Moram priznati da o Le Zboru donedavno nisam puno znao, a onda sam u jednom danu najprije na 101-inici čuo njihovu sjajnu izvedbu „Riječkih pički“, a zatim u Tvorničaru pročitao intervju sa Lidijom Dokuzović (do tada sam jedino poznavao njen rad u bendu Afion), voditeljicom tog lezbijsko-feminističkog zbora, kao najavu za njihov nastup u Tvornici 21.05. Osim Le Zbora vodi i etno zbor Čipkice, kao i Zbor srpskog društva Prosvjeta, a vodila je i zbor Zajednice Makedonaca Momi Biserni („Evo sad mogu reći da sam se ispraksirala za vođenje manjinskih zborova. Što ću kad me seksualne i nacionalne manjine vole.“). Nakon što sam na web stranici poslušao snimke nastupa u Londonu, odluka je pala – nastup u Tvornici se mora vidjeti.
Koncert u Tvornici je ujedno bio i promocija njihovog albuma „Hrvatske budnice“, u knjižici CD-a piše da se repertoar Le Zbora sastoji od tradicionalnih pjesama obrađenih u lezbijsko-feminističkom ključu, revolucinarnih borbenih pjesama i popularnih pjesama kojima je Le Zbor dao novu dimenziju. I to je definitivno precizan opis Le Zbora.
A u ponedeljak navečer u Tvornici su nam Le Zboruše i njihovi gosti priredili bogat kulturno-umjetnički program, kao što bi se to reklo u neka davna vremena, na koja nas podjećaju i neke pjesme iz njihovog repertoara. Koncert su otvorile Čipkice, etno zbor koji pjeva tradicionale iz cijelog svijeta, izvele su 4-5 pjesama, oduševile su dobro popunjeni Mali pogon, a nastup su završile sa najvećim hitom sveprisutne Zaz.
Nakon njih na stage je izašlo 15-20 djevojaka iz Le Zbora, koje su nam podarile zaista sjajan nastup, oko sat vremena za sjećanje. Počelo je sa stihovima „Ustajte prezreni na svijetu“, sa „Internacionalom“ a završilo iznenađujuće sa Thompsonom i Le Zbor verzijom turbo mega ultra hita MPT-a „Lijepa li si“. I to kakvom verzijom: oj Zagorko lijepa li si/ Slavonko zlatna ti si/ Hercegovko srce ponosno...Dalmatinka more moje/ Jedna duša a nas dvije... Bravo djevojke!
Između „Internacinale“ i „Lijepa li si“ smo čuli „Po šumama i gorama“, „Katjušu“, „Ay Carmela“ (prepjev Darka Rundeka), „Dodolsku“, „Jovano, Jovanke“, „Personal Jesus“, „Crvene makove“, „Riječke pičke“, „Moj dečko je gay“, „Das Model“, „To know her“...Vidi se da cure uživaju u nastupu, publika također, sve je štimalo. Meni najupečatljivije su bile izvedbe pjesama „Jovano, Jovanke“ (na kojoj su se Le Zboru pridružile i Čipkice) i „Po šumama i gorama“, koja je izvedena uz harmoniku, kao što to i treba biti (Karamarko pati!). Lijepo je bilo čuti poznate standarde u njihovoj izvedbi, kao i pjesme koje u zadnjih 20 godina baš i nije podobno izvoditi, zbog čega (i naravno ne samo zbog toga) djevojke iz Le Zbora imaju moje duboko poštovanje.
Na koncertu se povoljno mogao nabaviti CD „Hrvatske budnice“, pa je zaista šteta bila ne uzeti ga. Omot u kom se CD nalazi je posebna priča, pa je šteta otkrivati o čemu se radi, da se ne pokvari iznenađenje. Mada ima i manu, nije baš lako izvaditi CD iz njega (kod Le Zboruša očito ništa ne može biti jednostavno :-) ), teže čak nego što je to slučaj sa izdanjima Zdenka Franjića. Na albumu je u oko pola se nalazi 12 pjesama, gotovo sve (osim „Moja mala nema mane“) su izvedene u Tvornici. Nema smisla nabrajati pjesme koje se nalaze na albumu, preporučujem da nabavite CD i uživate u njemu. Za svaku pohvalu je i knjižica uz CD, sa sjajnim ilustracijama (Helena Janečić), prigodnim tekstovima o pjesmama, kad su i kako nastale, kao i osnovnim podacima o Le Zboru.
Što se mene tiče Le Zbor je još jedan sastav koji je dospio na listu onih čije nastupe se ne smije propustiti.
Post je objavljen 23.05.2012. u 00:03 sati.