Marketing
Fantomski ljubavnik
Maja Sačer: "Napaljena", roman, Algoritam, Zagreb, 2012.
Prve knjige Maje Sačer, zbirke priča Božji grijesi iz 2009. godine, sjećam se kao hrabre i inovativne, drske i izazovne, zanimljive i duboke. Tri godine nakon toga, druga knjiga iste autorice, ovaj put roman, neke od atributa kojima bih nahvalio zbirku ipak ne bi mogla ponijeti, ali neki su bogme naglašeniji. Tu prije svega mislim na drskost i izazovnost, iako će nas to navesti na krivi trag, skrenuti nam pažnju.
Naime, ono što odmah upada u fokus, ono za što ćemo pomisliti da je tema ovog romana, neobičan je medicinski ili psihološki fenomen od kojeg pati glavna junakinja Tijana. Ona naime, odjednom, nalazeći se u nekoj ni po čemu posebnoj fazi svoga života, počne doživljavati spontane orgazme, bez ikakvog uobičajenog vanjskog podražaja. Kod kuće, na poslu, na sastanku, na ulici, u kazalištu, dakle na vrlo različitim mjestima, i naravno da joj to biva više nezgodno nego ugodno.
Nakon premišljanja, obraća se za pomoć, ginekologu, psihologu, svećeniku ali nitko joj ne može konkretno pomoći. Međutim, nema se vremena previše promišljati je li to dar ili prokletstvo jer život ide dalje. Posao, šefovi, kolege; veze sa svojim počecima, raspletima i krajevima; prijateljice sa svojim zarukama, vjenčanjima i prekidima; roditelji sa svojim očekivanjima; životne dinamike ima na pretek, a ova "situacija" glavnu junakinju ponajviše - ometa.
Iako se čini kako joj emocionalna i ljubavna stabilizacija baš i nisu među životnim prioritetima, iz prikrajka sve bjelodanije nadiru baš takve želje. U tim propitivanjima seks ima važno mjesto, ali baš s njime nastaju teškoće, zbog nužnih usporedbi neke stvarne, konkretne i vidljivo događajuće seksualne aktivnosti, i one za koju je zaslužan "fantomski ljubavnik", ali koja je i dalje nedokučiva glede uzroka i metode, osim što glavna junakinja Tijana s vremenom osim samog orgazma počinje osjećati sve više drugih fizičkih manifestacija tog spolnog općenja sa "zrakom". Oruđe takve dramaturgije su eksplicitne seksualne scene, vrlo česte u romanu, no ipak razumno naracijski obuzdane da bismo ih mogli smatrati pornografskim.
Ipak, taj motiv fantomskog ljubavnika, taj fenomen spontanih orgazama, bez obzira je li somatske ili psihološke prirode ili je možda rezultat vradžbina, nekako kao da uopće nije bitan za glavni tok radnje, za središnji problem kojim se bavi glavna junakinja, a to je potraga za stabilnom ljubavlju u okvirima slike o savršenstvu koju svaka žena u sebi stvara čim počne sazrijevati, i s vremenom snižava kriterije kako joj otkucava biološki sat. Roman bi, dakle, funkcionirao i da uopće nema tog motiva fantomskih orgazama, samo što bi onda to bio jednostavan ljubić, čak s elementima chick-lita, kojih i ovako ima podosta, možda i radi ravnoteže s ravnomjerno po romanu rasutim hardcore scenama.
Glavna junakinja, naime, živi život kojeg bi mnogi smatrali lijepim i lagodnim, ni po čemu nije asocijalna, ima dobar posao na kome ju nitko ne gnjavi, zdrava je, nije bogata, ali nema ni egzistencijalnih problema, ima dobro uređen stan, kad bi bila manje sitničava ni ljubavni joj život ne bi bio problematičan, dapače, skoro-idealni muškarci kao da se natječu za njenu naklonost. Pomalo se, čitajući, pitamo zašto je to tako, zašto ju ne strefi neki malo žešći životni problem, zašto je sva ta priča toliko izvan društvene stvarnosti i svakodnevice, zašto je toliko nalik na bajku?
Rasplet, odnosno razrješenje Tijaninog problema čak se i doslovno, žanrovski, odvija u atmosferi bajke, s malo gorčine u samom epilogu, ali to bajkovito zaokruženje priče o fantomskim i pravim ljubavnicima zapravo je krajnji odgovor zašto čitamo baš takav roman. A odgovor je jednostavan: jedino doista neophodno za istinsku sreću su prava ljubav i dobar seks.
(Objavljeno u Glasu Istre, 16. lipnja 2012.)
Post je objavljen 05.08.2012. u 13:11 sati.