hocemocenzuru

srijeda, 30.05.2012.

Žikino kolo

Nedavno su mnogi ismijali Tomislava Karamarka nakon što je izjavio da se usred Kumrovca igra Žikino kolo. Jedni su prigovarali da čovjek ne kuži razliku između Kozaračkog i Žikinog kola, a drugi da je valjda sve to pomiješao sa Žikinom dinastijom. No otkriven je obavještajni dokument, rezultat rada brojnih vrsnih obavještajaca i voajera koji su nadgledali grmove i šumarke oko Kumrovca, i otkrili da je Karamarko bio potpuno u pravu! Imena u dosijeu nisu stvarna, već su naravno šifrirana. Ovo je sadržaj dokumenta koji nam otkriva da se Žikino kolo ipak igralo u Kumrovcu:

Predmet obrade:
Stana – perspektivna članica mladeži HDZ-a, do sada bez mrlje u karijeri
Žika – pripadnik najveće manjinske zajednice u RH, nije kažnjavan
Mjesto događanja: Kumrovec, proslava tzv. Dana mladosti, 26.05.2012.

Ispričaću vam kako se u Kumrovcu igralo Žikino kolo
Kakvo kolo, satrap Tito ga je vol'o
Bilo je to nedavno u Zagorju, a ne tamo negdje na Balkanu
Zaljubio se neki Žika u HDZ-ovku Stanu

I ne bi tu nikakvih problema ni bilo
Da Žikino očijukanje i njoj ne bješe milo
Tu se javio onaj problem stari
U nje stranka velika, a ni ugled joj nije mali

To stranke šefu počelo da smeta
Jer on nece običnog, manjinskog zeta
Stana, bogami stasita, sve vrcka kad šeta
Za svakog muškarca idealna meta

I mada su kod Žike izgledi bili mali
To mu nije smetalo muški da navali
Al' u njoj ista rečenica svaka
Nemoj Žiko, molim te, vidjeće me stranke tata

Odveo bi nju Žile rado u Kumrovec prijeko
Ali stranke ćaća ne pušta je od oka daleko
Dojadila Žiki ta igra mačke i miša
Ma imaću je, reče vala, ko tog predsjednika šiša

Toga dana kad svi bijahu u središnjici u Zagrebu gradu
Njih se dvoje, u Kumrovcu razbaškarili u tavana hladu
Dovija se Žika, poljubio bi je slatko
Ali i sam zna, Titu skandiranje, neće ići lako

U to se sjeti kad rekla mu je baka
Samo ti navali sine, pretvara se svaka
Poljubi je Žika filmski, al’ čuje pjesmu i galamu
U daljini ugleda plavu kapu, crvenu maramu

Osvrnu se, pa nastavi ljubit oko vrata
A ona će, nemoj Žiko, vidjeće me tata
Gitaru Avdić Damira ne čuje, raskopčava bluzu
Ma ne bi vala sada stao, pa taman u ćuzu

U to se na svjetlost dana ukazaše grudi
U ti boga samo reče, pa nastavi da ljubi
I Stana se izgubila, za muškost ga hvata
A sve viče, nemoj Žiko, sve vidi, sve saznaće tata

Rek'o bi joj, ali krklja, u grlu mu stalo
Nek' sazna, vala brate, samo bi još malo
Na suknju se okomio, otima se Stana
Kozaračko kolo se čuje u po bijela dana

A Žiki se pomračilo, ne zna ni gdje cilja
A ona se sve namjesta, šatro stranke iskaznica je škakilja
Upro Žika, Brecelj svira, nema više ni kapija ni vrata
A Stana će, nemoj, Žiko, vidjece me tata tata tata ta ta ta ta ta ta

Ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta ta
Otad Stana, otad Stana zove hajmo lolo
Zove hajmo lolo u Žikino kolo…

Zadaci za obaviti u narednom periodu:
- diskretno ukazati Stani na sveudiljnu ugrozu od širenja ideologije bratstva-jedinstva
- preporučiti joj gledanje dokumentarne serije “Jugoslovenske tajne službe”, kao i igrane serije “Duga mračna noć”
- pokloniti Stani sve knjige o Titu koje su napisali Pero Simić i Zvonimir Despot
- otkriti ko stoji iza svega, u slučaju potrebe zamoliti za pomoć Davora Domazeta Lošu
- proučiti lik i djelo Marka Brecelja (Slovenija) i Damira Avdića (Bosanac, stalno nastanjen u Sloveniji)
- otkriti kakve veze sa svim ovim ima Milić Vukašinović (državljanstvo i nacionalnost/narodnost neutvrđeni), dokazano seksualno amoralan tip (napomena: nije ni u kakvom srodstvu sa Goranom Milićem).

