Knjiga za plažu

05.08.2012., nedjelja

Trijumf apsurda



Robert Vrbnjak: "Poduke iz posebne proljetne ponude", zbirka priča, Izdavački centar Rijeka, 2012.

Zbirka priča neobičnog naslova Poduke iz posebne proljetne ponude pravi je sajam jezičnih kalambura, političkih nekorektnosti, vrlo duhovitih apsurdnih konstrukcija, egzistencijalističkog bijesa, društvene ravnodušnosti i fabularnog minimalizma. Svi su likovi ove knjige, sudbina rasprostrtih po pojedinim pričama, stanari (ili slučajni posjetitelji stanara) jedne poveće stambene zgrade u jednom našem povećem gradu, zapravo je svejedno kojem, i svi su zapeli na nekom oštrijem ili tupljem meandru vlastitih života. Razlikuju ih tek detalji: jesu li muškarci ili žene, jesu li živi ili mrtvi, jesu li do spoznaje o vlastitoj nevažnosti i nemoći već došli ili upravo do nje dolaze. Stoga ovu knjigu možemo čitati i kao roman, tim više što se neki prepoznatljivi detalji ponavljaju više puta, u različitim ulogama i značenjima, a i pojedini likovi znaju iskrsnuti na stranicama priča koje nisu njihove.

Autor na nekoliko mjesta subjektivizira i sebe, ne kao pripovjedača u prvom licu, već kao pisca po zanimanju, koji se povremeno opterećuje i pitanjem smisla književnog stvaranja, pogotovo u sferi dosega i utjecaja svojih djela, čemu naravno treba prethoditi i zaključenje posla, odnos između pisca i njegovog nakladnika. Tu Vrbnjak biva izuzetno duhovit, pa čak i zlorabljuje te dodatne uloge za medijaciju ostalog gradivnog tkiva svojih priča. Primjerice, pita nakladnik pisca - o čemu je knjiga, koja je neka zajednička nit svih uvrštenih priča, a autor naravno odgovara da nema pojma. No, kad se nakladnik piscu javi nešto kasnije, nakon što je pročitao rukopis, sam nudi autoru definiciju zajedničke niti, nalazeći da se u svim pričama spominju nekakva pečenjara, zatim potres, i naposljetku - smak svijeta.

Pečenjara je doista lajtmotiv koji je brutalno iskorišten za različite, drastično suprotne potrebe različitih likova, od onih koji se u njenu samo vežu sklanjaju od kiše, do samoubojica koji svoj posljednji let završavaju na njenom krovu (čini mi se, možda sam i krivo zapamtio, da u toj pečenjari nitko ništa ne - jede?). Potres i smak svijeta u nekim su pričama samo tema razgovora između likova, u nekima se doista i događaju; u nekim su pričama smetnja, u drugima pak poslužuju kao deux ex machina kad se likovi nađu u bezizlaznoj ili besmislenoj situaciji, tek je posljednjoj priči u zbirci smak svijeta zadana okolnost, ali joj uopće nije tema.

Zgodno se i nevjerojatno duhovito Robert Vrbnjak u ovim pričama poigrava stereotipima i predrasudama vezanima uz pojedina zanimanja (službenici, odnosno birokrati, omiljeni su mu, iako ne i najčešći likovi, a čini se da jednako "voli" i prosvjetu), uz funkcioniranje tranzicijskog kastinskog sustava, a pogotovo uz problem ljubavi u apsurdnim društvenim i životnim okolnostima. Način na koji ovaj autor gradi svoje likove, uvijek naravno željne ljubavi, koja im je uvijek naravno nedostupna jer su nesposobni za njom posegnuti ili naprosto nemaju sreće, vodi k slici svijeta u kojoj društvene, socijalne, ekonomske i političke okolnosti, kao čimbenici formiranja općih moralnih kriterija, onemogućuju formiranje ljubavi kao osjećaja koji generira ljudskost, čovječnost, humanitet.

Kao nadomjestak ostaje pohota, perverzija, hedonistički blud, grijeh činjen više mišlju nego djelom, jer ako je klizanjem kriterija društvene svjesnosti obezvrijeđen rad, jednaka će sudbina, ako ne i gora, zadesiti i ljubav, u apsurdnom trijumfu moralnog i svakog drugog vrijednosnog onečišćenja svijeta i društva u kojem prestaje svaki razlog za ikakvu angažiranost.

(Objavljeno u Glasu Istre, 23. lipnja 2012.)

- 13:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fantomski ljubavnik



Maja Sačer: "Napaljena", roman, Algoritam, Zagreb, 2012.

Prve knjige Maje Sačer, zbirke priča Božji grijesi iz 2009. godine, sjećam se kao hrabre i inovativne, drske i izazovne, zanimljive i duboke. Tri godine nakon toga, druga knjiga iste autorice, ovaj put roman, neke od atributa kojima bih nahvalio zbirku ipak ne bi mogla ponijeti, ali neki su bogme naglašeniji. Tu prije svega mislim na drskost i izazovnost, iako će nas to navesti na krivi trag, skrenuti nam pažnju.

Naime, ono što odmah upada u fokus, ono za što ćemo pomisliti da je tema ovog romana, neobičan je medicinski ili psihološki fenomen od kojeg pati glavna junakinja Tijana. Ona naime, odjednom, nalazeći se u nekoj ni po čemu posebnoj fazi svoga života, počne doživljavati spontane orgazme, bez ikakvog uobičajenog vanjskog podražaja. Kod kuće, na poslu, na sastanku, na ulici, u kazalištu, dakle na vrlo različitim mjestima, i naravno da joj to biva više nezgodno nego ugodno.

Nakon premišljanja, obraća se za pomoć, ginekologu, psihologu, svećeniku ali nitko joj ne može konkretno pomoći. Međutim, nema se vremena previše promišljati je li to dar ili prokletstvo jer život ide dalje. Posao, šefovi, kolege; veze sa svojim počecima, raspletima i krajevima; prijateljice sa svojim zarukama, vjenčanjima i prekidima; roditelji sa svojim očekivanjima; životne dinamike ima na pretek, a ova "situacija" glavnu junakinju ponajviše - ometa.

Iako se čini kako joj emocionalna i ljubavna stabilizacija baš i nisu među životnim prioritetima, iz prikrajka sve bjelodanije nadiru baš takve želje. U tim propitivanjima seks ima važno mjesto, ali baš s njime nastaju teškoće, zbog nužnih usporedbi neke stvarne, konkretne i vidljivo događajuće seksualne aktivnosti, i one za koju je zaslužan "fantomski ljubavnik", ali koja je i dalje nedokučiva glede uzroka i metode, osim što glavna junakinja Tijana s vremenom osim samog orgazma počinje osjećati sve više drugih fizičkih manifestacija tog spolnog općenja sa "zrakom". Oruđe takve dramaturgije su eksplicitne seksualne scene, vrlo česte u romanu, no ipak razumno naracijski obuzdane da bismo ih mogli smatrati pornografskim.

