Anchi, i to je život !

31.01.2008., četvrtak


125. "Tragovi na duši"

Svi mi mali ljudi iza, tamo negdje imamo svoju neku prošlost koja je na nas ostavila trag. Trag na duši, na srcu...cry
Tragove u snijegu ostavljaju živa stvorenja svojim hodom, puzanjem,...trag na duši ostavlja isto tako živo biće ali biće koje nas je ranilo emotivno.

Jedini način za zdrav nastavak života je znati OPROSTITI.
"Ako ti život nije ono sve što od njega želiš, možda treba početi opraštati" - riječi su nepoznatog autora. Do samog opraštanja nije lako doći. Netko je takođe rekao "Čovjekova sposobnost opraštanja u razmjeru je s veličinom njegove duše."
Kada je opraštanje iskreno i prodorno dopire do same dubine određene situacije. Mržnja, kivnost, čak i blaga naklonost mogu se raspršiti pod utjecajem snage oprosta.

Krivite li trenutačno nekoga za nepravdu koju Vam je taj netko (barem prema vašem mišljenju) nanio? Govori li jedan dio vaše ličnosti: " Ma da mi samo taj-i-taj nije nanio to-i-to, sada bi bio sretniji i uspješniji?"
Ovako ili onako zbog nečeg što nam se čini da nam se dešava ili nam nešto nedostaje, često nastojimo pronači žrtveno janje. Najčešče je to neka osoba koja zapravo i nije kriva ali jednostavno smo na nju "pukli". Uviđate li možda da je ono čega se sami držite zapravo uhvatilo i drži se vas? Koliko puta ste glasno nekome rekli "Nikada joj-mu to neću zaboraviti". I naravno do danas to niste zaboravili! S ljudskog gledišta teško je spriječiti takve misli i riječi, ali nije neizvedivo. To se može postići oprostom.
Moramo biti svijesni cjene koju čemo kroz život plačati zbog svoje kivnosti, bjesa, mržnje...Trebamo shvatiti da takvim nezdravim postupcima i mislima zapravo štetimo sami sebi. Zašto da kažnjavamo sami sebe baveći se negativnim mislima i emocijama? Volimo li mi sebe dovoljno, cjenimo li mi sami sebe dovoljno kada si to radimo? Velika se cjena plača a bit će izražena u bolesti uma i tjela, bit će to svima kao kazna što se ne znaju odvojiti od neopraštanja.
Izreka "Griješiti je ljudski ali je opraštati božanski" sasvim točna, U protivnom sami sebi činimo "medvjeđu uslugu" kad za neke svoje neuspjehe, promašaje krivimo uvijek druge osobe.
Čovijek koji ne može oprostiti može postati bolestan, tjelesno, mentalno, emocionalno ili duhovno. Bjes i osveta je naj lošija kombinacija. Kronično stanje bjesa, mržnje imaju bumerang efekat kroz život.

Potrebno je SEBE mjenjati a ne mjenjati zakone, ljude oko sebe, prijatelje... nije u njima greška, greška je sama osoba kojom vlada neoprost iz prošlosti, greška smo sami MI..
Svatko od nas bi trebao prema osobi koja nam je nanjela neku bol ili patnju, sramotu ili poniženje, postupiti tako da sami sebi pred ogledalom glasno kažemo "Opraštam tom-i-tom zbog toga što mi je učinio to-i-to!". Nakon toga trebate tražiti oprost od samog sebe što ste tako dugo živjeli paralelno uz bjes i mržnju. Vukli ste svoju negativu kroz život, i to sve dok vam život nije počeo davati znakove da je krajnje vrijeme za oprost.
Život trebamo poštivati i cijeniti, a malo tko to radi. Trošimo sebe, svoje vrijeme na neke zakulisne igre, umjesto da se okrenemo srcem k osobama koje su tu, pored nas i to sada a ne u prošlosti. Otpustimo prošlost, neka ostane kao učitelj za sadašnjost i neka nam posluži kao savjet za budućnost.