30.05.2012. u 19:39 • 5 KomentaraPrint#

petak, 25.05.2012.

Povodom Dana mladosti

Na početku moram reći da mi Dan mladosti za vrijeme socijalizma i nije bio posebno drag (odmah da raščistim stvar da se time baš i ne ponosim), iako sam i sam dva puta trčao kao sportska pratnja štafete, a jednom čak bio i prisutan na centralnom sletu u Beogradu na sam Dan mladosti kao predstavnik mjesnih izviđača, jer se proslava na taj dan sastojala od neinventivnih i dosadnih, bilo školskih, bilo gradskih priredbi, koje su bile pune folklornih i ritmičko-plesnih nastupa, kao i recitacija, što je meni tada bilo iznimno dosadno. Koji put se desilo i da ne odem (razlog je bio naravno neki sportski događaj na televiziji). A i o kultu ličnosti, bez obzira koliko on bio iskren a koliko tek fingiran, isto tako ne mislim ništa dobro, bez obzira na Titove zasluge u tadašnjoj Jugoslaviji.

E sada iz ove perspektive, nakon svega što se desilo (što sve nemam volje nabrajati, jer bi predugo trajalo) žao mi je što te priredbe za Dan mladosti, kao i sletovi, nisu trajali i duplo duže i žao mi je što nisam još koji put bio na centralnom sletu. A šta bih tek dao da sam i sam nosio štafetu, a ne tek bio u pratnji. Sve to samo da bih se s tim mogao koji put hvaliti i provocirati dežurne nacionaliste, one koje o povijesti znaju ono što čuju na „TV kalendaru“ Obrada Kosovca, kao i iz opskurnih televizijskih emisija, ili iz dnevnih novina, a pogotovo bivše komuniste (nažalost nisam bio učlanjen u partiju, što mi je također žao), sada nacionalno osviještene konvertite.

Ove godine je Dan mladosti prisutniji nego što je do sada bio slučaj. Globus je objavio prilog o Titu na 120 stranica, koji je napravio Tvrtko Jakovina, nisam ga još stigao pročitati, ali ime autora je garant da je riječ o ozbiljnom prilogu (u tom definitivno sterilnom i nezanimljivom EPH tjedniku), koji se neće previše baviti sa ženama u Titovom životu (osim naravno koliko je to potrebno i povijesno opravdano) i njegovim gurmanskim preferencijama. Pogotovo je indikativna ovogodišnja proslava Dana mladosti u Kumrovcu, na kojoj nastupaju domaći dečki Zadruga (iz Zaboka), Marko Brecelj, vođa ranog Buldožera, tada vjerojatno najsubverzijnije jugoslovenske rock grupe u vrijeme socijalizma, kao i Damir Avdić, autor stihova koji su ujedno i slogan ovogodišnje proslave:
Bratstvo i jedinstvo je završilo
Vrijeme je da se upoznamo
Onakvi kakvi stvarno jesmo

Meni se čini da proslava Dana mladosti sada čak i ima više smisla nego za vrijeme socijalizma, ako ga je tada uopće i imala (s tim da ne treba smetnuti s uma da je nosenje štafete ukinuto u drugoj polovici osamdesetih) i da se ne radi tek o pukoj nostalgiji, već više o komentaru sadašnjice, što i jedino ima smisla. A ko zna, možda i nešto od svega toga ostane i za budućnost? Naravno, dobar provod je isto tako bitan.