Ipak, taj motiv fantomskog ljubavnika, taj fenomen spontanih orgazama, bez obzira je li somatske ili psihološke prirode ili je možda rezultat vradžbina, nekako kao da uopće nije bitan za glavni tok radnje, za središnji problem kojim se bavi glavna junakinja, a to je potraga za stabilnom ljubavlju u okvirima slike o savršenstvu koju svaka žena u sebi stvara čim počne sazrijevati, i s vremenom snižava kriterije kako joj otkucava biološki sat. Roman bi, dakle, funkcionirao i da uopće nema tog motiva fantomskih orgazama, samo što bi onda to bio jednostavan ljubić, čak s elementima chick-lita, kojih i ovako ima podosta, možda i radi ravnoteže s ravnomjerno po romanu rasutim hardcore scenama.

Glavna junakinja, naime, živi život kojeg bi mnogi smatrali lijepim i lagodnim, ni po čemu nije asocijalna, ima dobar posao na kome ju nitko ne gnjavi, zdrava je, nije bogata, ali nema ni egzistencijalnih problema, ima dobro uređen stan, kad bi bila manje sitničava ni ljubavni joj život ne bi bio problematičan, dapače, skoro-idealni muškarci kao da se natječu za njenu naklonost. Pomalo se, čitajući, pitamo zašto je to tako, zašto ju ne strefi neki malo žešći životni problem, zašto je sva ta priča toliko izvan društvene stvarnosti i svakodnevice, zašto je toliko nalik na bajku?

Rasplet, odnosno razrješenje Tijaninog problema čak se i doslovno, žanrovski, odvija u atmosferi bajke, s malo gorčine u samom epilogu, ali to bajkovito zaokruženje priče o fantomskim i pravim ljubavnicima zapravo je krajnji odgovor zašto čitamo baš takav roman. A odgovor je jednostavan: jedino doista neophodno za istinsku sreću su prava ljubav i dobar seks.

(Objavljeno u Glasu Istre, 16. lipnja 2012.)

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Minus jedan posto



Aleksandar Žiljak: "Irbis", SF roman, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2012.

Daleka budućnost, ili možda ne tako daleka. Novi svjetski poredak je ostvaren: ekonomska oligarhija, jedan posto svjetskog stanovništva, jako je bogata i vlada svijetom, dok preostalih 99 posto živi u krajnjoj bijedi. Bogataši i vlastodršci žive u ogromnim tornjevima u koje nitko drugi nema pristup, a gradovi koje i kakve danas poznajemo svedeni su na slamove. Naravno da u tako uređenom svijetu doista vladaju korupcija i mafija, iako države formalno još uvijek postoje. Postoji i Hrvatska, postoji i Zagreb, ali kako? U tornju koji se uzdiže nad umjetnim otočićem usred umjetnog jezera.

U tom tornju živi i radi ne samo cjelokupna zagrebačka, već cjelokupna hrvatska oligarhija. Jedan posto hrvatskog stanovništva, onaj bogati. Sve ispod tornja i još jako široko unaokolo je slam, sirotinjski megalopolis, izuzev djevičanskih oaza netaknute prirode, poput Like. I Hrvatskom vlada mafija. I to kineska. Uz ostale. Kad frakcije kineske mafije međusobno zarate, eto krkljanca. Općeg.

U tom krkljancu pokušava preživjeti troje glavnih junaka ovog romana. Jedan je bivši vojnik, kome su nakon što je u borbi na dalekoistočnom ratištu stradalo njegovo fizičko tijelo, um preselili u tijelo snježnog leoparda, irbisa, što mu je jako dobro leglo za posao od kojeg živi: on je najamnik, specijalac za posebne zadatke, posebno za kurirske poslove za mafiju. Prvi pomoćnik mu je android Arnold (sagrađen naravno po uzoru na "onog" Arnolda), također savršeni ratni stroj, koji se međutim "zablesira" kada likvidira previše neprijatelja pa ga treba resetirati udarcem po zatiljku.

S njima se udružuje Zlatna Tigrica, "udovica" likvidiranog šefa kineske mafije u Zagrebu. Ovaj "trio fantastikus", usprkos svim svojim moćima i sposobnostima ipak biva izmanipuliran od malo moćnijih entiteta. Udruženi mafijaši i teroristi, pod vodstvom Čorta koji se pokriven moćnom tehnologijom skriva u tajnoj bazi u ličkim spiljama, i Starca S Planine koji je neka vrsta klona Osame Bin Ladena, prisiljavaju ih da u zagrebački toranj prokrijumčare oružje koje treba pridonijeti rušenju postojećeg svjetskog poretka i stvaranju novog. Rušenje poretka trebalo bi početi, naravno, rušenjem tornjeva, ne samo u Zagrebu, već u svim svjetskim oligopolisima istovremeno.

Sam autor je za ovaj svoj roman isticao da je vrlo "politički nekorektan", ali samo je djelomično u pravu, jer fabula Irbisa iznosi ono što mnogi žele čuti, ali bi se malo tko usudio doista poduzeti, čak i u dalekoj budućnosti. Filozofija, kojoj se postupno i ne bez moralnih dvojbi, na kraju ipak priklanjaju i glavni junaci romana, je jednostavna: ako je za jad i bijedu 99 posto svjetskog pučanstva krivo i odgovorno onih jedan posto besramno bogatog dijela populacije koji živi u tim tornjevima, onda se glavni svjetski problem rješava eliminacijom tih jedan posto svjetskog stanovništva.

Prosto. Naravno, nakon rušenja temelja postojećeg, netko treba usmjeravati i nadzirati stvaranje novog svjetskog poretka, koji bi trebao biti bolji i pravedniji, a rješenje tog problema jedna je od najduhovitijih epizoda u romanu. Druga najduhovitija epizoda je uplitanje u avanture glavnih junaka jedne simpatične ličke bakice, koja naoko bezazleno čuva svoje ovce i pritom plete čarape, ali zapravo raspolaže moćnim arsenalom čije usluge može koristiti svatko tko si to može priuštiti.

Izuzetno brz akcijski ritam, maštovito korištenje znanstveno-tehnoloških smicalica, crnohumorna potka pripovijedanja, lokalizacija radnje u naše krajeve (sav se roman, osim fleš-bekova koji objašnjavaju pozadinu glavnog junaka, događa između Zagreba i Like), i atmosfera vrlo aktualne i globalno svjesne socijalne angažiranosti, čine roman Irbis vrlo zabavnim štivom, s dovoljno poticaja za razmišljanje i o tome kuda ide ovaj naš, današnji svijet.

(Objavljeno u Glasu Istre, 09. lipnja 2012.)

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pivski sevdah



Damir Avdić: "Tiket za revoluciju", roman, Algoritam, Zagreb, 2012.

Sjećate li se Kavica Andrije Puplina? E, Tiket za revoluciju vam je nešto slično, ali se događa puno kasnije, i ne događa se u Zagrebu nego u Bosni, i to ne u Sarajevu, nego u Tuzli. Kao što je Puplin u svojim monolozima često ignorirajući gramatička i pravopisna pravila sipao bujice svojih misli i interakcija s neposrednim okruženjem, u purgerskom slengu, u trijeznom ili manje trijeznom stanju, pripovjedač Tiketa za revoluciju to čini jezikom svoje svakodnevice i svoga okruženja, jezikom moderno-urbanim i tradicionalnim u isti mah.

