Sjedim ja u kuhinji kod stare u Lici i razmišljam o životu na Marsu… reko ko zna što onaj robot gore sad dela i kakvo kamenje sabire u svoju korpu, kad čujem malu od brata koja uči preko puta mene
- Strikane, pisali smo ispit iz matematike, što misliš koliko jedinica ima u razredu?
Nije to više dijete, pogotovo ne ono koje sam zajedno sa njenim prijateljem Fifti Sentom (oni koji prate pisanje malo duže, znaju ko je Fifti Sent) bacao u snjeg cjelac („snjeg cjelac“ = duboki neprohodni snijeg). To je sad curetina u 1. razredu gimnazije… a Fifti Sent završava za vodoinstalatera.
- A edno 3-4 jedinice, da jebe rakun kravu!? – reče ja sa znatiželjom
- Nije strikane! 12 jedinica je podjeljeno na ispitu iz matematike! – reče ona
Jebalo majku, ja kad sam iša u gimnaziju… u vrh glave bi bilo 3-4 jedinice. 12 jedinica, to je već epidemija!
- 12 jedinica!? – skočio ja u nevjerici
- Je, 12 jedinica… profesorica je jako stroga, znaš! – napomenu ona pravdajući se
- Da niste vi možda svi priglupi a ne profesorica stroga?
- Nije nije, profesorica je stroga! – pravdala se ona
- Kolkos ti dobila?
- Ja dobila 3… malo mi falilo do 4!
- I meni malo fali da mi ona stvar u gaćama bude veća od 10 centi! – reče ja a mater dobaci „Pičkat materna neotesana!“
Nekako tako, dođe brat, uze pitanja iz matematike koja je imala na ispitu, riješi ih te ga evo u kuhinju
- Što je ovo? – upita on nju
- Koje? – u čudu ona
- Pa ovi zadaci? Vježbali smo skupa 5 puta teže zadatke a meni govoriš da je ispit bio težak. Ispit vam je bio prava pizdarija… nije mi nikako jasno kako ste uopće uspjeli dogurat do 12 jedinica a bogami i ti do trojke… ovo bi lud riješio a kamo li ne nakon silnih vježbi koje su 5 puta teže bile!
Od toga je prošlo ravno 2 mjeseca, opet su imali ispit iz matematike. U kuhinji ista scena samo sa tom razlikom što su meni misli bile više ne na Marsu, nego na humanitarnoj akciji Lane Jurčević u Africi.
- Strikane, opet smo pisali ispit iz matematike! Što misliš koliko je sad jedinica bilo?
- Jeste li bili gluplji il pametniji od prošlog puta?
- A joj… profesorica je opet bila stroga!
- Slušaj levento… moš zajebavat nekog drugog, al ja laž njušim ko vučjak drogu na granici. Na baušteli me svaki dan lažu, da neb probio ovake ka što si ti! Još ćeš se ti dobro namučit da zajebeš vake ka ja!
- Ajmo onda reć gluplji! – reče ona
- Znači više od 12 jedinica!? – ja sad već u šoku
- 14 strikane! 14 jedinica!
- A ti?
- Ja dobila 4-orku! – ponosno će ona
Uto dođe brate pa veli meni:
- Vidiš… profesorica je kriva, nisu oni krivi. Eto recimo, oni riješavaju pa umjesto broja „5“ oni u riješenju dobiju „-5“ (minus pet), i zamisli ti krave od profesorice, ona njima to ne prizna, veli da je netočno!
- Buraz moj, to je kriminal, tu profesoricu treba streljati u dvorištu škole. Pa evo, ja kad odem u banku pa vidim da sam u minusu pet iljada kuna, meni ovi iz banke vele da se ništa ne brinem jer da je to isto ka da sam 5 iljada u plusu!
- Jel moš ti vjerovat – veli buraz – ona njima neće da prizna da je razlomak 7/5 isto što je i 5/7!?!? Pa kakve veze ima koji je dolje a koji je gore broj… razlomcima se živo jebe što je gore a što dolje!
- Jebala profesorca mater svoju, naša djeca samo pate. Ja ti velim, to nije profesorica, to je đubre prve kategorije, samo nam muči ovu našu pametnu djecu! Jesil ti ikad otiša u školu pa pita nju da gdje je bila 91-e, pička joj ona materna?
- Nisam, al morat ću! – reče brat
- Ako neš ti, oću ja! Ja ću joj šafcigerom oči izvadt, samo da nam ne muči ovu našu napaćenu djecu!