No to sve nije je tek sporedni razlog zašto ovo pišem, uostalom uvijek sam najvažnijim datumom i praznikom u SFRJ smatrao 29.11., dan Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. Pravi razlog su dvije izjave o Titu, tj, o njegovom djelu i ostavštini, na koje sam naletio ovih dana. Autor prve je iz Hrvatske, jedan od najvećih jugoslovenskih i hrvatskih pisaca (da, može se oboje biti istovremeno), i dana je još za Titova života, i bavi se predviđanjima odnosa prema Titu nakon njegove smrti. Autor druge dolazi iz Srbije, preciznije iz Vojvodine, političar je, još uvijek prisutan na tamošnjoj političkoj sceni (već čujem prigovore: jedan iz Srbije, jedan iz Hrvatske, opet bratstvo-jedinstvo na djelu).

Autor prve izjave je Miroslav Krleža, našao sam je u Titovoj biografiji, kojoj je autor britanski povjesničar Jasper Ridley, a u riječi urednika hrvatskog izdanja Bože Rudeža, napisanoj, gle čuda, baš 25.05.2000., a na dio izjave sam naišao i u pogovoru nedavno izišlog 8. izdanja „Razgovora s Krležom“ Predraga Matvejevića. Dakle, Krleža o vremenu nakon Tita:
„Teško je reći što će biti i kako će biti poslije Tita. Ovaj prostor ostaje ono što je uvijek bio – prostor trenja, ili dodira, ako hoćete, ali uvijek prostor pretenzija jačih suvereniteta. Ne treba nikada zaboraviti da su velike sile, ako ne ratuju, ali i kad ratuju među sobom, uvijek nagađaju preko glava malih naroda. Tito je postao to što je postao upravo zato jer je o tome imao preciznu svijest, jer je o tome trajno vodio računa i jer je znao neutralizirati nagodbe pa, dozvolite, i diktate velikih na račun malih. U tome je smislu učinio za položaj Hrvata više nego itko ikada u njihovoj povijesti. Ali Hrvati, kažem vam, nisu toga svjesni…I mogao bih vam u detalje prognozirati što će mu sve tovariti na dušu kad ode…Ali, mogao bih vam također točno prognozirati, da će poslije razdoblja odbacivanja, u nekoj ne znam koliko dalekoj budućnosti, doći vrijeme kada će biti objektivno valoriziran i kada će mu se priznati velike zasluge koje je stekao za Hrvatsku…“

Druga izjava je recentnija, i puno kraća, i ne govori toliko o Titu, koliko o vima što su došli nakon njega, dao ju je Nenad Čanak:
„Što je Broz stvorio, ovi ne mogu ni da okreče.“
A i to krečenje je, sve se bojim, bilo džaba.

25.05.2012. u 00:02 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 23.05.2012.

Le Zbor u Tvornici

Moram priznati da o Le Zboru donedavno nisam puno znao, a onda sam u jednom danu najprije na 101-inici čuo njihovu sjajnu izvedbu „Riječkih pički“, a zatim u Tvorničaru pročitao intervju sa Lidijom Dokuzović (do tada sam jedino poznavao njen rad u bendu Afion), voditeljicom tog lezbijsko-feminističkog zbora, kao najavu za njihov nastup u Tvornici 21.05. Osim Le Zbora vodi i etno zbor Čipkice, kao i Zbor srpskog društva Prosvjeta, a vodila je i zbor Zajednice Makedonaca Momi Biserni („Evo sad mogu reći da sam se ispraksirala za vođenje manjinskih zborova. Što ću kad me seksualne i nacionalne manjine vole.“). Nakon što sam na web stranici poslušao snimke nastupa u Londonu, odluka je pala – nastup u Tvornici se mora vidjeti.

Koncert u Tvornici je ujedno bio i promocija njihovog albuma „Hrvatske budnice“, u knjižici CD-a piše da se repertoar Le Zbora sastoji od tradicionalnih pjesama obrađenih u lezbijsko-feminističkom ključu, revolucinarnih borbenih pjesama i popularnih pjesama kojima je Le Zbor dao novu dimenziju. I to je definitivno precizan opis Le Zbora.

A u ponedeljak navečer u Tvornici su nam Le Zboruše i njihovi gosti priredili bogat kulturno-umjetnički program, kao što bi se to reklo u neka davna vremena, na koja nas podjećaju i neke pjesme iz njihovog repertoara. Koncert su otvorile Čipkice, etno zbor koji pjeva tradicionale iz cijelog svijeta, izvele su 4-5 pjesama, oduševile su dobro popunjeni Mali pogon, a nastup su završile sa najvećim hitom sveprisutne Zaz.