Jezik je važan u ovoj knjizi, jer lokalni kolorit u sprezi s globalnim i svjetskim temama o kojima glavni junak raspreda sa svojim birtijaškim drugovima dvostruki je znak vremena, prostora i mentaliteta. Taj nam jezik otkriva kakav je sam glavni lik, kakvim on sebe vidi i kako vidi druge, ali nam istovremeno otkriva i onu univerzalnu ljudsku strast specifično bosanske podvrste, onaj nevjerojatno dragi spoj pompoznoga junačenja i krhke tople nježnosti. Riječju: sevdah, iako bez ijedne sevdalinke.

U panici što će uskoro postati otac, glavni junak ove knjige intenzivno inventarizira svoju prošlost, trudi se sačuvati od rasapa svoju sadašnjost, i strepi pred budućnošću, posebno kad je riječ o mogućim sudbinama njegova još uvijek nerođena djeteta. Gonjen osjećajem manje vrijednosti (o majci njegova djeteta ne saznajemo puno, osim da - piše pjesme!) ili čak ustrašen ugroženošću njegova mukom građenog integriteta i ugleda u najbližem društvu, dane provodi u kladionici i kafiću, "tumačeći svijet" s birtijskim društvom, uvijek upaljenim televizorom, i nedodirljivom konobaricom.

Uz dvojicu najbližih prijatelja, najbliži "pivski brat" je i njegov daidža, bivši ratnik, svjetski putnik i prvoklasni frajer, po mnogo čemu uzor i autoritet mladcima odraslima dosta poslije rata da bi se rata sjećali iz prve ruke. Zato "na tapetu" imaju dnevnu politiku, i domaću i svjetsku; globalnu krizu, suvremene tehnologije i internet, glazbu, nogomet, i naravno, ljubav, po definiciji češće nesretnu nego sretnu.

Nema se posla, nema se novaca, depresija je, ali razglaba se kako treba "riješiti stvar", kako treba pokrenuti svjetsku revoluciju, ili se barem pridružiti nekoj od mnogih već započetih, kako treba osnovati band, kako svijetu treba slati poruke koje će ga opametiti, no glavni junak na umu ima i jednu pravu akciju, koja je kao groteskna poslastica ostavljena za sam kraj romana. Tijek događaja i tijek misli glavnoga junaka i njegovih kompanjona ispričani su dinamično, zabavno, smiješno, ali opet neprimjereno ugođaju ikoje zamislive TV-serije, ne može ekran prenijeti ono što prenose riječi Avdićevih likova, nema te glume koja može oživjeti ove napisane dijaloge, to treba naprosto čitati i smijati se, pa plakati, pa se čuditi, ponekad i ljutiti, vrlo je interaktivnu knjigu sastavio ovaj autor, inače dosta iskusan i u prozi i u poeziji i u glazbi i teatru.

Prostodušne životne mudrosti dublje od misli najčuvenijih drevnih filozofa, kao što obično i biva s ovakvim "prizorima iz narodnoga života", ponuđene su nam u Tiketu za revoluciju. A rečena revolucija… pa, neće tako skoro, jer Chelsea ili Manchester dnevno su ipak važniji od Lenjina ili Tita, a u međuvremenu treba nešto učiniti i za ljubav, zbog ljubavi ili u ime ljubavi, tog razmrvljenog i nedostižnog kruha što dnevnim dozama pogonske energije održava tužnu dušu u stanju budnosti, zdvojnosti i čežnje.

(Objavljeno u Glasu Istre, 02. lipnja 2012.)

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zemlja prvog kontakta



Grupa autora: "Istromancer", zbirka SF priča, Izdavački centar Rijeka, 2012.

Iako zbirka SF priča Istromancer nosi podnaslov Zbirka priča o Davoru Šišoviću, ne smatram sukobom interesa što o njoj pišem, jer, naime, ja s njenim nastankom nemam ništa. To što sam ja njen glavni lik, to je već sasvim druga priča, koja me, smatram, uopće ne ograničava da ju čitam i procjenjujem "hladnim okom kritike". Tim više što je riječ o jednoj vrlo ozbiljnoj knjizi s mnoštvom jako dobrih priča. Bez obzira na moju ulogu u njima.

Grupa domaćih SF pisaca i entuzijasta, predvođena Danijelom Bogdanovićem i Zoranom Krušvarom, šest je mjeseci u potpunoj tajnosti pripremala zbirku priča o meni, a ICR je knjigu vrlo profesionalno finiširao i objavio. Sve su to ljudi čiji književni rad već godinama pratim, vrednujem i potičem; čitao sam, uređivao i objavljivao njihove priče, pisao o njihovim autorskim knjigama, vodio im književna predstavljanja i promocije. To što su mi se, zaplotnjačkim dogovorom, odlučili zahvaliti, odužiti, ili osvetiti objavljivanjem knjige priča sa mnom kao glavnim likom - doista je iznimna gesta, o čijim humanim i kulturološkom dimenzijama treba govoriti na nekom drugom mjestu. 'Ajmo vidjeti što su u zbirci Istromancer napravili u literarnom smislu.

Zbirku otvara duhovita deseteračka pjesma Darka Macana o mojim nastojanjima da zainteresiram pisce za čudovište iz Pazinske jame kao mogući literarni motiv. Nastavlja se postapokaliptičnom pričom Ede Barola u kojoj se ne pojavljujem osobno, već kao božanstvo primitivnog naroda koji je zaboravio čitati ali čuva knjige kao kultne predmete. Danijel Bogdanović je u svojoj priči srušio pazinski Kaštel i zatrpao Pazinsku jamu, ja kao lik istražujem zašto se to dogodilo i upadnem u obračun staroslavenskih božanstava.

Danilo Brozović je u svojoj priči razvio svijet kakav poznajemo iz njegova romana Bojno polje Istra, a mojim imenom nazvao je kompjutorski virus koji nakon ubacivanja u računalne sustave treba zaustaviti rat. Ivana Delač se pozabavila mojom "kvizomanskom" karijerom, ali me osmislila kao izvanzemaljca koji na Zemlji prikuplja kreativnu energiju kako bi spasio rodni planet. I Ernie Gigante Dešković me u svojoj priči smjestio u kviz, ali takav u kome će moji odgovori odlučivati o sudbini čovječanstva. Mirko Grdinić me pretvorio u vampira, Irena Hartmann je osmislila mala pametna bića koja mi pomažu u uređivanju knjiga, a Adnadin Jašarević me zadužio za odgajanje bebe-dinosaura.

David Kelečić je u svoju priču upleo izvanzemaljce koji otimaju SF pisce, na kraju i mene, radi sudjelovanja u reality-showu na njihovoj planeti. Zoran Krušvar je napisao najslojevitiju priču u ovoj zbirci: spojio je u jedan prilično efektan i zabavan miš-maš zvjezdarnicu u Višnjanu, genetski inženjering, ruganje konzumerizmu, mutante, illuminate, izvanzemaljce, Pazinsku jamu, religijska navještenja i svašta drugo, a od likova se u toj priči osim mene pojavljuju još i Korado Korlević, Krešimir Mišak, jedan ljubičasti boškarin i sijaset drugih.

