Dionizije nad Dinaridima

utorak, 29.01.2008.

Prizma

I nakon što me Demetra sinoć raskupusala, rumunjski film i Artemida sa bratom me sredila. Još je u gradu bio Apis koji se pali na Perzefonu. Ti bikovi. Kako li su samo tvrdoglavi. I depesivni. Jos mi samo treba zabrijat s nekim faunom lijenijim od mene. Zato mi je ona popravila frizuru.
Konačno sam uspostavio svoju prizmu seksualnosti. U njoj počinju da vode bogovi nad božicama, muškarci nad ženama. I u toj prizmi osjećam se sigurnije. Jer dosta mi je više šupljih trokuta. Zato jer se u njima samo osjećam tupo, a puno nikako. Možda završim jednog dana i sa ženom. Ko zna. Sada mi se moja homoseksualnost proučava.
Netko me je mazio u mami danas. Kose crne, tamne puti. U službi koga nije važno, ali na moment osjetit da se svijet vrti samo oko tebe je super. U svojoj prizmi. Slobodan nad barikadama. Ogledam se u leći svoje sobe i znam bar otprilike tko sam i što sam. Strast svoju nisam zaboravio. Umjetnost se zove. A kad će moj univezum da se interferira s nečijim pitanje je samo vremena. Znam da sam super osoba. A ljudi iz prošlosti ostat će u zvijezdama, prošlosti da te podsjete na ono lijepo u tmini, zvana depresija, san ili samo svoje ja.
Svijetlost je u mene došla, a sad je spremna da se razlomi u dugi zvana sloboda. A Sunce neka samo sija i bude obasjano

- 01:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.01.2008.

Čaša

Jučerašnji dan je bio super. Počeo je s prosvjedom. U Olimpu koji pati od epilepsije i paranoidno egzistencijalističkih kriza treslo se sinoć od veselja. I bilo je super. A što je Mona rekla briga je samo za Gustav. Neki su od briga slatkih skakali, a zli Narcisi zato od nevolja sebi tupe čupali. Zato su se moji bogovi smijali. Od radosti i uspijeha jer prosvijed je u svoj toj brigi i paranoji nevladinog svijeta udruga uspio.

Satiri, nimfe, muze, lare, polubogovi, heroji i bogovi tresli su se od veselja. A koga je Dioniz vidio. Bolje je pitanje koga Dioniz nije vidio. Jer svi su bili tamo. Satir, Hermes, Pan, Eho, Amor, Psiha, Uranija, Polihimnija, Helije, Apis, Lezbija i gay lezbija. Dan prije očaravajuće je bilo dijeliti letke s Artemidom i Perzefonom. Pogotovo je bilo gay kad vidiš da ti se trud isplatio. Tko letak za prosvjed nije primio nema društveni život. Nema osobe kojoj za noć muzeja letak nismo udijelili.
Na prosvjedu svi su bili sretni. Oduševljeni. Ponio sam novu đezvu na prosvjed i premda sam pola boje istukao od veselja bitno je da su iskre frcale od radosti. Radosti što se bunt zove. Artemida je tukla svojim loncem što se nevinost i nježnost zvala. A bubnjari tek. Koja radost. Nekim su zli, ali su svi opet bili puni radosti.

Počinjem slijedeći tjedan radit u galeriji. I nakon svog tog sunca bila je opet bakanalija kod Hermesa. Uz Psiho, Artemidu, Perzefonu, Hada, Psihu i Laru te ekipu iz plastičnog Olimpa čiji temelji vole da plešu ples po žici. Bila lijepa ili slaba, ali važno da je ukusna.
Sir je bio super. Možda nije bio rahat lokum, ali s maslinama i vinom iz Huma sve se stopilo u papar sa đumbirom, medom i biskom.
I na kraju kad je došao Pan on me odvede u klub kojim vodenjak drma po ne tako niskim cijenama. Bar smo se u svoj toj zbunjenosti od radosti popušili lulu, a u uterusu gorkog piva. Sreo sam Taliju tamo, koju otkad ne vidjeh. A i svi ti DJ-i koji su tamo bili dobro su glazbu puštali. Pijetli, knezovi i kneginje na Sicko disco su kakali. Nije bilo suita, ali za tango nije bilo potrebno samo dvoje. Sinoć sam opet doživio Slobodu na barikadama. Barikada nije bilo i više mi ih nema. Svoje sam u glavi uspotavio. I nakon što mi je pola ljudi iz tog kluba bilo neprivlačno, ukrao sam opet jednu čašu. A kod Hermesa sam zato ostavio termosicu. Svima dragu.
Jutros sam opet napravio svoj trokut. Možda je bio šupalj. Prije bi rekao tup. Sreo sam Helijanu i njenog Posejdona. Dok sam nosio veš. A baš nije praona radila. Bjork rastura. I nakon svog tog plesa oko svoje idile što se Cvijetno i nasip zove obišao sam tri punkta jutarnja. Pekara, soba, dućan. Prat ću rublje sutra. Danas je Artemidi rođendan. Idem na rumunjski film danas jer za jučer mi je dosta bilo ogledavanje u čaši što se skromnost zove. I libacija bogovima kroz čašu Učit mislim. Samo da sredim nered i posuđe po sobi. Jer od života i ovog grada ne odustajem.

- 14:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 25.01.2008.

Zašto je super biti gay

Ne moraš se brinut zbog trudnoće.
Ne moraš mislit kako odgojit nekog.
Bar u ovoj državi.
Živjela Hrvatska!!
Jer bar u ovoj državi ako si gay ne moraš brinit o tom. To je jedino problem straight i bi populaciji. Kad sam upoznao Demetru i Atremidu iskočilo je pitanje:
Je si li gay?
A odgovor koji je uslijedio:
Ne još!
I svi se nasmijaše.
Pet godina bisesulanosti je prošlo i ovaj bi je spreman za vezu. Kolka god obaveza bila. A prije svega treba prestat mislit o glupostima. Premda ispit nije dobro prošao imam rok 1.2. i tad izlazim opet se osramotit ili proć, ali je najvažnije da se trudim. A najgore je samosažaljevat se u sobi. Život u Zagrebu je super. Šta bi bilo tek da sam u Imotskom. I sutra idem na trance, a danas u muzej i možda na predstavu. Čak sam i sobu pomeo. Ares će biti ponosan. Prije zajedljiv. Kad se vrati iz Trakije...