Nakon njih na stage je izašlo 15-20 djevojaka iz Le Zbora, koje su nam podarile zaista sjajan nastup, oko sat vremena za sjećanje. Počelo je sa stihovima „Ustajte prezreni na svijetu“, sa „Internacionalom“ a završilo iznenađujuće sa Thompsonom i Le Zbor verzijom turbo mega ultra hita MPT-a „Lijepa li si“. I to kakvom verzijom: oj Zagorko lijepa li si/ Slavonko zlatna ti si/ Hercegovko srce ponosno...Dalmatinka more moje/ Jedna duša a nas dvije... Bravo djevojke!

Između „Internacinale“ i „Lijepa li si“ smo čuli „Po šumama i gorama“, „Katjušu“, „Ay Carmela“ (prepjev Darka Rundeka), „Dodolsku“, „Jovano, Jovanke“, „Personal Jesus“, „Crvene makove“, „Riječke pičke“, „Moj dečko je gay“, „Das Model“, „To know her“...Vidi se da cure uživaju u nastupu, publika također, sve je štimalo. Meni najupečatljivije su bile izvedbe pjesama „Jovano, Jovanke“ (na kojoj su se Le Zboru pridružile i Čipkice) i „Po šumama i gorama“, koja je izvedena uz harmoniku, kao što to i treba biti (Karamarko pati!). Lijepo je bilo čuti poznate standarde u njihovoj izvedbi, kao i pjesme koje u zadnjih 20 godina baš i nije podobno izvoditi, zbog čega (i naravno ne samo zbog toga) djevojke iz Le Zbora imaju moje duboko poštovanje.

Na koncertu se povoljno mogao nabaviti CD „Hrvatske budnice“, pa je zaista šteta bila ne uzeti ga. Omot u kom se CD nalazi je posebna priča, pa je šteta otkrivati o čemu se radi, da se ne pokvari iznenađenje. Mada ima i manu, nije baš lako izvaditi CD iz njega (kod Le Zboruša očito ništa ne može biti jednostavno :-) ), teže čak nego što je to slučaj sa izdanjima Zdenka Franjića. Na albumu je u oko pola se nalazi 12 pjesama, gotovo sve (osim „Moja mala nema mane“) su izvedene u Tvornici. Nema smisla nabrajati pjesme koje se nalaze na albumu, preporučujem da nabavite CD i uživate u njemu. Za svaku pohvalu je i knjižica uz CD, sa sjajnim ilustracijama (Helena Janečić), prigodnim tekstovima o pjesmama, kad su i kako nastale, kao i osnovnim podacima o Le Zboru.

Što se mene tiče Le Zbor je još jedan sastav koji je dospio na listu onih čije nastupe se ne smije propustiti.

23.05.2012. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 16.05.2012.

Apel estradi: Pomozite HDZ-u!

HDZ se nalazi u dosta teškom položaju, izgubio je na zadnjim parlamentarnim izborima, a uz sve to sudi se mnogim bivšim i sadašnjim članovima HDZ-a, a u toku je postupak i protiv same stranke, koji je čak može dovesti i do bankrota. Svih ovih godina dosta je estradnih zvijezda dobilo nemali novčani iznos nastupajući (a neki čak i za nenastupanje) na skupovima HDZ-a. Pošto su se dobro okoristili HDZ-om, red je da mu sad nešto i daju, tj. da mu pomognu u ovim teškim trenucima.