U nastavku zbirke Igor Rendić proriče književne uspjehe jednog od pisaca-početnika koji "prolaze kroz moje prste", Vanja Spirin me s ekipom avanturista poslao u istraživanje tajni bosanskih piramida, a Zoran Vlahović je u Pazin doveo sva mitološka i fantastična bića oživljena u pazinskim SF&F zbirkama i mene ostavio da se suočim s njima jer su svi drugi pobjegli.

Zanemarimo li mene kao glavnog lika, ili kao motiv koji se provlači kroz sve ove priče, zbirku Istromancer doista možemo sagledavati kao lijepi bonus ovogodišnjoj domaćoj SF&F produkciji, a osobno sam posebno zadovoljan što se svaki autor lijepo potrudio svoju priču što više, ali ipak vjerodostojno i istraživanjima potkrijepljeno, "istrificirati", uplesti u nju sijaset motiva iz istarske baštine i njenih potencijala. Krušvar je u svojoj priči upotrijebio moto: "Istra - zemlja prvog kontakta", a kada do toga jednom u nekoj budućoj stvarnosti i dođe, mnogi će se, vjerujem, sjetiti baš ove knjige.

(Objavljeno u Glasu Istre, 05. svibnja 2012.)

- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krimić kao putopis



Edi Matić: "Grimalda", roman, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.

Za početak, Grimalda ima hotel. Lijep, mali obiteljski hotel, u kojemu se stjecajem okolnosti nađe više protagonista ove priče. Nemaju svi jednako važne uloge, ali to ćemo otkrivati tek postupno. Malo dalje, prema Cerovlju, uz cestu stoji kafić Ipsilon. Mnogi važni susreti i važni razgovori dogodit će se u tom kafiću, priča će se za njegovim stolovima slijevati od na prvi pogled nepovezanih pritoka, ili razlijevati u rukavce koji se naizgled nikad neće sastati. Na drugom kraju Istre, ali dramaturški ne jako daleko, nalazi se seoce Crklada, a u njemu ostarjeli fratar uz ostale tajne čuva i tajnu istarskih templara.

Ta tri motiva - hotel u Grimaldi, kafić Ipsilon, i fratra u Crkladi - pisac Edi Matić, inače Splićanin, izmislio je, ali što se svega ostaloga tiče - dijelova radnje smještenih u Pazin, Pulu, Buje, Vižinadu, Gračišće, Cerovlje, oko tunela Učka - ovo je jedno od najuvjerljivijih, odnosno najvjerodostojnijih književnih djela radnjom smještenih u Istru, a koje je napisao neki neistarski pisac. Čak su i dijalektalni dijalozi, sa svim tananim razlikama između lokalnih govora pojedinih istarskih krajeva, točni i vjerodostojni, nije to naivna pseudočakavština kao kod većine drugih autora kojima je Istra samo trendovska obećana zemlja za njihove likove.

Neke sitne i razumljive pogreške - primjerice, o tome što je zapravo imela, i mala ali za roman nebitna zbrka s povijesnom interpretacijom templara, masona i u kamen uklesanih kostiju na istarskim grobljima - mogu se bez problema tolerirati, uz zaključak da je Grimalda jedan od vještije napisanih, ali nažalost još uvijek rijetkih suvremenih domaćih romana koji istarsku scenografiju i kulturnopovijesnu pozadinu koriste kao literarnu građu.

Vinovnici istarskog zapleta Matićevog romana, međutim, uglavnom nisu Istrijani - od sedam-osam važnijih likova dvojica su došljaci, ali u Istri žive već dugo, ovdje su se skrasili nakon sudbinskih promašaja na drugim mjestima; a ostali su se u Istri zatekli stjecajem okolnosti - na odmoru, na zadatku, u bijegu ili u potrazi. Glavni zaplet je u biti krimić - pozitivci hvataju negativce, negativci progone svoje žrtve, žrtve se brane, bježe i sakrivaju, zločini iz prošlosti nastoje se sakriti zločinima u sadašnjosti; ali usporedno s napetom kriminalističkom pričom teče i nekoliko ljubavnih priča, različitih intenziteta, slutnji i ishoda.

Neka od najzanimljivijih poglavlja romana zapravo su digresije kojima se kroz fleš-bekove objašnjava pozadina pojedinih likova, neke od tih digresija zalaze i duboko u povijest malo širih prostora, otkrivajući nezaliječene ili nerazjašnjene traume pojedinaca, ili cijelih obitelji čija je sudbina tuđom voljom bivala određena nacionalnom ili vjerskom pripadnošću i uvučenošću u vrtloge ne tako davne povijesti.

No, pored atraktivnog fabularnog toka, stranice Grimalde pružaju i svojevrsni putopisni ugođaj, brdovita središnja Istra razotkriva se ne samo kao funkcionalna scenografija kriminalističkim i ljubavnim zapletima, već i kao kraj koji krije vlastite latentne priče, za čije otkrivanje junaci ovog romana sada nemaju vremena, ali ipak ih primaju k znanju, od vampira Jure Granda do zmajevih brazdi, uz široki izbor lokalnih atrakcija unutar tog raspona.

I mnogi lokalni likovi, poznati iz nekih drugih priča, statirat će u pokojoj rečenici ili pasusu, dok glavni likovi uzimaju predah ili stječu uvid u situaciju; tako da se po mnogim, doista premnogim detaljima otvoreno vidi kako je sam autor Istru intenzivno doživljavao, ne samo kroz ono što ovaj poluotok pruža namjerniku kao "atrakciju", već i kroz potencijale koji se na prvi pogled ne vide, a nedvojbeno su atraktivna literarna građa.

(Objavljeno u Glasu Istre, 28. travnja 2012.)

- 11:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tuga s juga



Igor Isakovski: "Pješčani sat", zbirka priča, Meandarmedia, Zagreb, 2012.

Iako je Pješčani sat, prva prozna knjiga makedonskog pjesnika, prozaika i prevoditelja Igora Isakovskog objavljena u hrvatskom prijevodu, zbirka priča koje se mogu čitati i sasvim nezavisno, mnogo je među njima i očiglednih i skrivenih veza. Neki se likovi ponavljaju, njihove odraze uočavamo i onda kada nemaju ista imena, neka su mjesta standardna u više priča, ali zajednički duh svim tekstovima između korica Pješčanog sata daje atmosfera. Turobno, očajno, tužno, čak i usprkos povremenim humornim sekvencama, takvi osjećaji i takva raspoloženja prevladavaju kod likova u ovim pričama, beznadno zaljubljenih i beznadno usamljenih.

Iako se zbivanja u pričama koncentriraju oko tri različita muška lika, s ponekim digresijama u mitologiju ili u priču unutar priče, Pješčani sat nam razotkriva jedan jedini univerzalni karakter: sredovječnog muškarca u vječitoj potrazi za idealnom ljubavi. Likovi u ovim pričama ponekad su i faktično samci, ponekad maštaju o idealnoj ženi, ponekad se obris idealnosti formira oko vizije neke sasvim stvarne i konkretne ali nedostižne žene, a ponekad su u čvršćoj ili labavijoj vezi, sa stvarnom ženom pokraj sebe, ali se zbog toga ne osjećaju nimalo bolje.