Mala poučna priča:
-" Kad bi neka banka svakog jutra na vaš račun stavila 86.400 kuna i svaku veče s njega skinula sve što niste uspjeli potrošiti za taj dan, što biste učinili?
Naravno potrudili bi se baš kao i ja da nakupujem sve i svašta ali banci nedam natrag ni kune.
Sada si zamislite život. Vrijeme-banka vam svaki dan daje na dar 86.400 sekundi života. Svaku veče vrijeme-banka uzme natrag sve one sekunde koje niste pametno i mudro utrošili, ništa se ne prenosi na sljedeći dan, nema ulaska u nikakav minus ali ne dobivate ni bonus. Svaki dan dobijete novih 86.000 sekundi života umanjeno za onaj broj nepotrošenih od predhodnog dana. Sekunde vam se smanjuju, život postaje kraći. Zar nije onda bolje živjeti svoje sekunde i to tako da počnemo voljeti sami sebe, da opraštamo drugima, da volimo ljude, čak i one koji su nas ranili? Zar nije vrijeme da počnemo živjeti poštenije i odgovornije u ovom našem svijetu, u jedinom životu dok hodamo našom zemljicom?
Počnimo opraštati i vratimo osmjeh na lice".


Kad mi ponestane tema za post onda vas ovako udavim. Probat ću biti opet ona JA čim me nešto opeče po mojim prstima.

Oprostite i meni da ovom davežu.
mah


- 03:27 - Komentari (18) - Isprintaj - #

26.01.2008., subota


124. Prepirke, kritike...

Zahvaljujem svima koji su ostavili svoj komentar na prošlom postu. Hvala Vam na saznanju i priznanju da nisam prolupala svojim stavovima i da sam dobra mama. Istina, to mi i kćeri kažu, ali bilo mi je potrebno i Vaše mišljenje. Sad sam još ponosnija na svoj životni uspjeh, na dobar i ispravan odgoj i na svoje dvije predivne mlade žene.

Još samo malo iznenađena tvrdoglavošču "blogerice" čije ime ne želim više exponirati na svom blogu. Izuzetno mi je žao djeteta jer kao da ga vidim u budućnosti...nije ljepa. cry

Kao i sve ostalo u životu , prepirke, kritike je moguće nadzirati i upravljati njihovim tokom. Kad netko prema nama uputi kritiku, izražava ljutnju, u biti imamao dvije mogučnosti.
Možemo se braniti ili pokušati iz toga nešto naučiti. U defenzivnom sukobu vjerojatno će biti puno bijesa, okrivljivanja i kritiziranja, ali sve to uz minimalno slušanje sugovornikovih riječi.
Kad se odlučimo na metodu prepiranja, činimo sve kako bi zaštitili vlastiti položaj ili stav, osječaj da smo u pravu a da je sugovornik u krivu. Oni koji se brane bez argumenata a nastave se prepirati često se služe taktikom nabacivanja silnih optužbi (ja to zovem pljuvanje), vikanjem ili pisanjem riječi punih gorčine i bjesa. mad
Riješavamo li sukob metodom učenja, potičemo smirenost i strpljivost pod vlastitim pritiskom. Sami sebe prisiljavamo da nastavimo šutjeti (ne tipkati) dovoljno dugo kako bismo čuli i tuđe stavove i mišljenja, dozvolili drugima da izraze na svoj način što misle i osjećaju. To je jedini put rasta, sazrijevanja, učenja i širenja svojih granica tolerantnosti i svijesti. Dozvolimo svom umu da se hrani, što više mišljenja, to više znanja.
Um sit a blogeri na broju. yes