Moj prijedlog je da estradnjaci koji su bilo kad i bilo kojom prilikom uzeli pozamašan iznos novca od HDZ-a, a takvih nije malo, snime kompilacijski CD i da sav prihod od prodaje ide toj trenutno posrnuloj stranci. To ne bi trebalo iziskivati previše truda od njih, jer nije potrebno snimati nove pjesme, dovoljno je tek malo izmijeniti već postojeće uspješnice. Ovo je moj prijedlog kako bi mogao izgledati popis pjesama na tom izdanju:

01. Tony Cetinski - Blago stranci što te ima
(pogodno za pjevanje predsjedniku/predsjednici HDZ-a, ma ko bio izabran na tu pozicijiu)

02. Prljavo kazalište – 23 su ti godine tek
(povodom obljetnice osinivanja)

03. Jacques Houdek - Nije lako Karamarcu
(dobrodošlica za najmlađe, tek učlanjene članove)

04. Daleka obala - Jadranka zbori

05. Prljavo kazalište - Ma kog' me Boga za tebe pitaju
(posvećeno Sanaderu, ovu pjesmu nije potrebno mijenjati, na CD bi išla u originalnoj verziji)

06. Oliver – Molitva za HDZ

07. Gibonni – Svi moji glasovi kad se zbroje

08. Prljavo kazalište - U mojoj stranci problema nema
(za podizanje morala)

09. Thompson - Lipa Kajo roda moga ne glasaj za drugoga

10. Tony Cetinski – HDZ ne bi mjenjao

11. Škoro & Thompson – Sude mi
(originalna verzija)

12. Prljavo kazalište - Moja djevojka je otišla u partiju
(još jedna ljubavna pjesma s tužnim završetkom)

13. Vanna – HDZ ima snage za to

14. Tony Cetinski – Ja sam učlanjen
(za mladež HDZ-a)

15. Daleka obala - Od izbora do izbora

16. Oliver – Danas dvaput san glasa za nju
(šaljiva pjesma o snalažljivosti stranačkog biračkog tijela)

17. Thompson - Neću HDZ izdat ja, neću nikada

18. Tony Cetinski – Noćas trebam tvoje glasačko tijelo

19. Miroslav Škoro – Ko to moje ime doziva, čudni ljudi čudnog imena
(originalna verzija, posvećena ministrima u sadašnjoj vladi koje se prezivaju Ostojić: Ranko, Veljko i Rajko)

20. Tereza – Barakaši stari gdje ste
(ili kucamo na vrata zaboravljenih asova)

Vjerujem da bi gore spomenuta imena garantirala dobru prodaju CD-a, pogotovo. ako bi išao u prodaju na kioscima po povoljnoj cijeni od recimo 40-50 kn. Uostalom prebrojite samo koliko osvojenih Porina imaju gore pobrojane estradne zvijezde zajedno, to je sigurno garancija kvalitete i dobre prodaje.
Ako neko ima sugestije vezane uz ovaj CD neka ih slobodno iznese, prijedlozi su dobrodošli.

16.05.2012. u 18:59 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 09.05.2012.

Karamarko kao izgledna budućnost

Za nekoliko dana ćemo saznati ko će biti novi predsjednik HDZ-a, a gotovo sam siguran da će to biti Tomislav Karamarko i ne bi me čudilo da bude uvjerljivi pobjednik stranačkih izbora. Njegova pripadnost policijskim i obavještajnim strukturama, stalno pominjanje Franje Tuđmana i vjernosti njegovim idejama, iz antikomunizam su više nego jaki aduti, koji imaju prolaz kod članova i simpatizera HDZ-a. Njegov ledeni izraz lica, koji pokazuje ili pak glumi da zna što radi također nije nebitan za buduću pobjedu na izborima za predsjednika HDZ-a.

A pobjeda na stranačkim izborima gotovo sigurno znači i položaj premijera za 4 godine, sudeći po tome kako je svoj mandat započela Milanovićeva vlada – poskupljenje plina i električne energije, dizanje PDV-a, nedostatak brige za otpuštene radnike, slanje policije na njih, Čačićevi nevjerojatno bezobrazni javni istupi... Čak se i od ljudi nesklonih HDZ-u čuje (zasada većinom iz zajebancije) „Jadranka vrati se“.

Pa što možemo očekivati od budućeg premijera (naravno ako se gore spomenuti scenarij ostvari, a nažalost poprilično sam siguran da su velike šanse da se to desi) sudeći po njegovim recentnim istupima, kao primjer ću izdvojiti Karamarkove izjave u obraćanju karlovačkim HDZ-ovcima:

U stranku treba ubaciti Hrvatstvo, a izbaciti kriminal i lopovluk, jer tamo gdje je domoljublje i gdje je iskreno hrvatstvo, tamo ne smije biti lopovluka. – Valjda je i zadnjim naivcima jasno da su domoljublje i hrvatstvo već 20 godina izgovor za kriminal. A nije daleko od istine i reći da su lopovluk i kriminal logična posljedica hrvatstva i domoljublja, pogotovo onog u režiji HDZ-a.