- 18:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

Šećer za kraj

I eto danas sam pričao s Narcisom. Stvari se nisu puno promjenile. Ja sam super. On je super. I to je to. Prijatelj s njim ne bi moga bit. Depresiji je došao kraj. Nije lijepo za reć, ali kad vidiš nekog u kurcu većem od tebe lakše ti je. Nadam se da ću sutra dat ovaj ispit, ić na prosvjed i koji party. I ne dramatizirat previše. Pretjerivat. Bahko je i ovaj put trijumfirao.
Sve vas voli voli vaš Dionizije
A za kraj moram dodat da je dan lijepši kad dobiješ koju poruku od Eola. A sad se vraćam konačno svijetu skripti, aktivizma, izložbi, medu, klementinama i smeđem šećeru
A Perzefoni, Artemidi i Euterpi želim sretan rođendan. Nadma se da Apolon neće ovu Dafnu otjerati u lovor...

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.01.2008.

Papar, sol i termosica

Život se ne isplati ponekad bez uspomena i začina. A s tim je sve i počelo. Hrana je vječna tema. A seks samo ponekad.
Zašto Narcis?
Jer me podsjetio na mene u srednjoj. Psa gladnog ljubavi. I zato sam i prošle godine bio bijesan na sebe jer on to nije znao cijenit.
Zašto Helije?
Jer me podsjetio na dijete koje ne zna što želi. Sebe. A sve je počelo sa termosicom. Crveno-žutom, kariranom. Na čemu je nekidan i stalo.
Papir i sol za one koji metaforama nisu sklone neka skuže sami. Samo da znadu da je to boja pudle. Pudle koja je siva, ali živahna i za neke prokleto, ali samopouzdano gay.
A sol. Soli u glavi sam ima i imat ću. Sa sobom ili bez njega ili nje jer život te ponekad samo strefi. Možda ne kao munja ili struja, ali zato voli da gori

- 01:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.01.2008.

Smokve

Uz sve žaljenje ovog mladog boga koji svaki put kad se zaljubi ponaša kao dijete. I srlja u propast. Nije mu žao. A zašto bi. Svi ljudi koji su mi se sviđali bili su super osobe. Osim jedne. A svi znate koje. I tog cvijeta je ovaj Dioniz prokleo.
Zašto?
Jer nikako da sebi prizna neke stvari. Nego se kurči okolo. Život je jebeni cabaret. Sve ovisi o tome kako dobro plešeš. Čak i ako ti se zemlja trese pod nogama. Zato mi je Terpsihora moćna. Jer kad pleše zemlja se trese od nje.
Uranija mi je genijalna. Iako vlada zvijezdama i kuka non stop, zna sve tehnikalije.
Večeras možda ne plešem nego učim, a sutra ili prekosutra možda odem kupit Perzefoni dar jer se previše trudi oko mene. Jebote jesi božica, ali se uhvati više tog diplomskog. A ne tuđih života.
Zato sam se ja odlučio konačno uhvatit ove Mitteleurope. Život nije Garner, ali trebam brinut o sebi. Iako mu je dobra opera u Parizu. A i priznaje da vam se sviđa moja probavno-potrošača poetika.
Nema seksa za mene prije ovog ispita. U biti zabave. Zaljubim li se sad ide sve u kurac. Ne dao Dioniz da me Amor takne. Ne prije ovog ispita bar. 5 godina negiranja vlastite seksualnosti je bilo loše, ali sam zato na 6 ispita. Veza je obaveza, a upustim li se sad u išta ode sve u kurac. U patnje Hada. Premda je zabavna.
Od žena mi se ne odustaje. Predrage su mi. Završio s ikim, važno je da me jebeno voli. Još mi se eksperimentira.
A zato od svih vas s kojim god stavom bili želim da mi držite fige jer trljat smokve ili smokvice kojeg god spola bile je zabavno i slatko.

- 00:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.01.2008.

Kupus

Foto session. Bio je jučer. Gnjevnih satira i nimfi. Muza i bogova. Jer Narcisi upravljaju državom. Pametni i nekima lijepi. Samodopadni. A dobri. Možeš mislit.
Lekciju morala su dobili kad su pušit kurac svećeniku morali.
Bio sam bezobrazan jucer. Prema Silenu. I žao mi je.
A zašto. Zato što mi je privlačan. I ne želim se zaljubit ponovo u krivu osobu. A svi ostali satiri su mi zato simpatični. A i nimfe. Ona crvena iz zelene akcije. Baš je slatka.
Danas. U intermezu poslijepodneva jednog fauna gdje vrag ima mnogo lica opet sam vidio Narcisa i skoro smo se pozdravili. Ali nije ni to zaslužio. A bile su tu i druge nimfe i satiri. Koji su mirisali po mandarinama i obojani u žuto.
No uz nedostajući snijeg jućerašnji morčić se najviše isticao. Pogotovo uz sniježno bijele lare iz menze. Jedna ga je čak svojom breskvom zavodila. A među ostalom tu je bila i jedna crvena Nimfa.
A zato je u Dionizijevoj i Pitijinoj glavi bilo zabavno. Kao kupusu, a nekima možda kao u kelju

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.01.2008.