Sve što daje čar nekom trenutku, što bi u nekim drugim okolnostima bio dobar izgovor za romantiku, ovdje je uzrok frustracije i traume. Naime, svijest o prolaznosti, o mogućem gubitku, o vrlo krhkim ovosvjetskim razlozima za ostanak, sve te duševne napetosti junake ovih priča bacaju u vrtloge teških briga i dubokih strahova.

Ali, zanimljivo, iako se dijelom prikazuju kao sasvim neopravdani, skoro iracionalni, ti osebujni muški strahovi ne doimaju se patološkima, kao recimo kod mnogih "sjevernijih" autora koji su se pišući o muško-ženskim odnosima odvažili razgolititi svoju slabiju mušku stranu. Štoviše, kad se neka žena pojavi "u kadru", ona je obično stabilna, a tom stabilnošću zrači i prema partneru, zakrivajući ga od njegovih vlastitih frustracija, ili je u najgorem slučaju ravnodušna. No, muška tuga, izvan komunikacijskih kanala u okvirima "optičke vidljivosti", stoga nije ništa manja, jer sve se vrti u krug, nije duša uplašena od samoće samo tada kad je doista sama, već i uslijed same slutnje da će ostati sama.

I kako se liječi, kako nastoji ne poludjeti od vlastitih strahova ta usamljena i tužna južnjačka muška duša? Prividom normalnog života, normalnog po kriterijima izvanjskoga svijeta: malo se pije, malo se sluša glazba (sasvim i vrlo određena glazba!), malo se putuje i luta, malo se isprazno jada prijateljima, drugim srodnim usamljenim muškim dušama. Jedan od kulminacijskih trenutaka u ovoj knjizi uočio sam u završetku dijaloga između glavnog lika, muškarca koji već dugo nosi sa sobom fotografiju žene za koju misli da je idealna ali ju nikad u stvarnosti nije sreo, i upravo te žene kada se njih dvoje jednom sasvim slučajno napokon sretnu.

On, koji je "s njom" proživio dobar dio svog duševnog i emocionalnog života, njoj sada želi objasniti što je ona za njega i koliko mu znači, ali ona je time, blago rečeno, iznenađena, jer naravno o svemu tome ona čitav svoj isti takav život nije znala ništa. Njezin je život sređen, ona njega nije čekala niti je za njim tragala kao što je on tražio i čekao nju, i u tom susretu on njoj sve to želi objasniti, ako ne sada kad je zauzeta, onda kasnije, nudi joj da odu porazgovarati negdje gdje ih nitko neće ometati, ali ona pristojno otklanja poziv, kaže da mora ići, i ostavlja ga s njegovom zadnjom misli: "Idi. Ja ću otići malo umrijeti…", i sve je, zapravo, savršeno jasno, ljubav i tuga nisu dva oprečna stanja, to je jedno te isto stanje, jedno te isto.

(Objavljeno u Glasu Istre, 21. travnja 2012.)

- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zmija i mač



Grupa autora: "Baton", zbirka SF priča, Muzej grada Zenice, Zenica, 2012.

Već četvrti put književni natječaj zeničkog Festivala fantastične književnosti za fantastične priče s temama iz bosanske povijesti, što ga ustrajno organizira i provodi Muzej grada Zenice na čelu s agilnim direktorom, urednikom i piscem Adnadinom Jašarevićem, urodio je vrlo zanimljivom knjigom. Deset autora iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske te Srbije okušalo se u žanrovskoj literarnoj obradi teme o kojoj postoje vrlo oskudni povijesni podaci. Ono malo što se znade kazuje da je od 6. do 9. godine nove ere vođa ilirskog plemena Dezidijata (koje je nastavalo područje današnje Bosne), Baton, poveo ustanak protiv Rimljana, da mu se u pobuni pridružio vođa panonskog ilirskog plemena Breuka koji se također zvao Baton, da je nakon promjenjive ratne sreće Baton Panonski izdao Batona Bosanskog, ali je potonji uhvatio i pogubio svog prevrtljivog saveznika. Doskora su, međutim, rimske legije predvođene budućim carem Tiberijem ugušile pobunu, i zarobljeni Baton Bosanski odveden je u Rim.

Iz priča objavljenih u zbirci "Baton" pokazalo se da i ovako usko određena tema pruža sasvim dovoljno materijala za literarnu imaginaciju. Dio autora (Anto Zirdum, Stevan Šarčević, Mirko Grdinić) odlučio se za autorsku interpretaciju ovog ilirsko-rimskog rata u okvirima poznatih povijesnih činjenica, uz žanrovske intervencije kojima je ilustrirano zašto je rat završio baš tako, a ne malo drugačije, iako je mogao, pogotovo kad su u igri nadnaravni ili magijski elementi. Motiv zmije kao najpoznatijeg ilirskog religijskog ili duhovnog simbola i kod ovih i kod sljedećih se autora pokazao vrlo zahvalnim. Neki su se autori (Jelena Štetić, Marela Zdenac, Zdenka Mija Brebrić) pak odlučili za pristup koji više odiše atmosferom zadane povijesne ere i duhovnošću toga vremena uz fokusiranje na sudbine pojedinaca, epizodista u povijesnom zbivanju, ali glavnih protagonista u njihovim pričama, te postigli mistični efekt koji nadilazi povijesno-dokumentaristički pristup.

Naposljetku, nekolicina autora uspjelije je posegnula za fantastičnim elementima i motivima koji ne proizlaze doslovno iz zadane teme, već fantastičnu priču samo smještaju u povijesno-događajni okvir Batonovog ustanka. Tako primjerice Adnadin Jašarević u priči "Zmajevi nisu poput drugih" s polazištem u današnjici kombinira motive genetske mimikrije, podrijetla balkanskih civilizacija, traganja za srodnom dušom i svevremenske požude. Tihomir Jovanović Tika je u priči "Dar mrtvih bogova" Batonovim Ilirima poslao vanzemaljce, odnosno svemirski brod potopljen u planinskoj rijeci, koji je, međutim, umjesto klasičnog SF motiva, ovdje postao simbolom propuštene prilike. Dvije najuspjelije priče smještene su na sam kraj zbirke. Adrijan Sarajlija je u priči "Bronzani bog" isprepleo motive hiperosjetilne percepcije i vojničkog častohleplja u stilistički izvrsnoj priči s rimskim vojnicima i vojskovođama kao protagonistima, i uz odlično dočaravanje duha vremena s nimalo ublaženim krvavim detaljima ratovanja i brutalnih hijerarhijskih odnosa u onovremenoj vojnoj postrojbi. Naposljetku, Želimir Periš se u priči "Vezanost je njegova nesreća" najviše od svih autora poigrao faktografskim mogućnostima koje piscu pruža Batonovo doba, u koje je poslao vremenske putnike koji sudjeluju u turniru "povijesnih igara".

Zmajevi, vanzemaljci, vremenski putnici, čarobnjaci, nadnaravne sile, artefakti s posebnim moćima, duhovi i reinkarnacije davno poginulih ratnika, telepatija i seljenje duša, svijet zmije i mača - sasvim se dovoljno fantastičnih motiva namnožilo u ovoj zbirci, tako da nakanu pokretača natječaja za fantastične priče o Batonovom ustanku protiv Rimljana možemo ocijeniti sasvim uspjelom: dio povijesti ovih prostora doživio je još jedan niz vrlo zanimljivih reinterpretacija.

