hocemocenzuru

ponedjeljak, 23.09.2013.

Sportski rječnik

Oni koji prate sport i sportske prijenose, pa makar i površno, svih su se ovih godina (u mom slučaju ih se nakupilo više od 30) mogli naslušati raznoraznih izraza, koji su postali jako učestali, od samih sportaša i trenera, kao i od sportskih novinara. Pokušat ću pobrojiti neke od češće korištenih sportskih mudrosti, koji su mi se najviše urezale u pamćenje. Pri tome mi je savršeno jasno da je prije ili nakon utakmice teško reći nešto jako pametno, i da imam razumijevanje prema sportašima kad stanu pred mikrofone, a moraju dati odgovore na dosadna i uglavnom ista pitanja.

U osamdesetima sam se nakon poraza nogometnih klubova i reprezentacije naslušao kako su igrali tehnički dotjerano, što je valjda značilo da znaju znanje, ali da je falilo više borbenosti ili sreće. U evropskim kupovima naši su klubovi uvijek igrali sa renomiranim protivnicima. Da ne spominjem da je lopta okrugla i da je svaki ishod moguć. Meni jedna od zanimljivijih „general poslije bitke“ fraza sportskih komentatora je da je prilikom postizanja gola igrač plasirao loptu u nebranjeni dio mreže. Logično, zar ne?

Ne mogu se sjetiti kad se počela koristiti fraza da danas svi igraju nogomet, što je pozivalo na oprez i protiv suparnika slabije kvalitete. Nedavno se to proširilo i na još jedan sport, pa sve češće možemo čuti da danas svi igraju i košarku. Samo je pitanje vremena kad će se to proširiti i na rukomet.

Nakon poraza na domaćem terenu se se mogle čuti izjave tipa ako su oni nas pobijedili na našem terenu, zašto mi ne bi dobili njih na njihovom. Naravno da je moguće, jer već znamo da je lopta okrugla. Prije utakmice sa jačim protivnikom se nekada znalo reći da ako želimo uopće doći u priliku da pobijedimo moramo dati 100 posto svojih mogućnosti, zatim se prešlo na 110 posto, a u zadnje vrijeme se može čuti da treba dati čak i 120 posto. Dokle će to ići dalje teško je pretpostaviti.

Ako se gubi na poluvremenu a utakmica se ipak dobije, od igrača možemo čuti da su se u pauzi skupili i preokrenuli rezultat. Nakon poraza će se pak reći da se sad moramo skupiti i igrati bolje. Meni je ovo najbesmisleniji izraz jer dobro znamo da se igrači svakako moraju skupiti prije utakmice, najprije u svlačionici pa onda na sportskom borilištu da bi uopće mogli odigrati utakmicu.

Nakon uspjeha nerijetko slušamo da je ostvarenih dobar rezultat unatoč tome što niko nije vjerovao u nas i uprkos podmetanju klipova od strane mnogih. Kao začin se mogu dodati i zloguki proroci, koji su srećom samim uspjehom demantirani. Naravno da nikad ne saznamo ko je podmetao te famozne klipove. Nakon ostvarenja sjajnog rezultata, sportaši koji su ga postigli znaju reći da će tek kasnije biti svjesni što su napravili. Što u prijevodu znači da su itekako svjesni kakav su uspjeh postigli.

I na kraju da spomenem meni najdražu sportsku izjavu. Bilo je to još osamdesetih, njen autor je Milko Đurovski, koji je tek bio prešao iz Zvezde u Partizan. Prije utakmice Partizana i Zvezde Milko je izjavio otprilike ovako: Ako povedemo neće nas stići, ako povedu stići ćemo ih! Maestralno! Nažalost ne mogu se sjetiti kako je derbi završio i da li je Milko bio dobar prognozer.

23.09.2013. u 00:06 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 03.09.2013.

Čekić

Nakon prosvjeda protiv ćirilice u Vukovaru (ili kako se to još zna nazvati prosvjedi protiv dvojezičnih natpisa odnosno tabli, mada se tu ne radi o dvojezičnosti, jer su potpuno iste riječi ili slične riječi napisane na dva pisma, pa je jedino logično ta događanja nazvati prosvjedom protiv ćirilice, jer latinica ovdje nije sporna i očito nikome ne smeta) da se primijetiti određena evolucija kad se radi o okupljanjima hrvatske domoljubne desnice. Ovog puta neću previše o iracionalnosti tih prosvjeda i o tome da su za zlo koje se desilo krivi određeni ljudi a ne pismo (jer po toj logici bi valjda sva postojeća pisma negdje bila zabranjena), jer je sa protivnicima ćirilice naprosto nemoguće raspravljati o tome a da ti ne ispsuju sve što mogu, i to je definitivno uzaludan posao.

Do sada su okupljanja domoljubne desnice (bilo da se radi o koncertima, prosvjedima ili proslavama) što se tiče u njima korištenih rekvizita bila manje više slična, bilo da se radil o mirnim ili incidentnim događajima. Što je sve bilo potrebno ponijeti sa sobom i što se sve moglo vidjeti na njima? Ovako na prvu loptu mi na pamet pada da se na njima moglo vidjeti šilterice sa grbom RH ili nogometnog saveza, crne majice HOS-a, crne majice sa likom Thompsona, dres nogometne reprezentacije, majica sa likom Gotovine, a bogami i one sa Norcem, tu su naravno bili i transparenti, obično neka mudrost o izdaji, prodanim dušama, guskama u magli, judama, škudama i tome slične narodne mudrosti iz naše višestoljetne tradicije, kojima obilujemo kao Jamajka sprinterima, plus naravno mudrosti prvoga predsjednika samostalne Hrvatske. Zvučna kulisa je bila uglavnom ista: Lijepa li si, Sude mi, Ko to moje ime doziva, Kome bi šumilo more moje sinje…

No u vukovarskim prosvjedima protiv ćirilice uveden je novi, do tada nekorišteni rekvizit – čekić. Najmanje jedan, a sudeći po snimkama koje se vrte na televizijskim kanalima vjerojatno i dva. Dakle, još dok si doma, neposredno prije odlaska na okupljanje odeš u podrum ili garažu po čekić (a uskoro možda i neki drugi prikladni alat). A ako slučajno zaboraviš, još stigneš svratiti do najbliže trgovina koja prodaje alat. Znate onaj jeftini, koji ne traje dugo, jebiga ni alat nije kao što je nekad bio, Švabo ga je znao napraviti…

Još se jedna stvar da primijetiti, a to je da je u svoj toj iracionalnosti i gnjevu čekić poprilično racionalno iskorišten, dok je nekolicina prosvjednika držala policajce držeći ih uposlene, to je iskorišteno da bi se čekićem razbile table sa ćiriličnim (a zajedno sa njima i latiničnim) natpisima, i to je napravljeno mora se priznati za tu priliku dosta efikasno. Kako će se stvari dalje razvijati vidjet ćemo, no ovo što se desilo može najaviti i upotrebu drugih vrsta rekvizita na nekim drugim prosvjedima. Ovisno o situaciji i razlogu prosvjeda moglo bi se desiti da uskoro neko upotrijebi motornu pilu ili recimo bager. Zvuči nemoguće? Da li ste mogli zamisliti prije nekoliko dana upotrebu čekića? U rukama domoljuba je i čekić moćno oružje, jer domoljub i mašta mogu svašta!

03.09.2013. u 01:14 • 21 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se