Šipak

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Jednog lijepog dana u zemlji čudesa zvana aktivistička scena mladi Dionizije bijaše pijan od bijesa. Jer ga je Vulkan opet razočarao i sve je išlo u kurac. Išlo u kurac jer Arkadija više nije bila tu. Nije bila tu jer išla je u krivom smjeru. Sunce više nije sjalo u istom smjeru. Ljudi više nisu imali morala. Samo katoličko licemjerje na sve strane. I par aktivista punih revolta i žalosti kuda ova zemlja ide. Odlučilo je reći istinu o zemlji zvanoj Arkadija koja više taj naziv nije zaslužila. Jer su je vodili krivi ljudi. Hefesta jedino dostojni. Narcisi. Samoljubi.
I bili su je nedostojni.
Točno u podne svi fauni, Nimfe, Muze i mladi bogovi odlučili su svoju robu skinuti i poči na plažu. Na plažu ispred ministarstva obrane. No nije ih bilo mnogo. Samo 20. No bili su hrabri. A među svima njima bio je mladi bog tog poslijepodneva suncem ovjenčan. I dobro su mu stajale kupače hlačice. Ime mu je bilo Helije. I držao se Hermesa. A Dioniz Hermesa.
I premda su sve oči bile tog popodneva uprte u Dioniza i staru Pitiju nešto je bilo u Heliju što je Sunce privlačilo. I lopta se tog podneva vijorila i vijorila u vrtlogu istine između 20 bogova, Nimfi, muza te Hermesa, Helija, Artemide, Jadranke Damjanov i mladog Bahka.
Odlučili su provesti slijedeći tjedan na otoku. Otoku zvanom osobni Olimp. U zemlji zvanoj Makedonija gdje su se nadali da loši bogovi ne zalaze. Preko Dinarida. Na oblaku zvanom nada vozili su se preko gena kamenih. S odijumom, no ljubavlju ipak prema refugiju božjem.
Došavši na mjesto božje gdje su pastorale i idile nekoć svirale legli su od umora. Sljedećeg jutra posjetio ih je Had i pomogao im u pospremanju osobnog Olimpa. Bršljan je trebalo očistit, Olimp počistiti, a satira i Nimfi nije bilo da im pomognu. No postojala je glazba zato. Koja je bila prejebena. Dionizijska nije bila. No Apolonijska i hermetično brza je bila. Lirična da bude inspiracija u čišćenju korova što su ih Saturn i gay lezbija zaboravili počistiti.
Sljedeće veče u sumrak je došla Perzefona. Sa svojim začinima. I igricama.
Svijet nije bio fer. A Olimp se tresao od čišćenja i kuhanja. Nekima veselo. Nekima ne. A u svakom slučaju ljepši otok ili dom oni nisu mogli naći. Eol im je bio naklonjen. I kad se Had spremao za svoju prnje skupit došao je Pan. Pan koji je svima nedostajao. Pogotovo Perzefoni. Jer se uvijek s bogovima voljela igrati. Pan je bio oduševljen što je vidio da u rodnom mu Olimpu i dalje postoje bogovi koji smisla za zabavu i moral imaju.
I tako su se bogovi nastavili igrati. No ovaj put bez Hada. Nakon svog tog pospremanja, ispijanja vina, bakanalija i meditativnih rasprava ovi mladi bogovi su se odlučili okupati na obali Makedonije. More je bilo modro, modrozeleno. A Hermes s Artemidom i Perzefonom prekrasan. Tu je bila i četvrta gracija. Dionizije koji je svoju graciju za tu večer našao. Ili je bar mislio da ju je našao.
Ime mu nije bilo Pan, ali je izgledao poput krijesa koji sije u noći. Mističan i simpatičan. Djetinstva pun, neiskvarenog i čistog.
Artemida se tu večer mozgala. Pan je bio vesel, a Dioniz pijan i umoran spavao pod zvijezdama. Pjevali su pjesme. Bakantske, dionizijske, meditativne, a nadasve sinestetične. Fuzija je svima bila u srcima. Jer su željeli zaboraviti. Zaboravit da im zemlja ide u kurac.
Dok su se vraćali kući u kočiji za pet na krilima Eola bilo je pretjesno. Premda je glazba bila dobra iz kočije je izletio Pan. A poslije Pana Artemida. Jer joj je djevičanstvo bilo premilo.
U zemlji gdje je bura puhala i lišće otpadalo snijeg nikako nije dolazio. Samo čemer i tmina.
Psiha je jedno veče bila osamljena. Nakon švedskog filma tko ne bi. A i Dioniz. A iz pokrajka i mladić zvan Helije. Bili su željni palačinka i pizze s vrhnjem. I dobrog društva. A dobili su pivo, koje je bilo ukusno. Za neke gorko kao pelin. A toplo poput zimskih čarapa, jer jesen je tek počela.
Hermes je jedno veče opet bio preraspoložen. Od radosti. Jer mu je njegova Afrodita inspiraciju za novu svečanost dala. Bakanalija je bila dobra. Puna Nimfi, satira, Silena, polubogova i putnika. No mistični Helije se nije dao. A Dionizije se prepustio Klio. Jer joj je kosa bila crvena, a ljubav moćna. No crveno on je tražio samo u vinu jer je bio prosinac i padao snijeg, a zeleno žuta mu je bila svijest.
Zima je počela. Saturn je svoja djecu već pojeo. Gee i Demetre su se umorile. Ili već umrle. A Hera je zato i dalje likovala. Narcis je bio glup po običaju.
U gradu u kojem nitko nije spavao za najluđu večer desio se tulum. Iako se tu veče pušila nargila neki tu mandarinu nisu popušili. Rađe su pili vino. S kiselim krastavcima. Hašišem i limunadom.
I dok se Dionizije igrao sa Pitijom i Bikovima, a Perzefona sa Hadom i rukama, Helije je ispario poput balona za novogodišnje veče. I ostao samo u zvijezdama da Dioniza tješi. Jer njegovu ljubav nije ni postojala, ali je zato postojala Psiha. Da spava u noći i legne u krevet što se čežnja zvala. Jer vrag ima mnogo lica. A ne dao Dioniz da se zove Narcis. Bolje je da se samo Orfej gubi. U moru tmine, patnje i straha što se Eros nije usudila zvati, već samo poput vjetra smijehom otpuhnuti u vječni zaborav na nasipu gdje bikovi više u koridi nisu htjeli plesati. Ali je bar zato ostao svima jedan slatko - kiseli šipak.

