Edi Matić: "Grimalda", roman, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
Za početak, Grimalda ima hotel. Lijep, mali obiteljski hotel, u kojemu se stjecajem okolnosti nađe više protagonista ove priče. Nemaju svi jednako važne uloge, ali to ćemo otkrivati tek postupno. Malo dalje, prema Cerovlju, uz cestu stoji kafić Ipsilon. Mnogi važni susreti i važni razgovori dogodit će se u tom kafiću, priča će se za njegovim stolovima slijevati od na prvi pogled nepovezanih pritoka, ili razlijevati u rukavce koji se naizgled nikad neće sastati. Na drugom kraju Istre, ali dramaturški ne jako daleko, nalazi se seoce Crklada, a u njemu ostarjeli fratar uz ostale tajne čuva i tajnu istarskih templara.
Ta tri motiva - hotel u Grimaldi, kafić Ipsilon, i fratra u Crkladi - pisac Edi Matić, inače Splićanin, izmislio je, ali što se svega ostaloga tiče - dijelova radnje smještenih u Pazin, Pulu, Buje, Vižinadu, Gračišće, Cerovlje, oko tunela Učka - ovo je jedno od najuvjerljivijih, odnosno najvjerodostojnijih književnih djela radnjom smještenih u Istru, a koje je napisao neki neistarski pisac. Čak su i dijalektalni dijalozi, sa svim tananim razlikama između lokalnih govora pojedinih istarskih krajeva, točni i vjerodostojni, nije to naivna pseudočakavština kao kod većine drugih autora kojima je Istra samo trendovska obećana zemlja za njihove likove.
Neke sitne i razumljive pogreške - primjerice, o tome što je zapravo imela, i mala ali za roman nebitna zbrka s povijesnom interpretacijom templara, masona i u kamen uklesanih kostiju na istarskim grobljima - mogu se bez problema tolerirati, uz zaključak da je Grimalda jedan od vještije napisanih, ali nažalost još uvijek rijetkih suvremenih domaćih romana koji istarsku scenografiju i kulturnopovijesnu pozadinu koriste kao literarnu građu.
Vinovnici istarskog zapleta Matićevog romana, međutim, uglavnom nisu Istrijani - od sedam-osam važnijih likova dvojica su došljaci, ali u Istri žive već dugo, ovdje su se skrasili nakon sudbinskih promašaja na drugim mjestima; a ostali su se u Istri zatekli stjecajem okolnosti - na odmoru, na zadatku, u bijegu ili u potrazi. Glavni zaplet je u biti krimić - pozitivci hvataju negativce, negativci progone svoje žrtve, žrtve se brane, bježe i sakrivaju, zločini iz prošlosti nastoje se sakriti zločinima u sadašnjosti; ali usporedno s napetom kriminalističkom pričom teče i nekoliko ljubavnih priča, različitih intenziteta, slutnji i ishoda.
Neka od najzanimljivijih poglavlja romana zapravo su digresije kojima se kroz fleš-bekove objašnjava pozadina pojedinih likova, neke od tih digresija zalaze i duboko u povijest malo širih prostora, otkrivajući nezaliječene ili nerazjašnjene traume pojedinaca, ili cijelih obitelji čija je sudbina tuđom voljom bivala određena nacionalnom ili vjerskom pripadnošću i uvučenošću u vrtloge ne tako davne povijesti.
No, pored atraktivnog fabularnog toka, stranice Grimalde pružaju i svojevrsni putopisni ugođaj, brdovita središnja Istra razotkriva se ne samo kao funkcionalna scenografija kriminalističkim i ljubavnim zapletima, već i kao kraj koji krije vlastite latentne priče, za čije otkrivanje junaci ovog romana sada nemaju vremena, ali ipak ih primaju k znanju, od vampira Jure Granda do zmajevih brazdi, uz široki izbor lokalnih atrakcija unutar tog raspona.
I mnogi lokalni likovi, poznati iz nekih drugih priča, statirat će u pokojoj rečenici ili pasusu, dok glavni likovi uzimaju predah ili stječu uvid u situaciju; tako da se po mnogim, doista premnogim detaljima otvoreno vidi kako je sam autor Istru intenzivno doživljavao, ne samo kroz ono što ovaj poluotok pruža namjerniku kao "atrakciju", već i kroz potencijale koji se na prvi pogled ne vide, a nedvojbeno su atraktivna literarna građa.
(Objavljeno u Glasu Istre, 28. travnja 2012.)
Post je objavljen 05.08.2012. u 11:25 sati.