Kad razmišljam o ljudima, njihovim postupcima, njihovim ljudskim (krivim) uvjerenjima ili ograničenjima koja su sami sebe postavili (a možda i odgoj), dođe mi da zaplačem. Toliko ljudi ne razmišlja zdravo, ne razmišlja zrelo...
Kad bi svoju svijest barem uzdignuli iznad ličnosti i ograničenja (važno je uzdići se do onog mjesta s kojeg se vidi cijelu sliku a ne samo isječci) možda bi promjenili sami sebe. Samo sami sebe možemo mjenjati, drugi to kod nas nikada ne mogu učiniti. Dozvolimo li sami sebi promjenu, na konju smo..
Strašna je i sama pomisao koliko griješimo i koliko boli možemo nanjeti sebi dragoj osobi i sve to iz čistog neznanja, ne želimo učiti ako smo prešli 30 godina. Mislimo da smo pozobali svu pamet...nismo i nebumo čak ni kad budemo s jednom nogom u grobu, ali ipak vrijedi učiti kroz život. Iskustva iz prošlosti moramo znati upotrijebiti u sadašnjosti i uvrstiti ih u planove budućnosti.
Život je put kojim prolazimo učeći svaki dan. Nema dobne granice razvoja našeg mozga, informacije i lekcije su svugdje oko nas samo trebamo za to biti pismeni.

Čovijek je stvoren sa dva oka, dva uha i jednim ustima. Zašto???
DVA OKA : Zato da jako dobro vidimo stvari, događaje i ljude oko nas (da čitamo blog s razumjevanjem)
DVA UHA: da dobro slušamo i da nam ništa ne promakne
JEDNA USTA: ne zato da manje jedemo nego zato da manje govorimo.

Dešava se da "ljudi" pišu svoj blog a da pri tome svi komentari moraju titrati jaja blogeru. Ma nedaj BOŽE Vanzemaljče da koji komentar nije u okvirima poslušnika istomišljenika jer tada sljedi napad, ne samo dotičnog blogera nego i sljedbenika grupe jada i očaja " SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE". lud

Volim blog, on mi ispunjava vrijeme kad ne radim, poštujem svakog blogera i ima ovdje izuzetnih ljudi čiji identitet znam. Ima nas ovdje iz svih društvenih ljestvica, svih profesija, ima ovdje pjesnika, pisaca, prevodioca, lječnika, psihijatra, ima i studenata i domačica...
Zašto "poneki" blogeri misle da smo jadni kao "oni", pljuje se po našim stavovima, savjetima, misleći da smo mi ovdje osobe bezposličari i neznalice... samo se pitam ŠTO TAKAV BLOGER RADI MEĐU NAMA??? ZAŠTO ŽELI NAŠE MIŠLJENJE ILI KOMENTAR??? DA BI ONDA NAS PLJUVAO??? Jadno, jako jadno.

Jednog dana NEĆU ŽALITI ZBOG SVEGA ŠTO SAM UČINILA, ŽALIT ĆU ZA ONIM ŠTO NISAM STIGLA UČINITI.
mah

Voli i poštuje Vas moja malenkost (samo 163cm)


- 16:22 - Komentari (26) - Isprintaj - #

22.01.2008., utorak


123. Godine "+" ili "-"
Svi smo nekako opterečeni godinama.
Bora ovdje, bora ondje, malo špeka se sakuplja oko kritičnih mjesta (ah, taj trbuščić), sjeda kosa...

Ne, neće biti o tome riječ, pišem post o razlikama u godinama između dvoje ljudi. Kad kažem ljudi, mislim na one od 16 pa naviše. Pa i oni sa 16 su ljudi zar ne?