- 00:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 18.01.2008.

Slatko-gorka kuhinja i soba

Svijet je danas bio okrutan Olimpe. Pogotovo kad previše vremena visiš s Aresom. A i on je mamina maza. Dok mi Eol ne odgovara ja evo samosažaljevam sebe.
E, a koja scena danas u menzi. Hrana možda opet nije bila nektar i ambrozije, ali komunikacija jest. I da u pozadini svega je opet bio Narcis, ali začinjen s Aresom i Amazonkama. Razgovarat sa žlicom pokraj njih stvarno nije bilo utješno. Čak i kad ti se pola menze smije. Bio gay ili bi. ŽIvot ti ponekad nije smiješan. My baby just doesn`t cares for me
A kurac je ikog više briga. Pogotovo kad ti pola svijeta nedostaje. I kad si nostromo. Manijak do bola jer ga Narcis nije ni volio. A ni Hermes, ni Helije
Zato ovom pretvorbenom Dioniziju ili mladiću zvanom Bahko je nekad najbolje visit s Pitijom i Demetrom. Dalje od samoljuba. Ili nedaj Olimpe plina. Od kojeg lako postaneš ovisan.
Najgore je šta možeš je razgovarat sa zrcalom. Ponekad je bolje pjevat na japanskom. Makar te niko živ ne razumio

- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.01.2008.

Vrucina sviježeg poslijepodneva

I eto dok sam bolestan i čekan da me neko posjeti u svijetu skripti. Mama bi se inace mogla zatvorit. A i mocvara. Zato imamo cecu Seku Alkesić da nam svira. Bolje to nego Blondie. Ili Sigur Ros. Mercury Rev ili ne daj boze Mogwai da opet u ovaj grad dođe.
Balkane balkane moj
Zato imam ministarstvo psihodelije i Tarafe. A tamo idem s Pitijom ili Euterpom
Ko da je važno s kim idem. Važno da je u zemlji čudesa ili na nebu s dijamantima
A oko dionizovo te gleda dok spavaš

- 14:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ukus

Pojeo sam danas grejp s medom. Ma baš je bio super. Sladak i lud. Dok mi se pišalo. Pišalo u cvijetu ludila. Ludila kojim cvijeće spava. Spava u zemlji što se tminom zove. I ne da se. Čak dok mu se i piša. Piša od ludila.
Ludilo brale!
Ae ae
Plavuša
Dalmatinska
Izgubljena
No ponosna
I viking
slavenski ili slavjanski
ilirski
u zemlji zvanoj izgubljeni slučaj
što političari njom jedre
ko Posejdon starom Grčkom
jedina je razlika
što je Posejdon imao ukusa
a Hrvati ga očito nisu imali

- 03:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Menage, fuzija ili samo pare

U zemlji na prekretnici. Gdje jedno vrijeme prolazi, a drugo se rađa dolazi trenutak. Prekretnica. Čas. Časak. Ćošak. Ćor sokak.
Rupa. Emocionalna. Koju moramo da prebolimo. Da ostavimo i stavimo točku na i. Jebeno i. A ne o.
O koje moramo da začepimo
A ponekad ni ne znamo. Ni ne želimo
Jer smo pičke
Jer smo ludi
Jer nam se ne da
Jer smo ljudi
Jer smo svašta
Jer smo bogovi
Jer smo grešni
I imamo osjećaje
Porive i slatkorječivost.
Zašto je važno da ih imamo.
Da ih nemamo ni živi
mi ne bismo bili
A da nije
i i o
ili
i o o
o i o
o o i
i o i

- 02:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Olimpu

Olimp mi je daleko. Daleko u sjećanju. Ali nam uvijek ostaje u srcima. Šumama. Prostranstvima o kojima ptice sanjaju. Dok lete s pola na pol. Iz prašume preko pustinja do šuma i kuća svojih. Dimnjaka gdje spuše. Spuše i to često. A kolko često. Onolko često kolko im se da spušit. Spušit do bola. Il do srca. Zar je važno.
Nekima nije. Nekima je.
Zato nije loše dignit oči visoko. I gledat zvijezde.
Zvijezde što sijaju. Da te vode. A i te zvijezde što sijaju.
U dahu tmine sijaju, ali se ne gude.
Gube se ponekad.
Kad ih zaboraviš.
I kad ti želiš.
A da li želiš.
Zar je važno?
Važno je da želiš.
Zašto je važno.
Važno je da me nema. Da sam mrtav.
Pospan. U dahu tmine.
I zvijezdanim nebom nada mnom da me tješi.
Sa svukom glazbe
Koja kao otkucaj nekog srce samo prolazi
I ide
I vuče te
Da zaboraviš ili potsjetiš
Zar je važno
Važno je samo da sanjaš

- 02:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrijeme prolazi...

I i de i ide. Vrijeme prolazi. A Helije ne odlazi. Gdje li je nestao. Da li ga je Hermes odnio. Ili Narcis zaveo. Ne zna ni Dionizije. Što lebdi nad Dinaridima i Panonijom teče. Jedino što zna jest da je duša izgubljena. U svijetu bajki, mita, trača i legendi što se Balkanom ili načinom života zove. Tamo gdje babe roge i Iliri spavaju. Iza obronaka Kleka gdje srce kuca i vile prolaze na mjesto vremena.
Vrijeme prolazi. A ljubav. Nikako da dodje.
Seks.
Seks je sranje.
Seks je super,
Ali samo kad si s nekim
Menage a trois
Ne
Kad si s nekim
Ne
Kad si osamljen
A najgore
Kad si sam
Vremenu što polako teče
i životu ponekad ne da
da se osamostali
ili životu zarobljenom u vremenu
što vremenu ne da da se izgubi u ljubavi
Hermesu i Heliju
Ljudima koji su mi nadu dali kad je nisam imao
Senzualni Parižanin, klošar ili samo izgubljeni Dionizije

- 02:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2008.

