lane Jurčević u Africi.

- Strikane, opet smo pisali ispit iz matematike! Što misliš koliko je sad jedinica bilo?
- Jeste li bili gluplji il pametniji od prošlog puta?
- A joj… profesorica je opet bila stroga!
- Slušaj levento… moš zajebavat nekog drugog, al ja laž njušim ko vučjak drogu na granici. Na baušteli me svaki dan lažu, da neb probio ovake ka što si ti! Još ćeš se ti dobro namučit da zajebeš vake ka ja!
- Ajmo onda reć gluplji! – reče ona
- Znači više od 12 jedinica!? – ja sad već u šoku
- 14 strikane! 14 jedinica!
- A ti?
- Ja dobila 4-orku! – ponosno će ona

Uto dođe brate pa veli meni:

- Vidiš… profesorica je kriva, nisu oni krivi. Eto recimo, oni riješavaju pa umjesto broja „5“ oni u riješenju dobiju „-5“ (minus pet), i zamisli ti krave od profesorice, ona njima to ne prizna, veli da je netočno!
- Buraz moj, to je kriminal, tu profesoricu treba streljati u dvorištu škole. Pa evo, ja kad odem u banku pa vidim da sam u minusu pet iljada kuna, meni ovi iz banke vele da se ništa ne brinem jer da je to isto ka da sam 5 iljada u plusu!
- Jel moš ti vjerovat – veli buraz – ona njima neće da prizna da je razlomak 7/5 isto što je i 5/7!?!? Pa kakve veze ima koji je dolje a koji je gore broj… razlomcima se živo jebe što je gore a što dolje!
- Jebala profesorca mater svoju, naša djeca samo pate. Ja ti velim, to nije profesorica, to je đubre prve kategorije, samo nam muči ovu našu pametnu djecu! Jesil ti ikad otiša u školu pa pita nju da gdje je bila 91-e, pička joj ona materna?
- Nisam, al morat ću! – reče brat
- Ako neš ti, oću ja! Ja ću joj šafcigerom oči izvadt, samo da nam ne muči ovu našu napaćenu djecu!

Mala od brata je kužila predstavu i kužila je da joj opravdanja tipa „profesorica je stroga“, ne pali kod njenog ćaće, a kod mene još manje. Da sam ja tih 80tih godina prošlog stoljeća otiša kod svog ćaće pa mu reka da sam dobio 1 jer je profesorica stroga, jeba bi mi mater na 200 metara a kad bi mu se približio izbio bi mi oči kaišom sa hlača. Pokazat prstom na profesora, učitelja… koga god, i vlastitu nesposobnost pravdati nekim drugim, riskirao si plavu guzicu. Tad nije bilo plavog telefona i tih pički materini, izdeveta bi me ćaća ka vola u kupusu a da je bio plavi telefon, on bi mi ga da da ga pojedem.

Danas djeca dolaze doma pa pune roditeljima glavu da su profesori i učitelji takvi i takvi. Profesor je kriv što je mali ili mala dobio 1, kako da ne… nije mali/mala kriv nego đubre od profesora… kakva sranja, da ne velim govna od priča. Ko to normalan još puši? U jebenoj GIMNAZIJI dobiti 12… 14 jedinica iz matematike!? Iz fizike znate koliko? – 9 jedinica!!! To su već 2 profesora, pa što su oba luda!?!? Ima ih u razredu 22…pa si računajte kakav je prosjek. Takve dječje priče dospiju do roditelja koji onda našpanaju priču jer njihov potomak MORA biti u pravu a samim tim i jebeno PAMETAN, al đubre od profesora koči njegov „razvoj“ pa onda po novinama čitamo to što čitamo – PROFESORI SU KRIVI!

Da iskarikiram. Prije, ako bi bio loš u osnovnoj školi, ćaća bi te bez pogovora posalo za zidara. Ima si pravo na žalbu ka vepar prema uperenoj dvocjevki. Završio bi za zidara i svoje majstorske vještine usavršio… bio cijenjen kao majstor…. radio bi u jednoj od 10tak građevinskih giganata, ili u Njemačkoj. Kuću bi si napravio, ne jednu nego dvije… iškolao bi vlastitu djecu od svojih 10 zanatskih prstiju. Danas? Danas ako je dijete slabo u osnovnoj, šalje ga se u gimnaziju…. znate zašto? – zato što susjedov mali ide u gimnaziju pa što će moj mali biti gluplji od susjedovog. Na kraju imate „školovanog“ čovjeka koji na birou glumi radijator grijući sve druge slične sebi.

I tako, sjedim sa Fifti Sentom, ide u zadnji razred obrtničke škole… vodoinstalater će biti

- Onda Fifti, kako u školi?
- Odlično! Imam i školu i praksu!
- Kod koga si na praksi?
- Kod jednog lokalnog vodoinstlatera… znaš… sve sam naučio! Znaš da nas na kraju mjeseca i plati!
- Opa, i plaću dobiješ?
- Nije neka jer je riječ o praksi… al kapne štogod, to je super!
- Jel bi znao raspeljat vodu po novoj kupaoni?
- Bi! I to i montirat sve… od kade, bidea i svega… puštaj vodu nek teče!
- Svaka čast prijatelju!
- A e! – reče on ponosno – Sad učim o tome, kako raspeljat centralno grijanje!

U 12 godina bauštelske operative… naletio sam samo na 2 školovana zidara od 18 godina starosti. Inače u prosjeku, najmlađi zidar na baušteli ima 86 godina, vidi dobro na 20 centimetara i pamti ko je sve bio na gradilištu te davne 1967 kad se radila cesta kroz Liku. Ne šalje nitko više dijete za zidara. Ka što su urari izumrli, izumrijet će i zidarija. Da nam nema bosanaca, ništa se gradilo ne bi.... smijte se vi smijte, al to vam je tako. Sve ostalo odleti u „ekonomsku“ ili „gimnaziju“, pa onda čitamo i slušamo kako su profesori strogi.

Uostalom, evo neki dan je završeno proučavanje učeničkog znanja među drugim europskim zemljama, i normalno… pali smo na ljestvici, jer eto… jebli mater svoju i profesori, oni su krivi za to! Nedaj Bog da je znanje u pitanju il još više, usmjeravanje djeteta za ono što je talentiran, ma kakvi… profesori su krivi za to!... Profesori... nitko drugi!

I opet se sjetim svog ćaće i svoje škole... sve što mogu reći je, sunce ti jebem, aj samo pomisli reći da je netko drugi kriv... ajde ako imaš muda, samo to pomisli... a kamo li reći. Završio bi u komu od šljiva i od mene napravili prepečenicu.


11.12.2013.
Autor: Bloger Krule




11.12.2013. u 12:08 | 13 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se