Mi protiv sebe nemamo respektabilnog protivnika koji nešto može ponuditi ovom narodu, jer 60 posto naroda diše onako kako diše duh HDZ-a. Mi smo narodna stranka, imamo iste navike, nedjeljom smo išli na mise i vjeronauk. Naši lijevi drugovi to nemaju, oni nikada nisu ni htjeli hrvatsku državu, dijelili smo se onda, a i danas na one koji su htjeli i na one koji nisu htjeli hrvatsku državu. – Na prvi pogled glupa izjava, ali će proći kod dobrog dijela birača. Vjera, država, narod su sastojci koji kad se pomiješaju dobro prolaze kod birača na koje HDZ cilja. Nakon premijera agnostika red je na vjernika, i katolička crkva u Hrvatskoj ce definitivno biti na Karamarkovoj strani.

Mi nismo nikada stvorili naše medije, nikada nismo imali pravi medij, objektivan koji bi disao plućima ovog naroda i preko kojeg bi i HDZ mogao plasirati svoje ideje. – Da, zaista je bilo teško gledati napore HDZ-ovaca zadnjih 20 i nešto godina da dospije do medija. No, Karamarko ne mora brinuti, „udarni“ komentatori Večernjeg lista su mu više nego skloni. A dosta me plaši ideja o „mediju koji bi disao plućima naroda“, zvuči zaista strašno.

Tko je osoba koja je obilježila 20. stoljeće kod nas. Pavelić nikako, Tito nikako, zločinac isto kao i ovaj. Ostaje nam Franjo Tuđman. Stranka se mora vratiti kući dr. Tuđmana. – Iako istinska detuđmanizacija nije nikad provedenam najavljuje se retuđmanizacija, dok je Karamarkovo demoniziranje partizanskog pokreta već dobro poznato, koje ide to te granice da ih se izjednačuje s ustašama. A što tek reći za poređenje Tuđmana (koji je bio bitan jedino za ex-Yu područje, a čiji se stvarni utjecaj protezao jedino na Hrvatsku i BiH, a u vijestima evropskih i svjetskih medija se pojavljivao isključivo zbog ratnih dešavanja i mirovnih pregovora) sa Titom, osobom koja je nesumnjivo bila značajan faktor na svjetskoj sceni (naravno tome treba dodati i bitan doprinos pobjedi nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu) – zaista smiješno.

Usred Kumrovca danas imate Žikino kolo, rastežu se harmonike, zvijezde petokrake, a pod tim zvijezdama je gažen naš Vukovar, ubijani su naši ljudi. Samo su malo dodali kokardu da ta kapa za njih izgleda malo ljepše. To nećemo dopustiti. – Karamarku je Žikino kolo isto što i Kozaračko (a i ne znam što bi to moglo biti sporno u harmonici kao i Žikinom kolu, valjda ime kola ide na živce Karamarku), partizani su isto što i četnici, zvijezda petokraka isto što i kokarda. Jebeš Kumrovec (i još k tome solidno posjećen) kad imamo Veliko Trgovišće!

Kao izglednu budućnost s Karamarkom kao premijerom sudeći po ovim izjavama imamo još veći povijesni revizionizam (mada je teško vjerovati da može biti veći od već dobrano prisutnog revizionizma u hrvatskom društvu), učvršćivanje tuđmanizma (što će biti popraćeno ponovnim jačanjem nacionalizma, koji je samo ublažio retoriku zadnju deceniju i lošiji položaj manjina), povećanu stopu kriminala, čvršću vezu crkve i države, još veći pritisak na medije (koji su ionako većim dijelom neslobodni), kao i pojačano natjecanje u domoljublju.

09.05.2012. u 00:03 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (1)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Listopad 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Komentiranje svega i svačega.

Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com

Linkovi

Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti

Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.

Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.

Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se