Istina i put u budućnost

Pronašao sam zadnji mail koji sam poslao Narcisu pa za sve željne mojih posljednjih riječitom stvorenju evo istine. Možda malo uljepšane i ne tolko polupismene kolko inače je.
Iskreno rečeno ako oces preko maila onda cemo. Bio si mi napet do
određenog trenutka. One večeri. Nakon sta san te odjeba udaljija san se
od Pana. Presta san bit iskren prema sebi i drugima. Nisan sebi moga
priznat da sam opet pao na nečiji ego. Rane od bivše. Od kad san se vratio
iz Arkadije dočekala me doma masa problema i pokusava sam masu
frustracija kanalizirat nekamo pa čak i na tebe. Patološki sam zaljubljen u tebe. Nemoj mi neko vrijeme prilazit. Mailove zaboravi. Priču izbrisi. Imam je na kompu. Dobra inspiracija. Čisto smatran da s osjećajima nekad treba bit načistu. Komplimente ne znan nekad prihvatit. Ali moraš priznat da je ono bar nije loša queer bajka.
Svijet se ne vrti samo oko Narcisa. Ponekad se vrti i oko Dionizija.
Sad me pusti na miru. Manijak jesan, ali ne toliki.
I to je moji ljudi i polubogovi istina sva. O mojoj prvoj muškoj ljubavi. Inspiracija za sve ovo mi je bilo nekoliko filmova.
Okajanje, Seks, laži i videovrpce, American Beauty te itd. Te filmove pogledajte.
A odo ja sad u svoj vrli novi svijet moje svijetle i queer budućnosti. Nadam se da ću još gledat filmove, ali ne tolko kolko sam ih gledao do sad. Jer život je stvarno jedina umjetnost vrijedna življenja.
Stojte mi svi dobro

- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Želje jednog bolesnika i njegov mail

Evo mene. Bolestan. Prvi put nakon 5 godina. I prekida veze. Kvazi veze. Ližem med. Jedem jabuku. Jeben Aresa u mozak. I sebi dižen ego na blogu.
Zašto sam biseksualan. Zato što mi to trenutno politički odgovara. Još mi se seksualno eksperimentira. Od žena mi se ne odustaje. A i zašto bi.
Super mi je bar boravit u sobi. Na dva dana i to komodno. A i tu mi evo već neki ljudi dižu tlak.
Inače imam uz ovaj blog i profil na gay.hr-u. Isti mi je ko moj mail na gmailu. Pa ako hocete komunicirat sa mnom intimnije idete na bachusvsorpheus@gmail.com.
Prošli put kad sam morao boravit u sobi 5 dana razvio sam fobiju od Save. Nije ni čudo. Tko bi onde moga i visit. A i treba si stvarno neku drogu za visit tamo s tim likovima. Seljačinama.
Cvijetno je zato super. Opušteno. Moje hipi selo. S kućicama u cvijeću i nasipom. Onim najljepšim dijelom. Ma baš smo si super tu. Pogotovo kad sunce sija i pada snijeg. Nema mi ljepšeg dijela Zagreba. Bar momentalno.
Svim homofobima ću zato uvijek biti peder. Zato im eto jedna velika pusa jer će mi fetiš uvijek biti. Jer fetiši su debilni. Bili ili ne ali sami po sebi jesu.
Pozdrav svim ljudima koji se ne srame sebe, svoje seksualnosti. Jadranki Damjanov. Koja je faca, a ne pička kao Zvonko Maković. A pozdrav i svim onima koji se ne srame što žele, a to je veza. S bilo kim. Glavno da ih ucini sretnim
Uzavreli Dioniz u lokvi svog znoja

- 15:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 15.01.2008.

Tigar ili mačkica

Kažu da mačka voli da pleše po vrućem limenom krovu. E pa ovaj macan ga se još nije zasitio. Netko mi komentira blog. Pa ja dobivam još kojeg tajnog obožavaoca. Dok kuham sebi kamilicu razmišljam o njemu.
Razvio sam sebi novi fetiš. I zovu se ksenofobi.
Zasto je homoseksualnost incestuozna.
Zato što svi geni ostaju u obitelji.
Ha ha
A tko je najviše sklon incestu nego ksenofobi
Pazite da ovaj macan ne plane jer će ne da postane mačor
nego tigar kanibal
željan svakog mesa
i pogleda Odaliske

- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.01.2008.

Zeus ga nije volio

Uz moje pravopisne pogreške ne znam više što da me više iživcira. Nepravda dvostrukog života. Ovih dana sam raspoložen sado-mazo. Prava plavuša. Evo vidim ona dva slatka tipa koji su nekidan brijali u ksetu. I baš su mi elegantni. Ma ko da ih je Caravaggio naslikao. Nije ni čudo što je barok svima gay. A meni je još više rokoko. A tek manirizam. Jednog dana možda napišem rodno-queer povijest umjetnosti. A ko zna.
Možda me opet u mojem gay-bi svijetu opet privuče i žena. Seksualnost je komplicirana. Jedino što sad znam da mi se trenutno ekperimentira. Ne sviđa mi se način na kojem sam ostavio stvari s Narcisom i Helijem. Za Helija i dalje mislim da je super lik. I s njim i želim ostati u dobrim odnosima.
Sa Narcisom ne želim bit dobar. Bar me pozdravlja. Pristojnosti sam ga naučio. Vidim da sam rođeni profesor. Jednog dana možda. Ali sad. Sad želim prvo postat vodič pa završit faks i putovat. A otom potom.
Perzefona se sutra vraća. Super mi je bilo plesat s Talijom. Moram priznat da mi nedostaje Maya. Prava Talija i Euterpa. Koncerti u SC-u.
Htio bi probat seks s muškarcem, ali žena se još nisam ni zasitio. Možda se palim na dominatne tipove ljudi jer me Zeus nije volio. A ni ja njega pretjerano. Vulkan mi je bio nizak. A Cvijetko samo jadan.
Savjet. Nemojte nikad dati djeci ime po cvijeću. Ili ih rodit na gospu od žalosti
Smrt pijeva
Dodji u Kaštela, tamo te čekam ja
u maloj barčici
na obali
Melankolični Dioniz

- 16:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.01.2008.

