hocemocenzuru

subota, 17.10.2015.

"Zabranjeni" koncerti Prljavog kazališta

Iz rubrike „Dogodilo se na današnji dan“ u Novom listu:
„1989 – hrvatska rock-grupa Prljavo kazalište održala je koncert u središtu Zagreba pred 200.000 ljudi, što je bio predznak raspada SFRJ.“

Ove godine Kazalište je održalo turneju kojim su obilježili 25 godina od zabranjenog koncerta. Pitao sam se pa ko je to mogao Houri i ekipi zabraniti koncert 1990., danima sam tražio odgovor sve dok negdje nisam pročitao da se radi upravo o koncertu održanom na Trgu Republike 17.10.1989. Ostavimo sad sa strane cjepidlačenje o tome koliko je točno godina prošlo od tog koncerta i da je obilježavanje malo zakasnilo, ali ne mogu a ne postaviti pitanje: pa kakav je to zabranjeni koncert koji je održan?

Objašnjenje sam pronašao na stranicama Večernjeg lista:
„Tadašnja milicija stigla je 20 minuta prije koncerta kako bi isključila struju, ali se nije mogla probiti kroz gužvu. Članovima benda naredili su da s pozornice izvijeste publiku da se koncert otkazuje. – Recite im vi! – odvratio je tada frontmen grupe Jasenko Houra“
No koncert je ipak održan:
„Snaga mase od tada pa sljedećih sat vremena nije se mogla zaustaviti. Mnogi su izvadili i bez straha vijorili hrvatske zastave s povijesnim grbom. Bio je to početak kraja bivšeg sistema – upravo taj zagrebački koncert najavio je raspad SFRJ i Domovinski rat.“
Tako se rodio još jedan nacionalistički mit, mit o zabranjenom koncertu, te o tom istom koncertu kao najavi raspada SFRJ i početka rata, koji je sjajno uklapa sa još jednim mitom, a to je da je rat počeo navijačkim neredima na neodigranoj utakmici Dinamo – Crvena zvezda. Dakle, održani zabranjeni koncert ide ruku pod ruku sa nezabranjenom a zbog nereda neodigranom utakmicom.

Na tom koncertu su svi čekali samo jednu pjesmu – „Mojoj majci“, poznatoj još i kao „Zadnja ruža hrvatska“, za koju se ističe da ju je Houra napisao povodom smrti majke. Već dugo imam problem s tom pjesmom, jer mi je nezamislivo povezivati majku isključivo sa etničkom pripadnošću, jer je da se ne lažemo stih o zadnjoj ruži hrvatskoj (a tu se postavlja i pitanje „pa dobro šta ćemo sa drugim majkama?“) ono zbog čega su mase otkidale na tu pjesmu. Uostalom zamislite tu pjesmu bez tih stihova i zapitajte se koliko bi bila popularna. Nemam nikakve sumnje da je to tek jedan djelić kontinuiteta Hourinog praćenja bila mase i prilagođavanja tome, pa je bilo i logično da zajaše na valu nacionalizma i u pjesmu doda stih koji će navesti publiku da se pali i žari. „Mojoj majci“ se tako desilo da završi u opskurnoj reklami za pivo (jebiga novac je novac, pa je tako moguće u reklamne svrhe dati „svetu“ pjesmu hrvatskog nacionalnog buđenja iz druge polovice osamdesetih), i ako se mene pita toj pjesmi je tamo i mjesto, to joj je i krajnji domet.

Da dobro prati trendove i kako masa diše Houra je pokazao i na albumu „Devedeseta“ i naslovnoj pjesmi u kojoj je spominje i Bleiburg („Odavde do Bleiburga križni put i teški koraci“), nakon što je ta tema došla u žižu medijskog interesa, a prilagodio se i ponovnom otkrivanju religioznosti kod Hrvata („Oprostio mi Bog, mogla bi i ti“, „Ti se mene dušo ispred Crkve svetog Blaža čekala (Na badnje veče)“). A na omotu albuma se nalazi i zahvala Antunu Vrdoljaku na podršci. Ne preostaje nego reći: Houra majstore!

Nakon toga dolazi album „Lupi petama“ (1993.), naslovna pjesma („Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku“) je tipičan primjer sterilne, benigne društvene kritike u okviru zadanih i dozvoljenih koordinata. A praćenje trendova se vidi i u uvođenju tamburica u pjesmi „Uzalud vam trud svirači“. Šteta što se na omotu nisu zahvalili Branku Uvodiću i emisiji „Lijepom našom“. Iz tog vremena dolazi i priča o još jednom zabranjenom koncertu, koji nije dopušten u Zagrebu, pa je održan u prostorima Radija Velika Gorica. Tako smo dobili još jedan zabranjeni a održani koncert, koji je čak izišao i kao službeni live album Kazališta. Tako smo, osim fingiranom sukoba sa bivšim, dobili i još više fingiran sukob sa tadašnjim sistemom.

Nakon toga se dešava pad popularnosti i polagani, ali sigurni odlazak u zaborav i irelevantnost Prljavog kazališta. Pokušaji angažiranih stihova su sve smješniji: „Partizani i ustaše bore se za pristaše/ u sredini stoji sam sjeban mali domobran“, „Crni niti crveni ne brinu se o tebi“ u pjesmi „Radio Dubrava“. Bilo je i naknadnog obračuna sa komunistima („Drugovima više ja ne vjerujem“), te krađe pjesama („Brane srušit ću sve“). A i u međuvremenu su još domoljubniji igrači preuzeli stvar, pa Hourino domobransko light domoljublje sve teže prolazi. Na zadnjih 5,6 albuma sve skupa teško je pronaći 3,4 ne dobre već podnošljive pjesme. Ostaje im jedino pozivanje na staru slavu i „zabranjene“ koncerte, kao i izgradnju mita o tome. Houra majstore!

17.10.2015. u 19:07 • 17 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se