Razljutio me jedan blog (inače meni drage osobe koju rado čitam) jer tamo piše da je njena kćer od 16 nepunih godina u vezi sa starijim dečkom od 31 godine. Veza je imala blagoslov dok se godine nisu otkrile.
Po meni to izgleda ovako:
draga kćeri smiješ imati dečka, smiješ imati i sexualne odnose, pazi na zaštitu...imaš mamin i tatin blagoslov.
Onda se otkrije da kćer vodi ljubav sa dečkom od 31 godine i tada leti drvlje i kamenje na dečka. Zašto???
Zato što se misli da je dečko zaveo maloljetnu kćer, ali se ne misli da je ta maloljetna kćer možda zavela dečka iznašanjem svojih pogrešnih ili lažnih informacija o sebi. Ah da, zaboravila sam napisati da se radi o upoznavanju preko interneta.
Ista ta mama na pitanje svoje kćeri "ali mama da ja imam 18 godina..." mama joj odgovara "tada bi imala moj blagoslov ali bi me boljelo srce" (ne hvatajte me doslovno za moju interpretaciju te komunikacije).
HALLLOOOO tko je ovdje zavrijedio psihijatra, mama ili kćer?
Svi Vi koji me čitate upoznati ste sa činjenicom da i ja imam dvije kćeri (jedna piše blog) koje su prošle te "naj gore" godine.
To vrijeme njihovih nazovimo ludih godina, trudila sam se biti im prijateljica a ne samo mama. Nije bilo teme o kojoj ja ili Damir (njihov tata) nismo sa njima razgovarali, nije bilo tabu tema u našoj obitelji. Priznajem da moja obitelj nije bila "tipična" Hrvatska obitelj (kako za svoju obitelj piše spomenuta blogerica). Poneki naši konzervativni prijatelji nisu odobravali naš način slobodnog odgoja, uvjeravali nas da gubimo autoritet u očima svoje djece jer da "roditelji ne mogu biti prijatelji nego roditelji". Takvim konzervama se desilo to da su njihova djeca sa prvim osječajem slobode bili kao pušteni psi s lanca a moje kćeri su izrasle u poštene i radišne djevojke. Tko griješi???
Imala sam i ja problema sa kasnim njihovim dolascima kući ali i to sam riješila kupeći im mobitel, tako da su mi se mogle javiti čak i kada ostanu duže od dozvoljenih sati. Do svoje punoljetnosti su imale izlaz do ponoći (uz javljanje mob.) a kasnije i do jutarnjih sati.
Smatrala sam da zabrane i određivanje granica slobode ima BUMERANG efekat a to mi nije potrebno. Povjerenje a ne strah je bitna stvar u obitelji.
Moja starija kćer koja sada ima (uskoro) 26 godina bila je u vezi sa starijim dečkom. Ona je imala 15 a on 25. Nije mi se baš sviđala ta računica, ali sam se pitala TKO MENE PITA AKO JE ONA SRETNA I AKO GA VOLI.?
Znala sam da to ionako neće dugo trajati i bolje da to odobrim nego da branim jer ZABRANJENO VOĆE JE NAJSLAĐE (čak i nama odraslima).

Mi odrasli svojim očima kritiziramo svoju djecu kao da mi nismo imali te godine, kao da i mi nismo imali neke simpatije prema nastavniku tjelesnog ili onom čupavom iz likovnog. Nisam "majka Tereza" a ni "djevica Marija" ali isto tako to nije ni blogerica čiji me blog razljutio.
Vračam se na kritiku njenih postova.
Uglavnom, spomenuta blogerica sada namjerava uništiti dotičnog dečka (kojeg ne bi uništila da joj ševi kćer a da ima 21 umjesto 31 godinu), namjerava tražiti neku zakonsku zaštitu (a kćer je sama pristala na vezu i sex uz majčin blagoslov), namjerava nastupiti u nekoj TV emisiji i exponirati sebe kao žrtvu.
Ženo, djete je žrtva tvojih postupaka, djetetu ispirete mozak sa svojim konzervatizmom. Mješate u cijelu priču tamo nekog "školskog" psihologa koji najčešče ne zna gdje je sparkirao vlastiti auto a kamoli da zna pomoći djetetu. Ma koji je školski psiholog ikada nekome pomogao???
Sada naj vjerojatnije drži svoju kćer pod budnim svojim okom, okom nastavnika u školi, susjeda, prijatelja... Cura-djevojka nema svoju slobodu ni govora ni kretanja jer se mami ne sviđa razlika u godinama.