Sardanapalova smrt ili samo život

Popio sam čaj pa da ti ispričam Olimpe što je sinoć bilo. Osim što sam malo osjetio što je mingle ništa više. No bilo je super opet biti pijan, lud, sa prijateljima i poznanicima. A čitava atmosfera u ksetu nalikovala je na Delacroixovu sliku. Sardanapalova smrt. Neki bi rekli.
Inače ne postoji mi dio tijela koji nije onečišćen pivom. Koji parfem. Miris Mitteleurope. No one semiurbane.
Razgovarao sam s Demetrom sinoć koja se žali da je ne spominjem previše. Inače plesao sam sinoć i sa Hestiom, te Talijom. Došao je Pan, a Demetra je plesala sa svojim Satirom. Svi su bili tamo. Pa i ja. Jedino u kurcu je bilo što je nastup glavne zvijezde otkazan.
I da isprašili su me po svim dijelovima tijela, a i ja druge. Plesali smo, okretali se, tresli se i družili.
Što je život nego gušt ponekad. Jer ga se bez gušta ne isplati živjet. I plesat

- 13:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

Michel Ange

Da zaboravio sam da spomenem još jednog važnog gaya. Čovjeka koji je dlake ispod pazuha kipario i sebe kao oderanu kožu prikazao. Michelangela. A i Raphaell nije bio nevin. Pa da svi vide kao se neki kusthistoričari u svoj toj ekipi preseratora osjećaju. Ahh ti osjećaji. Evo svima vama i nama jedna Mala ali velika freska zvana Atenska škola. Da i francuzi su i to morali iskrivit. Ne zna se ko je gori fašist. Oni ili brito-ameri. Ili obrnuto. Zar je važno. Jedino je važno da imaš oči pune znatiželje. I ne gubiš nadu.
Laku noć svirači...

- 01:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Rožice sa trnjem

Ah, evo mene opet. Nisam mogao da odlim. Premda mi se u životu ne događa previše opet imam potrebu da se ispovedim bratu Olimpu. Svijet je lijep. U svojoj esteticic ružnoće što se jad i patetika zove.
Skužio sam da mi se neki ljudi trenutno gade. Zvali se oni Satir, Silen, Faun, Narcis, Helije ili kako god. I općenito svi ti veliki hrvatski muževi što se blogom minus i plus zovu. Jadni su mi. Akademski minus -
Ah bili smo mladi i razuzdani. I nestašni. Kako slatko.
Joooj!!
Brrr!!!
Koje li će godine Hrvatska ući u EU. Koga jebe briga. Nije da će mi previše to život odredit. Niti na to mogu utjecat. Ne pretjerano. A kad uđemo u EU doć će nam rodjaci i zasut će nas zlatom. Možeš mislit.
Super su mi ti likovi koji čitaju lakana i preseravaju se njim. Ili kako god se jadna čovjek zvao. Can can
Danas sam išao na francuski i naučio kako se zovu različite vrste povrća. Zato ga i učim jer je fetišistički jezik. Ali sam zato i odlučio odustat od njega. Život je prelijep da ga trošim na učenje u četri zida. Možda upoznam nekog zgodnog francuza. Trenutno mi je dosta nekih Hrvata. Onih straight. Pogotovo nekih s filozofskog.
Ja bi jednog malog Pigmejca. Crnca. Morčića da me služi. I hladi palminom granom. I očisti WC. A i Aresu bi dobro došao.
A tek Arapina. S plavim očima. Mijauu
A Kinezi i Japanci. Super mi je šta imaju ravnu i gustu kosu. To mi se i kod orijentalki sviđa.
Podočnjaci. Uuuu
Što mi je bilo super u Rumunjskoj. Psi. Vukodlaci. Pejsaž. Pustoš. Nered. Divljina. Strast.
Dosadno. Povjesničar. A ipak bio je tu i princ Valiant.
Draži su mi takvi likovi od kvazi coolera. Pravi bogovi.
Što se tiče globalnog zatopljenja idem sljedeći vikend u jedinu gay rupu u Zagrebu. Jada. Svi ti Narcisi. Možda neki cvijetak mi se i svidi. Ako ne zato postoji posao vodiča što se zove, volontiranje, stipendija.
A za fetiše još ima vremena. I to dosta. Požuri polako Dionizije jer godine 24 samo imaš. I možda trebaš novu frizuru, ali zato aparat svoj imaš. I liči na bananu. Nekima bi tikvica bila draža. A meni baš zato veličina nije važno. Neka samo pali. Makar mu bio mali. Svojom sam veličinom zadovoljan. Mazim ga i pazim. Jedino nema mjesto u gaćama za još jedno zrcalo.
Moga bi pitat svu tu ekipu da ga idemo mjerit skupa.
Da i svoj toj zbrki oko moje henovkice u tijestu jutros sam sebi našao jednu dlakicu da mi je zapela ispod kožice. Tužna li je egzistencija moja.

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2008.

Žuto i veselo

Dobio sam danas čestitku. I bila je žute boje. I razveselila me. A za Savu. Tko je jebe imam svoj život i s njim sam sretan. Super mi je opet brinit se o sebi. A sad idem učit, na izložbu se kurčit i pit, jest mandarine. Jer što nam preostaje nego samo joie d vivre
Life is a cabaret

- 19:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2008.