(Objavljeno u Glasu Istre, 14. travnja 2012.)

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Reality s vampirom



Adrijan Sarajlija: "Ogledalo za vampira", roman, vlastita naklada, Beograd, 2012.

Već s prvom svojom knjigom, zbirkom Manufaktura G, beogradski pisac zvorničkih korijena Adrijan Sarajlija stekao je zasluženi status jednog od najkvalitetnijih autora u žanrovima znanstvene fantastike i nadnaravnog horora u regiji. Drugom svojom knjigom, romanom Ogledalo za vampira, Sarajlija je taj status ne samo potvrdio, već je regionalnoj žanrovskoj književnosti dao novi kvalitativni doprinos u širenju i zamućivanju granica fantastičnih podžanrova, u korist, naravno, stilskih i pripovjedačkih vrlina.

Naime, Ogledalo za vampira je i znanstveno-fantastični roman, budući da logično opisani (iako ne nužno mogući u "našoj" stvarnosti) znanstveni postupci te socijalne, političke i tehnološke okolnosti u kojima se oni zbivaju, bitno utječu na ustrojstvo "realnog" svijeta u kojemu žive junaci romana. On je međutim istovremeno i horor roman, jer polazi od tipičnih kanonskih postavki vampirske književne ikonografije (koje sasvim usput i vrlo uspješno dekonstruira), a koketira i s fantasyjem budući da se neki bitni preokreti u fabuli događaju pod utjecajem magije, u ovom slučaju šamanske, što za posljedicu ima promjenu fizičkih okolnosti ustrojstva likova i njihova svijeta.

Vrlo uzbudljivim i napetim fabuliranjem ovaj nas roman vodi kroz osobnu sudbinu glavnoga junaka, na početku običnog frustriranog srednjoškolskog profesora koji je i osobno i u nastavi i u odnosnu s drugim ljudima oko sebe, opsjednut temom vampira. Korak dalje u razvijanju lika njegova je želja da doista postane vampir, pa to pokušava postati medicinskim zahvatima i konzumacijom ljudske krvi, no za njega se zainteresira vojska pa ga otme i njegovu želju podupre još i nekim tajnim znanstvenim postupcima (jedan od njih je, primjerice, eliksir za brzo zacjeljivanje svih rana i ozljeda).

Stvari međutim krenu krivo, i on završi u džungli, gdje ga amazonski šaman čarobnim napitcima i magijom doista pretvara u vampira: on se sada može pretvarati u šišmiša, može letjeti, sisanje krvi ljudima sad mu postaje životna potreba, a može uzeti i drugo ljudsko obličje osim onog svog prvobitnog. Tako preobražen vraća se u civilizaciju, malo se druži s ljudima, malo sa šišmišima, ljubaka s pjevačkom zvijezdom, čak ga angažiraju za televizijski reality-show gdje bi glumio samog sebe, no nakon zvjezdanog uspona slijedi i nagli pad, sasvim u skladu s uzrečicom: tko visoko leti, makar i kao šišmiš - nisko pada.

No, kao i u pričama iz prve knjige, tako i u ovom romanu Adrijan Sarajlija prije svega briljira stilom, atraktivnošću pripovijedanja, začudnošću odabranih motiva, majstorskim upotrebama ironije, fleševima romantičnih trenutaka, grotesknim raspletima pojedinih epizoda. Gotovo je nevjerojatno koliko se poruka može iščitati iz ovog romana - svoje su mjesto našli i žanrovska parodiranja, i političke alegorije, i potraga za idealnom ljubavi, i dvojbe oko seksualnog opredjeljenja, te pitanja odanosti i obiteljske povezanosti, militarističkog svjetonazora, vrijednosti života, pa čak i položaja intelektualca u društvu.

Iako se osobno zalažem za što veću "lokalizaciju" horor tema i motiva kod autora iz regije, jer vampiri odavde i potječu pa zašto ih onda i suvremenom književnošću ne vratiti u zavičaj, nemam apsolutno ništa protiv što je Sarajlija radnju ovoga romana smjestio u - Brazil. Kad se malo bolje sagleda sve što se u Ogledalu za vampira tako idealno spojilo, postaje vrlo razvidno da smjestiti ovakvu fabulu negdje drugdje - naprosto ne bi bilo moguće.

(Objavljeno u Glasu Istre, 07. travnja 2012.)

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2014 (4)
Kolovoz 2013 (38)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (17)
Siječanj 2012 (18)
Prosinac 2011 (18)
Ožujak 2011 (9)
Prosinac 2010 (27)
Svibanj 2010 (11)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (22)
Veljača 2010 (9)
Studeni 2009 (3)
Rujan 2009 (30)
Rujan 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (30)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Preporuke za čitanje, ljeti na plaži, zimi na kauču, u svako doba u autobusu ili vlaku. No, ovdje će biti riječi isključivo o novijim proznim knjigama isključivo domaćih autora (s tu i tamo ponekom iznimkom), a blagu prednost imat će znanstvena fantastika i proza o Istri odnosno autora iz Istre, kada takvih knjiga bude. Ovaj blog je spin-off web-stranice "Knjiga za plažu" i istoimene rubrike u Glasu Istre.

Autor svih tekstova na ovome blogu: Davor Šišović, novinar Glasa Istre, na raspolaganju namjernicima i na matičnom blogu Bookaleta.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

IMGShack

eXTReMe Tracker
Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

Sve knjige za plažu

302. Danijel Bogdanović: Najveća igra u svemiru i šire

301. Ivica Došen Žuti: Krvop'ja

300. Robert Međurečan: Kad jaganjci utihnu u Zdihovu

299. Zoran Pilić: Đavli od papira

298. Goran Skrobonja: Nakot

297. Davor Špišić: Samovar

296. Luka Bekavac: Drenje

295. Milan Ilić: Potpuna akustika

294. Miljan Marković: Tajna vile Moro

293. Ajla Terzić: Mogla je biti prosta priča

292. Karim Zaimović: Tajna džema od malina

291. Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen: Poljubac žene-vješalice