I one cure na Rabu su bile poslušnici svojih roditelja i njihovih kanđi i to sve dok im nije pala na um odluka da pobjegnu od takvog života. Koliko će još roditelja izgubiti svoju djecu svojom krivicom (a ne neke Crne, ili ljubičaste ruže), koliko je žrtava potrebno da shvatimo da su nama djeca uvijek djeca čak i kada su odrasle osobe, izgrađene žene, majke...uvijek su to naša djeca. I ja sam još uvijek djete u očima svoje mama, ona meni još uvijek popuje ali s tom razlikom da ja klimam glavom ali radim po svom.
Jednog dana će i djevojka, kćer spomenute blogerice postati majka i odnosit će se prema svom djetetu kao što se njena majka odnosila prema njoj. Joooj ljudi upomoć od takve buduće generacije. Tko kome nameće svoj autoritet, kamo to vodi???

Definitivno JA sam za dobar razgovor sa tim dečkom, ako se izdešavalo već sve (sex) onda je bolje dečka upoznati nego takvu vezu braniti. Nema te rupe kroz koju miš neće pobječi ali možda tek tada ravno mačku u usta.
Ja sam za popravak odnosa u toj obitelji, za bolu komunikaciju i za riješavanje problema u 4 zida. Ako sve to dođe do suda (a i to se sprema) zamislite kako će se osjećati spomenuta djevojka koja pred stranim ljudima mora pričati o detaljima svog sexualnog odnosa sa tim dečkom, koliko je takva situacija ponižavajuća za osobu koja sazrijeva i uči iz svojih godina?

Zanima me mišljenje svih Vas koji me čitate jer Vas smatram virtualnim prijateljima. Želim znati dali ću doživjeti negativne kritike kao što sam to dobila na "njenom" blogu???
Da li imam pograšan stav i pogled na opasnu situaciju koja može rezultirati samoubojstvom dotične djevojke?

MOJ KOMENTAR NA NJENOM BLOGU:
1. Majka sam, imam dvije kćeri (26 i 24 godine). nisam im branila internet, nisam im branila napredak tehnologije, dapače JA sam im sve objašnjavala i ništa nije bilo ZABRANJENO.
Možda baš zato nisam imala takvih problema, možda je bolje ne pitati previše...
Ne kažem da mi se sviđa to što "on" ima 31 godinu ali što bi bilo drugačije da ima 21??? Svejedno je tvoja kćer maloljetna, svejedno ju je on zaveo.
ponekad trebamo postaviti pitanje: što je to moja kćer pisala i čime je (možda) ona njega zavela? Da li mu je rekla- napisala svoje prave godine? Sve ima dvije strane pa i tvoj problem.

ne sviđa mi se ideja da vlastito djete vučeš po policiji i sudu, stvorit ćeš vlastitom djetetu doživotne traume, neugodnosti...
Zamisli kako će se tvoja voljena kćer osjećati kada će na sudu u detalje trebati prepričavati svoj sexualni odnos sa tim čovijekom???
Kako bi se ti osječala da pred stranim ljudima pričaš o sexu sa svojim mužem, što ti radi, kako i gdje te dodiruje, kako je "ušao" u tebe...

Da li tu sramotu želiš svojoj voljenoj kćeri?