Amor i Psiha

Svako je imao svoju Psihu. Moja je bila kad sam imao 19. I bila je ljubičasta. Boje purpura. Najljepša od sviju, ali nesretna za popizdit.
Došla je poput Zefira sa knjigom markiza de Sadea i bocom vina. Bila je alkoholičarka. Bila je vamp. Prekrasna. Da umreš. Bila je prva od ovog mladog Bahka.
Zanimljivije biće u životu ovaj Bahko do tad nije sreo.
Mladi Amor došao je tad u Zagreb. Neiskusan. I sreo je Atenu, Artemidu i Demetru. No tu su bile Psiha i Erotika. Crvena i ljubičasta. Što su punk i metal svirale. I ničijem kurcu nisu dale mira. Jedino svojoj pički. Ma ovo nema smisla. Dosta sam kopao po svojoj prošlosti. Moja Psiha sad je u Ljubljani jer je odlučila možda za mene umrijeti, ali je punk uvijek ostala i ostat će. Bila trudna sa jedno, dvoje ili troje djece. Ili plesala u Metelkovoj. Nadam se da ću je jednog dana vidjeti. Možda nije plesala kao vrag. Ko što ja plešem. Možda nije bila Talija. Ali je bila prejebena. Moja Psiha. I kad je dokazala da sam lud. Lud od ljubavi. I kad je plakala. I kad je išla sa mnom u bolnicu. Dok me tješila. Bila je prva. Koja me razdjevičila. I odvela u raj i pakao, Olimp i Had što se Amor zove.
Od Hermesa i svoje Euridike nikad se neću oprostiti. Želim ostati vječno s njima. Sa Narcisom i Helijem možda. A sa Apisom ko zna. Znam da sam tog bika ko u kineski dućan u Močvaru otjerao. Bar mi je dao jaknu.
Jedno je sigurno. Svi će mi ostat u srcu. Neki manje. Neki više. Neki zauvijek. Svi mislim. Ali samo jedna i uvijek će biti Psiha. Moja prva ljubav što mi je harfom puka, grangea i metala svirala.
Ljubičasto

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2008.

Apsurd

Dobio sam jucer i danas poruku od jedne osobe. Zvala se Faun. Kao da je važno tko je bio. Uglavnom. Euridiku otkad nisam ni vidio. A i u vezi je. Tako da Faun može samo maštati o njoj.
Analiziranje. Čemu ponekad. Pogotovo samoanaliza. Kad malo pukneš nije loša. Pogotovo kad nisi siguran što si više. Poluludi gay ili manipulativni bi.
Zar je važno. Ako treba posudim Faunu Apisa. Prejeben je. Od prijateljica ni jednu. Predobre su za njega. Bar znadu postupat s ljudima.
Sretna tom biću Nova Godina!!!
Ipak je bio i ostao moja prva muška ljubav.
Možda nisam pička ili pičkica ko Prust, ali bar znam konačno tko sam.
Gay ili bi. No tek s pola noge izvan ormara. Kakav god bio, no znam da sam voljen. I to od dosta ljudi. Za razliku od nekih. Bolje mi je visit sam nego s nekim ljudima. Pogotovo ako su obojani u žuto. Može izać sa mnom u Globala ako želi. Možda ga netko uštipne za guzicu. Ili potegne za kurac.
Realni Dionizije koji šminker nikad nije bio već radi štreber i toga se nije sramio. Klošar i boem vječno dok ulicama Zagreba pijano tumara tražeći svoju ljubav
Orfej, hipi ili samo čovjek vječno željan ljubavi

- 19:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dvostruki život

Ponekad nije lako biti bi. Ili gay. Zar je važno. Svima je ponekad teško. A najteže je bit neiskren prema sebi. Glumit. Motat. Plesat po rubu.
No ludi Giles nije loše bit. Zabavno je. Ponekad za popizdit. Najgore je da se ne povlačiš po podu. Da plaziš kao puž. Sve što u životu ponekad trebaš je prokleto dobra fuzija. Fuzija što tijelom s nekim svira. S kim. Sa sirenom, Orfejom, vremnom ili kupidom vrijeme će pokazati ili samo jedan mali Broncino.
Mojoj Euridici Jabuci Grožđe. Jer se nadam da je svog Orfeja našla da joj lutnjom svira svira.
Četvrta gracija ili bog zvan boca što ponekad ni sebi ne da mira. Ponekad je šupalj, ali za sebe voli reći da je samo polupun.

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slatko grožđe

Ili kiseli limun. Ne znam ni ja. Ali ko da je važno. Važno mi je jedino da sam bi. A s kim bi odlučit ću ja i tok života koji me vodi. Trenutno moram priznat da me instinkt vuče muškarcima i slatkoj limunadi. Možda mi se želudac napuše od kiselih krastavaca, ali od Helija neće. Već mi je ispario.
Tražim sada jedan drugi slatki kukumar ili vlažnu lubenicu. Koje li će biti boje nije važno. Važno je da je šarena i nije dosadna. Monotona. Hoće li biti gorka ili kisela zar je važno. Možda bude i gorka ili po mom ukusu slatko slana i pomalo kisela.
Samo da nije trula višnja. Ali u stanju u kojem jesan najbolje bi mi odgovarala da je ljubičasta.
Na tri kralja sve su izložbe zatvorene. Ljudi stojte doma i radite djecu. Nemojte se drogirati. Niti pušiti. Pogotovo kurac. Pijetao. Kukuriku. A još gore i ne daj mi Dioniza da šakama vlažite jedno drugo. Ili perete si lubenice. Protljajte si dunje zato malo ponekad. Žute dunje. A meni su drage i kad su blijede. Jer su mmm.
A aaaaa osjetiš kad se osloniš na njeno stablo. Bilo mekano ili tvrdo. Važno je da je slatka kao šljiva.
Samo da nije bodljikavi limun oko kojeg bršljan raste. Ili imela. Važno je da ti život da, a ne crpi ga. I da ne pada kao vrba nisko.
Lukavi Dionizije

- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 02.01.2008.