Mala od brata je kužila predstavu i kužila je da joj opravdanja tipa „profesorica je stroga“, ne pali kod njenog ćaće, a kod mene još manje. Da sam ja tih 80tih godina prošlog stoljeća otiša kod svog ćaće pa mu reka da sam dobio 1 jer je profesorica stroga, jeba bi mi mater na 200 metara a kad bi mu se približio izbio bi mi oči kaišom sa hlača. Pokazat prstom na profesora, učitelja… koga god, i vlastitu nesposobnost pravdati nekim drugim, riskirao si plavu guzicu. Tad nije bilo plavog telefona i tih pički materini, izdeveta bi me ćaća ka vola u kupusu a da je bio plavi telefon, on bi mi ga da da ga pojedem.
Danas djeca dolaze doma pa pune roditeljima glavu da su profesori i učitelji takvi i takvi. Profesor je kriv što je mali ili mala dobio 1, kako da ne… nije mali/mala kriv nego đubre od profesora… kakva sranja, da ne velim govna od priča. Ko to normalan još puši? U jebenoj GIMNAZIJI dobiti 12… 14 jedinica iz matematike!? Iz fizike znate koliko? – 9 jedinica!!! To su već 2 profesora, pa što su oba luda!?!? Ima ih u razredu 22…pa si računajte kakav je prosjek. Takve dječje priče dospiju do roditelja koji onda našpanaju priču jer njihov potomak MORA biti u pravu a samim tim i jebeno PAMETAN, al đubre od profesora koči njegov „razvoj“ pa onda po novinama čitamo to što čitamo – PROFESORI SU KRIVI!
Da iskarikiram. Prije, ako bi bio loš u osnovnoj školi, ćaća bi te bez pogovora posalo za zidara. Ima si pravo na žalbu ka vepar prema uperenoj dvocjevki. Završio bi za zidara i svoje majstorske vještine usavršio… bio cijenjen kao majstor…. radio bi u jednoj od 10tak građevinskih giganata, ili u Njemačkoj. Kuću bi si napravio, ne jednu nego dvije… iškolao bi vlastitu djecu od svojih 10 zanatskih prstiju. Danas? Danas ako je dijete slabo u osnovnoj, šalje ga se u gimnaziju…. znate zašto? – zato što susjedov mali ide u gimnaziju pa što će moj mali biti gluplji od susjedovog. Na kraju imate „školovanog“ čovjeka koji na birou glumi radijator grijući sve druge slične sebi.
I tako, sjedim sa Fifti Sentom, ide u zadnji razred obrtničke škole… vodoinstalater će biti
- Onda Fifti, kako u školi?
- Odlično! Imam i školu i praksu!
- Kod koga si na praksi?
- Kod jednog lokalnog vodoinstlatera… znaš… sve sam naučio! Znaš da nas na kraju mjeseca i plati!
- Opa, i plaću dobiješ?
- Nije neka jer je riječ o praksi… al kapne štogod, to je super!
- Jel bi znao raspeljat vodu po novoj kupaoni?
- Bi! I to i montirat sve… od kade, bidea i svega… puštaj vodu nek teče!
- Svaka čast prijatelju!
- A e! – reče on ponosno – Sad učim o tome, kako raspeljat centralno grijanje!
U 12 godina bauštelske operative… naletio sam samo na 2 školovana zidara od 18 godina starosti. Inače u prosjeku, najmlađi zidar na baušteli ima 86 godina, vidi dobro na 20 centimetara i pamti ko je sve bio na gradilištu te davne 1967 kad se radila cesta kroz Liku. Ne šalje nitko više dijete za zidara. Ka što su urari izumrli, izumrijet će i zidarija. Da nam nema bosanaca, ništa se gradilo ne bi.... smijte se vi smijte, al to vam je tako. Sve ostalo odleti u „ekonomsku“ ili „gimnaziju“, pa onda čitamo i slušamo kako su profesori strogi.
Uostalom, evo neki dan je završeno proučavanje učeničkog znanja među drugim europskim zemljama, i normalno… pali smo na ljestvici, jer eto… jebli mater svoju i profesori, oni su krivi za to! Nedaj Bog da je znanje u pitanju il još više, usmjeravanje djeteta za ono što je talentiran, ma kakvi… profesori su krivi za to!... Profesori... nitko drugi!
I opet se sjetim svog ćaće i svoje škole... sve što mogu reći je, sunce ti jebem, aj samo pomisli reći da je netko drugi kriv... ajde ako imaš muda, samo to pomisli... a kamo li reći. Završio bi u komu od šljiva i od mene napravili prepečenicu.
11.12.2013.
Autor: Bloger Krule