Napravit ćeš više štete u njenom životu nego koristi, doživotno češ ju istraumatizirati.
Sve što se brani je slatko. Da li ste možda Vi kao roditelji učinili negdje grešku koju sada želite ispraviti policijom i sudom i to na račun djeteta?
DJETETA? Današnja djeca od 16,17 godina su ono što sam ja bila sa 21,22. Ja sam postala mama sa 20.
Draga si mi ali promisli dobro jer znam iz iskustva kako će na kraju samo tvoja kćer stradati, ispast će da je ona njega zavela, da je lagala godine...
Odustani od ovakve borbe. Razgovaraj sa svojom kćeri, budi joj prijateljica a ne sudac.

Puno pozdrava Ančica

2. TVOJE RIJEČI U TVOM POSTU
"NEcu dozvoliti da me takav nakaradan zakon zaustavi.
Nisu me zaustavili zatvorenim vratima u nadležnim ustanovama (policija)"

Tu sam to zaključila.
Kako da shvatmi što zapravo ti sada želiš?
Ispravljati krivu Drinu ili zakon, kazniti jednog čovijeka a zakon ne kažnjava
popove pedofile?
Ovo je ipak Hrvatska a ovdje možemo sramotiti sebe,
svoje dijete a ostali ispadaju nekažnjeni.
Znam za slučaj silovanja gdje je djevojka ispala kriva jer ima ljepe godine i dobro tjelo,
a silovatelj je ispao žrtva.
Ima i gorih slučajeva od ovog tvog ali ljudi to riješavaju između 4 zida a ne na TV
ili radiu. Kako misliš da nećeš nanjeti neugodnosti svojoj kćeri kad će tebe kao
mama prepoznati i susjedi i rodbina, prijatelji, znanci...
Kako ti to zamišljaš???

3. Nije vrijeđanje iznašanje tvojih činjenica.
Moj suprug je bio taj koji je volio upoznati osobu s kojom mu kćer izlazi. Nemoj misliti da i mi nismo imali problema ali riješavali smo to iza 4 zida. Vjeruj mi sve smo riješili, obje kćeri su korak do braka, rade i žive samostalno već 3 godine.
Pišem blog ne zato da sebe i svoju stručnost ili nestručnost exponiram, pišem blog zato što volim mišljenja ljudi koja i TREBAJU biti različita jer nismo rođeni i odgajani u šablonama.

PSIHOLOG kažeš, ako je to ŠKOLSKI PSIHOLOG vjeruj mi da ne vrijedi komentara. Obratite se VI stručnoj osobi a ne nekom školskom psihologu. Osim toga, ma kome je školski psiholog pomogao??? Možda onim curama koje su se ubile na Rabu ili... ne da mi se dalje nabrajati.

Pritiskom i presijom, zabranom kojima se sada služiš u odnosu na svoju kćer učinit ćeš kćeri štetu, nedaj Bože da i ona posegne za idejom samoubistva. OPASNU IGRU VODIŠ I JAkO, JAKO DOBRO RAZMISLI O DALJNJIM KORACIMA. Ne znaš što se dešava u njenoj glavi i bojim se najgoreg koje se UVIJEK desi kad je situacija sasvim mirna.
Napisala sam ti VOLJENA kćer pod navodnicima zato što:
AKO JE VOLIŠ (A VOLIŠ JE) NEMOJ IĆI ĐONOM NA NJENE EMOCIJE. ONA JE BUDUĆA NEČIJA ŽENA, MAJKA, PA JOJ NEMOJ UNIŠTAVATI PRVE EMOCIJE PA MAKAR BILE I PREMA POGREŠNOJ OSOBI.

MOŽEŠ LI TI BACITI "PRVA" KAMEN DA NISI GRIJEŠILA PRIJE BRAKA ILI U BRAKU?
DALI TE NETKO ZBOG TOGA OPTUŽUJE ILI TI NEŠTO BRANI.? (ja ne mogu baciti spomenuti kamen)

STAVI SEBE NA NJENO MJESTO.