Poslijepodne jednog fauna

Bio je lijep no ne sunčan dan. Ali meni je bio sunčan. Jer me opet tješila tuga. No u toj tuzi sam liješkarao. I uživao. Nasao sam se konacno s Atenom. Sin joj je porastao. Mali pupasti i slatki. Plav će da bude. I kupio sam sebi džezvu. Lijepu crvenu i socijalističku. Da se vidi u sobi. I dok sam venuo .Uuu!!
Venuo jer izigravam ljude ponekad okolo osjećao sam se opet živim. Bar na koji dan. Možda čitam knjigu hladni rat, no moj libido je konačno živ. I nov. Probuđen. Dok sluša Bjőrk, Sigur Ros i ždere sve po redu u menzi.
Yogurt nije loš. Pada mi tlak od njega. A idem sad na pivo. Da sviram na instrumnet zvan lutnja, a nekima sitara.
Zar je važano. Sutra je novi dan. Dan kad počinjem čitat novu knjigu i idem posjetit nekog starog i dobit nešto novo. Jer od sve te ljubavi već mi se pun kurac sere. Melankolija uz basove nije loš začin

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 01.01.2008.

Limunada bez naočala

Jutros sam bio inspiriraniji no nisam imao naočala. Zašto?
Jer sam bio gay. I totalno sam tako ušao u Novu godinu. Možda nisam dobio Bikovo oko ili popio bikovu krv, ali sam opet plesao. No to nije bio Salomin ples osvete. Više manipulacije. Zato sam i gledao fleshdance. Jer sam uvijek htio biti striptizeta.
Inače Magyarski bik mi je bio totalno napet dok je držao džoint i pio limunadu, a onda je došao Helije. A tad su došla i dva policajca. Večer samo što nije počela. Perzefona se kasnije poigrala sa oba dva bika. A policajce je prije toga odjebala. Tolko nam rafala nije trebalo. No meni se od veselog Minotaura više svidio mistični Apis. A ujedno i Perzefoni. Had je zato pizdio. Psihi je bilo zabavno. A Helije se samo smijao. Kao i Artemida.
I nakon toga dobijem još raspravu sa Helijem o Narcisoidnosti. I taman kad je kao Sunce stao ispred žutih vrata.
Kad je Perzefoni dopizdilo se zajebavat sa Apisom uhvatila se opet Hada. Tad me Nasmijana Pitija nagovorila da plešem. Prvo s bocom, s Perzefonom, navlačeči je. S kravatom koju mi je stavio. Polugol. Svlačio Minotaura, htio Apisa, a nisam htio misliti na Helija. A grlio Pitiju. Apis se zato odvojio. I kad je legao na krevet, Dionizije je posrnuo.
I liješkarao pokraj njega. Jer je znao od Pitije da je bi. Jedino nije znao da li bi. Ili ne bi.
Takla me za nogu Pitija. Ta zla čarobnica. a Dionizije poput lijene Hermafrodite se okrenuo i legao na Apisa. Srce mu za Dionizijem nije možda kucalo, ali ovom Dionizu je. Bit u nečijem zagrljaju opet mu je bilo super. Pogotovo kad ti je njegova ruka na kosi.
Ali se Apis nije dao. I kad ga je opet omotao svojih zmijama, kravatama i šalovima Apis je samo stajao. Na poljubac u njegovu pjegu nije mu bilo svejedno. No bilo mu je neugodno.
I dok su bikove na nasipu zvanom čežnja Pitija i Dioniz gonili, došli su s njima do mocvare. Gdje je zla i loša glazba svirala. Nedovoljno dionizijska, ali za neke bakanalijska.
Demetra je bila sretna. Jer našla je svoju izgubljenu Perzefonu. Ali s njom će polako jer je ne želi razmazit.
Pitija, Demetra i Dioniz plesali su zato svoj ples slobode. Uhvaćeni opet u mrežu neostvarenih simpatija i platonske ljubavi. Polugoli, sa zmijama oko vrat i struka, alkoholom u rukama i koridom u srcima.
Apis se usplahirio, a Minotaur je bio vesel. Bar ovaj.
Zato su i nestali. Dionizije je zato na jedno veče plesao opet plesao ples slobode, Demetra plodnosti, a Perzefona plesa života što se ljubava veza i brijanje zove. Makar Apis živio u Panoniji.
Jedini Bog koja je plesao ples ljubavi i tuge bio je Had. S opakim pogledom no ipak nakon svega nasmijan.
Jer svi mi čekamo svoju Euridiku. Neki je već imaju, nekima će nestati, nekima se pojaviti, a neki je samo ne jebu.

- 21:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Blog.hr

wikipedia.org

alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
Perzefoni - jer se ne da
Hadu - jer previše pita zašto
Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
Panu - jer me izletovanju podučio
Demetri - jer je iskrena
Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
Euridici - jer je nestala
Aresu - jer mi čisti WC
Pitiji - jer je u zemlji čudesa
Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
Esperanzi - jer me udomila
Euterpi - jer ima dobru glazbu
Terpsihori - jer super pleše
Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
Amonu Tobinu - jer me nabrije
Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
Ateni - jer se brine o meni
Niki - jer je u razumu uzor
Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
Eho - jer je uvijek nasmijana
Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
Faunu - na lijenosti
Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
Adonisu - jer je zgodan
Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
Hestii - jer ne idealizira
Taliji - jer me napalila
Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
Apisu - jer mi je jaknu dao
Papru - jer ga nisam izgubio
Soli - jer mi nije puno pomogla
Termosici - čuvaru uspomena
Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
Wikipediji - jer ima dobre članke
gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
Filmovima:
400 udaraca
Seksu, laži i videovrpcama
Donnie Darku
Shortbusu
M.A.S.H.-u
American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

Što sam izgubio?
Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.