OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

ponedjeljak, 17.10.2011.

MUŠKA TORBICA

Nedjelja. Jedini neradni dan, bar za mene. Sjedim u svojoj bazi na Zametu i natežem makijato. Na povišenom stolu lap-topan koji ima inča koliko i centimetara od oka do oka Vlatke Otkos…a jedno 11. Sjedim…ispijam svoj makijato i surfam netom tražeći adresu središnjice HDZ-a, jer mi baš nekako došlo da se učlanim…jer…jebeš rad i posao…od toga se nitko nije usrećio, pa neću ni ja. Dok ja brljah po netu, krajičkom oka spazih njih trojicu kako sjedaju kraj stola do mene. Svaki od njih tri je imao onu…onu…jebi ga…zovu je MUŠKA TORBA. Znate onu što ide preko ramena pa na bok pa onda klatara na boku ka kravi zvono oko vrata – e ta. Sjedaju njih trojica za stol…a ovaj prvi prebacuje tu torbicu ispred sebe. On je imao neku najmanju, jedva da u nju stane bikovo mudo + pečeno pile. Ovaj drugi je imao neku srednje veličine. Isto ju je prebacio ispred sebe. U nju jedva da bi stala vojna JNA čizma + bajuneta + 2 ekspres lonca, bez drške. A ovaj treći…on je imao…pa jebalo majku, zapravo kad sam njega vidio…ja sam mislio da je on poštar i da raznaša penzije po kvartu!!! U tu torbicu, ako se to uopće može nazvati torbica, jer nešto tih dimenzija bi se prije nazvalo „grobno mjesto“, a u nju bi mogao staviti kompletnog Čobankovića, mlado od bivola, 14 nojevih jaja, 2 padobrana, skije, Blanku Vlašić sa dignutim rukama u zraku, gumu od traktora…i još bi bilo mjesta za fiat punto. To u životu nisam vidio. Izgledalo je ka da torba nosi njega a ne on nju, pa ona došla na kavu a ne on. Nije mi jasno ni koji su kurac ova dvojica pješačila sa njim kad ih je on u torbici mogao donjeti na kavu!? E sad…kako su ova dvojica stavili svoje torbice ispred sebe, ja pomislih…reko, nemoj momak i ti, ima da pometeš pola terase na cestu. Stisao ja onaj svoj makijato i eksam ga, reko da bar popijem prije nego me nešto dimenzija Žaka Houdeka ošine po glavi. Fala Bogu, on torbicu spusti na pod, meni napravi hladovinu a pola terase odahnu vidjevši da je prijetnja otklonjena. Spustio on nju na pod, otvorio…kad ono propuh. Pa gdje neće biti propuh kad mu torba ka bunar. Vjerovatno u njoj i kiša pada, kolikačka je. Kako ju je otvorio, tako je uzeo cigarete i pri zatvaranju torbice napravio vrtloženje zraka oko sebe ka da su preletila 2 MIG-a iznad nas. Na toj torbici je nešto i pisalo,a pisalo je HUGO BOSS. Čitao sam kao kad stojiš 2 metra od „jumbo“ plakata pa čitaš što piše na njemu…glava mi išla lijevo-desno ka da gledam tenis u živo…eto tolikačka je bila ta torbica.



Ja ne znam čemu to. Bila je ona era „PEDERUŠA“ (pogodi kako to da su joj dali baš ime PEDERUŠA?)…a sad evo imamo eru ovih…ovih…jebem ga, ne znam kako da ih nazovem. Odjednom ih sav muški rod ima. Nema ko ju ne nosi. Kažu – „Pa u njoj nosim cigarete….novčanik…mobitel…ključeve od auta…kuće…“ …pa što i kuću ne staviš u nju kad već ima toliko mjesta? Pa gdje je nestala jebena MUŠKOST? Evo recimo ja. Imam sve to. I cigare…i mobitel…i ključeve....itd. Cigare redovito zakrkam u prednji lijevi. Novčanik? – a koji će mi kurac novčanik? – Da u njemu držim pare? – Pa pare se drže u zadnjem desnom guznom džepu! Vozačka i prometna? – eno ih stoje u autu od jednog tehničkog pregleda do drugog. Ključeve od stana odma ispod cigara u prednjem ljevom a mobitel u prednjem desnom i kraj njega ključ od auta…i to je sve što mi treba. Još mi čak zadnji ljevi guzni džep ostane prazan…za, što bi rekli, nedajbože. Kraj živih traperica na sebi da nosim tu torbicu!? – pa onda nek mi zašiju džepove, koji će mi kurac kad je ionako sve u torbici. Nema majko…ja uporno tvrdim da muškarac kao muškarac izumire.
Pa da ta torbica ima smisla, izmislili bi je prije 50 godina a ne sad.