BOJIM SE ZA TVOJU KĆER ALI NE ZBOG TOG DEČKA NEGO ZBOG VAŠEG PRITISKA.
MOGLO BI SE DESITI ONO NAJGORE A TKO ĆE TADA BITI KRIV, KOGA ĆEŠ TADA TUŽAKATI MEDIJIMA?
SEBE I SUPRUGA ILI NAS KOJI TE UPOZORAVAMO (stručno ili ne stručno, nije važno) NA MOGUĆE POSLJEDICE. Tuga i depresija je korak do samoubistva u tinjeđerskim godinama. DA LI TI TO PADA NA PAMET???
VELIKI POZDRAV I ČUVAJ TO SVOJE BLAGO ALI NA DRUGAČIJI NAČIN.
Ančica
ANCHI, i to je život • 22.01.2008. u 19:52


Na sve moje kometare i na komentare "Samohrane majke" bacano je drvlje i kamenje.
Da li smo onda ona i ja nenormalne ili NETIPIČNE MAME?

Maka napomena: radi se o blogerici koja je sama okusila život u 3 razredu srednje škole (17 godina) i to tako da je ostala trudna i abortirala. Radi se o osobi koja je uživala u osveti tom svom tadašnjem dečku, gledajući ga kako propada u alkohol...uživa u svojim osvetama koje sada želi čak i preko vlastitog djeteta.
Ironija sudbine koja kaći djete...

COPY-PASTE s njenog bloga:
."Da moja kcer ima recimo 20 god. a on 36 (to je opet ista razlika) možda mi nebi bilo pravo ali bih joj zasigurno rekla da je odrasla i da je to njen izbor. Mala me je pitala: "Za 2,5 god ću imati 18 šta cete ako vam tada budem rekla da ja isto osjecam za njega?" Moj odgovor je bio da ce u tom slucaju imati moj blagoslov".
...aplauz molim za takvu brižnu mamu...tada joj smije s blagoslovom ševit kćer...

U međuvremenu sam nabavila veliki kišobran za moguće pljuvanje po meni.



- 22:13 - Komentari (58) - Isprintaj - #

18.01.2008., petak


122. Sponzoruša!

Jupiii eto mene među Vama. kiss
Volim ja Vas ali me zdravlje držalo podalje od tipkovnice. Imam i dalje zdrastvenih problema, ovaj puta ne zbog pluča (broja 5), nego zbog bolova u rukama. Ruke mi trnu i ne osječam prste (koji puta je to i dobro) tako da mi je tipkanje napor. Ipak ću napisati nešto, nešto na temu SPONZORUŠA koje žive među nama i kojih će s obzirom na "novu-staru" Vladu biti još i više. Ne znam koliko je Vas upoznato sa cijenama, ali u "ljepoj našoj" litra mljeka je 6 kn, benzina 8.26 a ulja 17. Običan radnički jeger (kojeg Sanader sigurno ne upotrebljava za jelo...) je 63 kunice po kili, špek 70 ... ali je zato Sanaderova kravata 100 eurića na državni proračun.

Kako da si danas cure priušte obleku, klopu, benzin...?
Naravno postat će SPONZORUŠE.


