Marketing
Minus jedan posto
Aleksandar Žiljak: "Irbis", SF roman, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2012.
Daleka budućnost, ili možda ne tako daleka. Novi svjetski poredak je ostvaren: ekonomska oligarhija, jedan posto svjetskog stanovništva, jako je bogata i vlada svijetom, dok preostalih 99 posto živi u krajnjoj bijedi. Bogataši i vlastodršci žive u ogromnim tornjevima u koje nitko drugi nema pristup, a gradovi koje i kakve danas poznajemo svedeni su na slamove. Naravno da u tako uređenom svijetu doista vladaju korupcija i mafija, iako države formalno još uvijek postoje. Postoji i Hrvatska, postoji i Zagreb, ali kako? U tornju koji se uzdiže nad umjetnim otočićem usred umjetnog jezera.
U tom tornju živi i radi ne samo cjelokupna zagrebačka, već cjelokupna hrvatska oligarhija. Jedan posto hrvatskog stanovništva, onaj bogati. Sve ispod tornja i još jako široko unaokolo je slam, sirotinjski megalopolis, izuzev djevičanskih oaza netaknute prirode, poput Like. I Hrvatskom vlada mafija. I to kineska. Uz ostale. Kad frakcije kineske mafije međusobno zarate, eto krkljanca. Općeg.
U tom krkljancu pokušava preživjeti troje glavnih junaka ovog romana. Jedan je bivši vojnik, kome su nakon što je u borbi na dalekoistočnom ratištu stradalo njegovo fizičko tijelo, um preselili u tijelo snježnog leoparda, irbisa, što mu je jako dobro leglo za posao od kojeg živi: on je najamnik, specijalac za posebne zadatke, posebno za kurirske poslove za mafiju. Prvi pomoćnik mu je android Arnold (sagrađen naravno po uzoru na "onog" Arnolda), također savršeni ratni stroj, koji se međutim "zablesira" kada likvidira previše neprijatelja pa ga treba resetirati udarcem po zatiljku.
S njima se udružuje Zlatna Tigrica, "udovica" likvidiranog šefa kineske mafije u Zagrebu. Ovaj "trio fantastikus", usprkos svim svojim moćima i sposobnostima ipak biva izmanipuliran od malo moćnijih entiteta. Udruženi mafijaši i teroristi, pod vodstvom Čorta koji se pokriven moćnom tehnologijom skriva u tajnoj bazi u ličkim spiljama, i Starca S Planine koji je neka vrsta klona Osame Bin Ladena, prisiljavaju ih da u zagrebački toranj prokrijumčare oružje koje treba pridonijeti rušenju postojećeg svjetskog poretka i stvaranju novog. Rušenje poretka trebalo bi početi, naravno, rušenjem tornjeva, ne samo u Zagrebu, već u svim svjetskim oligopolisima istovremeno.
Sam autor je za ovaj svoj roman isticao da je vrlo "politički nekorektan", ali samo je djelomično u pravu, jer fabula Irbisa iznosi ono što mnogi žele čuti, ali bi se malo tko usudio doista poduzeti, čak i u dalekoj budućnosti. Filozofija, kojoj se postupno i ne bez moralnih dvojbi, na kraju ipak priklanjaju i glavni junaci romana, je jednostavna: ako je za jad i bijedu 99 posto svjetskog pučanstva krivo i odgovorno onih jedan posto besramno bogatog dijela populacije koji živi u tim tornjevima, onda se glavni svjetski problem rješava eliminacijom tih jedan posto svjetskog stanovništva.
Prosto. Naravno, nakon rušenja temelja postojećeg, netko treba usmjeravati i nadzirati stvaranje novog svjetskog poretka, koji bi trebao biti bolji i pravedniji, a rješenje tog problema jedna je od najduhovitijih epizoda u romanu. Druga najduhovitija epizoda je uplitanje u avanture glavnih junaka jedne simpatične ličke bakice, koja naoko bezazleno čuva svoje ovce i pritom plete čarape, ali zapravo raspolaže moćnim arsenalom čije usluge može koristiti svatko tko si to može priuštiti.
Izuzetno brz akcijski ritam, maštovito korištenje znanstveno-tehnoloških smicalica, crnohumorna potka pripovijedanja, lokalizacija radnje u naše krajeve (sav se roman, osim fleš-bekova koji objašnjavaju pozadinu glavnog junaka, događa između Zagreba i Like), i atmosfera vrlo aktualne i globalno svjesne socijalne angažiranosti, čine roman Irbis vrlo zabavnim štivom, s dovoljno poticaja za razmišljanje i o tome kuda ide ovaj naš, današnji svijet.
(Objavljeno u Glasu Istre, 09. lipnja 2012.)
Post je objavljen 05.08.2012. u 13:04 sati.