290. Darko Tuševljaković: Senka naše želje

289. Branko Lučić: Čovjek koji je pao s neba

288. Mihaela Gašpar: Bez iznenadnih radosti molim

287. Adnadin Jašarević: Društvo tragača

286. Spomenka Pululu: Nomadi

285. Robert Perišić: Uvod u smiješni ples

284. Pajo Pakšu: Crveni tata, bijeli zec

283. Olja Savičević Ivančević: Adio kauboju

282. Tea Tulić: Kosa posvuda

281. Kemal Mujičić Artnam: Vrijeme ljubavi

280. Kruno Čudina: Nije bilo dovoljno

279. Nora Verde: Posudi mi smajl

278. Radovan Domagoj Devlić: Sindrom vlasti

277. Franjo Janeš: Formula za kaos

276. Grupa autora: […] (Lakuna)

275. Srđan V. Tešin: Ispod crte

274. Grupa autora: Bosanska kraljica Katarina

273. Grupa autora: Blizine, nigdine i fritule

272. Grupa autora: Kamovo novo ruho

271. Hrvoje Šalković: Nulti meridijan

270. Tina Šut: Koprena

269. Aleksandra Kardum: Pratim te

268. Adrijan Sarajlija: Manufaktura G

267. Nebojša Lujanović: Godina svinje

266. Igor Rajki: Stalak za poljupce

265. Mislav Pasini: Točka dezorijentacije

264. Ilija Bakić: Led

263. Zoran Krušvar: Kamov se vraća kući

262. Maja Hrgović: Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo

261. Jovan Ristić: Godine u magli

260. Drago Orlić: Ispovijest jednoga kinoamatera

259. Sanja Lovrenčić: Zmije Nikonimora - Put do mora

258. Đorđe Bajić: Ostrvo prokletih

257. Tanja Mravak: Moramo razgovarati

256. Melina Kamerić: Cipele za dodjelu Oskara

255. Nada Gašić: Voda, paučina

254. Radmilo Anđelković: Legija Ida

253. Bekim Sejranović: Ljepši kraj

252. Radmilo Anđelković: Tabor na Kidisu

251. Aleksandar Žiljak: Božja vučica

250. Darko Macan: Koža boje masline

248. Boban Knežević: Otisak zveri u pepelu

247. Dora Kinert Bučan: Duše od gume

246. Gordan Nuhanović: Vjerojatno zauvijek

245. Dejan Stojiljković: Konstantinovo raskršće

244. Ante Tomić: Čudo u Poskokovoj Dragi

243. Goran Skrobonja: Čovek koji je ubio Teslu

242. Zdenko Jelčić: U traganju za izgubljenim Narcisom

241. Adnadin Jašarević: Mit o Heleni

240. Denis Peričić: Netopir i črni ljudi

239. Ivan Sršen: Skela / Bajke iz automata za kavu

238. Marina Vujčić: Tuđi život

237. Tanja Radović: Ledeno doba

236. Edo Popović: Priručnik za hodače

235. Oto Oltvanji: Kičma noći

234. Zoran Tomić: Pričine i drugi umišljaji

233. Ivana Simić Bodrožić: Hotel Zagorje

232. Boban Knežević: Poslednji Srbin

231. Slavoljub Stanković: Split

230. Zoran Pongrašić: Hi-fi fotelja

229. Sferakon 2010: Parasvemir

228. Julijana Adamović: Konzerviranje

227. Robert Vrbnjak: Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi

226. Viktoria Faust: Solarne mačke

225. Zoran Malkoč: Groblje manjih careva

224. Refik Mujezinović: Sevdali mantra

223. Grupa autora: Fan(tom)

222. Marko Mihalinec & Velimir Grgić: Kriza

221. Hrvoje Kovačević: Zvijer, anđeo, sudac

220. Nenad Rizvanović: Sat pjevanja

219. Rade Jarak: Tango

218. Mary Novosel: Ide ko putar

217. Danilo Brozović: Balkanska ruta

216. Nejc Zaplotnik: Put

215. Selvedin Avdić: Sedam strahova

214. Zoran Janjanin: Hazmat

213. Rudolf Lokas: Dupini za vjenčanja i sprovode

212. Irena Rašeta: Cabron

211. Ivan Pauletta - Corrado: Štorije iz Istre

210. Hrvoje Šalković: Kombinacija d.o.o.

209. Darko Macan: 42/Pročitaj i daj dalje

208. Vladimir Stojsavljević: Pula

207. Pajo Pakšu: Welcome shit pack

206. Grupa autora: Zvučni zid

205. Ivana Sajko: Povijest moje obitelji

204. Boris Veličan: Odavde do tralala

203. Josip Novaković: Prvi aprila

202. Ljubomir Damnjanović: Malteški šišmiš

201. Vesna Popović: Miran san do odredišta

200. Grupa autora: Zbirka priča o Flašu Gordonu

199. Srđan Valjarević: Komo

198. Maja Sačer: Božji grijesi

197. Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen: Utjeha južnih mora

196. Damir Karakaš: Sjajno mjesto za nesreću

195. Tomislav Zajec: Lunapark

194. Dule Nedeljković: Ponedeljak

193. Marinko Koščec: Centimetar od sreće

192. Ivan Dimoski: Nježne usluge terenskog komercijalista

191. Zoran Pilić: Krimskrams

190. Rade Jarak: Crna svila

189. Alen Kapidžić: Noć uz Rijeku

188. Kristijan Vujičić: Udruženje za mravlje igre

187. Dorta Jagić: Kičma

186. Zoran Žmirić: Blockbuster

185. Bekim Sejranović: Nigdje, niotkuda

184. Milica Lukšić: Priče za tešku noć

183. Maša Kolanović: Sloboština Barbie

182. Goran Vojnović: Čefuri raus!

181. Boris Gregorić: Kali Juga

180. Siniša Pavić: Plačeš li to?

179. Grupa autora: Tragovima Bosanskog Kraljevstva

178. Sferakon 2009.: Strune nemira

177. Franjo Janeš: Noć mrtvih živaca

176. Nikola Stjelja: Užasi godišnjih doba

175. Damir Hoyka: Xavia

174. Veselin Gatalo: Priče za nemirnu noć

173. Max Marković: Zapisi starog šajzera

172. Jadranka Bukovica: Nepoznati u svemiru

171. Vlatka Jurić: O punom i praznom

170. Sanja Lovrenčić: Zmije Nikonimora - Palača i vrt

169. Ana Đokić: Recepti za sreću

168. Rade Jarak: Pustinje

167. Renato Baretić: Hotel Grand

166. Neven Ušumović: Makovo zrno

165. Nihad Hasanović: O roštilju i raznim smetnjama

164. Ljubo Pauzin: Slučajni bestijarij

163. Nebojša Lujanović: S pogrebnom povorkom nizbrdo

162. Julijana Adamović: Kako su nas ukrali Ciganima

161. Ivan Gavran: Božja jednadžba

160. Vlatko Ivandić: Ljubavne priče iz grada kraj mora

159. Veselin Gatalo: Polja čemerike

158. Kruno Čudina: Bdjenje

157. Boris Dežulović: Poglavnikova bakterija

156. Sonja Gašperov: Cyber Zoo

155. Predrag Crnković: Beograd za pokojnike

154. Ernie Gigante Dešković: Serenijeva enigma

153. Bajam Ilkullu: Zapisi iz harema

152. Nataša Skazlić: Oni - humani bestijarij

151. Tamoya Sanshal (Robert Vrbnjak): Dobitnik

150. Drago Glamuzina: Tri

149. Jurica Pavičić: Patrola na cesti

148. Nina Mimica: Lea ide u Hollywood

147. Andrea Pisac: Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem

146. Veronika Santo: Vrt pramčanih figura

145. Mario Rosanda Ros: SFumato