Ak je kurva nek je sa stilom!
Sponzoruše....the final frontier......
O njima je pisano kao i o Staljinu, Titu i Hitleru. Od sebe su stvorile subkulturu dok su ostale subkulture pored njih nula. Baš bi me zanimalo kako se punkeri osjećaju u vezi s tim, oni koji uporno nose natpise "punk is not dead" (a u nastavk u:"sponzoruše are born").
O njima je čak i napisana pjesma. Svi pljuju po njima a toliko ih spominju. Kao da su (nedaj Bože Vanzemaljče!) ljubomorni na njih. No ćemu takva očaranost njima?
Sponzoruša je fina kurva. Ona neće stat na ugao jeftino obućena i našminkana nudeći prvom prolazniku "zadovoljstvo". Ne, ne! Ona će se truditi izgledati odlično i odjećom namamiti potencijalnu skompleksiranu žrtvu debelog novčanika. A možda joj se i posreći da ga dobije malo duže .Dok ju žrtva ne ostavi (ili ubije-pokoj joj duši) ili ako joj se posreći da nađe žrtvu još debljeg novčanika veselju nikad kraja. Možda su zato toliko ljudi očarani njima. Pa sponzoruša može bit svatko danas! Samo moraš pazit svoj izgled ko pahuljicu snjega na suncu (nema više mc'donaldsa!) i bit spremna svoj izgled prodat za skuplje krpice i fine večere (u ovom slučaju salate-nema više jela)!
Zanimljivo je što sve žena može napraviti! Majka priroda nam je dala ono što muškima nije "a s ti miša" ko da nam je dala koku sa zlatnim jajima (al bez jaja). I sponze su to skužile. Znaju to iskoristit!I i u neku ruku ispada da su pametne! Mi smo si same krive kaj smo pune etičnosti i morala. Kad pogledaš objektivno one tolko toga imaju. Al ja nisam ljubomorna na njih (prestara sam za to).Mogla bi pričati o svojim etičnim nazorima do sutra.
Ja, koju je sram da joj muški plaćaju kavu nemogu zamisliti prodaju sebe za dobit i interes, ali cure, žene koje to rade zavređuju ili osudu ili medalju za hrabrost. Nije mala stvar primati u sebe sve i svašta u korist računa ili skupog života u Hrvatskoj.
Navodno su cijene "pušenja" 50 eurića, sex do sat vremena ima kliznu cijenu, od 60 do 100 eurića ovisno o kojim se "rupicama" radi. Godine su na biranje, ima od 18 do 40 (tko voli, nek izvoli).

Nastavi li ova HDZeovska godina ovako divljati uskoro će i penzionerke postati sponzoruše, a penzioneri makroi.

"Ljepa naša domovino
oj junačka zemljo mila
stare slave hrvatskaHDZovino
da bi vazda na vlasti bila..." belj

Ma tko se usudio glasati za TO čudo stranačko???
mah

Voli Vas moja malenkost.

- 03:15 - Komentari (28) - Isprintaj - #

06.01.2008., nedjelja


121. Sv.3 kralja
Dragi moji
svima Vama sam zaželjela u Novoj godini puno zdravlja ali sam to zaboravila željeti sebi. Naime ležim u krevetu, gutam otrov zvan antibiotik
jer imam upalu pluča. Počelo je kao obična gripa ali eto što me snađe. Teško mi je sjediti i zato me nije bilo a i još par dana ću izbivati s bloga.
Puno zagrljaja Vam šaljem.
yes



Sv. 3 kralja

Skidanjem božićnih ukrasa, danas (6. siječnja) završavaju božićni blagdani kada katolička Crkva slavi blagdan Sveta tri kralja.
(Baltazar, Melkior i Gašpar)

Blagdanom Bogojavljenja ili Tri kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. I taj je blagdan obilježen počimanjem što se očituje blagoslovom kuća. Prethodi mu blagoslov vode u crkvi. Nekoć se blagoslovljenom vodom škropilo po kući, staji, vrtu, polju, pčelinjaku itd.
U tom običaju su prisutne kolede pa zvjezdari pjevaju božićne pjesme, ali i pjesme kojima se želi duhovno i materijalno dobro ljudima. Naravno, i ti ophodi su povezani s darivanjem čestitara.
Kršćansko značenje blagoslova domova temelji se na božićnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje blagoslovnu molitvu zazivom: "Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova.


Dovoljno sam bila fina, pristojna i pazila sam na svaku riječ u ovo božično razdoblje.
Sada je bilo dosta i sljedeći post se vračam kao ona dobro poznata jezičava i tipkava Ančica bez dlake pfuj, pfuj na jeziku.


Čitamo se za par dana, čim ozdravim.
mah


- 01:11 - Komentari (32) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se