144. Emir Imamović Pirke: Tajna doline piramida

143. Sferakon 2008: Zmajev zlatni svitak

142. Dalibor Šimpraga: Anastasia

141. Hrvoje Šalković: Oko cucka pa na mala vrata

140. Robert Perišić: Naš čovjek na terenu

139. Željana Giljanović: Banana Split

138. Krešimir Pintarić: U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo

137. Zoran Vlahović: Strijelac 2

136. Boris Perić: D'Annunziev kod

135. Goran Bogunović: Ljenjivci i druge priče

134. Simo Mraović: Bajke za plažu

133. Tatjana Jambrišak: Nikad bivša

132. Zoran Pilić: Doggiestyle

131. Marijana Ogresta: Koliko košta gram

130. Dana Han: Vitezovi Arijadnine niti

129. Grupa autora: Bludućnost

128. Denis Giljević: Prodane dušice

127. Zdenko Mesarić: Garaža

126. Renata Valentić: Možeš malo glasnije?

125. Ludwig Bauer: Zapisi i vremena Nikice Slavića

124. Drago Orlić: Štorije od žalosti

123. Lada Žigo: Ljudi i novinari

122. Edo Popović: Oči

121. Ljiljana Filipović: Nestali ljudi

120. Damir Karakaš: Eskimi

119. Goran Dević: Snuff film

118. Zoran Pongrašić: Baba

117. Emir Imamović Pirke: Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince

116. Lucija Stamać: Mala sirena

115. Aleksandra Kardum: Spavaš li?

114. Damir Karakaš: Kako sam ušao u Europu

113. Vlatko Ivandić: Atelje pod morem

112. Mislav Pasini: Mrtva straža

111. Radenko Vadanjel: Dnevnik besposličara

110. Igor Grbić: Tajna Monkodonje

109. Nevidljiva proza

108. Ivan Vidić: Gangabanga

107. Predrag Raos: Vertikala

106. Damir Markulj: PMS ili Prava Muška Spika

105. Hrvoje Šalković: Zec na mjesecu

104. Nada Gašić: Mirna ulica, drvored

103. Snežana Bukal: Milion, Libar Marka Pola

102. Sferakon 2007.: Trinaesti krug bezdana

101. Zoran Krušvar: Izvršitelji nauma Gospodnjeg

100. U mislima čupam borove

099. Zrinka Pavlić: Svijet & praktična žena

098. Alen Bović: Metastaze

097. Ivica Prtenjača: Dobro je, lijepo je

096. Dario Rukavina: Buddha u supermarketu

095. Robert Naprta: Vampirica Castelli

094. Blog-sf

093. Renato Baretić: Pričaj mi o njoj

092. Gordan Nuhanović: Posljednji dani panka

091. Olja Savičević Ivančević: Nasmijati psa

090. Igor Kokoruš Lebowski: Muškarci su iz birtije, žene su s placa

089. Veselin Gatalo: Geto

088. Hrvoje Šalković: Pravi se da ovo nisi vidio

087. Vlado Bulić: Putovanje u srce hrvatskoga sna & Pušiona

086. Boris Perić: Vampir

085. Ad astra - antologija hrvatske znanstvenofantastične novele

084. Krešimir Pintarić: Ljubav je sve

083. Viktoria Faust: Vampirski snovi

082. Boris Dežulović: Jebo sad hiljadu dinara

081. Krešimir Mišak: Zvjezdani riffovi

080. Zoran Lazić & Tonći Kožul: Gori domovina – Steve i Samoula u Hrvatskoj

079. Veselin Gatalo: Siesta, Fiesta, Orgasmo, Riposo

078. Stanko Andrić: «Povijest Slavonije u sedam požara», «Enciklopedija ništavila», «Dnevnik iz JNA»

077. Zrinka Horvat: Devet

076. Zoran Lazić: Kalendar

075. Boris Beck: Krila u koferu

074. Denis Peričić: Krvavo

073. Krešimir Pintarić: Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave

072. Aleksandar Hemon: Čovjek bez prošlosti

071. Ludwig Bauer: Biserje za Karolinu

070. Robert Mlinarec: Tkači snova

069. Josip Mlakić: Obiteljska slika

068. Zoran Lazić: Miss Krampus

067. Lucija Stamać: Labud

066. Zoran Vlahović: Frulaš

065. Zoran Lazić: Ljeto u gradu

064. Dubravko Jagatić: Dolce Vita

063. Renato Baretić: Osmi povjerenik

062. Libido.hr

061. Igor Štiks: Dvorac u Romagni

060. Miljenko Jergović: Historijska čitanka 2

059. Marina Šur Puhlovski: Zapisi s koljena

058. Boris Dežulović: Christkind

057. Zoran Pongrašić: Čuvari sreće

056. Priča kratka ali slatka

055. Dalibor Perković: Preko rijeke

054. Davor Špišić: Kuke za šunke

053. Ludwig Bauer: Kratka kronika porodice Weber

052. Denis Peričić: Hrvatski psycho

051. Jadranka Bukovica: Ma koga se tiče

050. Zoran Krušvar: Najbolji na svijetu

049. Tatjana Gromača: Crnac

048. Davor Dužman: Štrigun

047. Sferakon 2004.: Zagreb 2094

046. Boris Perić: Groblje bezimenih

045. Slađana Bukovac: Putnici

044. Ivan Gavran: Sablja

043. Danijel Šah: Crni zid

042. Istrakon 2004.: Bolja polovica

041. Mario Berečić: Željezna horda

040. Edo Popović: Kameni pas

039. Sferakon 2002.: Alternauti

038. Sead Begović: Sanjao sam smrt pastira

037. Vanja Spirin: Treći nos

036. Marinko Koščec: Wonderland

035. Zoran Pongrašić: Nespretna krila anđela

034. Damir Karakaš: Kombëtari

033. Edo Popović: Izlaz Zagreb jug

032. Damir Karakaš: Kino Lika

031. Rade Jarak: Sol

030. Boris Beck: Metak u srcu Svetog Augustina

029. Zoran Mašović: Dogodilo se na današnji dan

028. Željko Maurović: Modeli mimikrije

027. Edo Popović: San žutih zmija

026. Miljenko Jergović: Historijska čitanka 1

025. Simo Mraović: Konstantin bogobojazni

024. Igor Rajki: Katalog o božjim dostavljačima

023. Ekran priče_01

022. Vladimiro Gagliardi: Projekt Meduza

021. Robert Mlinarec: Sve o vjetrenjačama

020. Jelena Čarija: Klonirana

019. Vanja Spirin: Blago bogova

018. Ernie Gigante Dešković: Posrnuli

017. Ana Zubak: Samhain

016. Igor Rajki: Pravilnik o stvaranju predodžbi

015. Živko Prodanović: Smrt u rimskim ruševinama

014. Rade Jarak: Termiti i druge priče

013. Ernie Gigante Dešković: Creatio

012. Berislav Majhut: Nezaboravna protiv slučajne sličnosti

011. Istrakon 2003.: Svijet tamo iza

010. Sferakon 2003.: Djeca olujnih vjekova

009. Vanja Spirin: Junačke zgode Junker'sa i Vailianta

008. Tatjana Jambrišak: Duh novog svijeta

007. Robert Perišić: Užas i veliki troškovi

006. Aleksandar Žiljak: Slijepe ptice

005. Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen: Gdje se noga spaja s drugom nogom

004. Davor Slamnig: Topli zrak

003. Darko Macan: Teksas Kid (i još neka moja braća)

002. Igor Lepčin: Purgeri lete u nebo

001. Dejan Šorak: Ja i Kalisto

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se